Izliječenje djevojke koja se zbog sihra nije mogla udati
Jedna djevojka je poticala iz dobre i vjeri odane porodice. Međutim, žena njenog brata se bavila sihrom i crnom magijom. Nakon što su se njih dvije posvađale, snaha je napravila djevojci sihr kako se ne bi mogla udati i kako bi se odbila svakog prošća. To je trajalo duže vrijeme i djevojci je propalo mnogo bračnih prilika. Učena joj je i šerijatska rukja, nakon čega su postala jasno vidljivi znaci oboljenja. Neko vrijeme je liječeno, ali bez ikakvog uspjeha. Svaki put kad bi pomislila da je problem riješen, iznenada bi se stanje pogoršalo, i ona bi počela ponovo da pati i od brige, stresa i depresije. Čitave dane i noći je provodila u muci i strahu…
Počela se pitati kakvi su to ljudi u stanju da mrze druge bez ikakvog razloga, pa da ih tako povrijede? Svoj problem je povjerila jednom stručnjaku koji joj je rekao: „Postoji 10 stvari koje ako budeš praktikovala, tvoj problem neće dugo potrajati, uz Allahovu pomoć. Rekla je: „Bit ću strpljiva i dat ću sve od sebe, uz Allahovu pomoć.“ Tada joj je on napisao 10 stvari koje se čvrsto pridržavaju (obavljanje 5 vakata namaza se podrazumijeva kao obaveza). Tih 10 stvari su:
1. Uči i slušaj Kur'an svakodnevno, koliko god si u stanju.
2. Čini dovu tokom zadnje trećine noći, moleći Allaha da ti podari lijek i izlaz.
3. Čini dovu u vremenima kada se ona ne odbija, poput dove na sedždi, između ezana i ikameta, i prije predavanja selama na namazu.
4. Obavezno uči jutarnji i večernji zikr, čak i tokom hajza.
5. Praktikuj dove u raznim prilikama, poput golubice prilikom ulaska i izlaska iz kuće, prije i nakon boravka u toaletu, prije i poslije spavanja, iu raznim drugim prilikama. Ove se dove mogu naći u veoma korisnoj zbirki dova Hisnu-l-Muslim (Zaštita svakog muslimana).
6. Kloni se griješenje i nepokornosti. Izbjegavaj djela i mjesta zbog kojih možeš zaboraviti na Allaha, azze we dželle, jer takve prilike iskorištavaju šejtani zaokupljajući strasti i prohtjeve duše nemarnih.
7. Nastoj da pomažeš ljudima u nevoljama i kojima je pomoć potrebna, u nadi da će zbog toga i tebi Allah olakšati. Ako osoba pomogne svog brata ili sestru u islamu, i njoj će Allah pomoći, a ako od nje otkloni kakvu poteškoću, i Allah će od dobročinitelja otkloniti problem.
8. Čini dovu za one koji su u nevolji, moleći se Allahu da im olakša, jer će zbog toga djela meleki doviti za tebe.
9. Mnogo čini istigfar i pokaj se za grijehe.
10. Što više uči dovu koja se uči kad je osoba u problemima, poput: La ilahe ille-l-Lahu-l-azimu-l-halimu, la ilahe ille-l-Lahu Rabbu-l-Aršil-azimi, la ilahe ille-l-Lahu Rabbu-s-Semavati ve Rabbu-l-Erdi ve Rabbu-l- Arši-l-kerim
Nakon mjesec dana pridržavanja ovih smjernica, Allah je izliječio djevojku. Samo nekoliko dana kasnije došao je prosac i ona je stupila u brak. Sada ima tri sina i živi mirnim i stabilnim životom.
Slučaj žene koja je zbog sihra četiri puta imala pobačaj :
Jedna djevojka je bila rodom iz porodice koja nije bila posvećena vjeri. Udala se za mladića koji je imao samo osnovna znanja o islamu. Nakon par mjeseci braka je zatrudnila, da bi ubrzo došlo do pobačaja. Ona i njen muž su duboko patili, ali je nakon par mjeseci ponovo zatrudnjela. I ta je trudnoća potrajala par mjeseci, ali je opet završena pobačajem. Bol je ovaj put postao još jači i teži. Otišli su doktoru koji je postavio dijagnozu. Tokom treće trudnoće, žena je koristila i lijekove koji su trebali spriječiti pobačaj, ali nakon samo mjesec dana opet je pobacila plod. Do tada su već bol i patnja bili skoro neizdrživi. Izgubili su povjerenje u tog doktora, i otišao sam jednom drugom specijalisti. Ali i ovaj put se sve ponovilo, i žena je četvri put pobacila.
Počeli su tragati za lijekom, sve dok nisu došli do jednog učitelja ruke. Rekao im je: „Napravljen je jak sihr, potrebno je duže vremena i više puta da dođete.“ Tako je i urađeno, ali bez nekog pomaka. Nekoliko su puta pokušavali s liječenjem, ali svaki put bi se sihr povratio. Njihove živote je prekrila tama očajanja i svaka sreća je nestala. Žena je pala u depresiju i malo je nedostajalo da se razvedu. Tada je, Allahovim određenjem, suprug upoznao jednog tragaoca za šerijatskim znanjem koji je rekao: „Zar ne želiš da te uputim na ono što je najbolje za tvoje dunjalučke i ahiretske potrebe?“ „Svakako, za tim i tragam.“
Tada im je napisao nešto slično 10 tačaka koje su prethodno spomenute, i njegova žena i on su se toga pridržavali. Allah im je olakšao i otklonio od njih tegobu, i poklonio im prelijepu kćerkicu.
_____________________________________
Žene iz ova dva slučaja su prošle kroz velika iskušenja, a jedna je čak četvoro djece izgubila zbog bolesti. Na kraju, njihova nesreća se pretvorila u velike blagodati.
