dove i zikr

U Kur'anu i sunnetu ukazuje se na to da postoje neke stvari koje mogu spriječiti uslišavanje dove, koje predstavljaju prepreku između dove i njenog primanja. Te stvari bi trebalo da zna svaki čovjek i da ih se čuva. Ovdje ćemo navesti nekoliko stvari.

Širk – pripisivanje Allahu drugu i neiskrenost prema Njemu

Uzvišeni kaže:  “Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit će kome hoće ono što je manje od toga.”  (En-Nisa, 116) Širk je najveća stvar koja upropaštava djela, kao što kaže Uzvišeni:  “Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja će djela sigurno propasti.” (Ez-Zumer, 65) Uzvišeni Allah naređuje iskrenost u dovi:  "…samo Njega molite, iskreno Mu ispovijedajući vjeru..."  (El-Mu'min, 65), " Allaha molite iskreno Mu ispovijedajući vjeru..."  (El-Mu' min, 14),  “…molite Mu se, iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Kao što vas je iz ničega stvorio, tako će vas ponovo oživjeti.”  (El-A'raf, 29)

Riječi Uzvišenog:  “…samo Njega molite, iskreno Mu ispovijedajući vjeru…”  (El-Mu'min, 65) upućuju na to da je primanje dove uvjetovano iskrenošću. ( fethul-bari)

Što se tiče onih koji uz Allaha mole i druge, bilo da se radi o kipovima, umrlim licima, turbetima, evlijama ili dobrim ljudima, Allah ne prima njihovu dovu zato što oni nisu uputili samo Njemu. Također, Allah ne prima dovu onih koji traže od umrlih da se za njih zauzmu kod Allaha, jer takav vid dove predstavlja novotariju, nešto što vjerom nije propisano. Uzvišeni Allah nije nam naredio da Ga molimo preko posrednika, nego nam je naredio da dovu direktno upućujemo Njemu:  “Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!'”  (El-Mu'min, 60) ( El-Hutabul-minberije fil-munasebatil-asrijja)

OGREZLOST U HARAMU U POGLEDU JELA, PIĆA I ISHRANE

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:  “Allah je dobar i prima samo ono što je dobro. Allah je naredio vjernicima ono što je naredio poslanicima, pa je rekao: 'O, poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se čuvate i dobra djela činite...'  (El-Mu'minun, 51),  'O, vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi samo Njega obožavate!'  (El-Bekara, 172) Zatim je spomenuo čovjeka koji je dugo putovao čupave i prašnjave kose – kako podiže ruke prema Njemu govoreći:  'O, Gospodaru! O, Gospodaru!', a njegova je hrana haram, njegovo piće haram, njegova je odjeća haram, hrani se haramom, pa kako da mu se odazove?!  (musliman)

Njegove riječi:  “…pa kako da vam se odazovete?” , znače: kako da mu usliša dovu? To je pitanje koje dolazi kao izraz čuđenja, kojim se želi reći da je takvo nešto nezamislivo, a ne ukazuje da je jasno da je nemoguće da mu dova bude uslišana i da se u cjelini neće primiti. Iz ovoga se može vidjeti da ogrezlost u haramu spada u stvari koje sprečavaju primanje dove. ( Džamiul-ulumi vel-hikemi )

Čovjek koji se spominje u hadisu ispunjava nekoliko uvjeta za primanje dove, kao što su: dugo putovanje, upornost i moljenje Allaha riječima koje Ga veličaju, a pored toga je podigao i ruke prema nebu; međutim, njegova se dova ne prima zbog ogrezlosti u haramu.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje na to da je uživanje u haramu, tako da čovjek jede, pije, odijeva se i hrani se haramom – jedna od najvećih stvari koje utječu da se dova ne prima. ( El-Hutabul-minberijje fil-munasebatil-asrijja )

Iz tog razloga selefi, ranije generacije muslimana, trudili su se da jedu ono što je halal i da se klone i udalje od harama. Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Ebu Bekr je imao roba koji mu je davao harač, porez. Ebu Bekr je od njegovog harača. Jednog dana doneo je nešto, pa je Ebu Bekr jeo od toga. Tada ga rob upita: 'Znaš li šta je ovo?', a Ebu Bekr upita: 'Šta je to?' On odgovori: 'U džahilijetu sam gatao jednom čovjeku, ali ja nisam znao gatati, nego sam ga prevario, ali mi je on dao nadoknadu za to. Eto, od toga si jeo.' Ebu Bekr stavi prste u usta, pa povrati sve što je imao u stomaku.” (Buhari)

POŽURIVANJE I NESTRPLJIVOST U OČEKIVANJU PRIMANJA DOVE, KAO I MALAKSAVANJE I OSTAVLJANJE UPUĆIVANJA DOVE

Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: “Jedna od stvari koja sprečava efekte dove onome što upućuje jeste da čovjek požuruje i da je nestrpljiv, tj. da ne može dočekati da dova bude uslišana, pa malaksa i ostavi upućivanje dove.” ( Ed-Dau ved-devau )

Malaksavanje predstavlja ostavljanje dove zato što čovjek osjeti zamor i dosadu zbog njenog upućivanja. Uzvišeni Allah, hvaleći Svoje meleke, kaže:  „Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Ga obožavaju, i ne zamaraju se, hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.” (El-Enbija, 19–20.)

Njegove riječi:  “…ne malaksavaju…” , znači da se ne zamaraju i ne biva im naporno. ( Tefsirul-Kur'anil-azim )

Ibn Redžeb, rahimehullah, kaže: “Zabranio je da se požuruje i ostavlja dova zbog toga što ne bude odmah uslišana. Štaviše, to je učinio jednom od stvari koja utječe na to da dova ne bude uslišana. To je iz razloga da čovjek ne bi izgubio nadu da će mu dova biti primljena makar i nakon dužeg vremena, jer On, subhanehu ve teala, voli one koji su uporni i ustrajni u dovi.” ( Džamiul-ulumi vel-hikemi )

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “ Čovjeku  se  neće prestati primati dova ako u dovi ne bude molio za nešto što je grijeh, ili što predstavlja prekid rodbinskih veza – sve dok ne počne požurivati.” Neko upita: “Allahov Poslaniče, a kako biva to požurivanje?”, a na odgovore:  “Tako da kaže: 'Upućivao sam dovu i upućivao sam dovu, pa sam vidio da mi se ne uslišava', te se tada razočarao i ostavio upućivanje golubica.” (musliman)

Čovjek ne treba da požuruje uslišavanje dove, jer ono nekada bude nakon dužeg vremena zbog nekog razloga, kao što je naprimjer: ne ispuni se neki od uslova za primanje dove, ili se pojavi neka od stvari koja utječe na to da dova ne bude primljena, ili iz nekog drugog razloga, koji predstavlja dobrobit i korist za čovjeka, a da on toga nije svjestan. ( Šurutud-duai )

Čovjek ne zna u čemu je korist: da li je u tome da mu dova što prije bude uslišana, ili u tome što kasni, ili u tome da se od njega otkloni neka veća nevolja za koju on ne zna, ili da mu se nagrada za tu dovu ostavi na ahiretu. Da ne treba da rasola čoveka, nego on treba da prepusti stvari Onome koje poznaje ono što je skriveno i ono što je javno. ( Ed-Duau ve menziletuhu minel-akidetil-islamijja )

OSTAVLJANJE OBAVEZNIH DUŽNOSTI I ČINJENJE GRIJEHA

Ostavljanje obaveznih dužnosti predstavlja jednu od stvari koja utječe na sprečavanje uslišavanja dove. Isti je slučaj sa činjenjem zabranjenih stvari. Zbog toga je neko od selefa rekao: “Nemoj smatrati da ti se uslišavanje dove odužilo kad si puteve njenog uslišavanja zatvorio grijesima.” ( Džamiul-ulumi vel-hikemi )

Salih b. Fevzan kaže: “Stvori koje sprečavaju uslišavanje dove jesu: da čovjek zapostavlja Allahove stroge naredbe i da čini zabranjene stvari i grijehe. Takva se osoba udaljila od Allaha i prekinula veze između sebe i Njega.” ( El-Hutabul-minberijje fil-munasebatil-asrijja )

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:  „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ćete naređivati dobro i odvraćati od zla, ili će vam uskoro Allah poslati kaznu, pa ćete Mu dove upućivati, ali vam neće biti uslišane .”  (Tirmizi, hadis je hasen)

NEMAR – GAFLET

Dova je jedan od najjačih sebe za otklanjanje onoga što se ne želi i postići ono što želi. Efekat dove razlikuje se zbog slabosti srca, neposvećenosti Allaha, i odsustva srca prilikom upućivanja dove. ( Ed-Dau ved-devau )

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Upućujte dovu čvrsto ubijeđeni da će biti uslišana i znajte da Allah ne prima dovu od nemarnog i ravnodušnog srca.” (Tirmizi, 5/517, br. 3479)

PRETJERIVANJE U DOVI I UPUĆIVANJE ZABRANJENIH DOVA

Efekat dove, također, može biti različit zbog slabosti same dove, odnosno zbog toga takvog dovu Allah ne voli jer u njoj ima pretjerivanja. ( Ed-Dau ve-d-deva'u ) Uzvišeni Allah zabranjuje pretjerivanje u svemu:  “…samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju.”  (El-Maida, 87)

Sa'd b. Ebu Vekkas, radijallahu anhu, rekao je svome sinu, kada ga je čuo da govori: 'O Allahu, molim Te za Džennet i uživanje u njemu, i to i to. Utječem Ti se od džehennemske vatre, njenih lanaca i okova i toga i toga', pa on reče: 'O, sinčiću moj, čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: 'Bit će ljudi koji pretjeruju prilikom upućivanja dove' , pa pazi da ne budeš jedan od njih. Ako dobiješ Dženet, dobićeš i ono što je u njemu, a ako budeš sačuvan od džehennemske vatre, bit ćeš sačuvan i od zla koje je u njoj.'” (Ebu Davud, a Albani ga ocenjuje kao hasen u djelu  Sahihu Ebi Davud )

Iz navedenog se može zaključiti da pretjerivanje u dovi spada u jednu od stvari koje sprečavaju njeno uslišavanje, primanje. ( Fikhud-duai )

Kurtubi, rahimehullah, je rekao: “Svako ko svjesno ili nesvjesno ustrajava u grijehu, predstavlja osobu koja pretjeruje. Allah je rekao da ne voli one koji pretjeruju, pa kako će se takvoj osobi On odazvati?!” ( El-Džamiu li ahkamil-Kur'an )

Ibn Tejmijja, rahimehullah, kaže: “Pametna osoba treba da zna da sve mimo onoga što je propisano nema nikakvog utjecaja, efekta, niti koristi u tome, a ako i imadne nekog utjecaja, pa šteta od toga veća je nego korist. Razlog zbog kojeg se nekada, nekoj od tih osoba koja moli dovama koje su zabranjene (haram), dova primi jeste taj da ona možda bude u teškoj nevolji i situaciji, tako da, i pored toga što je osoba mušrik i moli se kod kipa, dova mu se primi zbog toga što se tom prilikom iskreno molio Allahu, mada upućivanje dove kod kipa (idola) spada u širk.

Ako se i primi dova onoga koji traži posredništvo od osobe u kaburu (mrtvača) ili nekog drugog zbog toga što je tražio pomoć od Allaha, on će biti kažnjen zbog toga (što je uz to činio širk) i bačen u vatru, ako mu Allah ne oprosti. Koliko je samo ljudi koji upućuju dove koje nisu dozvoljene, pa im se ispuni to što su u toj dovi tražili, te im to bude uzrok njihove propasti na dunjaluku i na ahiretu. Isti je slučaj sa različitim osobama koje upućuju dovu i mole Allaha dovama koje su zabranjene, pa im se ispuni to što su tražili, ali im to uzrokuje daleko veću štetu.” ( Iktidaus-siratil-mustekim )

Pretjerivanje u dovi ponekad bude tako što se traži ono što nije dozvoljeno da se traži, kao što je:

● traženje pomoći da se učini neki haram;

● ili traženje onoga što Uzvišeni Allah neće učiniti, kao što je traženje da ostane živ sve do Sudnjeg dana;

● ili traženje da od njega otkloni ljudske potrebe, kao što je potreba za hranom i pićem;

● ili da Ga moli da mu otkrije gajb (skriveno);

● ili da Ga moli da ga učini bezgrješnim;

● ili da Ga moli da mu podari dijete bez posredstva žene ili ropkinje, ili slično što spada u pretjerivanje.

Svako traženje koje je u suprotnosti sa Allahovom mudrošću, ili sadrži nešto što je u suprotnosti sa Allahovom vjerom ili Njegovom naredbom, ili što je u suprotnosti sa onim o čemu je On obavijestio, predstavlja pretjerivanje koje Allah ne voli niti voli onoga koji Ga na taj način način moli. ( Bedaiul-fevaid )

U pretjerivanje spada i upućivanje dove nekome mimo Allaha, obožavanje Allaha na način koji On nije propisao, podizanje glasa, dovikivanje i vikanje prilikom dove, upućivanje Allaha dove bez skrušenosti i poniznosti i sl. ( Bedaiul-fevaid )

Rekao je ibn Džewzi, rahimehullah u „Sejdul-Khatir“:

„Razmišljao sam o jednoj interesantnoj situaciji: da nedaća pogodi vjernika i on tako dovi, dugo vremena to čini, ali ne vidi znak odgovora.Tako, kada se očaj približi, u to vrijeme se pogleda na njegovo srce, i ako je prihvatio mnoge odredbe sudbine, ne gubeći nadu u nagradu Allaha, Moćnog i Veličanstvenog, onda u većini slučajeva se odgovor ubrza jer je to vrijeme kada je iman kvalificiran a šejtan pokoren i to je vrijeme kada se čovjekova vrijednost pokaže.

I na ovo je ukazano u Njegovim riječima: „Sve dok poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć ?“(Beqara, 214)

Isto tako ono što se desilo Jakubu, alejhi selam, jer je on izgubio sina i ta situacija je trajala dugo, on nije gubio nadu – da bi potom i drugi njegov sin bio oduzet ali njegova nada u Allahovu nagradu da „nadam se da će mi ih Allah sve vratiti“ (Jusuf, 83), nije nestala.

Isto tako Zekerija, alejhi selam je rekao: „a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao (t.j.razočaran)” (Merjem, 3)

Zato se čuvaj smatranja da je predugo vremena prošlo za dovu da bi bila ispunjena!

I pogledaj na činjenicu da je On Gospodar, apsolutni Vladar cijelog svemira i da je On Najmudriji u onome što planira i Onaj koji zna šta je od koristi tebi i da On želi da te ispita kako bi iskušao tvoju skrivenu narav i da On želi da čuje tvoju ozbiljnu dovu i da On želi da te nagradi za tvoje strpljenje i druge takve svrhe.

