hutbe


Muharrem, Ašura, pogibija Husejna,a .s…

Allah Uzvišeni u 36. ajetu sure Et-Tevbe, kaže: „Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima nemojte grijehe činiti.“
 
Imam Buhari (4662) i imam Muslim (1679), bilježe od Ebu Bekreta, radijallahu ‘anhu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Vrijeme teče na isti način kao što je teklo i kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina ima dvanaest mjeseci, među kojima su četiri sveta. Tri sveta mjeseca dolaze jedan za drugim, a oni su zul-ka’de, zu-l-hidždžde i muharrem, a četvrti sveti mjesec je redžeb.“ Mi se nalazimo u svetom mjesecu muharremu, o kojem Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Nakon ramazana najbolje i najvrijednije je postiti u Allahovom svetom mjesecu muharremu.“ (Muslim, 1163).

 

 
Deseti dan mjeseca muharrema je dan Ašure kojeg je pohvalno provesti u postu, a taj post, po hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, briše grijehe koji su učinjeni u prethodnoj godini. Također, ovaj dan poznat je i po tome što je u njemu nepravedno ubijen unuk Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Husejn, Allah njime bio zadovoljan. Pripadnici šijskog učenja taj dan smatraju danom žalosti i svake godine na dan Ašure ispoljavaju svoju tugu i žalost.
 
Nema sumnje da je pogibija voljenog Husejna velika nedaća koja je zadesila islamski ummet, međutim ispoljavanje tuge i žalosti na način kako to čine šije nema nikakvog uporišta u islamu i predstavlja jednu ružnu novotariju kojom se čini nepravda prema unuku Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ukoliko malo razmislimo o ovom načinu ispoljavanja tuge, možemo s pravom kazati da on nema veze ni sam vjerom, a ni za zdravim razumom. Vjera nam zabranjuje udaranje po tijelu, nanošenje štete i naricanje zbog nečije smrti, a da su ovakvi postupci uredu, bilo bi ih preče činiti i praktikovati zbog smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili pak zbog pogibije Alije, radijallahu anhu, koji su bez imalo sumnje bolji od Husejna.

 

 
Uputsvo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je u pitanju ovaj dan, preče je slijediti i po njemu postupati, a njegovo uputstvo bilo je da se taj dan posti iz zahvalnosti prema Allahu, jer je spasio Musaa, alejhi selam. Treba naglasiti da ni Kerbela na kojoj je ubijen naš voljeni Husejn, Allah njime bio zadovoljan, nema nikakvu svetost u islamu, niti vrijednost zbog koje to mjesto treba posebno posjećivati i pogibiju Husejnovu obilježavati.
 
Ljubav prema ehli bejtu (porodici Poslanika) obavezni je dio naše vjere i preko nje se približavamo Allahu Uzvišenom, ali to nikako ne znači da smijemo činiti nešto što je u koliziji sa našom čistom vjerom. U tom danu ubijen je plod Poslanikovog srca, žedan je bio, nisu mu dopustili ni da se vode napije. Veliko je nedaća zadesila muslimane pogibijom Husejna koji je prošao kroz veoma teško iskušenje, što samo ukazuje na veliki status kojeg je imao kod Uzvišenog Allaha, jer prema stepenu iskušenja mjeri se i stepen vjerovanja.

 

 
Prisjećajući se pogibije Husejna, kažemo: Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo, jer to su riječi koje su nam vjerom propisane da ih izgovorimo prilikom nedaće, a velika je nedaća ono što se desilo našem voljenom Husejnu. Nepravda prema njemu, nepravda je prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
 
Pitamo se: Kako će ubice Husejna pogledati u oči Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ubili su njemu jedno on najdražih stvorenja, njegovog unuka, koji mu se po mubareć leđima penjao, dok je na sedždi bio? Kako će račun položiti nepravednici koji su prolili krv pomiješanu sa krvlju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su ubili potomka njegovog, onoga za kojeg je kazao da je predvodnik mladića Dženneta?

 

Ali, isto tako pitamo se: Šta će Allahu odgovoriti oni koji iskriviše Njegovu vjeru, koji misleći da vole ehli bejta, ustvari sa ehli bejtom ništa nemaju, i koji se ranjavajaju i nariču, odnosno čine ono što je islam jasno zabranio i sa čim onaj zbog kojeg „tuguju“ nema nikave povezanosti.
 
Mi kažemo:Allaha i meleke za svjedoke uzimamo da volimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovu časnu porodicu i da smo tužni zbog nedaće koja je snašla Husejna, Allah nas sa njim spojio, ali ni u kojem slučaju nećemo posezati za onim što čine šijske frakcije, jer nas tome nije naučila naša čista vjera, i uvjereni smo, bez imalo sumnje, da takvi postupci nemaju nikakvu vezu sa islamom i da samo srde našeg Stvoritelja, a dokaz te srdžbe je i kazna koju je spustio na njih, tako da se oni iz godine u godinu sami kažnjavaju i pred očima svijeta javno ponižavaju.

 

Molim Allaha da nam istinu pokaže istinom i olakša njeno slijeđenje, da nam neistinu pokaže neistinom i udalji nas od nje. “Ljubav prema svim ashabima, put je kojeg slijedimo, ljubavlju prema ehli bejtu, Allahu se umiljavamo.” (Lamija, Ibn Tejmijje).

Allah sve cuje (hutba muževima)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je jedne prilike sjedio u Medini, a sjedio je u društvu ashaba, kada im je prišla jedna žena. Njeno ime je bilo Hawla. Neki kažu da se zvala Huwejla, što nije sada od značaja, ali ona im prilazi i počinje plakati. Rekla je da se posvađala sa mužem. On se naljutio zbog nečega, toliko se razljutio da je rekao:…

„Od danas si mi ti kao moja majka.“ To je bila česta stvar kod Arapa. Smisao toga je bio: „Razvodim se od tebe. I nikad te više neću poželjeti, jer razmišljati o tebi je kao razmišljati o mojoj majci.“ To je bilo gore od svakog razvoda. Ali, oni su tako radili. Ovo je bilo trajno, kao zakletva. To je to, kada bi muž tako rekao svojoj ženi, to je značilo da je više nikada ne može vratiti, nikad. Za Arape pogaziti riječ je bilo kao pogaziti svoj ponos. Kada suprug to izgovori pa čak ako mu je žao, ne može to više vratiti jer je sada to borba između ljubavi prema svojoj ženi i njegovog ponosa. Kod Arapa iz doba džahilijeta se podrazumijevalo da će ponos uvijek pobijediti.