Žena iz drugog slučaja je odgađala namaz skoro do isteka vremena, ali je sebebom bolesti počela klanjati redovno. Slušala je muziku i gledala sapunice na TV-u i razvratne filmove, ali njen suprug i ona to više ne rade. Niti ona ni njen muž nisu obavljali noćni namaz niti su učili Kur'an, niti su čitali islamske knjige, niti postili nafilu, ali sada rade sve to. Premda su njihovi problemi nestali, osjetili su slast pokornosti i ibadeta, pa su odlučili da im to bude način života do smrti.
Da, ove žene su pretrpjele velike teškoće, ali su njihovi problemi bili uzrok njihovog uspona u pogledu dunjaluka i ahireta.
Od ranog djetinjstva sam bila jako inteligentno dijete u školi, mektebu, kod kuće. Razmišljala sam o tome kako ću da upišem medresu, kako ću naučiti Kur’an napamet, sve sam činila da Allahu budem draga. Međutim, kada sam imala možda 11 godina sve se okrenulo. Ne znam šta, ali nešto je prepuklo u meni. Uvijek ogroman strah oko srca, borba s raznim težim bolestima, a zatim i napad silovanja od jako bliske osobe iz porodice. Oca sam izgubila u ratu, tako da se majka sama borila sa mnom i mlađim bratom.
Jednom prilikom kada sam shvatila da sam čitavo vrijeme griješila, odem kod ispravnog učača. Tada nisam imala reakcija, ali nakon što sam otišla od njega javili su mi se užasni bolovi u glavi. Mislila sam da sam se preopteretila psihički jer za dva dana sam trebala da idem na operaciju karcinoma. Međutim, kada su doktori na stolu počeli raditi, shvatili su da je karcinom nestao. Subhanallah! Navečer su ga gledali preko UZV, a ujutro ga nema. Allah je dao da nestane te noći kada sam imala strašne bolove u stomaku i mislila da se kidam unutar sebe. Vjerovatno sam tada taj sihr izbacila, a da nisam ni znala.
Prije godinu dana sam ponovo otišla kod učača na rukju jer sam unazad duži period imala strašne probleme. Glava me boljela 6 mjeseci bez prestanka. Popijem tabletu i stane možda 1h, a zatim opet. Postala sam lijena, nisam se osjećala lijepo u svojoj kući, od namaza sam se bila skroz odmakla, da mi Allah oprosti. Počela sam da imam strašne snove. Sanjam svoju dženazu, sanjam sebe u tabutu, sanjam moj otkopan mezar, sanjam da su svi oni koji su već preselili meni došli na dženazu. Nisam mogla ni da trpim muža, u krevet s njim nikako ne bih, a volim ga, ne mogu opisati koliko ga volim. U snove mi dolaze drugi muškarci samo da to nije on. Osjećala sam se tako krivom i tako mi je bilo loše, iako je samo san.
Jedne noći sam osjetila da me neko dodiruje, pa onda i svake naredne, dok nakon par dana sanjam da me neko vuče za noge i hoće sa sobom da me vodi. Shvatila sam da to nije san, uhvatila muža za nogu i počela da vrištim. Bacilo me u ćošak iza vrata. Tek tada sam shvatila da je ovo baš jako i počela intezivno da se liječim. Tek tada su sihri počeli da se otkrivaju, čak i oni iz djetinstva. Odjednom sam počela da nalazim sihre po kući, u odjeći. Povraćam, sanjam kako sihri gore.
Hvala Allahu na ovom stanju. Sada kada vidim koliko je toga do sada otkriveno shvatam kako je Allah zaista Milostiv i koliko smo mi ljudi nezahvalni Allahu. Ma svi džini i sihirbazi ne mogu čovjeku nauditi mimo onoga što Allah dozvoli. To svaka opsihrena osoba treba da zna. Sva snaga i pomoć su kod Allaha. Ni u jednom trenutku ovo nisam shvatila kao nešto loše, nego kao Allahovu uputu, opomenu, elhamdulillah. Kada sam počela da se liječim, imala sam strašne napade džina, psihičke, fizičke. Imam ih i sada, ali zaista se ne bojim nikoga osim mog Allaha. Svakog trena samo molim da mi Allah oprosti grijehe i da mi oprosti što sam mu okrenula leđa. Svake večeri na noćnom namazu molim Allaha da mi oprosti i da olakša moje stanje.
Još uvijek nisam potpuno izliječena, ali i ne tražim to, bitnije mi je da nikad više ne zalutam. Allahova volja kada bude, bit će i izliječenje. Osloniti se samo na Allaha i hvala Allahu na svakom stanju. Na sve treba gledati s ljepše strane. Koliko ljudi ima opsihrenih, ali ih Allah nije uputio da to shvate. Hvala Allahu kada sam ja jedna od onih upućenih.
Oko jedan sat naveče čujem da me sin (14 godina) zove, vrišti. Sletim u prizemlje do njega da vidim šta je. On plače, kaže: “Mama, ja krenuo da spavam i čujem neko me zove i kaže: “Ustani, idi pravi džamiju!” Ja se okrenem na stranu i nastavim spavati, kad me nešto zgrabi i baci me na leđa. Otvorim oči i vidim nešto crno mi se navalilo na prsa i tuši me. Pokušao sam da te zovem, ali nisam mogao doći do daha. Počeo sam učiti u mislima i glas mi se vrati.”