U dodatku tome On te iskušava odgađajući odgovor na tvoju dovu kako bi se ti borio sa šejtanovim došaptavanjem i zlim mislima – a svaka od ove stvari jača vjeru u Njegovu nagradu i obavezuje na zahvalnost Njemu, jer On, iskušavajući tebe sa nedaćom te pripremio da se vratiš i tražiš od Njega.

I čovjekova tužna oskudica/siromaštvo u kojem se čovjek obrati i vrati Njemu je potpuno i savršeno bogatstvo.

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allah dž.š., ima odabrane meleke, koji hodaju naokolo tragajući za medžlisi-zikrima, pa kada naiđu na medžlis zikra, sjednu sa njima, i prekriju jedni druge krilima, ispunjavajući prostor između njih i dunjalučkog neba, pa kada se ljudi raziđu sa tog medžlisi zikra, meleki se uzdignu prema nebesima, pa ih Allah dž.š., pita – a On ih najbolje i poznaje: Odakle dolazite? Odgovaraju: Dolazimo od Tvojih robova na Zemlji, koji Te slave (tesbih), veličaju (tekbir), priznaju Jednoću (tehlil), hvale (tahmid), i mole Ti se i obraćaju dovom. Allah dž.š., reče: Šta traže od Mene? Rekoše: Od Tebe dženneta mole. Reče: Jesu li ga vidjeli? Rekoše: Ne, Gospodaru. Reče: Kako bi se tek ponašali da su ga vidjeli!? Rekoše: Utječu ti se. Reče: Od čega utočišta traže? Rekoše: Od vatre Tvoje, Gospodaru. Reče: Jesu li vidjeli Vatru Moju? Rekoše: Ne. Reče: Kako bi se tek ponašali da su je vidjeli!? Rekoše: Oprosta od Tebe mole. Reče: Već Sam im oprostio, i dao im ono što su tražili, i zaštitio ih od onoga od čega su se utjecali. Rekoše: Gospodaru, među njima se nalazi čovjek-griješnik, koji je tu samo u prolazu, pa je se zadržao među njima – na šta Allah dž.š., reče: I njemu Sam oprostio grijehe! To su ljudi u čijem prisustvu nema nesretnih!“ (Sahihu Muslim, br.7015.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.8960.; Mustedrek, Hakim, br.1821.; el-Ahkam el-Šer’ijja el-Kubra, el-Išbili, 1/248.; el-Tevhid, Ibnu Mendeh, br.560-783.; Šerhul-Sunneh, el-Begavi, br.1241.) Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allah dž.š., ima odabrane meleke koji hodaju zemljom, tragajući za ljudima, pa kada naiđu na one koji Allahu dž.š., zikr čine, poviknu: Evo ga ono što ste tražili, pa im oni prilaze i svojim krilima ih natkriljuju sve do dunjalučkog neba, nakon čega Allah dž.š., kaže: Na čemu ste ostavili robove Moje? Meleki odgovaraju: Ostavili smo ih kako Vam zahvaljuju (tahmid), kako Vas veličaju (temdžid), i spominju (zikr). Allah dž.š., reče: Jesu li Me vidjeli? Rekoše: Ne. Reče: Kako bi se tek ponašali da su Me vidjeli?! Meleki rekoše: Da su Te vidjeli još više bi Ti se zahvaljivali, veličali i spominjali. Reče: Šta traže? Rekoše: Džennet! Reče: Jesu li ga vidjeli? Rekoše: Ne. Reče: Kako bi se tek ponašali da su ga vidjeli?! Rekoše: Da su ga vidjeli, još više bi se za njega trudili i još više bi ga tražili. Reče: Od čega se utječu? Rekoše: Od vatre. Reče: Jesu li je vidjeli? Rekoše: Ne. Reče: Kako bi se tek ponašali da su je vidjeli?! Rekoše: Da su je vidjeli, još više bi od nje bježali i više bi se od nje plašili. Reče: Uzimam vas za svjedoke da sam im grijehe oprostio! Rekoše: Među njima se nalazi čovjek-griješnik, kojem nije stalo do njih, već je došao radi potrebe neke. Allah dž.š., reče: To su ljudi u čijem prisustvu nema nesretnih!“ (Sahih. Musned, Ahmed b. Hanbel, br.7418.; el-Tevhid, Ibnu Mendeh, br.561-783.; el-Du’a, Taberani, br.1894.) Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada prođete pored džennetskih bašči, opskrbite se! Rekoh: Allahov Poslaniče, šta su to džennetske bašče? Reče: Džamije. Rekoh: A šta je opskrba, o Allahov Poslaniče? Reče: Subhanallah, el-hamdulillah, la ilahe illallah, Allahu Ekber!“ (Hasen-garib. Sunen, Tirmizi, br.3509.; el-Ahkam el-Šer’ijjah, el-Išbili, 3/471.) Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada prođete pored džennetskih bašči, opskrbite se! Rekoh: Allahov Poslaniče, šta su to džennetske bašče? Reče: Halke-medžlisi zikra!“ (Hasen-garib. Sunen, Tirmizi, br.3510.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.12545.; Musned, el-Bezzar, br.6500-6907-6908.; Musned, Ebu Ja’ala, br.3432.; el-Ahkam el-Šer’ijjah, el-Išbili, 3/471.; el-Du’a, Taberani, br.1890.; Šu’abul-Iman, br.526.)

Zikr putem tesbiha, tahmida, tehlila i tekbira. U ovakav vid zikrullaha također spadaju i sadržaji poput poznatog : ”La ilahe illallahu vahdehu la šeriike leh …”, te većeg dijela zikrova koji se nalaze u vjerodostojnim zbirkama zikrova.

 Zikr putem dove. Dova je srž ibadeta, te stoga je potrebno da u svom ibadetu budemo itekako vezani za našeg Gospodara svojim iskrenim dovama.
Dove možemo učiti i svojim riječima, ali i koristeći one koje pominje Kur'an časni i plemeniti sunnet Poslanika, a.s.

Evo nekoliko dova na koje se Allah, dž.š., odaziva svojim robovima:

1. Dova vjernika upućena bratu muslimanu u njegovom odsustvu: Od Ebu Derdaa’ r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Nema tog muslimana koji moli Allaha za svog brata dok je on odsutan a da melek, koji je zadužen za njega, ne uči istu dovu za toga koji moli.” (Bilježi Muslim)

2. Dova onoga kome je nepravda učinjena: „Kada je Allahov Poslanik, a.s., odlučio da pošalje Muaza u Jemen, savjetovao ga je riječima: „Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor.” (Bilježi Buhari)

3.  Dova putnika: Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ” Tri dove se ne odbijaju i tu nema nikakve sumnje: dova onoga kome je nepravda učinjena, dova putnika namjernika i dova roditelja koji moli za svoje dijete.” (Bilježi Tirmizi)

4.  Dova poslušnog djeteta: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi se predaja da je Alejhi-sselam rekao: „Kada čovjek umre prestaju mu se pisati njegova djela osim u tri slučaja: „ako iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanje koje ljudima koristi i lijepo odgojeno dijete koje moli za svoje roditelje.” (Bilježi Muslim)

 5. Dova onoga koji se našao u nevolji: Shodno Kur’anskom ajetu: A koje taj Koji se nevoljniku u nevolji odaziva (En-Ne-ml, 62)

6. Ko zanoći čist (pod abdestom) spominjajući Allaha: Od Muaza ibn Džebela, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: „Nema tog vjernika koji zanoći sa abdestom spominjujući Allaha pa se probudi a potom prouči dovu tražeći od Allaha dobro i na dunjaluku i na ahiretu, a da mu ta dova ne bude uslišana.” (Bilježi Ebu Davud i Ahmed)

7. Dova kojom je molio Junus, a.s.: „ Od Sa’d ibn Ebi Vekasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : „Ko prouči dovu koju je Junus a.s. u utrobi ribe učio: ‘Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si Ti, zaista sam ja od onih koji su se prema sebi ogriješili’, dova će mu biti uslišana.” (Bilježi Tirmizi i drugi)

8. Dova onoga koji se probudi iz sna: Od Ubade ibn Samita, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : “Ko se probudi iz sna pa prouči: “Nema drugog boga osim Allaha Jednog Jedinoga, Koji nema sudruga, samo Njemu pripada vlast i samo je On dostojan zahvale, On svime upravlja, neka je hvala Allahu, slavljen neka je Allah, Allah je Velik, nema moći niti slave osim kod Allaha” a zatim kaže Gospodaru moj oprosti mi, ili prouči dovu bit će mu uslišana. Ako potom obavi i namaz bit će mu primljen kod Allaha.” (Bilježi Buhari i drugi)

 9. Dova čestitog djeteta za njegove roditelje: Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. kazao:” Zaista će Allah uzdigniti položaj svoga iskrenog roba u džennetu, a on će kazati: „Gospodaru moj odakle meni ovoliko dobrih djela ? „Bit će mu odogovoreno: “Ovo je rezultat dove i moljenja za oprost tvoje djece.” (Bilježi Ahmed, a Ibn Kesir ga smatra sahihom)

 10. Dova hadžije i onog koji obavlja umru, kao i dova onog koji se bori na Allahovom putu: Ibn Omer, r.a., bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Borac na Allahovom putu, hadžija i onaj koji umru obavi, žude-ći za svojim Gospodarom, njihove dove su uslišane a ono što zatraže bit će im dato.” (Bilježi Ibn Madždže, a Albani ga smatra ha-senom)

11. Dova onoga koji mnogo spominje Allaha: Od Ebu Murejre se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Trojici se ne odbija dova: „Onome koji često spominje Allaha, dova onoga kome je nepravda učinjena i dova pravednog imama-vladara.” (Bilježi Bejheki i Taberani, Albani ga smatra hase-nom)

12. Dova onoga koga je Allah zavolio i kome se smilovo: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „ Zaista je Allah rekao: „Ko uznemirava Mog evliju (vjernika kojeg Ja zavolim) objavit ću mu rat. Moj rob mi se ne može ničim bolje približiti kao sa farzovima koje sam mu propisao. On mi se tako približava nafilama sve dok ga Ja ne zavolim, a kad ga zavolim postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi i njegova noga kojom hoda. Kada Mi zatraži nešto, Ja mu dam, a ako Me zamoli za zaštitu Ja mu je pružim…” (Bilježi Buhari)

DOVE PROTIV ZABRINUTOSTI I ŽALOSTI

PRVA DOVA

Arapski tekst:

اَللَّهُمَّ إِنِّيْ عَبْدُكَ، ابْنُ عَبْدِكَ، ابْنُ أَمَتِكَ، نَاصِيَتِيْ بِيَدِكَ، مَاضٍ فِيَّ حُكْمُكَ، عَدْلٌ فِيَّ قَضَاؤُكَ، أَسْأَلُكَ بِكُلِّ اسْمٍ هُوَ لَكَ، سَمَّيْتَ بِهِ نَفْسَكَ، أَوْ أَنْزَلْتَهُ فِيْ كِتَابِكَ، أَوْ عَلَّمْتَهُ أَحَدًا مِنْ خَلْقِكَ، أَوِ اسْتَأْثَرْتَ بِهِ فِيْ عِلْمِ الْغَيْبِ عِنْدَكَ، أَنْ تَجْعَلَ الْقُرْآنَ رَبِيْعَ قَلْبِيْ، وَنُوْرَ صَدْرِيْ، وَجَلاَءَ حُزْنِيْ، وَذَهَابَ هَمِّيْ

Transliteracija:

“Allahumme inni ‘abduke-ibnu ‘abdike-ibnu emetike, nasijeti bi jedike, madin fijje hukmuke, ‘adlun fijje kada uke, es eluke bi kulli ismin huve leke semmejte bihi nefseke ev enzeltehu fi Kitabike ev ‘allemtehu ehaden min halkike ev iste serte bihi fi-l-‘ilmi-l-gajbi indeke, en tedž ‘ale-l-Kur’ane rebi’a kalbi ve nure sadri ve džela e huzni ve zehabe hemmi”.

Prijevod:

Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur’an učiniš proljećem srca mog, svjetlo, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom briga mojih. (Prenosi Ahmed 1/391. Albani ga je ocjenio vjerodostojnim)

DRUGA DOVA:

Arapski tekst:

اَللَّهُمَّ إِنِّيْ أَعُوْذُ بِكَ مِنَ الْهَمِّ وَالْحُزْنِ، وَالْعَجْزِ وَالْكَسَلِ، وَالْبُخْلِ وَالْجُبْنِ، وَضَلَعِ الدَّيْنِ وَغَلَبَةِ الرِّجَالِ

Transliteracija:

“Allahumme inni euzu bike mine-l-hemmi ve-i-huzni ve-l-‘adžzi ve-l-keseli ve-l-buhli ve-l-džubni ve dal i-d-dejni ve galebeti-r-ridžali”.

Prijevod:

Allahu, zaštitu od Tebe tražim od brige i žalosti, od iznemoglosti i ljenosti, škrtosti i uspaničenosti, te pred teretom dugovanja i ljudske nadmoći. (Bilježi Buhari 7/158; “Poslanik je često koristio ovu dovu” (Fet-hul-Bari 11/173))

DOVE PROTIV TUGE I POTIŠTENOSTI

PRVA DOVA:

Arapski tekst:

لاَ إِلَـهَ إِلاَّ اللهُ الْعَظِيْمُ الْحَلِيْمُ، لاَ إِلَـهَ إِلاَّ اللهُ رَبُّ الْعَرْشِ الْعَظِيْمُ، لاَ إِلَـهَ إِلاَّ اللهُ رَبُّ السَّمَاوَاتِ وَرَبُّ اْلأَرْضِ وَرَبُّ الْعَرْشِ الْكَرِيْمُ

Transliteracija:

“La ilahe ille-l-Lahu-l-azimu-l-halimu, la ilahe ille-l-Lahu Rabbu-l-Arši-l-azimi, la ilahe ille-l-Lahu Rabbu-s-Semavati ve Rabbu-l-Erdi ve Rabbu-l-Arši-l-kerim”

Prijevod:

Nema boga osim Allaha, Velikog i Blagog. Nema boga osim Allaha, Gospodara Prijestolja velikog. Nema boga osim Allaha, Gospodara Nebesa i Gospodara Zemlje, Gospodara Prijestolja milostivog. (Prenose Buhari 7/154, Muslim 4/2092)

 DRUGA DOVA:

Arapski tekst:

اَللَّهُمَّ رَحْمَتَكَ أَرْجُو فَلاَ تَكِلْنِيْ إِلَى نَفْسِيْ طَرْفَةَ عَيْنٍ، وَأَصْلِحْ لِيْ شَأْنِيْ كُلَّهُ، لاَ إِلَـهَ إِلاَّ أَنْتَ

Transliteracija:

“Allahumme rahmeteke erdžu fe la tekilni ila nefsi tarfete’ ajnin ve aslih li še’ ni kullehu, la ilahe illa Ente”

Prijevod:

– Allahu, za milost Tvoju molim, I zato ne prepusti me samom sebi ni jednog trenutka. Udobri mi cijelo moje stanje. Nema boga osim Tebe. (Prenose: Ebu Davud 4/324, Ahmed 5/42. Albani ga je ocjenio dobrim (Hasen), Sahih Ebi Davud 3/959)

TREĆA DOVA:

 Arapski tekst:

لاَ إِلَـهَ إِلاَّ أَنْتَ سُبْحَانَكَ إِنِّيْ كُنْتُ مِنَ الظَّالِمِيْنَ

Transliteracija:

“La ilahe illa Ente, subhaneke inni kuntu mine-z-zalimine”.