Neke od ovih običaja su radili ashabi, koji nisu dovoljno naučili vjeru. Pa je tako i ovo bio događaj između ashaba i ashabijke. Ovaj čovjek je bio musliman. Ali, običaji iz prošlosti ne mogu samo nestati, treba im vremena da se izmijene ili nestanu. Kada Allah opisuje kako je on, sallallahu alejhi ve sellem odgajao ashabe, opisao ga je u ulozi ratara.„Oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijačā“ (48:29)

Primjer koji je ovdje naveden, je slika koja je prikazana u suri Feth, a to je da se ljudi polako razvijaju, kao što se usjevi polako razvijaju. Sjeme se ne pretvori preko noći u potpunu biljku, treba joj vremena. Pa su se ashabi još razvijali. Ova svađa se desila, i ovaj čovjek, vjernik, koji je svojoj ženi, vjernici rekao: „Ti si mi kao moja majka“, a ona zna da u njihovoj tradiciji, to znači da više nisu muž i žena. Ona dolazi plačući, Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem. Ovaj običaj se nazivao „zihar“, razvod ziharom, da budeš agresivan prema nekome, da mu pokažeš leđa (ar. zahr).

Ona je došla je Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, govoreći: „Šta da radim, daj mi neko rješenje.“ „Njega volim kao što ne volim nikog drugog. Znam da ponekad govori lude stvari, ali ga i dalje volim. I on je otac moje djece.“ Dalje je ona rekla: „Ako se rastavimo, djeca moraju nekome pripasti.“ Pa je još dodala: „Ako ih daš meni, umrijet ćemo od gladi, jer ja ne zarađujem novac. A ako ih daš njemu, umrijet će, jer se on ne zna brinuti za djecu.“ „Porodica nam je srušena. Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi we sellem, šta da radimo?“

Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, je predstavljena situacija, on ne zna ništa detaljnije, zna samo da prema običajima tog naroda, zihar je razvod, pa je njegov prvi odgovor bio: „On ti više nije dozvoljen.“ Ali ona je molila Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: „Daj mi nešto drugo. Daj mi nešto drugo.“ A on kaže: „Ne mogu ti ništa više dati.“ Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je odbijao da joj da drugi odgovor. Znate li što? Zato jer sudija, da bi dao ispravnu presudu, mora čuti obje strane. Sudija ne može reći: „On ti više nije dozvoljen, dok ne dobijem obje strane priče, ne možeš se vratiti.“ A muž, možda zbog ponosa, čak i ako mu je žao, neće doći i pitati. Ali dok ne čuje obje priče, ne smije ništa reći. On ne smije ništa reći, a ova žena je držala svoje malo dijete, postajala je uzrujana, uznemirena.

Počinje podizati svoj glas, Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, počinje se raspravljati sa njim. Počinje plakati i onda počinje dozivati Allaha: „Žalim se Allahu!“ „Žalim se Allahu, na moju propast! Jadam se Allahu, šta mi se desilo!“ A kada se požalila Allahu, ajet je spušten. Pogledajte kako Allah odgovara: „Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala.“

Allah je već čuo vapaj, riječi žene koja se raspravljala sa tobom, „qad semia‘“ u prošlom vremenu znači da je Allah je već čuo njene vapaje, kad je bila u svom domu i kada joj je muž to rekao. I tada, kad je počela plakati, Allah je to čuo. Kad je išla prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, plačući putem, Allah je i to čuo. A kada je došla i raspravljala se, i podigla svoj glas jer joj ništa drugo nije preostalo, jer je bila toliko preplavljena emocijama i potrešena, Allah je i to čuo. Allah je stao na njenu stranu. Allah je na njenoj strani.

I On kaže: „Allahu se jadala – a Allah čuje razgovor vaš međusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi.“ Allah sluša vaša oba razgovora. A oba razgovora je zanimljivo. Šta to znači? Sa jedne strane, Allah sluša razgovor između Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i ove žene. Ali Allah također kaže: „Svaki muž i svaka žena, koji vode razgovor- Allah to sluša.“ Allah sluša svaki vaš razgovor. Pa kada kažeš nešto grozno svojoj ženi, Allah te sluša. I Allah čuje vapaj i plač žene koja je riječima zlostavljanja. Čak i ako je neko riječima maltretira i zlostavlja, Allah to čuje. Čak i ako joj kažeš nešto podlo poput: „Jesi ružna“, „Ne mogu te ni gledati“, „Kad tebe gledam, kao da gledam svoju majku“.

Ne moraš ni ponavljati te riječi koje su Arapi govorili u džahilijjetu, možeš imati svoje. Imaš i svojih dovoljno i previše. A ako to kažeš, Allah sluša. Allah kaže: „Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi.

Sada, šta se dalje dešava? „Oni od vas koji ženama svojim reknu da im nisu više dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, – a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile – oni, zaista, govore ružne riječi i neistinu, a Allah, sigurno, briše grijehe i prašta.“

Sada, ovi ljudi koji su nešto ovako rekli, su upali u veliku nevolju. Mislio sam, kad sam pročitao ovaj ajet prvi put, da će ova žena biti u nevolji, jer je podigla glas na Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Ali Allah ne mora čuti i drugu priču, On zna obje strane priče. Za razliku od Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, koji je čuo samo jednu priču, Allah zna obje strane i može donijeti Svoj sud. I On kaže: „Pravi krivac je muž, koji je rekao ovako glupu i besmislenu stvar!“ On je u velikom problemu, ali Allah je spreman da mu oprosti.