Ja ga malo smirim i kažem da se ne boji, da je to samo san i pustim mu CD sa rukjom da sluša. Nisam glasno da može lijepo slušati, i uključim mu da ponavlja kad završi, da presluša makar dva puta pa ću sići da ugasim. Popnem se na sprat da gledam televiziju dok on zaspi. I pored toga, mogla sam čuti tiho rukju. Ne znam šta se sa mnom desilo ni kada sam zaspala, samo znam da sam sanjala da mi je kćerka pala na pod i da ne zna za sebe. Probudim se, ali nisam budna. Čujem da rukja uči, ali ne mogu da se pomaknem. Kao da sam tu, a i nisam. Ne mogu ni ruke da pomaknem, ni prst. Usta mi otvorena, a ne mogu disati. Samo me jeza hvata i mučnina. Hoću da zovnem muža, ali glas nije moj. Ne mogu ga zvati jer mi je vilica ukočena. Samo ispuštam neki zvuk.
Čujem rukju na momente i onda više ne čujem. Čujem neko drugi priča jezik koji ne razumijem. Kao da je arapski, ali mi nije jasno kako. Kad čujem rukju znam da sam svjesna, ali ne mogu pričati. Svim silama sam se trudila da izgovorim šehadet, ali neće i neće, usta zaglavila, jezik kao da je odebljao. Ne mogu ustati, ne mogu ni vikati. U glavi 3-4 razna glasa i kao da opet čujem da neko cvili i zavija. Ne znam jesam li to ja. Svim silama sam se trudila da izgovorim šehadet, ali iz mene samo izlazi zvuk: aaaaaa… Ne znam ni ja koliko puta sam pokušavala. Nešto me tjera da izgovorim i znam da moram, ali ne mogu. Znam da me samo to može spasiti, ali glasa nema. Da mi samo muž hoće ustati da ugasi rukju, ali ne mogu ga dozvati, nema glasa. I tako sam se borila i tijelom I mozgom. Pritislo me, pritislo mi prsa i noge i ruke, sva sam utrnula. Strah koji sam osjećala ne mogu opisati. I mislim, samo da mi je pomaknuti usta, ali ne mogu.
Sabrala sam svu snagu i u sebi molila Allaha da mi pomogne da ovo prođe. I pokušavala. I onda, odjednom, usta se pomjeriše i ja izgovorih iz sveg glasa, svom snagom La Illahe Ilallah, Muhammeden RasulAllah! Pritisak nestade i ja skočih sa kauča. Pipam lice i vidim da su mi usta još uvijek otvorena, ali mogu ih zatvoriti i mogu jezik pomjerati. Klonula sam. Čujem dole rukja još uči. Odem u sobu i zovnem muža. On skoči, gleda u mene. Zamolim ga da ode ugasiti rukju.
Bilo je tačno pola tri ujutru kad sam izgovorila šehadet. Legla sam na krevet, skupila se u klupko i od straha nisam mogla pričati. Samo mi jecaji iz duše izlaze i samo mi se uzdiše. Evo i sad, čitav dan uzdišem kao da sam cijelu noć plakala pa mi se jecaji otimaju. Ne znam šta je bilo sa mnom ni zašto, ali znam da je bilo užasno!
Jutros sam pokušala da razmislim i da ubijedim sebe da sam to sanjala, ali ne mogu sebe lagati. Znam šta je san. Više puta kad sanjam nešto i u snu znam da sanjam, pa nekad, ako je nešto ružno, natjeram sebe da to “ispravim” i promijenim. Na primjer, ako sam na mostu u snu i most se ljulja i hoće da propadne, ili ja propadam kroz daske, kažem sama sebi da je to moj san i da mogu sanjati kako ja hoću. I onda sanjam lijepo, ili zaustavim ljuljanje mosta. Ali ovo ovako nikad nije bilo! I znam da nije san jer sam čula rukju s vremena na vrijeme. Doduše, teško je sve skontati, jer povremeno sam čula i neke druge glasove, a ne znam odakle dolaze.
Šejh Adil el-Mukbil, koji inače radi u službi za praćenje sihirbaza i uništavanje sihra u Saudijskoj Arabiji, a koja djeluje pri šerijatskoj policiji, ispričao je sljedeći slučaj: “Dok sam sjedio u svom uredu, došao mi je vidno zabrinut čovjek. Nakon selama, rekao mi je da mu je sin opsihren te da zna ženu koja mu je napravila sihre, a zatim me je zamolio da pođem sa njim kako bismo taj sihr nekako uništili. Ja sam mu rekao da nisam u mogućnosti da uništim sihr, a on me začuđeno pogleda i upita: “Ti ne možeš da ga uništiš?” Odgovorio sam da ne mogu, a on uporno nastavi: “Brate, znam da možeš i moraš mi pomoći!” Rekao sam mu da sjedne, a onda sam mu se obratio: “Brate moj dragi, nemam ja Musaov, alejhis-selam, štap, nemoj da me primoravaš na nešto što ne mogu, ali ću ti kazati tri stvari koje trebaš uraditi, pa ako ti ove tri stvari ne budu pomogle, uz Allahovu pomoć, onda ti niko ne može pomoći.
Prvo, iskrena dova Uzvišenom Allahu u zadnjoj trećini noći, dijelu noći kad se na dunjalučko nebo spušta naš Gospodar i pita: ‘Ko traži da mu dadnem, ko traži oprosta da mu oprostim?’ Tako mi Allaha, Gospodar se svaku noć spušta i ako Mu se iskreno obratiš, neće te ostaviti na cjedilu.