Prijevod:

Nema boga osim Tebe. Neka si slavljen Ti, doista sam ja bio među grješnicima. (Prenose Tirmizi 5/529, i Hakim, koji ga je ocjenio ispravnim, a Zehebi ga je pohvalio 1/505 (Sahih Et-Tirmizi 3/168))

ČETVRTA DOVA:

Arapski tekst:

اللهُ اللهُ رَبِّي لاَ أُشْرِكُ بِهِ شَيْئًا

Transliteracija:

“Allahu, Allahu Rabbi, la ušriku bihi šej’en”

Prijevod:

Allah, Allah je Gospodar moj, Kome ja ne pretpostavljam ništa. (Prenosi Ebu Davud 2/87, Sahih Ibn Madže 2/335)

Ko kaže ovaj istigfar (dovu) ujutro čvrsto vjerujući u njegove riječi, te umre tog dana prije nego omrkne, on je od stanovnika Dženneta, ako ga kaže u toku noći čvrsto ubjedjen u te riječi i umre prije nego svane pa i on je od stanovnika Dženneta. Te riječi su:

عَنْ شَدَّادُ بْنُ أَوْسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ سَيِّدُ الِاسْتِغْفَارِ أَنْ تَقُولَ اللَّهُمَّ أَنْتَ رَبِّي لَا إِلَهَ إِلَّا أَنْتَ خَلَقْتَنِي وَأَنَا عَبْدُكَ وَأَنَا عَلَى عَهْدِكَ وَوَعْدِكَ مَا اسْتَطَعْتُ أَعُوذُ بِكَ مِنْ شَرِّ مَا صَنَعْتُ أَبُوءُ لَكَ بِنِعْمَتِكَ عَلَيَّ وَأَبُوءُ لَكَ بِذَنْبِي فَاغْفِرْ لِي فَإِنَّهُ لَا يَغْفِرُ الذُّنُوبَ إِلَّا أَنْتَ قَالَ وَمَنْ قَالَهَا مِنْ النَّهَارِ مُوقِنًا بِهَا فَمَاتَ مِنْ يَوْمِهِ قَبْلَ أَنْ يُمْسِيَ فَهُوَ مِنْ أَهْلِ الْجَنَّةِ وَمَنْ قَالَهَا مِنْ اللَّيْلِ وَهُوَ مُوقِنٌ بِهَا فَمَاتَ قَبْلَ أَنْ يُصْبِحَ فَهُوَ مِنْ أَهْلِ الْجَنَّةِ. رواه البخاري (6306) .

‘Allahumme Ente Rabbii, la ilahe illa Ente, halakteni, ve ene abduke, ve ene ‘ala ‘ahdike ve va’dike mesteta’tu, e’uzu bike min šerri ma sana’tu, ebu’u leke bi ni’ametike alejje, ve ebu’u leke bizenbii, fagfir li fe innehu la jagfiru-z-zunube iila Ente!‘

“Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob, ispunjavam zavjet Tebi koliko mogu, Tebi se utječem od zla koje sam uradio, priznajem Tvoje blagodati prema meni, i Tebi priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe!“

Hadis bilježi Buharija u svom Sahihu.

• Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: “Onaj ko sedam puta kaže ove riječi, kada osvane i zamrkne, biće mu dovoljno da riješi dunjalučke i ahiretske brige:

حَسْبِـيَ اللّهُ لا إلهَ إلاّ هُوَ عَلَـيهِ تَوَكَّـلتُ وَهُوَ رَبُّ العَرْشِ العَظـيم

“Hasbijellahu la ilahe illa huve alejhi tevekkeltu ve huve rabbul-aršil-azimi” (Dovoljan mi je Allah – nema drugog boga mimo Njega, na Njega se oslanjam, On je Gospodar Arša Veličanstvenog)

(Et-Tirmizi. Ovaj je hadis pouzdanim ocijenio šejh el-Albani.)
______________________________

• Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko ujutro i navečer prouči stotinu puta SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI – niko na Sudnjem danu neće imati bolje djelo od njega, osim onoga ko isto prouči ili još više.” (Muslim)
______________________________

• “Bismillahillezi la jedurru me‘asmihi šej’un fil erdi ve la fis-semai ve huves- semi‘ul-‘alim” – U ime Allaha s čijim imenom ništa ne može naštetiti ni na Zemlji ni na nebu, i On sve čuje i zna.”

Za ovu dovu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da se onome ko je prouči po tri puta ujutro i navečer neće dogoditi zlo i da će biti zaštićen od šejtanskog i džinskog utjecaja.

Ovo ne treba niko da propusti. Recimo, voziš se autom i vidiš da je neko doživio saobraćajni udes ili vidiš nekog ko je bolestan, itd., tada je prilika da se tog iskušenja sačuvaš na slijedeći način: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘’Ko kaže kada vidi osobu u iskušenju:

-Tirmizi, Ebu Davud i Nesai u svojim Sunenima bilježe predanje s vjerodostojnim lancem prenosilaca od Abdullaha bin Hubejba r.a., koji kaže:

“Jedne kišne i mračne noći izašli smo tražeći Allahovog Poslanika, sallahu alejhi we selem, da nam bude imam u namazu, pa kada ga nađosmo, on mi reče: ‘Reci’. Kako mu ja ništa ne rekoh, on opet reče:’Reci’, a ja opet ništa ne rekoh. On ponovi svoj zahtjev, a ja mu rekoh :’Allahov Poslaniče, šta da kažem? ‘On reče: ‘Kada osvaneš i omrkneš, prouči po tri puta sure El-Ihlas, El-Felek i En-Nas, zaštitit će te od svakog zla.“

– Muslim u svom Sahihu bilježi predanje Ebu Hurejre r.a., koji prenosi da je jedan čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi we selem, i rekao: “Allahov Poslaniče, kakve sam samo bolove podnio sinoć nakon što me ujeo akrep „Allahov Poslanik, sallahu alejhi we selem mu reče: “Da si, kada si omrknuo, rekao: „Euzu bi kelimatillahit-tamati min šerri ma halek“ /Utječem se Allahu savršenim riječima od zla svega što je stvorio“, ne bi ti akrep mogao nauditi.“

– Osman bin Affan r.a., prenosi da je Allahov Poslanik sallahu alejhi we selem rekao: “Koji god vjernik ujutro svakog dana, i u akšam svake noći, tri puta kaže: „Bismillahillezi la jedurru measmihi šej’un fil-erdi ve la fis-semai ve huves-semiul-alim’ S imenom Allaha, poslije čijeg spomena ništa na Zemlji ni na nebesima ne može nauditi. On sve čuje i sve zna. ‘,ništa mu neće moći nauditi.“

-Ebu Derd r.a. ,prenosi da je Allahov Poslanik sallahu alejhi ve selem rekao: „Ko svakog dana kada osvane kaže: ‘Hasbijellahu la illahe illa huve alejhi tevekkeltu ve huve Rabbul-aršil-azim’ ‘Dovoljan mi je Allah, nema boga osim Njega, na Njega se oslanjam i On je gospodar Arša veličanstvenog‘,Allah dž.š.,će ga zaštit od svih dunjalučkih i ahiretskih briga.“

– Ibnus-Suni u svojoj zbirci bilježi hadis Ebu Seida el –Hudrija, r.a, koji prenosi da je Allahov Poslanik sallahu alejhi we selem, kada bi oblačio odjeći, košulju, ogrtač ili stavljao turban na glavu, učio sljedeću dovu: „Allahumme inni es’seluke min hajrihi ve hajri ma huve lehu ve euzu bile min šerrihi ve šerri ma huve leh.“ „Allahu moj, molim Te za dobro radi kojeg je ova odjeća proizvedena i radi čega je namijenjena, i utječem ti se od njenog zla i zla za koje je namijenjena.” Ovdje treba napomenut da se kod obuvanja obuće i odijevanja odjeće treba uvijek davati prednost desnoj strani(obuva se prvo desna obuća, odijeva prvo desni rukav ili desna nogavica…) a kod skidanja, izuvanja, treba se dati prednost lijevoj strani!

– Ibnus-Suni bilježi hadis Enesa r.a., koji prenosi da je Allahov Poslanik sallahu alejhi we selem rekao: „Kada vjernik želi zakloniti svoja stidna mjesta od pogleda džina prilikom skidanja odjeće, neka prouči:“Bismillahillezi la ilahe illahu.“ ‘U ime Allaha osim Koga drugog boga nema’

– U Sahihima Buharije i Muslima bilježi se hadis Enesa,r.a., koji prenosi da je Allahov Poslanik sallahu alejhi ve selem prilikom ulaska u WC govorio: „Allahumme inni euzu bike minel-hubsi vel-habaisi“. „Allahu moj, Tebi se utječem od šejtana i šejtanica“ A po izlasku iz WC treba se reći „Gufraneke“ /Tvoj oprost tražim/

Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je podučavao ashabe jednoj dovi:

mādin fijje hukmuke – tvoja odredba prema Meni je završena i pravedna

‘adlun fijje kadāuke – Ti si prema meni pravedno postupio u svemu (po pitanju vjere koju je objavio, kadera, sve je pravda)

es’eluke bikulli ismin huve leke, semmejete bihi nefseke ev enzeltehu fi kitābike ev allemtehu ehaden min halkike evi-ste’serte bihi fi ‘ilmi-l-gajbi ‘indeke – ja Te molim svakim imenom kojim si Sebe nazvao ili si ga u Knjizi objavio, ili nekoga od Svojih robova tom imenu podučio, ili si ga u tajnosti sakrio da ga niko ne zna (jer postoje Allahova imena koje niko ne zna)

en tedž’ale-l-Kur’ane-l ‘azime rebi’a kalbi, ve nūre sadri, ve dželāe huzni, ve zehabe hemmi – da učiniš Kur’an proljećem srca moga, i svjetlo prsa mojih, i da učiniš da Kur’an bude taj koji će otklanjati moju tugu i moje nedaće. 

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dalje:“Niko neće proučiti ovu dovu a da mu Allah njegovu tugu i nevolju neće zamijeniti s radošću.” Biće radostan nakon toga, garant od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Pa su ashabi rekli: “Allahov poslaniče, onda mi tu dovu svi trebamo naučiti.” Na to on odgovori: “Svako ko čuje ovu dovu treba da je nauči.“ (Prenosi Hakim u svom Mustedreku i ibn Hibban u svom Sahihu.)

A vi ste je sada čuli i nadam se da ćete je naučiti. To dobrovoljno morate naučiti. Imamo način kako sebi da olakšamo, a svako od nas prolazi kroz turbulentna životna vremena. Šta smeta da ovo proučiš? Pa da ti Allah zamijeni tugu i da budeš radostan nakon toga. Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, garancija! Naučite ovu dovu, Allah vam dao svako dobro.

للَّهُمَّ ، إني عَبْدُكَ وابْنُ عَبْدِكَ وابْنُ أَمَتِكَ ، نَاصِيَتِي بِيَدِكَ ، مَاضٍ فِيَّ حُكْمُكَ ، عَدْلٌ فِيَّ قَضَاؤُكَ ،أَسْأَلُكَ بِكُلِّ اسْمٍ هُوَ لَكَ؛ سَمَّيْتَ بِهِ نَفْسَكَ أَوْ أنْزَلْتَهُ فِي كِتَابِكَ أَوْ عَلَّمْتَهُ أَحَداً مِنْ خَلْقِكَ أَوِ اسْتَأْثَرْتَ بِهِ في عِلْمِ اْلغَيْبِ عِنْدَكَ ، أَنْ تَجْعَلَ الْقُرْآنَ الْعَظِيمَ رَبِيعَ قَلْبِي ، وَنُورَ صَدْرِي ، وَجَلاَءَ حُزْنِي ، وَذَهَابَ هَمِّي ، إلاَّ أذْهَبَ اللَّهُ غَمَّه وَأبدَلَه مكَانَ حُزْنِهِ فَرَحَاً ، قَالُوا : يَا رَسُولَ اللَّهِ : يَنْبَغي لَنَا أَنْ نَتَعَلَّمَ هَذِهِ الكَلِمَاتِ؟ قَالَ : أَجَلْ ، يَنْبَغِي لِمَنْ سَمِعَهُنَّ أنْ يَتَعَلَّمَهُنَّ ” )رواه الحاكم في المُسْتَدْرَكِ ، وابن حِبَّان في صحيحه.

Bilježi Tirmizi od Abdullaha Ibn Mesuda i ocjenjuje kao hasen: ”Najpreči od ljudi meni na Sudnjem danu je onaj ko je najviše salavata na mene donosio.”…Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: ”Kad god ljudi sjednu u društvu u kome se ne spominje Allah i ne donosi salavat na Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem – kajat će se zbog toga. Ukoliko Allah htjedne, kaznit će ih. A ukoliko htjedne, oprostit će im.”…

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Spominjati Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, salavatima predstavlja jedan od najboljih ibadeta i dobrih djela. Uzvišeni Allah ih je naredio Svojim robovima vjernicima u 56. ajetu sure al-Ahzāb: ”Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika, o vjernici, blagosiljajte ga i vi, i pozdrav mu pošaljite.”

Ibnul-Qajjim primjećuje: ”Uzvišeni Allah naređuje salavate na njega nakon što nas je obavjestio da On i Njegovi meleki ga spominju salavatima tj. pošto Allah i Njegovi meleki spominju salavatima Njegovog Poslanika pa spominjite ga i vi! Vi ste preči da ga spominjete salavatima i selamima zbog onoga što se stekli bereketom njegovog poslanstva.” Iz Ibnul-Qajjimovog djela: Dželāu-l-efhām fī fadlissalāti vesselām ‘alā hajri-l-enām.