Muž na početku ovog ajeta, kad Allah govori „ružne riječi i neistinu“, ovaj čovjek je musliman. I ajeti Kur’ana se spuštaju zbog muslimana. Musliman koji je napravio veliku grešku, i boji se, prepao se. A Allah kaže: „Allah sigurno, briše grijehe i prašta.“ Ali kako će mu Allah oprostiti? Šta da uradi da zasluži Allahov oprost? Allah kaže: „Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a onda odluče da s njima nastave živjeti;

Oni koji ovo kažu svojim ženama, a nakon toga odluče to povući: „Izvini, dušo, nisam to mislio.“ „Ma hajde, znaš da mi nekad tako dođe ponekad.“
„Nije to velika stvar. To su samo riječi, zaboravi ih.“ Žele se predomisliti? Evo šta da urade: „dužni su, prije nego što jedno drugo dodirnu, da jednog roba ropstva oslobode.

Bolje mu je da oslobodi roba, prije nego jedno drugo dodirnu. Oslobađanje roba, u islamu je keffaret, otkup za velike grijehe. Oslobađanje roba nije nešto sitno. To radiš kada si uradio veliki grijeh. Iz perspektive muža, on je samo rekao neke riječi, pustio jezik. Nije velika stvar. Ali prema Allahovom sudu, to je veliki problem za koji se može iskupiti oslobađanjem roba, ili na još nekoliko drugih načina. „To vam se naređuje – a Allah dobro zna ono što vi radite.

Želiš oprost? Idi oslobodi roba. Sada, nećeš naći roba, gdje možeš danas naći roba? „Onaj koji ne nađe, dužan je da dva mjeseca posti uzastopce prije nego jedno drugo dodirne.“ Onda ćeš postiti, dva mjeseca. Uzastopno. Dva mjeseca, bez pravljenja pauze. Ako napraviš pauzu, onda počni ispočetka. 60 dana. Zaredom. Ali, ako ni to ne možeš, šta ćeš onda uraditi? „A onaj ko ne može, dužan je da šezdeset siromaha nahrani,

Onda ćeš nahraniti 60 siromaha. Dakle ili ćeš osloboditi roba, ili ćeš postiti 60 dana uzastopce, zato što si razvezao svoj jezik, ili ćeš, ako ništa od toga ne možeš, nahraniti 60 siromaha. Sve ovo, radi razgovora koji se desio u spavaćoj sobi i koji nije bio javan. Allah zna, iz Svoje mudrosti, svaku stvar koju ljudi urade.

I kada je ta žena došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, plačući i kukajući, Allah, azze we dželle, je mogao objaviti odgovor na njeno pitanje prije nego što je otvorila usta. Ali je Allah, azze we dželle, je planirao da ova žena dođe, planirao je da ova žena povisi svoj glas. Allah je planirao da svi čuju, da žena koja je psihološki maltretirana i muž je verbalno zlostavlja- Allah je na njenoj strani. Ona možda misli da sistem nije na njenoj strani. Ona možda misli da muž nije na njenoj strani. Ona nije u poziciji da ima moć, misli da je bespomoćna.
Ali ima veću podršku nego bilo ko drugi. Allah je podržava. I štetu treba da plati muž.

Samo Allah određuje šta je dozvoljeno, i samo Allah određuje šta je zabranjeno. Kad prekršiš bilo šta od toga, kada uzmeš halal od Allaha i učiniš ga haramom, plaćaš 60. Kad uzmeš haram od Allaha i učiniš ga halalom, plaćaš 60. Ovo je pitanje halala i harama. Ovo je pitanje Allahovog zakona i propisa. I zato je sljedeći ajet: „to su vam Allahovi propisi“ To su Allahove granice, koje je On postavio. Allahu je ismijavanje sa ovim jednako nevjerstvu.

Zato u sljedećem ajetu: „Oni koji su neposlušni Allahu i Poslaniku Njegovu biće osramoćeni, kao što su bili osramoćeni i oni prije njih. Mi objavljujemo jasne dokaze, a nevjernike čeka sramna patnja“ Sada, ljudi koji ovako postupe se porede sa narodima prije, koji su uništeni. A oni su imali ponižavajuću kaznu! Ti si ponizio svoju ženu, a sada Allah kaže, čeka te ponižavajuća kazna, ako se ne pokaješ, ako to ne popraviš. A nakon toga, ajet: „na Dan kada ih Allah sve oživi, pa ih obavijesti o onome šta su radili; Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili – Allah je svemu svjedok.

Dan u kojem će te Allah obavijestiti o svim stvarima, ti si ih zaboravio, ali ih se Allah sjeća. Jer, znate šta? Kad su došli Allahovi ajeti, kad su ovi ajeti spušteni, da li je ashab dotrčao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekao: „Ali zapravo, Allahov Poslaniče, ajeti jesu spušteni ali ti ne znaš moju stranu priče. Ona je to zaslužila! Ili ona je stvarno nekad.. Uvijek postoje dvije strane priče??“ Ali, znaš šta, Allahovi ajeti nisu tu da bi ti govorio: „A šta je sa njima?“ Prestani se kriti iza toga: „A šta je sa njima?“ Sada govorim tebi i govorim meni.

I sestre, koje ovo slušaju, nemojte ovo iskoristiti na svojim muževima. Ovo je između njih i Allaha. A jednog dana ću se vratiti i obratit ću se i vama. Ali znate šta, sad su samo ovi ajeti. I Allah namjerno nije izbalansirao, a šta je sa drugom stranom i ženama koje urade to i to.

Preuzmi odgovornost za ono što radiš! Prestani se kriti i braniti. Prestani muljati: „Ne, ne, ahi, ovo nije pravedno predstavljena situacija.“ Zar želiš suru Mudžadela nazvati „nepravedno predstavljenom situacijom?“ Sama sura je Allahova lekcija, On nas je tako naučio. U suri Mudžadela, dvije trećine sure nisu vezane za ovo pitanje. Ovo je samo prvih 6 ajeta. Ostatak sure je u vezi sa ljudima koji kuju spletke protiv Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, o licemjerima.