Drugo, što više čini istigfar tokom dana i noći, jer se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko bude puno činio istigfar, Allah će mu iz svake tjeskobe naći izlaz, riješit će svaku njegovu brigu i dat će mu opskrbu odakle se i ne nada.” (Muslim)
Treće, da li ti ovaj slučaj smatraš iskušenjem i nesrećom? On reče: ‘Da.’ Onda slušaj šta je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Prenosi se od Ummu Seleme, radijallahu anha, da je čula Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Kojeg god roba pogodi neka nesreća pa kaže: – Allahovi smo i Njemu ćemo se vratiti! Gospodaru, nagradi me za ono što me je pogodilo i podari da ono što iza nje dolazi bude bolje za mene! – takvog će Allah nagraditi i poslije toga mu dati dobro...’ (Muslim, Ibn Madža i Ebu Davud)
Čovjek je izašao i otišao od mene. Nakon pet dana, u moj ured ušao je taj isti čovjek, ali sada je njegovo lice bilo poput punog mjeseca. Došao je želeći da razgovara sa mnom i kada sam pristao, on mi dade znak da ćemo razgovarati dok izađu ostali ljudi iz ureda. Kad smo ostali sami, on izvadi iz džepa neku materiju. Pogledavši je, vidio sam da je to sihr. Onda je i iz drugog džepa izvadio nešto: bio je to drugi sihr. Upitao sam ga da li je dovio, a on mi je kroz plač odgovorio: ‘Šejh Adile, tako mi Allaha, svaku noć oko dva sata sam ustajao na noćni namaz i na sedždi molio Allaha za pomoć. Svaki dan i svaku noć činio sam istigfar, a kad bi mi god naumpao moj sin i njegova bolest, rekao bih: – Allahovi smo i Njemu ćemo se vratiti! – jer sam bio ubijeđen da su to riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da tako mora biti.
Kad sam prije dva dana ustao na noćni namaz, zazvonio mi je telefon, javio sam se i glas mi je rekao: ‘Ako želiš sihr od svog sina, otiđi do tog i tog mjesta, ima veliki kamen, ispod njega.’ Našao sam sihr i htio ti doći odmah taj dan, ali sam se bojao da ne povjeruješ kako sam tako brzo našao sihr. Drugu noć u isto vrijeme opet je zazvonio telefon i opet mi je isti glas rekao za drugi sihr na drugom mjestu, koji je bio iza moje kuće. Sutradan sam otišao i stvarno ga tamo našao. Evo, sad sam došao tebi da ga ti razvežeš, uz Allahovu pomoć.’”
Na sve ovo šejh Adil je rekao: “Allah zna, možda je ta žena te sihre zakopala sa nekim od svojih pomagača, a onda je Gospodar, zbog tvoje dove i tvog istigfara, odredio da te taj njen pomagač nazove i kaže ti mjesto sihra… Vojske Uzvišenog Allaha ne zna niko osim Njega.”
PITANJE: Selam alejk, moja mama je išla kod jednog efendije koji joj je učio iz Kur’ana i rekao je da joj je neko iz bliže porodice napravio sihre na njenu kosu, isto tako je rekao da će joj otkriti ime osobe koja je napravila sihre kad za to dođe vrijeme. Mene zanima, kako je moguće da neko napravi sihre mojoj mami na njenu kosu, kako je do nje došao.
ODGOVOR: Alejkumu selam, Odgovor na vaše pitanje biće iz dva dijela. Prvo kad su u pitanju nokti i kosa, mnogo ljudi ne zna a i oni koji znaju, nažalost to ne praktikuju, da je od sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon podrezivanja noktiju i šišanja kose, iste zakopati u zemlju.
Hanefijski mezheb smatra da je pokuđeno bacati na nečista mjesta kao što su kupatila i WC, podrezane nokte, kosu i dlake. Smatraju da je mustehab iste zakopati ako se može, ako ne, onda odložiti na neko čisto mjesto. Hanbelije smatraju isto. U svojoj fetvi šejn ibn Usejmin, rhm je rekao: “Određena ulema smatra da je mustehab zakopati podrezan nokte, dlake i kosu, kako se naovodi u predaji od Ibn Omera, r.a.“.
Hadisi koji se prenose od Poslanika, savs o zakopavanju podrezanih noktiju i kose su svi slabi, jedino od Ibn Omera se vjerodostojno prenosi da je on to radio, pa zbog toga radnja ashaba se takođe uzma kao praksa, kao što se spominje od ibn Usejmina, rhm. Prenosi se da je Mehana pitao Imama Ahmeda ibn Hanbela, da li podrezane nokte i kosu, baci ili zakopa, pa mu je on odgovorio:“Zakopaj, jer je tako radio ibn Omer, r.a.
Kad je u pitanju sihr, važno je spomenuti da je naučno dokazano da ljudska pljuvačka, kosa i nokti šalju posebne vibracije iz tijela njenog vlasnika. Danas postoji posebna nauka koja se bavi time, a zove se RADIONICS, ova nauka se koristi u određivanju identiteta i u medicinske svrhe u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Americi. Dakle potvrđeno je, da svaki čovjek ima posebne vibracije i da su kod svakog čovjeka različite, kao otisci na jagodicama. Pa kad insan odvoji svoje nokte, kosu, dlake, on odvaja dio tih vibracija do kojih neko može doći, kao što je sihirbaz. A ove vibracije se mogu uništiti zakopavanjem u zemlju.
Rekao je šejh Abdullah Sedhan, Allah ga sačuvao: “Svaka osoba ima posebne vibracije u svojoj pljuvački, znoju, dlakama, noktima..pa me je upitao šejh (misli na šejha ibn Baza, rhm): “Da li je to istina, da li je naučno dokazano?“ Pa sam mu rekao:“Da, dokazano naučno, ta se nauka zove Radionics i izučava se u Evropi, lično sam se uvjerio.“ Onda je šejh ibn Baz rekao: “Hvala Allahu koji je podario da nauka služi vjeri.“
Nemojte da se čudite što je vašoj majci napravljen sihr na kosu, pa i Poslaniku, savs, je napravljen sihr na dlake sa njegove mubarek kose, koje je uzeo prokleti židov sa njegovog češlja.