AbdurRahman Es-Sa’di u Tefsiru kaže: ”tj. slijedeći Allaha i Njegove meleke u tom postupku, i kao znak zahvale prema nekim njegovim pravima kod vas, i da bi upotpunili svoj iman, i iz ljubavi i poštovanja prema njemu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i da bi vam se povećala dobra djela i oprostili loši postupci.”
Sehl et-Tusteri je rekao: ”Donošenje salavata na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je od najboljih ibadetā zato što to djelo prvenstveno Uzvišeni Allah čini, zatim Njegovi meleki pa je onda naredio i vjernicima da to rade. S drugim vidovima ibadetā nije takav slučaj.”

Abdullah Ibn Abbas je rekao: ”Kada je objavljen ovaj ajet, muhadžiri i ensarije su rekli: ‘Allahov Poslaniče, ovo je specijalno za tebe, a nama od toga ništa ne pripada?’ Tada je Uzvišeni Allah objavio ovaj ajet: “On vas blagosilja (donosi salavate na vas), a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – On je prema vjernicima Samilostan.” (al-Ahzāb, 43). Ovo je zaista jedna od najvećih Allahovih blagodati prema ovom ummetu i dokaz njegove odlike nad drugim narodima.

Neki hadisi o vrijednostima salavata i selama

”Na onoga donese jedan salavat na mene, Allah će donijeti deset salavata!” (Muslim)

”Uistinu Allah ima meleke koji putuju po Zemlji i prenose mi selame od moga ummeta.” Bilježi Nesai (1215) i šejh Albani ocjenjuje vjerodostojnim u Essilsiletus-sahiha (2853).

”Kada me god neko poselami, Allah mi vrati dušu da mu odgovorim na selam.” Sahih Sunen Ebi Davud (1795).

Ebu Talha prenosi da Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, došao jednog dana a radost se primjetila na njegovom licu pa reče: ”Došao mi je Džibril, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekao: ‘Zar nisi zadovoljan Muhammede da svakog onog iz tvog ummeta koji te jednim salavatom spomene, ja spomenem salavatom deset puta i koji ti jedan selam pošalje, ja pošaljem njemu deset puta.” Sahih Sunen Nesai (1228).

Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podstakao je na učenje salavata govoreći o višestrukim nagradama i da bivaju razlogom oprosta grijeha i izvršenjem čovjekovih potreba i briga: ”Onoga ko mene jednim salavatom spomene, Allah će deset puta spomenuti, biće mu oprošteno deset grijeha i biće podignut za deset stepeni.” Bilježi Nesai od Enesa Ibn Malika (1297) i imam Ahmed, a vjerodostojnim smatraju: Ibn Hibban, Hakim, Dijauddin el-Maqdisi i šejh Albani u Sahihu Sunen Nesai.

Ubejj Ibn Ka’b prenosi: Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi, kada bi prošle dvije trećine noći, ustao i povikao: ‘O ljudi, spominjite Allaha, spominjite Allaha (činite zikr)! Približava se dan kada će se prvi put puhnuti u rog, a zatim i drugi put! Približava se smrt s onim što sa sobom nosi!”’ Ubejj reče: ”Allahov Poslaniče, želim povećati učenje salavata na tebe, pa koliko ću vremena od noćnog ibadeta, provesti u učenju salavata?” ”Koliko hoćeš.” – odgovori on. ”Hoću li četvrtinu?” ”Koliko hoćeš.” – reče on – ”Ako povećaš, bolje za tebe!” ”Da provedem polovinu?” ”Koliko hoćeš.” – odgovori on – ”Ako povećaš, bolje za tebe!” ”Rekoh: ‘Da provedem dvije trećine?’ Reče: ‘Koliko hoćeš.’ Sve što provedeš više, biće bolje za tebe!’ Rekoh: ‘Da cjelokupno vrijeme noćnog ibadeta provedem u učenju salavata na tebe (spominjući te salavatima)?’ On će na to: ‘Ako tako budeš radio, postići ćeš ono što želiš i biće ti oprošteni grijesi.”’ Bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga dobrim kao i šejh Albani. Bilježe ga još: imam Ahmed u Musnedu i Hakim u Mustedreku. Hakim ga smatra vjerodostojnim.

Ibnul-Qajjim u Dželāu-l-efhām kaže: ”Naš je šejh Ebul-Abbas (Ibn Tejmijje) upitan o tumačenju ovog hadisa pa je rekao: ”Ubejj je imao dove koje je učio za sebe pa je upitao da li da četvrtinu od toga odvoji za salavate? Odgovorio mu je: …, jer onoga ko Vjerovjesnika spomene jednim salavatom, Allah spomene sa deset salavata. A koga Allah spominje salavatima, dovoljno mu je za ono što želi i grijesi mu budu oprošteni.”

Šejhul-islam je također kazao u Er-Rreddu ‘alel-kubrā (1/133): ”Ovo predstavlja vrhunac stjecanja dobara i otklanjanja zala od sebe kojima čovjek biva okupiran; ovom dovom čovjek stječe željeno i odagnava ono od čega strahuje.”

Što više salavata budeš učio, povećat će se i tvoja ljubav prema Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem i postat ćeš mu bliži, jer onaj ko nešto puno spominje to i zavoli.

Bilježi Tirmizi od Abdullaha Ibn Mesuda i ocjenjuje kao hasen: ”Najpreči od ljudi meni na Sudnjem danu je onaj ko je najviše salavata na mene donosio.” Šejh Albani hadis smatra dobrim u Sahihu Tergib ve terhib, Ibn Hibban ga ocjenjuje vjerodostojnim.

Musliman je dužan izbjegavati sijela u kojima se vode besposleni razgovori, odnosno na kojima se ne spominje i ne veliča Allah i ne donosi salavat na Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Prisustvo ma takvim sijelima može biti uzrokom da Allah ne oprosti grijehe:

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: ”Kad god ljudi sjednu u društvu u kome se ne spominje Allah i ne donosi salavat na Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem – kajat će se zbog toga. Ukoliko Allah htjedne, kaznit će ih. A ukoliko htjedne, oprostit će im.” Bilježi Tirmizi i kaže da je hadis hasen-dobar. Takvim ga smatra i Nevevi, Ibn Hadžer al-Askalani, Sujuti, šejh Albani i drugi. Prenijet je sa više seneda od Ebu Hurejre od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

Prenosi se da su neki učenjaci kazali: ”Ako na jednom sijelu čovjek donese samo jedan salavat na Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dovoljno mu je dok je tu.”

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Neka je ponižen onaj u čijem se prisustvu ja spomenem, a on ne prouči salavat na mene! Neka je ponižen onaj koji dočeka ramazan pa prođe, a on u njemu ne zasluži oprost grijeha! I neka je ponižen onaj kod koga roditelji dožive strarost, a ne uvedu ga u džennet!” Bilježi Tirmizi i kaže da je hadis hasen-garib. Šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim. Bilježe ga još Ibn Hibban u Sahihu, el-Bezzar u Musnedu i Hakim u Mustedreku, i Hakim ga također smatra vjerodostojnim.

Načini donošenja salavata

Najvjerodostojnije načine donošenja salavata prenose četiri ashaba, bilježe ih Buhari i Muslim u svojim vjerodostojnim hadiskim zbirkama, ili jedan od njih dvojice:

Od Ka’ba Ibn ‘Udžre i Ebu Humejda es-Sa’idija bilježe i Buhari i Muslim, od Ebu Seida el-Hudrija samo Buhari, a od Ebu Mes’uda el-Ensarija samo Muslim. Osim Buharije i Muslima, od ove četverice ashaba i drugi bilježe načine donošenja salavata: od Ka’ba Ibn ‘Udžre bilježe: Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madždže, imam Ahmed i Darimi; od Ebu Seida el-Hudrija: Nesai i Ibn Madždže; od Ebu Humejda: Ebu Davud, Nesai i Ibn Madždže, a od Ebu Mes’uda el-Ensarija: Ebu Davud, Nesai i Darimi. Uče se na tešehhudu poslije ettehijjatu, nekad jedan, nekad drugi bez kombinovanja; najbolje ih je učiti i van namaza s tim što se tada koriste i kraće forme puput: Allāhumme salli ‘alā Muhammed, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, alejhissālatu vesselām i sl.

Osim ove četverice, i drugi ashabi prenose načine donošenja salavata: Talha Ibn Ubejdullah, Ebu Hurejre, Burejde Ibn Husajb i Abdullah Ibn Mes’ud, radijallahu anhum edžmeīn.

AbdurRahman Ibn Ebi Lejla je rekao: – Sreo me Ka’b Ibn ‘Udžre, radijallahu anhu, i upitao: Hoćeš li da ti poklonim dar kojeg sam čuo od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem?
Naravno, pokloni mi ga – rekoh ja, a on zatim reče: Pitali smo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: Allahov Poslaniče, kako se donosi salavat na tebe i tvoju porodicu? A Allah nas je naučio kako ćemo te pozdravljati.’ On je rekao:

Recite:
اللَّهُمَّ صَلِّ عَلَى مُحَمَّدٍ وَعَلَى آلِ مُحَمَّدٍ كَمَا صَلَّيْتَ عَلَى إِبْرَاهِيمَ وَعَلَى آلِ إِبْرَاهِيمَ إِنَّكَ حَمِيدٌ مَجِيدٌ
اللَّهُمَّ بَارِكْ عَلَى مُحَمَّدٍ وَعَلَى آلِ مُحَمَّدٍ كَمَا بَارَكْتَ عَلَى إِبْرَاهِيمَ وَعَلَى آلِ إِبْرَاهِيمَ إِنَّكَ حَمِيدٌ مَجِيدٌ

Allāhumme salli ‘alā Muhammedin ve ‘alā āli Muhammed kemā sallajte ‘āla Ibrāhīme ve ‘āla āli Ibrāhīme, inneke Hamidūn Medžīd. Allāhumme bārik ‘alā Muhammedin ve ‘alā āli Muhammed kemā bārekte ‘alā Ibrāhīme ve ‘alā āli Ibrāhīme, inneke Hamīdun Medžīd.

Allahu, podari svoj salavat Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si podario Ibrahimu i porodicu Ibrahimovoj, Ti si, uistinu, Hvaljeni i Slavljeni. Allahu, podari bereket Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si podario Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj, Ti si, uistinu, Hvaljeni i Slavljeni.

Od Ebu Humejda es-Saidija, radijallahu anhu, se prenosi da su (ashabi) upitali: – Allahov Poslaniče, kako ćemo te spominjati salavatima? – reče Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:

Recite:
اللَّهُمَّ صَلِّ علَى محمَّدٍ وَ (عَلَى)أزْواجِهِ وذُرِّيَّتِهِ، كَمَا صَلَّيْتَ عَلَى آلِ إِبْرَاهِيمَ،
وَبارِكْ علَى محمَّدٍ وَ (عَلَى) أزْواجِهِ وذُرِّيَّتِهِ، كَمَا بَارَكْتَ علَى آلِ إبراهيمَ، إِنَّكَ حَمِيدٌ مَجِيدٌ

Allāhumme salli ‘alā Muhammedin ve (‘alā) ezvādžihī ve zurrijjetihī kemā sallejte ‘alā āli Ibrāhīme, ve bārik ‘alā Muhammedin ve (‘alā) ezvādžihī ve zurrijjetihī kemā bārekte ‘alā āli Ibrāhīme, inneke Hamīdun Medžīd.

Allahu, podari svoj salavat Muhammedu, njegovim suprugama i njegovom potomstvu, kao što si podario porodici Ibrahimovoj; i podari bereket Muhammedu, njegovim suprugama i njegovom potomstvu, kao što si podario porodici Ibrahimovoj, Ti si, uistinu, Hvaljeni i Slavljeni.

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: Rekli smo: Allahov Poslaniče, znamo kako da te pozdravljamo (selamimo), ali kako da donosimo salavat?

Rekao je: Recite:
اللَّهُمَّ صَلِّ عَلَى مُحَمَّدٍ عَبْدِكَ وَرَسُولِكَ كَمَا صَلَّيْتَ عَلَى إِبْرَاهِيمَ وَبارِكْ علَى محمَّدٍ وَآلِ مُحَمَّد كَمَا بَارَكْتَ عَلَى إِبْرَاهِيمَ وَآلِ إِبْرَاهِيمَ

Allāhumme salli ‘alā Muhammedin ‘abdike ve resūlike kema sallejte ‘alā Ibrāhīme, ve bārik ‘alā Muhammedin ve āli Muhammed kemā bārekte ‘alā Ibrāhīme ve āli Ibrāhim.

Allahu, podari svoj salavat Muhammedu, Svome robu i Svome Poslaniku, kao što si podario Ibrahimi i podari bereket Muhammedu i porodici Muhammedovoj kao što si podario Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj.

Ebu Mes’ud el-Ensari, radijallahu anhu, rekao je: Došao nam je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dok smo sjedili sa Sa’dom Ibn ‘Ubadetom. Bešir Ibn Sa’d mu je rekao: Naredio nam Allah, ‘azze ve dželle, da donosimo salavat na tebe, Allahov Poslaniče, pa kako ćemo ga učiti?
Nakon toga je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zašutio toliko da smo poželjeli da ga to nije ni upitao, a zatim je rekao:

Recite:
اللَّهُمَّ صَلِّ عَلَى مُحَمَّدٍ وَعَلَى آلِ مُحَمَّدٍ ، كَمَا صَلَّيْتَ عَلَى إِبْرَاهِيمَ ، وَبَارِكْ عَلَى مُحَمَّدٍ وَعَلَى آلِ مُحَمَّدٍ ، كَمَا بَارَكْتَ عَلَى آلِ إِبْرَاهِيمَ فِي الْعَالَمِينَ ، إِنَّكَ حَمِيدٌ مَجِيدٌ

Allāhumme salli ‘alā Muhammedin ve ‘alā āli Muhammed kemā sallajte ‘āla Ibrāhīme, ve bārik ‘alā Muhammedin ve ‘alā āli Muhammed kemā bārekte ‘alā āli Ibrāhīme fi-l-‘ālemīne, inneke Hamīdun Medžīd.

Allahu, podari svoj salavat Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si podario Ibrahimu i podari bereket Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si podario porodici Ibrahimovoj među svim svjetovima. Ti si, uistinu, Hvaljeni i Slavljeni.

Neke prilike kada se donose salavati na Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem:

– Kada spomenemo Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, čujemo da ga je neko spomenuo i kada se napišemo njegovo ime. Neki učenjaci to smatraju obaveznim. ”Škrtica je onaj u čijem prisustvu bude spomenuto moje ime, a on me salavatom ne spomene!” Bilježi Tirmizi i ocjenjuje kao hasen-sahih. Hakim, Sujuti i šejh Albani ga također ocjenjuju vjerodostojnim.