Allah govori o ljudima koji prave tajne sastanke da bi kovali zavjeru protiv Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Neki su spletkarili da unište njegov rad i trud, neki su spletkarili čak i da ga ubiju.

Vidimo dva razgovora koja se vode u tajnosti.

Jedan: ljudi žele oskrnaviti islam, uništiti Medinu, ubiti Poslanika, sallallahu alejhi we sellem.

Drugi: tajni razgovor između muža i žene.

I koji od ta dva je veći prioritet, koji je došao prvi? Razgovor između muža i žene. Pitajte bilo koga drugog, ako ne proučava Kur’an, šta on misli koji je važniji problem, bračni problemi ili spletkarenje protiv Poslanika, sallallahu alejhi we sellem? Reći će: „Spletkarenje protiv Poslanika, sallallahu alejhi we sellem.“ Ne, to nije tako kod Allaha. On nas uči nečemu. Uči nas koja je svrha ove vjere, da zaštiti integritet pojedinca, da zaštiti integritet porodice.

A ako ne zaštitiš integritet porodice, nema svrhe da štitiš zajednicu. Jer je zajednica ništa drugo do skupina porodica, skupina zdravih porodica. Cijela vjera se svodi na to. Cijela priča čovječanstva je započela sa porodicom. Ovo je prioritet u našoj vjeri. Zato je to prvo spomenuto. U poređenju sa tim, čak i spletkarenje protiv Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, je sekundarno. Ove prioritete, ne moramo mi sami smišljati. Ovi prioriteti, već su određeni i dobro sročeni u Allahovoj Knjizi.

Mi ne dajemo Allahovoj Knjizi priliku. Ljudi vole citirati jedan ajet sa jednog mjesta i drugi sa drugog mjesta, ali već su sebi odredili šta je prioritet. Allahova Riječ treba biti gornja. Ono što je Allah rekao da je gornje, to je gornje. A ono što ti i ja mislimo da je važnije, zapravo je manje važno! Moramo podrediti svoje prioritete, naše načine kako razmišljamo, Allahovom govoru. Pa on kaže, Allahova riječ je najviša. Ovo nije samo o znanju, već i o učenju i razmišljanju na pravi način.

Molim Allaha da ovaj ummet učini, da razmišlja onako kako je Allah zadovoljan, kroz Allahov govor. U Allahovoj Knjizi, Allah ne prigovara: „zašto ne znate?“ Allah kaže: „Zašto ne razmislite?“ Možeš imati mnogo znanja, ali ne razmišljaš! Allah nas podučava kako da razmišljamo! Molim Allaha da nas učini ljudima koji razmišljaju. I molim Allaha da naše porodične stvari shvatimo ozbiljno, jer Allah sluša svaki razgovor!

Molim Allaha da muževe ove zajednice učini dobrim muževima, i žene ove zajednice dobrim ženama. I Molim Allaha da muževe i žene ove zajednice da sposobnost da odgoje dobru djecu, koja će prenijeti poruku islama, kako je treba prenijeti. Molim Allaha da nam da jak osjećaj odgovornosti, u svakom poslu koji radimo i molim Allaha da nas učini uspješnima pred Njim na Sudnjem danu i da nas ne učini od onih koji su zapostavljali ove stvari, jer su ih smatrali sitnicama, da bi saznali na Sudnjem danu, da su bile velike.


Hutba i Dzuma

Hvala Allahu! Pomoć i oprost od Njega tražimo! Kod Allaha zaštitu tražimo od vlastitog zla i zla naših djela! Onoga koga Allah na pravi put okrene, niko ne može u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može na pravi put uputiti!
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Alu ‘Imran, 102).
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allah se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi! (en-Nisa’, 1).
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! (el-Ahzab, 70).
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!

 

Poštovani dzema’ate, draga braćo ,

Danas, ako Bog da, nastavljamo i pocinjemo sa ciklusom hutbi – tema koje sam odabrao i izabrao misleci da su nama prevashodno ovdje prijeko potrebne, da cujemo, vidimo, naucimo propise i duznosti kako i sta da obavljamo, kako-sta i kada da se ponasamo itd.
S toga, danas govorimo na temu “Hutba i Dzuma” – sta je to sto je bitno da znamo o nasem svetom danu – petku, dzumi namazu u ovom odabranom danu i o samoj hutbi.
Pa krenimo redom. Kao sto znate, cujete i vidite, nasa praksa ovdje je da prije same dzume namaza se uci Kur´an a zatim procita i prijevod na nas jezik onog proucenog.
S toga vam skrecem paznju na pravilo kada se inace uci Kur´an, pa i ovaj put prije dzume namaza, da slusalac, dakle onaj koji slusa mora da suti i ustvari slusa.
Allah dz. s u Kur´anu kaze: “A kada se uci Kur´an, vi ga slusajte i sutite, da biste bili pomiovani.” (Sura Al-Ar´af 204 ajet)
Onaj koji slusa ucenje Kur´ana ima nagradu kao i sam onaj koji ga uci. Otuda, mudrost uspostavljanja i ucenja tzv. MUKABELE tokom mjeseca Ramazana. Dakle, da se svakodnevno pruzi prilika onim koji ne poznaju arapsko pismo i ucenje Kur´ana, da slusaju i time postignu nagradu od deset (10) sevapa za svaki prouceni harf. U Kur´anu je 30 dzuzeva – svaki duz se sastoji od 20 listova,a Ramazan ima 30 dana. Dakle, tokom mukabele se prouci za vrijeme Ramazana cijeli Kur´an. Sada, zamislite svaki dan po dzuz Kur´ana, i tako cijeli ramazan. Svaki harf po 10 sevapa. Moze li ko izbrojati koliko ima harfova u Kur´anu x 10 sevapa. Kolika je to nagrada kod Allaha dz.s. za onoga koji uci ali isto tako za onoga koji slusa.
S toga, kada ulazite u dzamiju ili mjesto gdje se uci Kur´an ne pricajte, ne razgovarajte, i ne pozdravljajte jedni druge stvarajuci tako guzvu, pricu i galamu. Nego jednostavno, kada ulazite isaretom, dakle samo pokretom pozdravite prisutne, sjedite na odabrano mjesto i slusajte ucenje Kur´ana, kada vam se vec pruza mogucnost slusanja i ujedno sticanja tolikih sevapa.
Sada, da vam objasnim sto se tice klanjanja Tehijetul-mesdzida, dva rekata pri ulasku u dzamiju. Tehijjetu-l-mesdzid kako i sam naziv kaze je klanjanje dva rekata u i za dzamiju. To se prvenstveno radi kada udjete u neku novu dzamiju ili mesdzid po prvi put da klanjate neki odredjeni namaz. Ovo je vasa dzamija ukoju svakodnevno ili svaki petak ili svaki bajram ulazite. S toga niste obavezni klanjati svaki put Tehijjetu-l-mesdzid. Naprotiv, vaznije vam je da neprimjetno sjednete, slusate ucenje Kur´ana i sticete desetorostruke sevape. Ukoliko dodjete prije ucenja Kur´ana onda slobodno mozete klanjati po vasoj zelji.