Drugio dio odgovora odnosi se na savjet vama a to je, bojim se da vi i vaša majka idete se liječiti kod pogrešne osobe, tj. kod sihirbaza. Jer kako ste opisali, sve su prilike da se radi o njemu. Dakle, rekao vam je, da je neko tvojoj mami napravio sihre na kosu i to neko od bližnjih?? Otkud ovo zna ako ne od džinna koji mu služe. Dalje, rekao je da će vam otkriti ime te osobe za neko vrijeme, valjda dok mu džini jave i ostale pojedinosti, dok pravi liječnik to nikada ne bi uradio niti rekao. Moj vam je savjet, da se iskreno Allahu pokajate, da od te osobe ništa ne koristite kao lijek (zapise, hamajlije, vodu) te da nađete nekoga ko ispravno liječi Kur’anom.
Prije nekoliko dana nazvao me momak koji mi je rekao da se prije tri mjeseca rastao s djevojkom s kojom je bio u vezi nešto malo više od tri godine, i to, kako on kaže, svojom krivicom. Bolesnik: U samom početku naše veze bilo je predivno i razumjeli smo se na svakoj liniji, dok su poslije godinu dana počeli da se gomilaju problemi. Ta veza bila je dovoljno jaka da je sve te probleme mogla da podnese još dvije godine dok sve to nije postalo neizdrživo. Jednostavno nisam mogo da se kontroliram, uvidio sam i sâm da sa mnom nisu čista posla, ali sam jednostavno bio nemoćan. Tražio sam sebi lijeka kod onih za koje nisam znao da su sihirbazi, bio sam kod bezbroj njih, ali nije davalo rezultata.
Pred sami početak lijepog mjeseca ramazana posljednji put sam se obratio jednom sihirbazu kod kojeg sam bio i prvi put, ali mi je on rekao da ne radi u toku ramazana, što me je i više nego začudilo. Skoro sam se bio pomirio s činjenicom da sam ja kao osoba problematičan i da tu nema ništa više.
Kada sam na teraviji osjetio da mi se ruke tresu pri slušanju Kur’ana, ponovo sam počeo da razmišljam da je možda ipak neko umiješao svoje prste i požalio sam se jednoj prijateljici koja mi je rekla za ovu stranicu. Našao sam se pod linkom “sihr rastavljanja” i odlučio da te nazovem i tako sam se dogovorio s tobom da te posjetim.
Enes: Ja sam mu objasnio način liječenja koji ima opisan na stranici, rekao mu da ja tokom tretmana koristim i mirise. Skrenuo sam mu pažnju da su mi tokom ovih dana ramazana dolazili ljudi koji su jako bolesni i da su reakcije koje se javljaju tokom učenja Kur’ana izražene. Objasnio sam mu i zašto neki sihirbazi ne rade u toku ramazana.
On mi je odmah rekao da ne koristim miris jer mu “udara u mozak” i da sam se i ja namirisao i da zato jedva stoji blizu mene (inače, džini ne podnose mirise u tim situacijama, a ja sam se tada namirisao mošusom kojim sam postigao dobre rezultate) i počeli smo s tretmanom. Ja, koji sam vidio svašta, nisam se iznenadio, ali njegov prijatelj, koji je porijeklom Turčin, koji ga je dopratio do Bosne, isprepadao se.
Nakon sat i po učenja, bio sam premoren zato što sam ga morao i pridržavati, jer je džin bio jako agresivan i želio je pobjeći, te sam odlučio da za tu noć završimo
terapiju. Momak je otvorio oči, ali su se i dalje pojavljivale reakcije džina, a on to nije mogao kontrolirati. Kada sam mu dao vode da se napije na koju sam proučio Fatihu, počeo je da vrišti i
da galami na mene:
– Kakva je ovo voda?
– Obična.
– Nije ovo obična voda, ti si nešto naučio na nju.
– Samo Fatihu.
– Samo Fatihu?!
Ja sam shvatio da je džin veliki silnik i da neće da ga ostavi na miru i da su to ustvari reakcije tog džina, a ne tog momka. Odlučio sam da nastavim ponovo s učenjem, mada su već drugi ljudi pristigli i čekaju. Kada je momak počeo da ustaje, odjednom bi ga nešto vratilo na mjesto odakle bi krenuo, kao da ga neko udari nogom u prsa. Džinn nije dao da nastavim s učenjem, ali ja nisam odustajao.
Tokom ponovnog učenja, džin je progovorio i ja sam ga pitao:
– Zašto si tu?
– Da ga rastavim od Adise!
– Ko je Adisa? Njegova djevojka?
– Da.
– Uspio si i zašto ga sad ne ostaviš na miru?
– Zato što se može desiti da se oni pomire pa zato neću da ga ostavim na miru.
– Koliko si dugo tu?
– Oko dvije godine.
– Gdje si ušao u njega?
– U Bosni.
– Ko ti je sihirbaz?
– Ne znam.
– Je li te strah?
– Jeste.
– Čega te je strah?
– Sihirbaza.
– Izlazi!
– Neću.
– Ja ću nastaviti s učenjem ako nećeš da izađeš.
– Nemoj, boli me!
Tako je prepiranje trajalo još kratko i ja sam nastavio s učenjem. On je nastavio da plače i da vrišti, i kada sam mu približio miris, rekao je da će izaći, da je ušao na usta i da će tako i da napusti tijelo. Tada je momak počeo povraćati i došao je sebi. Više nije bilo nekontroliranih pokreta i momak se osjećao lakše i smirenije. Ponovo je pio istu vodu, nije bilo nikakve reakcije. Miris mošusa koji mu je “udarao u mozak”, sada mu je mirisao.