– Nakon ezana, zbog toga što je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Kada čujete mujezina, ponavljajte za njim a potom donesite salavat na mene.” Bilježi Muslim

– U danu i noći petka. ”Mnogo slavata donosite na mene u danu petka i u noći petka.” Bilježi Bejheki i šejh Albani ocjenjuje dobrim u Essilsiletus-sahiha (1407). Ebu Nu’ajm u svom djelu Hiljetul-evlija spominje od Vehb Ibn Munebbiha da je rekao: Rekao mi je Abdullah Ibn Mes’ud: ”Vehbe, petkom prouči hiljadu salavata na Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem; reci: Allahumme salli ‘alennebijji-l-ummijji”

– Na početku i na kraju dove. Imam Nevevi u djelu el-Ezkar kaže: ”Ulema je saglasna kako je pohvalno dovu početi zahvalama Uzvišenom Allahu, a potom salavatom na Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i isto tako završiti dovu sa ove dvije stvari. Predaje o ovome su brojne i poznate.”

– Ujutro i navačer po deset salavata. ”Ko donese na mene deset salavata ujutro i deset salavata navečer, sustiće ga moj šefa’at na Sudnjem Danu.” Bilježi Taberani od Ebu Derdāa; neki hadiski stručnjaci hadis ocjenjuju dobrim, tj. hasen li gajrihi kada se pojača drugim rivajetima.

– Nakon drugog tekbira dženaze namaza sunnet je proučiti salavat-ibrahimijje.

– Na posljednjem tešehhudu u namazu sunnet je proučiti salavat na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Jedan dio učenjaka to smatra obaveznim.

– Na skupu (medžlisu) muslimana prije nego se ustane sa sijela.
Hadis o tome je prethodno naveden.

– Prilikom ulaska u džamiju: بسم الله و الصلاة و السلام على رسول الله ”bismillāhi vessalātu vesselāmu ‘alā resulillāh اللهمَّ افتَحْ لي أبْوابَ رَحمَتِكَ Allahumme ftahlī ebvābe rahmetike.”

– Prilikom izlaska iz džamije:
” بسم الله و الصلاة و السلام على رسول الله bismillāhi vessalātu vesselāmu ‘alā resulillāh, اللَّهمَّ إنِّي أسألُكَ مِن فضلِكَ Allahumme innī es’eluke min fadlike, اللَّهمَّ اعْصِمْني من الشَّيطانِ الرَّجيم Allahumme‘simnī mineššejtānir-radžīm.”

Na kraju, vratimo se na riječi Ka’ba Ibn ‘Udžre, radijallahu anhu, i razmislimo o toj predaji. Vidimo kako su Vjerovjesnikovi, sallallahu ‘alejhi ve sellem, hadisi i spoznaja o njegovom sunnetu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, našem selefu predstavljali nešto najdragocjenije i najmilije njihovim dušama. Zato je Ka’b kazao to što kazao ukazujući na bitnost onoga šte će prenijeti AbdrurRahmanu Ibn Ebi Lejli.

Ogromnu pažnju su pridavali sunnetu svoga Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i nije čudno što su to smatrali najljepšim poklonima kao što nije nimalo čudno što su upravo ti ljudi bili svjetiljka-vodilja ostalim narodima pa ih je Allah pomagao protiv neprijatelja. Bolna je stvarnost kod muslimana koju danas primjećujemo kroz opću apatiju, tromost i nezainteresiranost za šerijatske nauke, osim onih kojima se Allah smiluje a malo je takvih.

Kada razuman čovjek razmisli o hadisu Ka’ba tj. vrijednosti vjerovjesničkog sunneta pohranjenog u dušama prvih generacija muslimana-selefu saliha i zatim ako pogleda u stanje mnogih koji se pripisuju islamu danas…ako pogleda u stanje onih i ovih muslimana, spoznat će tajnu zbog koje su jedni bili potpomognuti protiv neprijatelja uprkos malobrojnosti – a ovi drugi bivaju poraženi iako ih je mnogo i nema ponosa muslimanima dok se ne vrate Plemenitoj Knjizi i čistom Sunnetu…

Alija, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanikova kćerka Fatima, radijallahu anha, došla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se na bol u rukama od okretanja žrvnja. Čula je da mu je došlo roblje, pa je htjela zatražiti od njega roba da joj pomaže oko kućnih poslova, ali ga nije zatekla u kući. Rekla je to Aiši, radijallahu anha, pa ga je Aiša, kada se vratio kući, obavijestila o onome što traži Fatima, pa je otišao kod nje.

Kaže Alija: “Došao je kod nas, a mi smo već bili legli. Krenuli smo da ustanemo, a on nam reče: ‘Ostanite na svom mjestu!’ Sjeo je između mene i nje, tako da sam osjetio hladnoću njegovih stopala na svome stomaku. Rekao nam je: ‘Hoćete li da vas uputim na nešto što je bolje od onoga što ste tražili? Kada legnete, ili kada odete u postelju, recite 33 puta ‘SUBHANALLAH’, 33 puta ‘ELHAMDULILLAH’ i 34 puta ‘ALLAHU EKBER’, to vam je bolje od sluge.’” (Buhari, 5361; Muslim, 2727)

Kaže Alija: “Nikada to nisam ispustio od kako sam čuo od Resulullaha, sallalahu alejhi ve sellem.” (Buhari, 5362)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm, kaže: “Čuli smo da onaj ko redovno uči ovaj zikr prije spavanja neće osjetiti nemoć zbog posla i drugih obaveza.”, a Ibnul-Kajjim, rhm, je rekao: “Kaže se da onaj ko redovno uči ovaj zikr prije spavanja osjeti snagu u toku dana koja mu je dovoljna da nema potrebe za slugom/pomoćnikom.” (El-Vabilus-sajb, str. 97, 77)

Sejjidul istigfar – Prvak istigfara

Ko kaže ovaj istigfar (dovu) ujutro čvrsto vjerujući u njegove riječi, te umre tog dana prije nego omrkne, on je od stanovnika Dženneta, ako ga kaže u toku noći čvrsto ubjedjen u te riječi i umre prije nego svane pa i on je od stanovnika Dženneta. Te riječi su:

عَنْ شَدَّادُ بْنُ أَوْسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ سَيِّدُ الِاسْتِغْفَارِ أَنْ تَقُولَ اللَّهُمَّ أَنْتَ رَبِّي لَا إِلَهَ إِلَّا أَنْتَ خَلَقْتَنِي وَأَنَا عَبْدُكَ وَأَنَا عَلَى عَهْدِكَ وَوَعْدِكَ مَا اسْتَطَعْتُ أَعُوذُ بِكَ مِنْ شَرِّ مَا صَنَعْتُ أَبُوءُ لَكَ بِنِعْمَتِكَ عَلَيَّ وَأَبُوءُ لَكَ بِذَنْبِي فَاغْفِرْ لِي فَإِنَّهُ لَا يَغْفِرُ الذُّنُوبَ إِلَّا أَنْتَ قَالَ وَمَنْ قَالَهَا مِنْ النَّهَارِ مُوقِنًا بِهَا فَمَاتَ مِنْ يَوْمِهِ قَبْلَ أَنْ يُمْسِيَ فَهُوَ مِنْ أَهْلِ الْجَنَّةِ وَمَنْ قَالَهَا مِنْ اللَّيْلِ وَهُوَ مُوقِنٌ بِهَا فَمَاتَ قَبْلَ أَنْ يُصْبِحَ فَهُوَ مِنْ أَهْلِ الْجَنَّةِ. رواه البخاري (6306) .

‘Allahumme Ente Rabbii, la ilahe illa Ente, halakteni, ve ene abduke, ve ene ‘ala ‘ahdike ve va’dike mesteta’tu, e’uzu bike min šerri ma sana’tu, ebu’u leke bi ni’ametike alejje, ve ebu’u leke bizenbii, fagfir li fe innehu la jagfiru-z-zunube iila Ente!‘

“Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob, ispunjavam zavjet Tebi koliko mogu, Tebi se utječem od zla koje sam uradio, priznajem Tvoje blagodati prema meni, i Tebi priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe!“

Hadis bilježi Buharija u svom Sahihu.

Allah, dž.š., kaže: “Allah ima najljepša imena i vi ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću njegova imena. Kako budu radili onako će biti kažnjeni.“ 

Ebu Hurejre prenosi da je Resulullah rekao: “Allah ima 99 imena, jedno manje od stotinu, ko ih bude izgovarao ući će u Džennet.  Allah je neparan i voli nepar.“ 

Na našim rukama ima broj 99, na desnoj je broj 18, a na ljevoj broj 81, naravno arapskim brojevima. Kad to saberemo dobijemo 99, a toliko Allah ima lijepih imena, ali ako oduzmemo od 81 manje 18 dobićemo 63 baš koliko je živio Muhammed, a.s.

Allah voli da bude dozivan svojim imenima. Jedan je mušrik pogriješio pa je umijesto Samen rekao ja Samed, pa mu se Allah odazvao.  (Samen je bilo ime njegovog kipa, op. autora )

U hadisu koji prenosi Imam Ahmed od Abdullaha b. Mes’uda, r.a., stoji da je Resulullah rekao: “ Koga god zadesi kakva briga i žalost pa kaže: Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin roba Tvoga i robinje Tvoje. Moj život je u Tvojoj ruci. Tvoj sud za mene važi i sprovodi se. Tvoja odredba za mene je pravdena. Molim Te svakim Tvojim imenom kojim Si sebe nazvao, ili koje Si u Svojoj Knjizi objavio, ili koje Si ikog od Svojih robova naučio, ili koje Si u Svom tajnom znanju zadržao, da učiniš Kur’an Veličanstveni proljećem srca moga, svjetlom grudi mojih i da njime odstraniš žalost moju i odbiješ brige moje!.  Allah će mu odstraniti brigu i dati izlaz iz te situacije. “   Na to neko reče: Allahov Poslaniče, hoćemo li naučiti te riječi?, a on odgovori: Svakako, ko god ih čuje treba ih naučiti. 

U teškim situacijama i nevoljama treba učiti: Ja hajjum ja kajjumu birahmiteke estegisu. 

Za posao i nafaku uči ova imena svaki dan poslije namaza: 

Ja Basitu - 72 puta   

Ja Hajju - 18 puta

Ja Evvel - 37 puta     

Protiv straha i za smirenje: 

Ja Vadžib - 14 puta

Ja Madžid - 48 puta

Ja Hakem - 68 puta

Za ublaženje bolova:

Ja Mudžib - 55 puta

Može se naučiti 40 puta Ajet Kursija na vodu i tom vodom se okupati. 

Za hrabrost: 

Ja Vahid - 19 puta 

OPŠTA POSLANIKOVA DOVA ZA SVE SITUACIJE

Allahumme inni es - eluke min hajrin ma se - eleke minhu nebijjuke Muhammed, sallellehu alejhi ve sellem, ve euzu bike min šerri mesteaze minhu nebijjuke Muhammed, sallellehu alejhi ve sellem, ve entel musteanu ve alejkel belagu, la havle ve la kuvvete illa billah.  

Presnosi Aiša, r.a., da je zadugo slušala Muhammeda, a.s., kako uči dove, pa je na kraju rekla: Ja Resulellah, mi ne možemo sve to zapamtiti, pa joj je Allahov Poslanik Muhammed, a.s., rekao: Ko prouči ovu dovu, kao da je proučio sve moje dove. 

Prevod:

Ja Rabbi, molim te, za svako dobro onako kako te je molio Tvoj Miljenik Muhammed, a.s., i da me sačuvaš svakoga zla onako kako Te je molio Tvoj Miljenik Muhammed, a.s.

Načini i dove koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sam koristio kod žalosti, briga, boli i obeshrabrenja, ili je drugima preporučivao da to rade:…

• Ebu-Sa’id el-Hudri prenio je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom vidio čovjeka po imenu Ebu Umame kako sjedi sam u džamiji mimo vremena predviđenog za namaz i kako izgleda zabrinuto. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: “Zašto sjediš sam u ovo doba, o Ebu-Umame?” On je odgovorio: “Neki stari dugovi koje je teško vratiti i neprestane brige, o Allahov Poslaniče.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je potom rekao: “Da li bi želio da te naučim nekoliko riječi? Kada ih izgovoriš, Allah će raspršiti tvoje brige i pomoći ti da isplatiš tvoje dugove.” Ebu-Umame je odgovorio: “Da, o Allahov Poslaniče.” Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatim rekao: “Uči svako jutro i večer: ‘Gospodaru, tražim utočište kod Tebe od žalosti i tuge, od slabosti i lijenosti; i tražim utočište kod Tebe od kukavičluka i škrtosti; tražim utočište kod Tebe od zaduženosti i od podložnosti ljudskoj nepravičnosti.”‘ Ebu-Umame je dodao: “Uradio sam tako, a Allah je raspršio sve moje brige i pomogao mi da isplatim moje dugove.”(1)

• Ibn Abas, r.a., prenio je da je za vrijeme nedaća Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uobičavao moliti: “Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog, Blagog. Nema boga osim Allaha, Gospodara Veličanstvenog prijestolja. Nema boga osim Allaha, Gospodara sedam nebesa i Gospodara Zemlje i Gospodara Plemenitog prijestolja.” (2)

• Također je izvješteno u Džami’u imama Tirmizija da je Enes, r.a., prenio hadis u kojem se kaže da kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio suočen sa zabrinutošću, on bi uobičavao moliti: “O Živi, o Upravitelju univerzuma, prizivam Tvoju sveobuhvatnu milost da mi dodijeli izlaz iz ove nametnute tegobe.” (3)

• Ebu Hurejre, r.a., izvjestio je da kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio suočen sa iskušenjima, on bi uobičavao podići ruke ka nebu i moliti: “Slavljen neka je Allah, Veličanstveni Gospodar”, a kada bi završio sa ovom dovom, dodao bi: “O Živi, o Upravitelju univerzuma.” (4)

• Ebu Bekr, r.a., prenio je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naučio osobu u žalosti da moli: “Gospodaru, molim Tvoju Milost. Ne prepusti me samome sebi ni jedan tren. Gospodaru, nadoknadi moje stanje onim boljim. Uistinu, nema boga osim Tebe.“(5)

• Također je preneseno u Ebu Davudovom sunenu da je Esma bint ‘Umejs prenijela da joj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da da te naučim nekoliko riječi koje možeš izgovoriti kada si jako uzbuđena ili napadnuta brigama ili kada ih očekuješ? Reci: ‘Allah je moj Gospodar i ja Njemu ne pripisujem druga.” (6) U drugom predanju rečeno je da ova dova može biti ponovljena sedam puta. (7)

• Sa’d bin Ebi Vekas prenio je daje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom izvjestio o poniznoj molitvi Allahovog poslanika Junusa, alejhi selam, kada je on bio u utrobi kita (ribe), a koja glasi: “Nema boga osim Tebe. Slavljen neka si Ti. Uistinu ja sam zgriješio.” Nijedan musliman neće moliti ovom dovom radi nečega a da mu neće biti uslišano. (8)

• lbn-Mesud, r.a., prenio je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema roba kojeg će pogoditi i zadesiti tuga ili briga, a on kaže: “Gospodaru, ja sam Tvoj rob, čiji su otac i majka Tvoji robovi; moja sudbina je u Tvojoj ruci, moja sudba kreće se u skladu sa Tvojom odredbom. Ti si uistinu pravedan u Tvojoj presudi. Prizivam Tvoja sveta imena i svaki sveti Atribut kojim si Ti nazvao Sebe ili si ga objavio u Tvojoj Knjizi ili si poučio bilo kom Svome stvorenju ili onome koga držiš kao Tvoju isključivu tajnu. Gospodaru, načini veličanstveni Kur’an snagom mog srca, svjetlom moje duše i jasnim milosrđem koje raspršava moju tugu i zabrinutost.” Ko god moli ovako, Allah će ukloniti njegove brige, raspršiti njegove žalosti i zamijeniti ih radošću.” (9)

(Allahumme inni ‘abduke, ibn ‘abdike, ibnu emetike, nasijeti bi jedike, madin fijje hukmuke, ‘adlun fijje kadauke, eseluke bi kulli ismin huve leke semmejte bihi nefseke ev enzeltehu fi Kitabike ev ‘allemtehu ehaden min halkike ev iste’serte bihi fil-‘ilmil-gajbi indeke, en tedž ‘alel-Kur’ane rebi’a kalbi ve nure sadri ve dželae huzni ve zehabe hemmi!)