A sada sto se tice same hutbe. Hutba je na nivou namaza. Znaci za vrijeme ucenja hutbe i recimo ovog sada mog izlaganja, nema okretanja, jedenja, spavanja, pricanja, klanjanja, niti nazivanja i odvracanja selama. Ko samo rekne svome drugu ili klanjacu pored sebe za vrijeme hutbe “Suti” pogrijesio je i izgubio dzumu namaz.
I ovdje svima nama skrecem paznju na jedno bitno pravilo. Ukoliko zakasnite na dzumu namaz i ulazite u dzamiju i vidite recimo Imama da se penje na mimber. Vi sami tada trebate procjeniti da li mozete klanjati prva cetri rekata. Ukoliko procjenite da mozete onda klanjajte, a ukoliko niste sigurni da mozete klanjati ta cetri rekata dok Imam ne zapocne ucenje hutbe onda nemojte i nesmijete klanjati, vec samo sjedite i cekajte pocetak hutbe. Niste duzni klanjati.

Za hutbu se treba pripremati citavu sedmicu, (ovo govorim sada licno za sebe), jer petak je poseban dan. Petak je sedmicni skup muslimana. Petak je najodabraniji dan u sedmici. Allah dz.s. ga je ostavio nama muslimanima, dok su Jevreji uzeli subotu, a krscani nedjelju. Allah mi je svjedok da se trudim.

Ja licno nastojim da moje hutbe ne traju dugo, al ipak gledam da iskoristim ovo vrijeme petka i hutbe da vam prenesem korisne informacije i propise sto se tice vjere i vjerskih pitanja. Mnogi hatibi, hodze i Imami odvracaju klanjace i izazivaju kontraefekat. Pedagozi su kazali da dzematlije 15 minuta pomno i dobro slusaju, drugih 15 minuta im je svejedno, a ako nastavi jos 15 minuta onda ih huja hvata. Najbolja je zlatna sredina.

U petak je Adem a.s. stvoren, uveden u dzennet i izveden iz njega, u tom danu ce biti i Sudnji dan. Petkom postoji jasan cas-momenat, pa ako neko u tom momentu nesto zatrazi od Allaha dz.s. sigurno ce to i dobiti.
Ko ne postuje petak, slab je musliman. Allah dz.s. kaze: “O vjernici, kada se u petak na namaz pozovete pozurite sa zikrullahom tj.velicanjem Allaha dz.s. i kupoprodaju ostavite. To vam je bolje ako znate.” (El-Dzumu´a, 9 ajet).
Duznost petkom je okupati se svakom muslimanu, namirisati i shodno mogucnostima lijepo se obuci. Treba sto vise salavata uciti. Velike su nagrade za donosenje salavata na poslanika Muhameda a.s. a pogotovu petkom.
Na dzumu treba poraniti. Evo sta kaze Poslanik a.s. u jednom hadisu: “Ko se petkom okupa, a zatim ode u dzamiju u prvom sahatu ima nagradu kao da je devu zaklao, a ako ode u drugom sahatu kao da je kravu zaklao, a ako ode u trecem sahatu, kao da je ovna zaklao, a ako ode u cetvrtom sahatu kao da je kokos zaklao,ako ode u petom sahatu kao da je jaje zrtvovao. Kada Imam izadje na mimber, meleki dodju da bi slusali hutbu.”

Kao sto vidimo, hutba je ozbiljna stvar, cim ju je i meleki slusaju. Dobro je i najbolje ko prvi dodje na dzumu, al dobro je i ko jaje dobije, bolje nego nista, kad uzmemo u obzir danasnji vakat i brzinu zivota.

A ko tri dzume bez razloga izostavi Allah dz.s. mu srce zapecati. A Muhamed a.s. u jednom hadisu kaze: “Ko god se petkom okupa, namirise, lijepo obuce, a potom krene porano u dzamiju, tako da prolazeci dzamijom nikog ne rastavi, ni dvojcu ljudi u saffu, bit ce mu oprosteni grijesi ucinjeni izmedju dvije dzume.”

A poslije dzume-namaza treba se razici i raditi, kako kaze Allah dz.s. u Kur´anu: “A kada se namaz obavi, onda se po Zemlji razidjite i Allahovu blagodat trazite i Allaha mnogo spominjite da biste postigli sto zelite.” (El-Dzumuá 10 ajet)

Prenosi se da su jednog petka, za vrijeme hutbe, ashabi ostavili Allahova Poslanika samog da stoji, kada su ugledali da je stigla karavana sa robom. Samo je dvanaest ljudi ostalo sa Poslanikom a.s., a da su i oni otisli vatra bi ih sve sprzila – kaze Poslanik Muhamed a.s. (Hadis biljezi Buharija i Muslim).