Dogovorili smo se da ponovo sutradan dođe do mene i da prekontroliramo stanje jer se vraćao kući poslije podne. Došao je, učio sam, a momak se nije ni pomjerio za razliku od prethodne noći. Uporno je sâm uzimao miris mošusa i mirisao, i ni sâm nije mogao vjerovati da mu više ne smeta, štaviše, da mu miriše.
Ja sam ovih dana i dalje u kontaktu s tim momkom i on kaže da se osjeća odlično i da mu je jako žao što se tako desilo s njim i njegovom djevojkom, ali da se još uvijek nada da će se pomiriti i da bi mogli kontrolirati život, s Allahovom pomoći, bez prepreka prokletih sihirbaza. Nakon nekoliko mjeseci i obavljene još jedne rukje, momak se pomirio s djevojkom zbog koje mu je sihr bio namijenjen i u braku su već nekoliko mjeseci.
Šta je zapravo sihr?
El‐Ezheri je rekao: „Sihr je svako djelo putem koga se čovjek približava šejtanu i kojim se traži njegova
usluga.”
Na drugom mjestu: „Suština sihra je prikazivanje neke pojave u lažnom liku suprotnom njegovoj biti. Kada
sihirbaz hoće da prikaže lažnu sliku kao istinitu i predstavi nešto u suprotnosti od njegove biti, on to opsihri i ono postane suprotno svojoj suštini.”
Prenosi se od Ibnu Ebi Aiše da je rekao: „Kada Arapi nazivaju sihr sihrom, onda ga oni tako zovu zato što on pretvara (preobraća) zdravlje u bolest.”
Ibnu Faris je rekao: “Sihr je prikazivanje neistine u vidu istine.”
U Mu’dzemu‐l‐Vesitu je rečeno: „Sihr je tajnovit i suptilan.”
U djelu “Muhitu‐l‐Muhit” se kaže: „Sihr je prikazivanje stvari u njima suprotnom stanju kako bi se izazvao nered.”
Ibnu Kudame El‐Makdisi kaze: „Sihr je vračanje, zapisivanje i vezivanje čvorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i rastavljanje bračnih drugova. On sprječava čovjeka od spolnog općenja sa svojom ženom, itd. Neki od njih se spravljaju da bi razdvojili muža od žene, ili da bi omrzli jedno drugom, ili da bi omilili jedno drugom.”
A Ibnu‐l‐Kajjim je rekao: „To je složeno djelovanje zlih duhova i podložnost utjecaju natprirodnih sila.”
Dokazi iz Kur’ana o postojanju džina i šejtana
Uzvišeni Allah je rekao:
“Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur’an slušaju, i kada dodoše da ga čuju, oni rekoše: “Pst!” A kada se njegovo učenje završi vratiše se da svoj narod opominju.” (El-Ahkaf, 29)
“O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati?” (El-En’am, 130)
“O družine džina i ljudi, ako možete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć.” (Er-Rahman, 33)
“Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: “Mi smo doista Kur’an, koji izaziva divljenje, slušali.” (El-Džinn, 1)
“I bilo je ljudi koji su pomoć od džina tražili, pa su im tako obijest povećali.” (El-Dzinn, 6)
“Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju, i da vas od sjećanja na Allaha i od namaza odvrati. Pa hoćete li se okaniti?” (El-Ma’ida, 91)
“O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi.” (En-Nur, ajet, 21)
Dokazi iz Kur’ana su brojni. Dovoljno je znati da u Kur’anu postoji citava sura koja govori o dzinima.
Rijec dzin je u jednini spomenuta na dvadeset i dva mjesta u Kur’anu, a ista rijec u mnozini na sedam mjesta. Rijec sejtan u jednini je spomenuta na sezdeset i osam mjesta, a ista rijec u mnozini
na sedamnaest mjesta.
Kako vidimo, o dzinima i sejtanima postoji veliki broj ajeta.
Rekao je Uzvišeni Allah:
“I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici, učeći ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka
Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikog učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali
nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom
svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kad bi samo znali!” (El-Bekara, 102)
”Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija? – Reče Musa – A čarobnjaci neće nikada uspjeti.” (Junus, 77)
“I kad oni baciše, Musa uzviknu: “Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije. Allah će Svojom moći istinu učvrstiti, makar će to nevjernicima krivo biti.” (Junus, 81 – 82).
“I Musa u sebi osjeti zebnju. Ne boj se! – rekosmo Mi – Ti ćeš, doista, pobijediti! Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti.” (Ta ha, 67 – 69).
I Mi naredismo Musau: “Baci štap svoj! – I on odjednom proguta sve čime su oni bili obmanu izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili. I tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi, a čarobnjaci se licem na tle baciše. Mi vjerujemo u Gospodara svjetova – povikaše – Gospodara Musaova i Harunova.” (El-E’araf, 117 – 122).
“Reci: “Utičem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla onih koji u uzlove pušu, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije.” (El-Felek, 1 – 5)
“Reci: “Tražim zaštitu kod Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana, napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džina i od ljudi.” (En-Nas, 1 – 6)
Kurtubi je rekao da riječi “od zla onih koji u uzlove pušu” aludiraju na vračare koje su puhale u uzlove od konaca dok su zapisivale. Hafiz Ibnu Kesir rekao je da ove riječi označavaju sihirbaze (vračare).
Ibnu Džerir Et-Taberi je rekao za gornje riječi: “To jest od zla vračara koji pušu u uzlove od konaca kad zapisuju.” Ovako kaže i El-Kasimi, kao i drugi tumači Kur’ana.