• Ibn-Abbas, r.a., prenio je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah će raspršiti brige onoga koji redovno moli za oprost. On će ga voditi izvan pokušaja i dodijeliti mu opskrbu iz izvora kog on ne očekuje.” (10)

• Također je preneseno u “Musnedu” da kad god je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskusio poteškoće, on bi požurivao ka namazu napominjući da je Allah Svemogući rekao: “Pomozite sebi strpljenjem i molitvom.” (Kur’an, 2:45)(11)

• Ibn-Abbas prenio je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada je pojedinac preopterećen sa brigama i bezvoljnošću, trebao bi često učiti: “Ne postoji snaga ili moć izvan one u Allaha. (La havle ve la kuvvete ila billah).”

Ova dova je također potvrđena u dvjema zbirkama sahih hadisa i da je to jedno od skrivenih blaga Dženneta.(12)
_________

Ako ove dove ne predstavljaju lijek za nečije brige, bol i bezvoljnost, to znači da je njegovo stanje ozbiljno i zahtijeva temeljito čišćenje njegovog sistema kroz potpunu purgaciju ili detoksifikaciju popraćenu s istinskim zikrom i ustrajnom pobožnošću.

Bilješke

(1)Ebu-Davud, 1518; u senedu je jedan nepoznat prenosilac.
(2) Buharija, 11/122 i 123, u poglavlju o dovama; Muslim, 2730, u poglavlju o ukru i dovama.
(3)Tirmizi, u poglavlju o dovama, 3522; hadis je daif.
(4)Ttrmiz.i, 3432; hadis je mekruh.
(5)Ebu-Davud, 5090, u poglavlju “Šta se kaže kada osvane”; Ahmed, 5/42; Buharija u “Edebul-mufredu”,
70 sened je hasen.
(5) Ebu-Davud, 1525; lbn-Madždže, 3882; lbn-Hibban, 2369; hadis je hasen.
(6)Nemamo izvora za ovaj hadis, ali Taberani u “Eddu’u” spominje da se ovo uči tri puta.
(7)Ttrmizi, 3500; Ahmed, 1/170; Ha.kim kaže da je sahih, 1/505; s njim se slaže Zehebi.
(8) Ebu-Davud, 1555; u senedu ima jedan prenosilac koji nije potpuno pouzdan.
(9) Ahmed u “Musnedu”, 1/394 i 452; sened je sahih, a Ibn-Hiban proglasio ge je takoder sahihom. 2372.

(10)Ahmed, 5/388; u senedu je jadan prenosilac koga samo lbn-Hibban smatra potpuno vjerodostojnim.
(11)Buharija, 11/180; Muslim, 2704.

PITANJE: Da li ima neka dova koja je prenesena od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja se uči za olakšanje od briga i stresa?

ODGOVOR: Hvala pripada Allahu. Što se tiče dova koje se uče radi olakšanja od brige i stresa, imaju sljedeće:

1. Ona koju je zabilježio Ahmed (3528) od Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema osobe da pati od stresa ili tuge, a da kaže:

‘Allahumme inni ‘abduke ve ibn ‘abdike ve ibn emetike, nasijeti bi jedik, madin fijje hukmuke, adlun fijje kada’uke, eseluke bi kulli ismin huve leke semejte bihi nefseke ev enzeltehu fi kitabike ev ‘allemtehu ehaden min halkike ev iste’serte bihi fi ‘ilmi-l-gajbi ‘indeke en tedžale el-Kur’ane rabi’a kalbi ve nure sadri ve džela’e huzni ve zehebe hemmi

(Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin Tvog roba, sin Tvoje robinje, moje tjeme je u Tvojoj ruci, Tvoja naredba na meni je uvijek ispunjena i Tvoja odredba nad mnom je pravedna. Molim te svakim Tvojim imenom koje imaš, kojim si nazvao Sebe, ili si ga objavio u Knjizi, ili njemu podučio neko od Svojih stvorenja, ili si ga zadržao kod sebe kao znanje o gajbu, da učiniš Kur’an proljećem moga srca i svjetlo mojih prsa, i ono čime će moja tuga nestati i olakšanje za moj stres).’

Osim da će mu Allah otkloniti njegovu tugu i stres, i njih zamijeniti srećom.” Rečeno je: “O Allahov Poslaniče, zar da ih ne naučimo (riječi)?” Rekao je: “Da doista; svatko ko ih čuje treba da ih nauči.”

Šejh Albani ju je ocijenio vjerodostonom u Es-Silsiletu-s-Sahiha, 199.
________________

2. Ona koju su zabilježili Ebu Davud (5090) i Ahmed (27898) od Ebu Bekreta, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu aljejhi ve sellem, rekao:

“Dova osobe koja je u nevolji je:

‘Allahumme rahmeteke erdžu fe la takilni ila nefsi tarfete ‘ajn ve aslih li she’ne kullehu la ilahe illa ente (Allahu moj, Tvojoj milosti se nadam, pa me nemoj prepustiti samom sebi ni koliko je treptaj oka; popravi sve moje stvari (stanje). Nema boga osim Tebe.)'”

Šejh Albani ju je ocijenio kao dobru u Sahih Ebi Davud.
_____________________

3. Onu koju je zabilježio Muslim (2730) od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao da kaže, kada je osjećao tegobu:

“La ilahe illellahu-l-Azimu-l-Hakim, la ilahe illellah rabbu-l-Arši-l-azim, la ilahe ilellahu rabbu-s-semavati ve rabbu-l-erd ve rabbu-l-Arši-l-kerim (Nema boga sem Allaha, Silnog, Mudrog; nema boga sem Allaha, Gospodara Arša velikog; nema boga sem Allaha, Gospodara nebesa i Gospodara zemlje i Gospodara Arša plemenitog).”

Kaže Nevevi, rahimehullahu te’ala, u Šerh Muslim: “Ovo je veliki hadis na koji treba obratiti pažnju i puno ovo učiti u vrijeme tegobe i nedaće. Taberi kaže: ‘Prve generacije su učile ovu dovu i nazvali su je ‘dua el-kerb’ (dova u nedaći). Ako se kaže da je ovo zik (spominjanje Allaha) i da u njoj nema dove (molbe), to se može odgovoriti sa dvije poznate tačke:

(i) da dova moće početi sa ovim zikrom, onda osoba može doviti šta hoće;

(ii) Odgovor Sufjana ibn Ujejne koji je rekao: ‘Zar ne znaš za riječi Uzvišenog Allaha (u hadisi kudsijj): ‘Ko od traženja od Mene bude zauzet spominjanjem Mene, daću mu najbolje od onog što dajem onima koji traže.’ Rekao je pjesnik: ‘Ako te čovjek pohvali, onda je to dovoljno i nema potrebe da kaže da mu treba pomoć (jer to što te hvali ukazuje da treba pomoć).”'”

Molimo da pogledate i knižicu “Dealing with worries” (Ophođenje prema brigama) na našoj stranici. A Allah najbolje zna.

Ako je ovo vaš koncept islama, onda ste potpuno pogriješili. U islamu nema ‘hokus pokus’ riječi koje kada izgovorite dogodi se nešto čarobno.
Da, postoje dove koje su spomenute u Kur’anu i sunnetu, a najveće su riječi Junusa, a.s., kada je bio u utrobi kita:

لَا إِلَهَ إِلَّا أَنتَ سُبحانَكَ إِنِّي كُنتُ مِنَ الظَّالِمِينَ

Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi! (en-Enbija, 87)

Ali, ove dove nisu ‘hokus pokus’, već su riječi koje nose duboko značenje, a njihovo značenje je najvažnije u kombinaciji s punom vjerom, oslanjanjem, i okretanjem srca prema Allahu u trenutku potrebe. Ustvari, ukoliko se osoba okrene Allahu potpuno iskreno i potpuno se oslanjajući na Njega u vremenu potrebe, bilo kakve iskrene riječi dove na bilo kojem jeziku bit će dovoljne da se postigne Allahova milost i olakšanje. Allah je spomenuo više puta da su Ga mekkanski idolopoklonici ‘iskreno’ pozivali u vremenima nedaća, naročito na moru, znajući da im niko ne može pomoći osim Njega, i Allah bi odgovorio na njihove dove i dao bi im olakšanje. Šta su oni dovili? Koji zikr su učili 111 puta? Dakle, ako se vaša srca ne okreću Allahu, već nekom kontaktu ili linku, onda ponavljanjem nekih riječi bez toga da proističu iz dubine vašeg srca, ili da barem razumijete šta izgovarate, ćete imati malo, ili nikako, koristi.

_____________________________

• Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Hoćete li da vas uputim na najuzvišenije Allahovo ime s kojim kada On bude pozvan, odazove se, a kada se od Njega nešto traži s tim imenom, On to dadne? To je dova kojom je molio Junus, alejhis-selam, kada Ga je dozivao iz trostruke tmine: ‘La ilahe illa ente subhaneke, inni kuntu minez-zalimin – Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, ja sam se zaista ogriješio prema sebi.’”

Lejletul-kadr se nalazi u jednoj od neparnih noći zadnjih deset dana blagoslovljenog mjeseca ramazana. Stoga vam preporučujemo da naučite ovu kratku dovu koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio da se uči u ovoj noći…

Aiša, radijallahu anha, upitala je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada bih znala da je Lejletul-kadr, koju bih dovu upućivala Allahu u toj noći?” Poslanik odgovori: “Reci: ALLAHUMME INNEKE ‘AFUVVUN, TUHIBBUL-‘AFWE, FA’FU ANNI! “Gospodaru moj, zaista si Ti Onaj koji praštaš i voliš oprost, pa mi oprosti.”

Ibn ‘Abbas prenosi: Poslanik, s.a.v.s., bi u vrijeme poteškoća i tuge učio:

„La ilahe illellah , el halimul azim , la ilahe illellah rabbul aršil azim , la ilahe illellah rabbu ssemavati ve rabbul erdi ve rabbul aršil kerim.“

„Nema boga osim Allaha Veličanstvenog , Blagog . Nema boga osim Allaha , Gospodara arša Veličanstvenog . Nema boga osim Allaha , Gospodara nebesa i Zemlje , i onoga sto je između njih , Gospodara arša Plemenitog!“ (Buharija i Muslim)

Enes, r.a., je rekao da bi Poslanik, s.a.v.s., kada bi se suočavao s ozbiljnim poteškoćama, uvijek dovio:
“Ja Hajju, ja Kajjumu, bi-rahmetike esteghisu”

„O Ti Živi, Postojani, molim Te za obilatu milost Tvoju – popravi stanje moje svako i ne prepusti me sebi samom ni jednog trena!“ (Tirmizi)

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., kad god je bio suočen s ozbiljnim poteškoćama, podigao glavu prema nebu i molio:
„Subhan-Allahi El-‘Azim (slavljen neka je Allah, Moćni).“
A kad bi dovio hitno i snažno, rekao bi:
„Ja Hajju, Ja Kajjum (O živi, o vječni).“ (Tirmizi)

Ebu Bekr, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Molbe za teška iskušenja su: Allahumme rahmetike erdžu, fela tekilni ila nefsi tarfete ‘ajnin, ve eslih li ša’ni kullehu, la ilaha illa enta.”