Sada je kod nas u Bosni a i ovdje postalo normalno da se sa farza dzume masovno izlazi iz dzamije, a Poslanik a.s. porucuje: “Kada neko od vas klanja dzumu, neka bar poslije nje klanja jos cetri rekata Sunneta.”
Mnogi ni Ajetul-kursijju ne prouce, a kamo li da subhanaju. Mnogi to rade, ne sto nemaju vremena vec et tek tako, zato sto nam je to postala navika i praksa. Nemaju vremena, a u mezaru ce imati vremena, samo sto im tada ono nece koristiti.

Ja Rabbi, ucini nas od onih koji ce voljeti petak i dzumu namaz i ucini da ove hutbe budu napajanje dusa nasih i srca nasih i primi nase dzume, nase namaze, kao i sva ostala dobra djela. Amin.

Na kraju, prije svega, moram izraziti veliko zadovoljstvo radom i efikasnoscu ovog dzemata, odnosno dzematskog odbora. Naime, trebam i moram vam prenijeti radosnu vijest i izvjestiti vas da smo u protekloj kalendarskoj godini 2011.god. uspjeli upornim radom i trudom da povecamo clanstvo ove zajednice sa 113 clanova koliko je bilo u 2010 god. na 130 clanova prosle godine, plus dva nova clana koji su postali clanovi od ove 2012 god. To je cirka povecanje za 20 clanova prosle godine. To nije malan i nije zanemarljiv broj.
Nas cilj je da u skorasnjoj buducnosti, zasto da ne i u ovoj godini, dostignemo broj od 150 clanova na koje mozemo u svako doba i svake godine racunati kao redovne clanove koji ce izdrzavati i podrzavati rad ove zajednice i dzemata ako Bog da u buducnosti.
Hvala Allahu dz.s. ova zajednica i dzemat je permanentno rastuca zajednica, dakle zajednica koja stalno raste, razvija se, ide naprijed i ka boljem. Zbog svega toga, trebamo svi mi biti zadovoljni i nastaviti u ovome pravcu, istrajati u cinjenju dobra i na pravome putu. S toga, zahvaljujemo svima vama koji imate razum i razumjevanje i shvatate clanstvo u ovoj zajednici za obavezu u pokornosti Allahu i cinjenju dobra u podrzavanju rada dzema´ata. A bez dzema´ata, dakle zajednistva svi smo mi sitne ribe. A u dzema´atu, drzeci se Allahova uzeta u zajednistvu smo jaci i bolji, napredniji i efikasniji.

Esselamu alejkum,


Jesu li klimatske ili ljudske promjene???

Kazivanja o prijašnjim narodima i poslanicima postoje kako bi čovjek iz njih pouku crpio. Ta kazivanja o narodima drevnim nisu samo zabilješke iz historije, nisu to samo informacije o njihovom postojanju. „LEKAD KANE FI KASASIHIM 'IBRETUN LI ULIL EL BAB“. „U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni“./Jusuf,111./

O sljedbenicima Knjige Allah dž.š., kaže: „A da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta da jedu, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih. Ima ih umjerenih, ali ružno je ono što radi većina njih“./Maide,66/. Allah dž.š., prema čovjeku ima zahtjeve, i to radi čovjekove sreće i napretka. Njemu Uzvišenom, što god mi radili, niti će šta slava i snaga biti veća, niti manja. Ako budemo vjerovali ono što nam se objavljuje, Bogu ništa ne stoji na putu da nam iz obilja svoga dadne. Ako bi mi istinski vjerovali u Objavu, imali bi obilje i iznad sebe a i iz zemlje bi ono bujalo.

I pred Ramazan, i u njegovoj trećini, RAHMET, pogodilo nas je nevrijeme koje je i ono što je iznad nas, i što je pod nogama našim, uništilo. Da bi sebe kritike i preispitivanja spasili to nevrijeme, klimatskim promjenama objašnjavamo, a pouzdano znamo da bez Božije naredbe ni list sa stabla ne spane. Zašto je Allah sljedbenicima Knjige uskratio obilje blagodati koje dolazi i sa grane i iz zemlje? Zato što: „Ružno je ono što većina njih radi“./ Maide, 66:/

Danas je deseti Ramazan, ulazimo u desetodnevni Božiji MAGFIRET. Da bi nam Allah oprostio nije dovoljno samo reći ESTAGFIRULLAH, nužno je, ako nam je do oprosta stalo, promijeniti se i grijeh koji želimo iz knjige naših djela izbrisati, više tamo ne  upisivati.

Bog Uzvišeni je, tako u predaji stoji, Musau  a.s., rekao: „O Musa, traži od mene šta želiš jer Moje riznice su pune i nikad se ne prazne“. Božija ruka nije stisnuta, ne , obje ruke Njegove su otvorene. On udjeljuje koliko hoće. „BEL JEDAHU MEBSUTATANI, JUNFIKU KEJFE JEŠAA“./Maide,64./ Izvoli čovječe iz Mojih otvorenih ruku, iz Mojih nikad praznjivih riznica, uzmi, zasluži, dat ću ti.

Prenosi se da su Ibrahim ibn Edhema pitali da protumači riječi Božije: „Zovite Me, odazvat ću vam se“. Kažu: „Mi molimo, ali nam se Allah ne odaziva, naše su dove odbijene“. Na to im Ibrahim reče: „Srca su vam zamrla, vi sljedećih deset stvari znate, ali vas znanje ne pokreće, vi to što znate ne živite:

- Vi ste spoznali Allaha, ali ne izvršavate dužnosti prema Njemu.

- Čitate Allahovu Knjigu, ali ne radite po njenim uputama.

- Trvrdite da vam je šejtan neprijatelj, a prijateljujete s njim.

- Gvorite da volite Poslanika, a napustili ste njegov put.

- Tvrdite da volite Džennet, a ne činite djela koja njemu vode.