Suština sihra
Postoji više opisa sihra i teško je reći šta je to mada se svi uglavnom svode na to da se radi o
sporazumu između sihirbaza i šejtana koji se sastoji u tome da sihirbaz počini neke harame ili djela koja vode u širk (nevjerstvo), a da mu šejtan zauzvrat pomaže i bude poslušan u onome što
traži od njega.
Postoji više vrsta sihra a najuočljiviji su:
• sihr rastavljanja,
• ljubavni sihr,
• sihr priviđanja,
• sihr ludosti,
• sihr nemarnosti,
• sihr bolesti,
• sihr krvarenja,
• sihr odgađnja ženidbe,
• urok, itd.
Kur’an je osnova i temelj duhovne medicine islamskoga svijeta u cije pozitivne efekte istinski vjernici nikada ne sumnjaju. I dok oficijelna (tjelesna, fizicka) medicina traga za lijecenjem i cuvanjem zdravlja covjeka, nastojeci da ga ucini zdravim i srecnim u (ovozemaljskom) zivotu, pri tome ne ulazeci u suptilna pitanja: zivota u kaburu (grob), prozivljenja, sakupljanja, hisaba (racuna), kazne, dzenneta (raja), dzehenema (pakla), vatre i slicnog, duhovna medicina traga za podjednakim usrecenjem covjeka na ovom, ali i na drugom svijetu, ne praveci pri tome nikakvu razliku. I dalje, dok se oficijelna medicina bazira na lijecenju pomocu odredenih supstanci - kapsula, pilula, sirupa, antibiotika, injekcija, kemijskih supstanci i sl. - duhovna medicina lijeci Kur’anom, kur’anskim dovama i raznim vrstama ibadeta (obredi bogosluzja).
U svijetu
gajba:
Naravno, razlike su i u samom temeljnom pristupu:
zvanicna medicina je zasnovana na materijalistickom pogledu na svijet, a duhovna, kako joj i samo ime kaze, na onome sto je duhovno, sto je nevidljivo i sto se podrazumjeva pod najsirem znacenju
rijeci gajb (“Al-gayb pripada samo Bogu”, Kur’an, X,20).
Svijet gajba bismo mogli podijeliti na svijet
meleka (andeli) i svijet drugih duhovnih bica, koji se u islamu nazivaju opstim izrazom dzinni, a najcesce se radi o zlim duhovna bica najrazlicitijih uvjerenja. Od njih covjekovom psihickom
zdravlju i prijeti najveca opasnost, jer su oni pokorne sluge sihirbaza, onih koji spravljaju crnomagijske cine – sihire.
Ovom temom se u proslosti bavio velik broj autora,
koji su istrazivali manifestacije i posljedice dzinnskih napada izazvanih sihirom. U ovom poglavlju mi smo se koristili iskustvima i saznanjima dvojice mozda i ponajboljih, Rijada Muhammeda
Semaha (“Lijecenje Kur’anom”, DD “Grin”, 1998., prevodilac prof. Fikret Pasanovic) i Vehida Abdusselama Balija (“Ostri mac u borbi protiv zlih sihirbaza”, “Hajrat”, 1998., prevodilac hfz. Senaid
Zaimovic).
Semaha bolesti dijeli na organske (prouzrokovane
virusima, mikrobima i drugim mikroorganizmima), organsko-dusevne (prouzrokovane organskima uzrocima i napadoma dzinna) i dusevne (izazvane atakom dzina ili sihirom, to jest crnom magijom),
dokazujuci da se dusevna oboljenja, ne mogu lijeciti medicinskim preparatima, vec samo Kur’anom.
Signali opasnog stanja:
Simptomi dusevne bolesti obicno se manifestuju u
snu, ali i budnom stanju. Evo simptoma koji se javljuju u snu: razliciti oblici nesanice, bezrazlozna uznemirenost, cesta polucija, nocne more, razliciti zastrasujuci snovi (koji izazivaju nemir,
zalost i strah), videnje zivotinja (zmija, skorpiona, pasa, macaka i drugih), govorenje, uzdisanje i mrmljanje u snu; skripanje zubima; nesvjesno ustajanje i hodanje; vristanje, smijanje i
plakanje; sanjanje da se pada s visoka; sanjanje da se hoda po mezarju (groblje) ili pustim mjestima; videnje duhova i prikaza; videnje ljudi cudna izgleda (previsokih, preniskih i sl); snovi
koji izazivaju tjeskobu ili strah; snovi koji se obistinjuju (ali ostavljaju negativne posljedice na psihicko stanje) i slicni.
Posljedice dzinnskog napada i sihira, smatra
Semaha, osjete se i u budnom stanju. To su bolovi u odredenom dijelu tijela kod kojih ne pomaze nijedan medicinski preparat; stalna glavobolja bez stvarnog organskog uzroka; depresija, tjeskoba,
i osjecaj gusenja; osjecaj odvratnosti prema kuci, zeni, djeci i porodici; ubrzano lupanje srca bez ikakvog naprezanja; sejtanske (davolje) sugestije da se uradi nesto lose (ubije, pocini blud,
incest i slicno); izbjegavanje bogosluzenja; nekontrolisani izlijevi bijesa; rasijanost; izbezumljeni pogledi, rijeci ili djela ili sve troje zajedno; neuobicajna zaboravnost; obamrlost pojedinih
dijelova tijela (uz osjecaj lijenosti i klonulosti); neuobicajeno trnjenje odredenog dijela tijela (bez nekog organskog uzroka); skripanje zubima; padavica; grcenje pojedinih dijelova tijela;
gubljenje kontrole nad pojedinim dijelovima tijela; buncanje; osjecaj paranoje; prividenja; cudni osjecaj u nekom dijelu tijela ili citavom tijelu...
Kada su suze slane...