„Gospodaru moj, molim Te za Tvoju milost, i nemoj me ostaviti samom sebi ni koliko treptaj oka, učini mi dobrim sve moje stvari, nema drugog boga osim Tebe.“ (Ebu Dav’ud)

Esma, kći Amaisa, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., upitao:
„Hoćete li da vam ukažem na riječi koje trebate izgovarati u nevoljama i bolovima? To su slijedeće riječi: “Allahu, Allahu Rabbi, la ušriku bihi šej’a“

„Allah, Allah je Gospodar moj, Kome ja ne pretpostavljam ništa.“

Drugi prenosilac kaže da se ove riječi trebaju izgovarati sedam puta. (Ebu Dav’ud)

Sa’d ibn Vekas prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao:
“Dova kojom je molio Junus, a.s., kada Ga je dozivao iz trostruke tmine:
„La ilahe illa ente subhaneke, inni kuntu minez-zalimin.“

„Nema Boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!“ Ako bilo koji musliman šta zatraži ovim riječima, njegova će dova biti uslišana. ”

U drugom rivajetu se kaže:
„Znam riječi zbog koji će Allah ukloni nečiju tjeskobu. To su riječi moga brata Junusa, a.s.“ (Tirmizi)

Ibn Mes’ud prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao:

„Neće nikada rob kada ga zadesi briga i tuga izgovoriti slijedeće riječi, a da njegova dova neće biti uslišana: ‘Allahumme inni ‘abduke vebnu abdike vebnu emetike, nāsijeti bijedike, mādin fijje hukmuke, ‘adlun fijje kadāuke, es’eluke bikulli ismin huve leke, semmejete bihi nefseke ev enzeltehu fi kitābike ev allemtehu ehaden min halkike evi-ste’serte bihi fi ‘ilmi-l-gajbi ‘indeke en tedž’ale-l-Kur’ane-l ‘azime rebi’a kalbi, ve nūre sadri, ve dželāe huzni, ve zehabe hemmi.’ “

„Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur’an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.) Pa su rekli: ‘Allahov Poslaniče, da li trebamo da svi naučimo ove riječi?’ ‘Da, treba svako ko ih čuje da ih nauči.’- odgovori Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.“

Dova tim riječima bit će uslišana. Allah odgnati od njega brigu njegovu i zamjeniti tugu sa radošću:. (Ahmed i Ibn Hiban)

Enes prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„O Allahu, nema mira osim kad Ga ti podariš, a Ti jedini možeš olakšati poteškoće.“ (Fikhu-s-Sunneh, svezak 4, 131)

Poslanik, s.a.v.s., Muhammed, s.a.v.s., u vremenima iskušenja bi govorio:
„Nitko nema pravo da bude obožavan, mimo Allaha, Veličanstvenog, Uzdržavatelja jedinog. Niko nema pravo biti obožavan, mimo Allaha, Gospodara arša Velikog. Niko nema pravo biti obožavan, mimo Allaha, Gospodara Nebesa i Gospodara arša časnog.“ (Buharija, volumen 9, 526)

Prisjetimo se da bolest poništava loša djela i uklanja grijehe.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Kome Allah želi dobro, stavi ga na kušnje.“

On je rekao:
„Za svaku nesreću, bolest, tjeskobu, tugu ili povredu koja pogodi muslimana, pa čak i za ubod trna – Allah ukloni mu ukloni neki grijeh.“

Ibn Mes’ud je rekao: „Posjetio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je imao groznicu. rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, s.a.v.s.! Imaš visoku temperaturu!’ On je rekao: ‘Moja groznica je kao vaše dvije.’ Upitao sam: ‘Je li to zbog toga što imaš dvostruku nagradu?’ On je odgovorio: ‘Da, tako je. Nijedan musliman neće biti pogođen s nekom ozlijedom, pa čak i ako je to samo ubod trna, a da mu Allah neće oprostiti grijehe, a njegovi grijesi spadaju sa njega kao što lišće opada s drveta.’ “

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Primjer vjernika je poput svježe biljke; iz kojeg god pravca vjetar puše biljka se njiše. Ali kad vjetar stane, ona se ponovno uspravi. (Slično tome, vjernik biva iskušavan nevoljama kako bi njegova vjera i srce ojačali, te ostaje strpljiv i čvrst.) A loš čovjek je poput borovine koja ostaje tvrda i kruta sve dok je Allah ne slomi kad god hoće.“ (Fikhus-Sunneh, volumen 4, 1)

Šta je to Tundžina salavat i zašto se uči? Prenosi se u komentaru “Delailul-hajrata” od Hasan ibn Alija el-Esvanija: “Ko prouči ovaj salavat u svakoj brizi i belaju 1000 puta, Allah Uzviseni će mu pomoći i olakšati i on će postići ono čemu se nada.”

To je najdjelotvorniji salavat koji se uči naspram svake nevolje, belaja i straha. Zbog toga je i dobio ime: mundžije = “spasonosni”. U našim se džamijama ovaj salavat uglavnom uči po svršetku pet dnevnih namaza. Mudrost: Ovaj salavat je zaštitnik protiv svakog belaja i sumnje, čuvar od svake sumnje, razlog i sredstvo da dobijemo duhovnu pomoć koja će nas spasiti toga svega. Treba da se uči nakon svakog namaza i lijepo bi bilo učiti ga u danu tri puta. Treba voditi računa o njegovom značenju, da bi se znala u čemu je ustvari, vrijednost salavata.

Tundžina salavat glasi:

Transkripcija:
Allaahumme salli ala Sejjidinaa Muhammedin salaaten tundžina biha min džemi-ilehvali vel-afaati, ve takdii lenaa bihaa džemi-al haadžaati, ve tutahhiruna biha min džemii’s-ssejjiaati, ve terfeunaa bihaa aindeke ealed-dderedžaati, ve tubelligunaa biha aksal-gaajaati min džemii’il-hajraati fi-lhajaati ve baade-lmemaati birahmetike jaa Erhme-rraahimiine.

Prevod:
Bože moj, blagoslovi našeg predvodnika Muhammeda i njegovu porodicu salavatom putem kojeg ćeš nas spasiti od svih strahova i nesreća. Ispuniti nam njime sve potrebe, očistiti nas njime od svih prijestupa, podići nas njime na najviše deredže i pomoći nam da putem njega postignemo najveće ciljeve postižući sve hajrate u životu na ovom svijetu, a i poslije smrti, tako Ti Tvoje milosti, o Najmilostiviji.

Arapska transkripcija:
اَللّٰهُمَّ صَلِّ عَلٰ سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ وَ عَلٰ آلِ سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ۞ صَلَاةً تُنْجِينَا بِهَا مِنْ جَمِيعِ الْأَهْوَالِ وَالْآَفَاتِ۞وَتَقْضِى لَنَا بِهَا جَمِيعَ الْحَاجَاتِ۞وَتُطَهِّرُنَا بِهَا مِنْ جَمِيعِ السَّيِّئَاتِ۞ وَتَرْفَعُنَا بِهَا عِنْدَكَ أَعْلَ الدَّرَجَاتِ۞وَتُبَلِّغُنَا بِهَا أَقْصَ الْغَايَاتِ۞مِنْ جَمِيعِ الْخَيْرَاتِ فِ الْحَيَاةِ وَبَعْدَ الْمَمَاتِ۞نِرَحمَتِكَ يَا أَرْحَمَ ارَّاحِمِينَ۞

Bismi-l-Lahi veledzna ve bismi-l-Lahi haredzna ve ala Rabbina tevekkelna.

Prijevod:

S Allahovim imenom ulazimo i s Allahovim imenom izlazimo. Na Gospodara našega se oslanjamo.

Dova pri izlasku iz kuće:
Bismillahi, tevekkeltu ‘alellahi, la havle vela kuvvete illa billah.

Prijevod dove:
„U ime Allaha, oslanjam se na Allaha i nema moći niti snage mimo Allahove!“

Sunnet je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kada izlazimo iz naših kuća da proučimo dovu i ko to učini postiže Allahovu, subhanehu ve te’ala, zaštitu, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud:

عَنْ أَنَسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ ‏أَنَّ رَسُولَ اللهِ‏ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ‏‏قَالَ مَنْ قَالَ إِذَا خَرَجَ مِنْ بَيْتِهِ بِسْمِ اللهِ تَوَكَّلْتُ عَلَى اللهِ وَلَا حَوْلَ وَلَا قُوَّةَ إِلاَّ بِاللهِ يُقَالُ لَهُ هُدِيتَ وَوُقِيتَ وَكُفِيتَ فَيَقُولُ الشَّيْطَانُ لِشَيْطَانٍ آخَرٍ كَيْفَ لَكَ بِرَجُلٍ قَدْ هُدِيَ وكُفِيَ وَوُقِيَ (أبو داود)

Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko kaže kada izađe iz kuće: „U ime Allaha, oslanjam se na Allaha i nema moći niti snage mimo Allahove!“ bude mu rečeno: „Upućen si, spašen i zaštićen!“ A šejtan kaže drugom šejtanu: „Šta ćeš sa čovjekom koji je upućen, spašen i zaštićen?“ (Ebu Davud)

Prilikom izlaska iz kuće izlazimo lijevom nogom, a pri ulasku u kuću, desnom. Pravilo je da pri odlasku sa čišćeg na prljavije svoje koračanje počinjemo lijevom nogom, dok u obrnutoj situaciji (sa prljavijeg na čišće) koračanje počinjemo desnom nogom.

To jedna od najljepših dova, određena za najljepše i najdraže osobe. Njima je Allah posvetio posebnu dovu u Kur’anu. To je dova za roditelje!

Zapamti, nemoj da ti prođe dan, a da je barem jednom ne proučiš, bez obzira bili ti roditelji (ili jedno od njih dvoje), živi ili mrtvi, u svakom slučaju, prima se kod Allaha. To je kur’anska dova, ima predivno značenje a lahko ju je naučiti.

Hoćeš li je proučiti kad ih vidiš, prije/poslije namaza, dok se voziš, nešto radiš, pred spavanje, nebitno, važno je, da ih se ovom dovom sjetiš svaki dan, barem jednom, bilo na arapskom ili na bosanskom.

Dova glasi: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali“! (El-Isra, 24)

Namaska dova je dova koja se može učiti poslije svih dnevnih namaza.

Arapski jezik (latinično pismo)

E`ūzu billāhi mine-š-šejtani-r-radžīm Bismillāhi-r-rahmāni-r-rahīm

El-hamdu lillāhi Rabbi-l- `ālemin, Ve-s-salātu ve-s-selāmu` alā Sejjidinā Muhammedin ve `alā ālihi ve sahbihi edžme'īn. Allāhumme Rabbenā tekabbel minnā hāzihi-s-salāte kemā tekabbelte min `ibādike-s-sālihīn. Allahumme habbib ilejne-l-imāne ve-l-islāme ve-l-ihsān, ve kerrih ilejne-l-kufre ve-l fusūka ve-l-`isjān. Allāhumme Rabbenā ātinā fi-d-dunjā haseneten ve fi-l-āhireti haseneten, ve kinā `azābe-n-nār. Rabbi-dž'alnī mukīme-s-salāti ve min zurrijjetī, Rabenā ve tekabbel du'ā '. Rabbena-gfir lī ve li vālidejje ve li-l-mu'minīne ve-l-mu'mināti, jevme jekūmu-l-hisāb. Amīn, āmīn, āmīn! Bi rahmetike jā Erhame-r-rāhimīn. Ve selāmun `ale-l-murselīn, ve-l-hamdu lillāhi Rabbi-l-`ālemīn! (El-Fatiha)

Prijevod namaske dove na bosanskom jeziku

Molim Te, dragi Bože, sačuvaj me od prokletog šejtana. U ime Boga, Svemogućeg Dobročinitelja, Milostivog. Hvala Bogu, Gospodaru svjetova. Neka je njegova obilna milost blagoslova na našem Odabraniku, Muhammeda as, njegov rod i drugove njegove. Milostivi Bože, primi ovaj naš namaz onako kako primi od Svojih dobrih vjernika. Dragi Bože, omili nam iman i islam, omrzi nevjerovanje i sva griješna djela. Uzvišeni Allahu, daj nam dobro na ovom i na budućem svijetu i spašavajući nas od džehennemske vatre. Gospodaru moj, pomozi meni, mojoj djeci i potomcima mojim da ustrajno obavljaju namaz. Primi ovu dovu iz milosti Svoje prema nama, o Ti koji si Najmilostiji! Gospodaru naš, oprosti meni, mojim roditeljima i svim muslimanima i muslimankama u Sudnjem danu. Neka su milost i blagoslov Božiji svih vjerovatnih i poslanika Njegovim! Hvala Bogu, Gospodaru svjetova! (El-Fatiha)

Allahumme Rabbe hazihid-da ', avetit-tammeti vesaalatil-kaimeti, ati Muhammede-nil-vesilete, vel-fadilete, veddedzeter-refi-'ate, veb'ashu mekamen mahmude-nillezi ve'adtehu, Inneke la tuhliful-miad.

Prijevod:

Gospodaru ovog savrsenog poziva i nastupajuceg namaza, dozvolili su Muhammedu posredovanje za nas kod Tebe, podelili dostojanstvo i visoku cast i posle prozivanja postave ga na casni polozaj, koji Si mu obecao. Ti stvarno treba Svoje obecanje izostaviti.

Kunut dova je dova koja se uči na kraju Vitr namaza i ona je sunnet. Vitr-namaz obično se klanja odmah poslije jacijskog sun-sunneta, iako ga je, po mogućnosti, bolje klanjati kasnije, iza pola noći. Ovaj namaz ima 3 rekata. Prva dva rekata klanjaju se kao i jacijski sun-sunnet. Na prvom sjedenju uči se Ettehijjatu, u kojem se izgovara šehadet, a onda se ustane na treći rekat, na kojem se uči Bismilla, Fatiha i jedna sura. Zatim se podignu ruke i izgovori se tekbir – Allāhu ekber, te se prouči Kunut-dova. Ko ne zna Kunut-dovu može učiti i Rabbena atina fid-dunja haseneten ili neku od dova prenesenih vjerodostojnim putem od Poslanika Muhammeda s. a. w. s.

 Arapski jezik (arapsko pismo)

اللهم إنا نستعينك ونستغفرك ونثني عليك الخير كله ونشكرك ولا نكفرك ونخلع ونترك من يفجرك
اللهم إياك نعبد, ولك نصلي ونسجد, وإليك نسعى ونحفد, نرجو رحمتك ونخاف عذابك إن عذابك الجد بالكفار ملحق

Arapski jezik (latinično pismo)

Allāhumme innā neste’īnuke ve nestagfiruke ve nestehdike ve nu’minu bike ve netūbu ilejke ve netevekkelu ‘alejke ve nusni ‘alejkel-hajre kullehū. Neškuruke ve la nekfuruke. Ve nahle’u ve netruku men jefdžuruke. Allāhume ijjāke na’budu ve leke nusalli ve nesdžudu ve ilejke nes’ā ve nahfidu nerdžu rahmeteke ve nahsā ‘azābeke. Inne ‘azābeke bil-kuffāri mulhik.

Prijevod Kunut dove:

Allahu! Mi samo od Tebe pomoć tražimo, od Tebe oprosta tražimo i od Tebe uputu tražimo! Mi Tebe vjerujemo, Tebi se sa pokajanjem obraćamo, u Tebe se pouzdajemo! Tebe hvalimo svakim dobrom, zahvaljujemo ti na Tvojim blagodatima a nismo prema Tebi nezahvalni i nevjerni! Mi odbacujemo i ostavljamo onoga ko griješi prema Tebi (i ko neće da Ti se pokori). Allahu! Mi samo Tebe obožavamo, Tebi namaz klanjamo i Tebi na sedždu padamo! Tebi žurimo, za Tobom žudimo i Tebi služimo! Nadamo se Tvojoj milosti, a bojimo se Tvoje kazne! Tvoja će kazna zaista stići nevjernike!