- Tvrdite da strahujete od vatre , a ne odustajete od grijeha.

- Znate da je smrt istina, a ne pripremate se za nju.

- Zabavili ste se nedostatcima drugih, a svoje ne propitujete.

- Jedete nafaku koju vam Allah daje, a niste Mu zahvalni i

- Ukopajete vaše mrtve, ali iz toga pouku ne uzimate“.

O narodu Hudovu, Adu, Allah nam kazuje i iz kazivanja saznajemo da su vjetrom ledenim uništeni. Da li su to bile klimatske promjene ili zaslužena kazna Božija??? O narodu Salihovu, Semudu, Allah nam kazuje i saznajemo da su strašnim glasom uništeni. Da li to bijahu klimatske promjene ili zaslužena kazna Božija??? O narodu Lutovu, Allah nam kazuje, kaže da su u zlu svaku granicu prelazili i zbog toga ih pogodi strašna kiša od grumenja skamenjene gline. Allah učini da ono što je gore bude dole. Da li je to bila klimatska promjena ili zaslužena kazna Božija???

Allaha smo mi, braćo  spoznali, ali kad On Uzvišeni govori, mi se ponašamo kao da nama ne govori. On nama naređuje da klanjamo, od nas traži da postimo, nama zapovijeda da zekat dajemo... Mi Kur'an čitamo, evo u Ramazanu svaki dan, i to organizovano, ali do naših srca ne dopiru njegove poruke. Pročitat ćemo da smo braća ali ta poruka neće doći do nas. Pročitat ćemo da se trebamo u dobru natjecati ali ta poruka ne dodiruje naša srca. Pročitat ćemo da se trebamo u dobru pomagati ali i ta poruka kao da je upućena drugima... Mi znamo šta je šejtanu cilj. Našim ponašanjem mi mu dolazak do cilja olakšavamo. On, neka je na njega prokletstvo Božije, želi našu propast a mi mu srljajući u grijeh želju ispunjavamo. Znamo mi šta je i Džennet i Džehennem, ali nismo revnosni na putu dobra i uprkos jasnom opisu Džehennema, od grijeha ne odustajemo. Svi odlično znamo da grijeh vodi u vatru, pa ipak ??? Ne sumnjamo mi u dolazak smrti, i uprkos toj pouzdanoj spoznaji, nije nam prioritet da se za susret s Gospodarom našim pripremamo...

Moramo se braćo pitati, zašto nam je led uništio plodove na grani i u zemlji? „A da se oni pridržavaju onoga što im objavljujemo, imali bi šta da jedu i od onoga iznad njih, i od onoga što je ispod nogu njihovih“. U ovom ajetu koji nam o sljedbenicima knjige govori, odgovor nalazimo.

Uzvišeni Bože, pomozi nam, da se u trećini ramazanskoj u kojoj je obilje MAGFIRETA Tvog, od grijeha oslobodimo.

Amin!


Ustrajnost je odlika mu'mina

Tema ove hutbe je “Ustrajnost (Istikama) je odlika mu’mina”.
Pomenuta tema je uvijek aktuelna za sve mu’mine, a posebno u ovom našem vremenu u kojem je sve veći broj posustalih i razočaranih muslimana, a ne smijemo braćo i sestre biti takvi, već trebamo biti jaki i svakim novim danom jači, sa čvrstom vjerom i tevekkulom (oslanjanjem) na Allaha, dželle še’nuhu, i nadom i željom za sreću na obadva svijeta.

Nikada ne smijemo pokleknuti, niti se kajati zbog dobra koje smo učinili, već nam svaka nova poteškoća treba biti poticajem da budemo još bolji, ustrajniji i strpljiviji. Ne smijemo govoriti, kao što neki govore: „Zašto i za šta sam se ja borio? Da sam znao da će biti ovako i ja bih pobjegao! Ako opet zapuca, odoh ja prvi iz Bosne, pa neka je brani ko hoće!“ I tako dalje. To su opasne izjave, kojima neki od nas nesvjesno dovodimo u pitanje našu borbu, koja kod Allaha, azze ve dželle, ima posebnu vrijednost i ista se od strane nadležnih institucija ne može na dunjaluku ničim materijalnim otplatiti ili kompenzirati.

Mi smo generacija koja je imala priliku da za svaki dan u tri i po godije odbrane od oružane agresije imamo vrijednost neprekidnog ibadeta šezdeset godina, a kada se 1350 dana preračuna u po 60 godina onda je to 81000 godina. A još ako su oni koji savjesno rade svoj posao i u postdejtonskom periodu na braniku Dina, Domovine i časti našega naroda i svih naših čestitih građana, onda možemo kazati da svaki dan odgovornog Bošnjaka ima inša-Allah vrijednost 60 godina ibadeta, pa se zato trudimo da budemo od onih koji će prednjačiti u dobru i koji će u poslovima za koje su zaduženi biti najbolji, sa ciljem postizanja Allahovog, azze ve dželle zadovoljstva i Njegove nagrade! A oni sa kojima je Allah, subhanehu ve te’ala, zadovoljan će uvijek biti na meti nevjernika i dvoličnjaka.

Kaže Allah, subhahenu ve te’ala, u 30. ajetu Sure Fussilet:

إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمْ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنْتُمْ تُوعَدُونَ

Onima koji govore: „Gospodar naš je Allah“, a potom ustraju dolaze meleki koji im govore: „Ne bojte se i ne žalostite se i radujte se džennetu koji vam je obećan!“

Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhu, da je povod objave citiranog ajeta, vezan za Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu, kojem su mušrici govorili: „Naš Gospodar je Allah, a meleki Njegove kćeri i naši zagovornici kod Njega!“ Na to je Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, kazao: رَبُّنَا اللهُ وَحْدَهُ لَا شَرِيكَ لَهُ وَمُحَمَّدٌ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ فَاسْتَقَامَ „Naš Gospodar je Allah, koji nema druga i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je Njegov rob i Njegov Poslanik.“ Pa je ustrajao!“

A u 13. ajetu Sure Al-Ahkaf, stoji:

إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا فَلَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ

Oni koji govore: „Naš Gospodar je Allah“, pa ustraju, neka se ničega ne boje i ni za čim ne tuguju!