U dugogodisnjoj praksi lijecenja Kur’anom, Semaha se uvjerio da se dusevne bolesti javljaju kao posljedice napada dzinna, koje naziva “mess” (dodir,
opsjednutost) ili po necijem nalogu, dakle, putem sihira (crna magija).
Imajuci na umu silinu dzinnskog napada, opsjednutost (“mess”) moze biti razlicitog intenziteta. Prvo, stanje u kome se prisustvo dzinna u bolesniku ne moze
utvrditi na osnovu odredenih znakova (bolesnik postaje nesvjestan i ne moze kontrolisati sta govori i sta cini). Drugo, bolesnik je dezorjentisan (mijasaju mu se realnost i fikcija i nije u
stanju da kontrolise rijeci i postupke). Trece, iako je svjestan avojih rijeci i postupaka, oboljeli nema nikakvu kontrolu nad njima. Cetvrto stanje, smatra Semaha, je najcesce. “U njemu se
javljaju pojedinacni simptomi, ali bolesnik ne gubi svijest i u potpunosti zna sta se zbiva, sta govori i sta cini, a takode posjeduje i moc kontrolisanja svojih postupaka, izuzev nekih
fiziloskih stvari poput nekontrolisanog placa sa suzama koje se po trima osobinama razlikuju od obicnih: ne mogu se supregnuti, izlaze iz uglova ociju i slankastog su
okusa...”
Pogledajmo kakvi su simptomi opsjednutosti i sihira za cije lijecenje vam nudimo cudesni med “Avicenu” i izbor Kur’anskih sadrzaja na CD-u:
SIHIR OPSJEDNUTOSTI:
Ovaj sihir uvijek izaziva pretjeranost u emocijama, a ona se manifestuje pretjeranim strahom, pretjeranom srdzbom, pretjeranom tugom, pretjeranim nemarom i pretjeranom odanosti raznim porocima i uzivanjima.
SIHIR BOLESTI:
U ovom teskom slucaju, dzinn je stacioniran u mozgu i u stanju je da blokira neki od mozdanih centara. Prema Semahi, znak ovog sihira je odredena bol u nekom dijelu tijela kojoj nije moguce naci organski lijek, potpuna paraliza ili gubitak nekog od cula, a prema Vehidu Abdusselamu Baliju, simptomi su - stalan bol u jednom od ekstremiteta, nervni grcevi, paraliza nekog od dijelova tijela ili prestanak rada jednog od cula.
SIHIR LUDILA:
Ovaj se teski sihir, prema Semahi, ocituje rastrojenoscu, izbezumljenoscu, velikom zaboravnoscu, nenormalnim ponasanjem i rijecima, karakteristicnim unezvjerenim pogledima i postupcima, a prema Vehidu Abdusselamu Baliju, simptomi su – odsutnost duha, smetenost i velika pospanost; nejasan im smusen govor; neprestana zagledanost u jedno mjesto, nemoc da se skoncentrise na jedan posao i totalna dezorjetiranost.
SIHIR APATIJE:
U njegove najcesce simptome, smatra Rijad Muhammed a .s Semaha, spadaju ucestale fiks ideje, halucinacije, sumnje u prijatelje, bracu, sestre, najblize rodake, drugove... Ako se blagovremeno ne intervenise (lijeci), ovaj sihir ponekad zna da preraste u ludilo.
SIHIR LJENOSTI:
Prema Vehidu Abdusselamu Baliju sihir ljenosti je djelo sahirbaza, dakle, crne magije, a njegovi simptomi su sljedeci: zelja za samocom, potpuna povucenost u sebe, stalna sutnja, odvratnost prema susretima, dusevna odsutnost, stalna bol; bezvoljnost, tromost, nepokretnost i konstantna ljenost i nezainteresovanost.
SIHIR ZALJUBLJENOSTI:
Simptomi ovog teskog sihira, smatra Semaha, su pretjerana ljubav i pozuda, te abnormalna potreba za seksom, a Bali tome dodaje i nemogucnost strpljenja za osobom u koju je zaljubljen, pretjeranu žudnju za videnjem ljubljene osobe i slijepa poslušnost.
SIHIR U VEZI SA SPOLNIM OPĆENJEM:
Rijad Muhammed Semaha kaze da se kod muskaraca ovi problemi ocituju na jedan od tri nacina: potpuno odsustvo erekcije ili njen gubitak samo prilikom opcenja; nemogucnost snosaja zbog slabe erekcije i prerana erekcija. Kod zena simptomi su sljedeci: refleksno stiskanje bedara i rodnice, koji onemogucavaju seksualni cin; frigidnost i pojava neredovnih krvarenja u vrijeme snosaja. Naravno, ovdje je rijec o slucajevima za koje ne postoje organski uzroci.
SIHIR IMPOTENCIJE:
Kada je u pitanju sihir impotencije, prema Vehidu Abdusselamu Baliju, javljaju se sljedeci simptomi: oboljeli osjeti polet i zivost, te potpunu moc za spolno opcenje i dok je daleko od zene osjeca erekciju, a kada joj se priblizi s namjerom da spolno opci, spolni organ se opusti i postane nemocan za snosaj.
SIHIR NEPLODNOSTI:
Semaha navodi da se dzinnska napast moze ocitovati kroz odsustvo muskih spolnih celija, njihov slab kvalitet i pokretljivost, sto sve onemogucava oplodnju ili poremecenu ovulaciju kod zene. Drugi oblik bolesti je da dode do zaceca i formiranja ploda, ali se potom dogadaju cudne stvari: plod u odredeno doba zamre i to se dogada vise puta u isto vrijeme, a na plodu se vide tragovi poput udaraca pesnicom ili tragovi prstiju oko vrata djeteta i to se dogada vise puta uzastopno.