Allāhummagfir lī ħatīetī ve džehlī ve isrāfī fī emrī ve mā ente e‘alemu bihī minnī. Allāhummagfir lī džiddī ve hezlī ve ħataī ve ‘amdī ve kulle zālike ‘indī. Allāhummagfir lī mā кaddemtu ve mā eħħartu ve mā esrertu ve mā e‘alentu ve mā ente e‘alemu bihī minnī entel-muкaddimu ve entel-mu-eħħiru ve ente ‘alā kulli šej-in кadīr.

“Allahu moj, oprosti mi moj grijeh i moje neznanje, i neumjerenost moju u postupcima mojim, koje Ti poznaješ bolje od mene. Allahu moj, oprosti mi ono što sam u zbilji i šali učinio, ono što omaškom i što hotimično uradim, a svega toga ima kod mene. Allahu moj, oprosti mi ono što sam god ikada učinio, što sam tajno i što sam javno uradio, a što Ti znaš bolje od mene. Ti određuješ šta će se desiti prije a šta kasnije i Ti si Svemoćan.”

Allāhumme inneke ‘afuvvun kerīmun tuĥibbul-‘afve f‘afu ‘annī.

“Allahu moj, Ti doista praštaš i Plemenit si, voliš praštanje, pa oprosti mi!”

Allāhumme innī zalemtu nefsī zulmen kesīren ve lā jagfiruz-zunūbe illā ente fagfir lī magfireten min ‘indike verĥamnī inneke entel-gafūrur-raĥīm.

“Gospodaru, ja sam sebi mnogo nasilje učinio, a samo Ti grijehe opraštaš, pa mi oprosti Tvojim oprostom i smiluj mi se, jer Ti opraštaš i Milostiv si!”

Neka je hvala Allahu gospodaru svih svjetova neka je salavat I selam na Allahovog poslanika Muhammeda a.s. njegove ashabe njegovu casnu porodicu  I sve muslimane I muslimanke pripadnike  vjere islama.

 Allah u Kur'anu kaže: I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi nemaran. (El-A'raf, 205.)
Allah također kaže u Kur'anu: ….i neprestano Allaha spominjite da biste postigli ono što želite. (El-Enfal, 45.)
Allah naređuje vjernicima da Ga se mnogo sjećaju. Zaista, spominjanje Allaha je blagoslovljen put koji vodi do uspjeha i koji vodi ka Allahovoj blizini. To je znak da je srce još uvijek živo.
Spominjanje Allaha je vid obožavanja kako srcem, tako i jezikom, prakticirajući i jedno i drugo, ili oboje zajedno, u svim vremenima i svim situacijama. Allah kaže: ….obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite. (El-Ankebut, 45.)

Vrste zikra

Međutim, kako bismo navedeno ispravno izvršavali, moramo se najprije upoznati s različitim vrstama Allahovog spominjanja, odnosno zikra, a to su:

1- spominjanje Allaha jezikom, što uključuje: spominjati Ga jezikom, tražiti oprost od Njega, dozivati Ga i moliti Ga, tražeći utočište samo kod Njega.
2- spominjanje Allaha kroz činjenje dobrih djela, a sve se to može postići kroz niz lijepih osobina poput, milosti, velikodušnosti, olakšavanja ljudima i pomaganja u njihovim nevoljama.
3- spominjanje Allaha srcem i mislima, a to se postiže čežnjom za Allahom, osjećanjem Njegove veličine, i kroz trud na usavršavanju našeg morala.
4- spominjanje Allaha izvršavanjem Njegovih naredbi poput, namaza, zekata, posta i hadždža, i uzdržavanje od griješenja i loših djela koja dolaze od šejtana ili naših prohtjeva.

Nasuprot spominjanju Allaha, koje predstavlja jedan od najvećih i najplodonosnijih vidova obožavanja, stoji zaboravljanje na Allaha, a to je grijeh.

Sehl et-Tasturi je rekao: Ne znam za ružniji grijeh od zaboravljanja na Allaha, dž.š.

U Kur'anu, Allah kaže:

…Zaista! One koji skreću s Allahovog puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati. (Sad, 26.)

I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grešnici. (El-Hašr, 19.)


Hvaljenje Allaha je oblik zikra

Jedan od oblika spominjanja Allaha je i Njegovo hvaljenje. Riječ El-Hamd (zahvala) spomenuta je 38 puta u časnom Kur'anu, od čega 5 puta na početku sura: El-Fatiha (1.), El-En'am (6.), El-Kehf (18.), Saba' (34.) i Fatir (35.).

Ovo ukazuje na važnost veličanja i hvaljenja Allaha, koji je Svehvaljeni, Jedini hvale dostojan. Hvaljenje Allaha uključuje i sjećanje na Allaha, zahvaljivanje samo Njemu i traženje utočišta samo kod Njega.


Hvaljenje Allaha, dž.š., je ključ obožavanja, jezik stanovnika Dženneta, i način da budeš u Allahovoj, dž.š., blizini. To još ukazuje na to da se osoba oslanja na Allaha i u lahkoći i poteškoći, i u milosti i u nevolji.
Časni Kur'an počinje zahvalom Allahu, dž.š., koja predstavlja prvi od sedam ajeta koji se ponavljaju (sura El-Fatiha). Na ovaj način milioni jezika to izgovaraju, a milioni srca vjeruju u to. Primjetno je da riječi el-hamdu lillah (hvala Allahu) ljudi najviše ponavljaju, i to su riječi koje čovjeku najčešće prolaze kroz glavu. Riječ El-Hamd je specifičnija od veličanja Allaha i sveobuhvatnija od zahvaljivanja Njemu. Moramo znati da sve, bilo na zemlji ili nebu, bilo da je čovjek, melek, ptica ili biljka, slavi i veliča Allaha.

Allah kaže:

Njega veliča sedam nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo – On je doista blag i mnogo prašta. (El-Isra, 44.)

I vidjet ćeš meleke kako prijestonje okružuju, veličajući i hvaleći Gospodara svoga; i svima će se po pravdi presuditi, i reći će se: 'Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova.' (Ez-Zumer, 75.)

I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu; On šalje gromove i udara njima koga hoće - i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve može. (Er-Ra'd, 13.)

Kada veličati i spominjati Allaha, dž.š.?

Od muslimana se traži da u svako doba veliča i spominje Allaha, dž.š., posebno kada spozna i pronađe mu'džize u svim stvorenjima, uključujući i samog sebe. Na osnovu navedenog, musliman će reći: Neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova, ili:

Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarem svojim izjednačuju! (El-En'am, 1.)

Također, prilika u kojoj treba da se zahvaljujemo Allahu, Onome koji je jedini hvale vrijedan, jeste kad nastupi radost i olakšanje nakon tuge i nevolje: 'Hvaljen neka je Allah!'- govoriće - 'koji je od nas tugu odstranio, Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je...' (Fatir, 23.)

Dalje, kada smo vidjeli da olakšanje dolazi nakon poteškoće i da se iskreni vjernici približavaju pobjedi nakon poraza i očaja, treba da kažemo ono što je Allah tražio od Muhammeda, s.a.w.s., da kaže:
I reci: 'Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati.' A Gospodar tvoj motri na ono što radite. (En-Neml, 93.)

Na koji način praktikovati zikr i hvaljenje Allaha?

Zikr možemo činiti na više načina, našim jezikom, umom, srcem i svim tjelesnim organima. Drugim riječima, Allahu možemo zahvaljivati izgovarajući  rečenice u raznim formama zahvalnosti i obožavanja, naravno, i čineći dobra djela i druge ibadete. Svaki zikr je čin zahvalnosti Allahu.

Osim toga, razmišljanje o Allahovoj milosti i pokoravanje Njemu čuvajući se od grijeha, također su vrste zikra i načini pomoću kojih zahvaljujemo Allahu. Vjerniku je stalno na umu njegov Stvoritelj dok uživa u Njegovoj milosti, blagodatima i sreći.

S druge strane, kad je tužan, vjernik treba da zna da je Allah Svemogući i da Mu se zahvali tako da ga to učini strpljivim, da mu snagu i učini ga izdržljivijim da podnese nedaće.

Jedan primjer pokazuje da nije dovoljno samo jezikom zahvaljivati Allah, već to treba biti propraćeno dobrim djelima poput riječi koje Allah navodi u časnome Kur'anu:
Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova! – A malo je zahvalnih među robovima mojim. (Saba', 13.)


Zikr i zahvaljivanje Allahu daju nam osjećaj sreće u Džennetu. To je osjećaj pri kojem kad spomenemo Allaha, dž.š., i sjetimo Ga se, osjećamo da smo za jedan korak bliži Džennetu i da smo u Allahovoj blizini, i kao da gledamo u Njega. U jednom ovakvom trenutku, naše tijelo i duša osjećaju slast, što je znak da su vrata Allahove milosti otvorena. Zikr liječi dušu, uklanja tugu i putem njega muslimani dolaze do Allahove milosti.

Dakle, musliman treba kontinuirano da spominje i veliča Allaha i da čini zikr svim svojim srcem sve dok su vrata Allahove milosti otvorena.

Enes ibn-Malik je rekao: "Zikrullah (spominjanje Allaha) jest znak imana, otpusnica od vatre, tvrđava i zaštita od šejtana i zaštita od džehennema".

Hasan Basri je rekao: "Tražite slast u trome: u namazu, zikru i učenju Kur'ana, ako je nađete - pa dobro, a ako ne nađete - znajte da su pred vama vrata zatvorena. Jer, svako srce koje nje spoznalo Allaha ne teži zikrullahu, niti se smiruje kad se spomene Allah. Allah je rekao, prevod ajeta: "Kad se Allah samo spomene, grce se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, a kada se spomenu oni* kojima se oni pored Njega klanjaju, odjednom ih radost obuzme." (Zumer, 39.-45.).

Malik ibn-Dinar je rekao: "Ko ne osjeća prijatnost i zadovoljstvo u Allahovom govoru u odnosu na govore Njegovih stvorenja, njegovo znanje je malo, srce slijepo i život mu je izgubljen".

Ebu-Ali Dikkak je rekao: "Zikr je diploma vilajeta. Ko bude upućen zikru - dobit će tu diplomu, a od koga se udalji zikr - ne dobija tu diplomu".

Zun-Nun el-Misri je rekao: "Ko bude Allaha spominjao istinskim spominjanjem - u tom stanju zaboravit će sve drugo, a Allah će ga štiti od svega i bit će mu pomagač u svemu".

Ebu-Kasim el-Kušejri je rekao: "Zikr je jaki oslonac na Putu istine do Allaha, zikr je čak glavni oslonac na tom putu. Niko neće stići u Allahovu blizinu i Njegovo zadovoljstvo, osim sa stalnim zikrom". A jedan učenjak je dodao: "Zikr je sablja u rukama murida, njim se bore protiv neprijatelja i njim odbijaju nesreće i bolesti koje im krenu".

Kurtubi je, u svome tefsiru o riječima Uzvišenog : "Spomenite vi Mene, i Ja ću vas", rekao da je osnova zikra buđenje srca spram Onoga Koga spominje i otvorenost prema Njemu. A zikr (spominjanje) jezikom zove se također zikrom, jer je to dokaz srčanom zikru.

Seid ibn-Džubejr je rekao: "Značenje ajeta je u smislu: "Spomenite vi Mene sa vašom pokornosti, a Ja ću vas nagradom i oprostom". "Zikr je pokorovati se Allahu. Ko Mu nije pokoran, taj zikr i ne čini, pa makar mnogo tespihao, učio la ilahe illellahu i učio Kur'an!"

Prenosi se da je Allahov Poslanik, 'alejhi-sselam, rekao: "Ko se pokorava Allahu - već Ga je spomenuo, pa makar imao malo namaza, posta i dobrih djela, a ko Mu se ne pokorava - već Ga je zaboravio, pa makar imao mnogo namaza, posta i dobrih djela".

Rekao je Ebu-Osman en-Nehdi: "Ja znam sahat u kome me Allah spominje! Rečeno mu je: "Otkuda znaš?" On reče: "Iz ajeta Uzvišenog: 'Pa spominjite Me i Ja ću vas spominjati'".

Rekao je Es-Sudi: "Nejma ni jednog roba da spomene Allaha, a da i Allah njega ne spomene. Kad ga spomene vjernik - i On njega spomene sa milosti, a kad ga spomene nevjernik - On njega spomene sa kaznom".

Prenosi se da je Musa, 'alejhi-sselam, pitao svoga Gospodara: "Moj Gospodaru, jesi li blizu, pa da te tiho dozivam (munadžat) ili daleko, pa da Te glasno dozivam?" Allah mu je objavio: "Ja sam pored onoga ko Me spominje".

Muhamed ibn-Hanefije je rekao: "Meleki obaraju pogled pred onim koji spominje Allaha kao što vi obarate pogled pred svjetlicom munje".

Rekao je Muhammed Behauddin Revvas, r. a.: "Zikr je smiraj i iman. Njegova ispravnost je prisustvo, iskrenost i spoznaja. Zikr jezikom sa nemarnim srcem je krivo svjedočenje i potvora. Zikr u srcu pravog zakira širi smiraj i sigurnost, na licu svjetlost i vedrinu, a u duši spoznaju i iskrenost. Blago iskrenim zakirima. Zikr je mač iskrenih koji siječe i kad je u koricama. Zikr je samo ono što dolazi od ispravnog srca. Zikr je Allahov znak koji Allah upisuje u srca onih koji Allaha spominju i čija su djela Njegovih bliskih robova primljena".

Rekao je Gazali, r. a.: "Vedrina srca i vida se postižu zikrom. To postižu samo oni koji imaju takvu - bogobojaznost. Takva je vrata zikra, a zikr je vrata kešfa - otkrovenja, a kešf su vrata velikog spasa - fevzil-ekber".

Rekao je Ibn-Tejmijje, r. a.: "Na dunjaluku ima džennet. Ko ne uđe u njega, neće ući u džennet ni na Ahiretu. To je zikrullah".

Drugom prilike je Ibn-Tejmijje rekao Ibn-Kajjimu: "Zatvoren je onaj čije srce je zatvoreno prema svome Gospodaru, a pravi zarobljenik je onaj koga zarobi njegova strast".

Jedan je rekao: "Da kraljevi i sinovi kraljeva znaju u kakvoj smo mi slasti, sabljama bi se otimali da je i oni okušaju."

Rekao je Muhammed ibn-Adžlan: "Čuo sam Omera, roba Gafretovog, kad kaže: "Kad se na Sudnjem danu otkloni zastor i ugledaju sevabi dobrih djela, neće se vidjeti dobro djelo većeg sevaba od zikra. Ljudi će se tada kajati i govoriti: 'To je bilo najlakše činiti na dunjaluku!'"

Neka nas uzviseni Allah dz.s. ucini od onih koji ce biti spaseni na Sudnjem danu I neka nas uputi na pravi put. AMIN!