Prema tome, za one koji su ustrajni na Allahovu, dželle še’nuhu, putu nema razloga za strah i žalost, jer su vjernici uvijek na dobitku, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Muslim:

عَنْ صُهَيْبٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ عَجَبًا لِأَمْرِ الْمُؤْمِنِ إِنَّ أَمْرَهُ كُلُّهُ خَيْرٌ وَلَيْسَ ذَلِكَ إِلَّا لِلْمُؤْمِنِ إِنْ أَصَابَتْهُ سَرَّاءُ شَكَرَ فَكَانَ خَيْرًا لَهُ وَإِنْ أَصَابَتْهُ ضَرَّاءُ صَبَرَ فَكَانَ خَيْرًا لَهُ (مسلم)

Prenosi Suhejb, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Čudno je stanje mu’mina i tako nije nikome, osim mu’minu; ako ga zadesi dobro, bude zahvalan, pa mu je dobro, a ako ga zadesi teškoća, strpi se i bude mu dobro.“ (Muslim)

Čitajući i slušajući hadise Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dolazimo do zaključka da su njegove hutbe, kao i odgovori na pitanja koja su postavljali ashabi, bile sažete i do kraja jasne. U prilog tome je i hadis koji bilježi imam Muslim:

عَنْ سُفْيَانَ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ الثَّقَفِيِّ قَالَ قُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ قُلْ لِي فِي الْإِسْلَامِ قَوْلًا لَا أَسْأَلُ عَنْهُ أَحَدًا بَعْدَكَ فَقَالَ قُلْ آمَنْتُ بِاللَّهِ فَاسْتَقِمْ (مسلم)

Prenosi se od Sufjana bin Abdullaha Es-Sekafija, da je rekao: „Allahov Poslaniče, reci mi nešto o islamu, da nakon toga ne moram više nikoga pitati!“ Reče: „Reci, vjerujem u Allaha, pa ustraj!“ (Muslim)

Kada bi neko nas upitao slično pitanje, mi bi braćo i sestre imali potrebu za ciklusom predavanja i opet ne bi sve kazali, a naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je naš najbolji učitelj i onaj koji je poslan kao Milost svjetovima odgovara u jednoj rečenici: قُلْ آمَنْتُ بِاللَّهِ فَاسْتَقِمْ „Reci, vjerujem u Allaha, pa ustraj!“

Imam Tirmizija bilježi predaju:

عَنْ سُفْيَانَ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ الثَّقَفِيِّ قَالَ قُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ حَدِّثْنِي بِأَمْرٍ أَعْتَصِمُ بِهِ قَالَ قُلْ رَبِّيَ اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقِمْ قُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ مَا أَخْوَفُ مَا تَخَافُ عَلَيَّ فَأَخَذَ بِلِسَانِ نَفْسِهِ ثُمَّ قَالَ هَذَا (ترميذى)

Prenosi se od Sufjana ibn Abdullaha Es-Sekafija: Rekao sam: „Allahov Poslaniče, reci mi nešto čega se trebam pridržavati!“ Pa je rekao: „Reci, moj Gospodar je Allah, pa ustraj!“ Rekao sam: „Allahov Poslaniče, čega se najviše bojiš za mene?“ Pa je dohvatio svoj jezik i rekao: „Ovoga!“ (Tirmizija)

Odgovor na drugo pitanje je vrlo interesantan i o njemu bi svi trebali razmisliti, jer mnogo je toga što bespotrebno govorimo, a potom se kajemo, radi krivo izgovorenih riječi, koje se više ne mogu vratiti.

Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, je tumačio dio ovog hadisa na slijedeći način:

وَرُوِيَ عَنْ أَبِي بَكْرٍ الصِّدِّيقِ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّهُ قَالَ ثُمَّ اسْتَقَامُوالَمْ يُشْرِكُوا بِاللهِ شَيْئًا

Prenosi se da je Ebu Bekr Es-Siddik rekao: „Zatim ustraju“, znači: „Nisu Allahu pripisali nikoga za druga!“

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nam preporučuje da budemo što više u ibadetu, te da u onome što budemo činili, makar to bilo neznatno, budemo uporni, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Buharija:

عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهَا أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ يَا أَيُّهَا النَّاسُ عَلَيْكُمْ مِنَ الْأَعْمَالِ مَا تُطِيقُونَ فَإِنَّ اللهَ لَا يَمَلُّ حَتَّى تَمَلُّوا وَإِنَّ أَحَبَّ الْأَعْمَالِ إِلَى اللهِ مَا دُووِمَ عَلَيْهِ وَإِنْ قَلَّ (بخاري)

Prenosi, Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Činite onoliko koliko možete, jer Allahu neće dosaditi (da vas nagrađuje) sve dok vama ne dosadi (da činite dobro)! Najdraža djela (dobra) Allahu su ona koja se stalno čine, makar bila mala.“ (Buharija)

Braćo i sestre, budimo od onih koji su ustrajni na Allahovu, subhanehu ve te’ala, putu! Od onih koji se nadaju Njegovoj, subahnehu ve te’ala, milosti, a Njegova milost nadilazi Njegovu srdžbu! Nemojmo se kolebati, a kada nam bude teško, imajmo na umu da su kroz teža stanja prolazili Allahovi, dželle še’nuhu, poslanici i miljenici i naši dobri preci, pa su ustrajali na Istini, nadajući se samo Njegovoj pomoći i milosti! I natječimo se u dobru i žudimo za džennetima čija je širina kao nebesa i Zemlja!

Allahu, učvrsti nas na putu islama i učini nas od onih koji su ustrajni u činjenju dobrih djela! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke naših neprijatelja vrati na njih i daj da se oni zabave sobom! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta, radostima naših očiju i srca i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!