kur'AN

Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle spadaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – Na njihovim licima je znak od traga sedždi.” (El-Feth, 29)

Rekao je Mukatil ibn Hajjan o riječima Uzvišenog: “Na njihovim licima je znak od traga sedždi” – “Svijetlost na Sudnjem danu”.

Rekao je 'Alijj ibn Mubarek: ”Čuo sam Hasena više od jednog puta da je o riječima “Na njihovim licima je znak od traga sedždi” rekao: ”Bjelina na njihovim licima na Sudnjem danu”.

Prenosi se da je Halid El-Hanefi o riječima Uzvišenog: “Na njihovim licima je znak od traga sedždi” rekao: “Poznaće se to na Sudnjem danu na njihovim licima od tragova njihovih sedždi na dunjaluku, i to je poput Njegovih riječi: “Na njihovim licima prepoznaćeš radost srećna života”.

Neki su rekli da su to znakovi islama, poput lijepog vladanja i skrušenosti, i da se time želi reći da se to vidi na njima još na dunjaluku.

Prenosi se da je Ibn Abbas, o riječima “Na njihovim licima je znak” rekao: “Lijepo ponašanje”.

Također se od njega prenosi da je o riječima “Na njihovim licima je znak od traga sedždi” rekao: “Ipak nije kao što vi mislite, nego je to znak islama, njegova lijepa spoljašnjost, vladanje i njegova skrušenost.”

Rekao je Mudžahid o riječima “Na njihovim licima je znak od traga sedždi”: “Skrušenost i poniznost”!

Mensur prenosi od Mudžahida da je o riječima “Na njihovim licima je znak od traga sedždi” rekao:”Skrušenost”! Rekoh:”Ali to je trag od sedždi” – našto reče:”Uistinu zna da u nekoga bude između njegovih očiju poput koljena koze (žulj koji se napravi od spuštanja na tlo), a on je kako samo Allah hoće” (tj. loš) ).

U drugoj verziji se prenosi da je Mensur rekao: “Upitao sam Mudžahida ili riječima Uzvišenog “Na njihovim licima je znak” da li je to trag koji bude između očiju čovjeka? Reče: Ne! Može da bude između očiju čoveka slično koljenu koze, a da mu je srce tvrđe od kamena, nego je to svijetlost na njihovim licima od skrušenosti.”

Eš'as ibn Ebi El-Ša'sa' prenosi od svoga oca da je rekao: „Sjedio sam kod Ibn 'Umera kad je ugledao čovjeka na čijem licu su se urezali tragovi sedžde, pa mu reče: „Zaista je lik čovjeka njegove lice , pa neka niko od vas ne ukazuje svoj lik“. (Ibn Ebi Šejbe)

Prenosi se da je Ebu 'Avn El-E'aver rekao da je Ebu Derda vidio ženu kojoj je između očiju bilo nešto poput koljena ovce, pa reče: “Kad ovo ne bi bilo između tvojih očiju bilo bi bolje za tebe. (Ibn Ebi Šejbe)

U verziji od Bejhekija stoji da je Ibn Ebi 'Avn rekao: “Ugledao je Ebu Derda ženu kojoj je na licu bilo nešto poput žulja na kozijoj nozi, pa joj reče: “Kad ovo ne bi bilo na tvom licu bilo bi ti bolje.”

Prenosi se od Salima Ebu Nadra da je rekao: „Došao je čovjek do Ibn 'Umera i nazvao mu selam. Upita ga – ko si ti? Reče: Ja sam odgajatelj tog i tog, i ugleda (Ibn 'Umer) između njegovih očiju crni trag od sedžde, pa reče: Kakav je ovo trag između tvojih očiju? Družio sam se sa Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, Ebu Bekrom, 'Umerom i 'Usmanom, radijallahu 'anhum, pa jel' vidiš ovdje išta (pokazavši na svoje lice ili čelo). (Bejheki)

Prenosi se takođe od Ibn 'Umera da je vidio kod nekoga trag od sedžde, pa je rekao: „O Allahov robe, zaista je lik čovjeka njegove lice, pa neka ne unakažava svoj lik. (Bejheki)

Prenosi se i od Saiba ibn Jezida da je prezirao te tragove, i govorio bi: „Tako mi Allaha nije znak.“

Preneseno je da je i Ša'bi prezirao tragove na licu.

Prenosi se od Habibe ibn Ebi Sabita da je rekao: „Požalio sam se Mudžahidu na tragove između mojih očiju, pa mi reče: „Kada činiš sedždu, čini to lagano (tj. ne pritišći glavom na zemlju da ti ne bi ostajali tragovi kamenja na tvom čelu). (Ibn Ebi Šejbe)

Neki kažu da su to znakovi koji budu na licu klanja, poput znaka probdjele noći u molitvi, koji se vidi na licu, kao što je umor, iscrpljenost, žutilo i sl..

Kaže se da su se učači Kur'ana prepoznavali po žutini njihovih lica.

Rekao je Šemir ibn 'Atijjeh: “To je žutilo lica od noćnog namaza”.

Rekao je Dahhak: “Uistinu to nije ožiljak na njihovim licima, nego je to žutilo”.

Prenosi se da su Se'id ibn Džubejr i 'Ikrime smatrali da je to trag prašine, odnosno zemlje na licu klanja.

Neki su u tome vidjeli olakšicu i nisu u tome vidjeli ništa loše.

Prenosi se od Ebu Ishake da je rekao: “Vidio sam drugove Alije i drugove Abdullaha i tragove sedžde na njihovim čelima i nosevima.”

Takođe je rekao: „Nisam vidio sedždu (trag sedžde) veću od sedžde Ibn Zubejra.“

Hasen je rekao: “Nisam vidio od onoga što dotiče zemlju veće nego u 'Amira ibn Kajsa, poput žulja u deve (koji se napravi na koljenu od spuštanja na tlo).

Rekao je Ibn Džerir El-Taberi u komentaru ovog ajeta: “Najpreče je da bude ispravno da se kaže: “Uzvišeni Allah ga je spomenuo (znak), obavjestivši nas da je znak ovih ljudi opis koji je vezan za njihova lica tragom sedždi, i nije precizirao u određeno vrijeme. I ako je tako, onda se to odnosi na svako vrijeme, pa će znak kojim su se prepoznavali na dunjaluku biti trag islama, a to je skrušenost, uputa, skromnost, lijepo ponašanje i tragovi izvršavanja farzova i nafila. Znakovi koji su spomenuti da će se po njima prepoznavati na ahiretu su svjetlost na licu, bjelina na rukama i nogama od preuzimanja abdesta i bjelina na njihovim licima od tragova sedždi.“

Kur’an i Kerim sadrži mnoga uputstva, među kojima su i ona o ponašanju čovjeka, tj. o njegovom bontonu. Mnogi nisu upoznati sa svim ajetima koji govore o čovjekovom ponašanju. Nažalost, susretala sam se i sa ljudima koji se protive kur’anskim ajetima- jer ne znaju da se osnova određenih ponašanja nalazi upravo u Kur’anu. Ne kaže se uzalud da je neznanje najveći čovjekov neprijatelj.

U ovom tekstu ćemo spomenuti nekoliko pravila bontona iz Kur’ana, kako bismo se upoznali sa njima i primijenili ih u svome životu. Stoga, dopustimo da nas Kur’an odgaja- jer zaista ne postoji bolji odgajatelj od Kur’ana.

1. Odmjerenost u hodu i govoru, bez oholosti (u hodu) i bez previše povišenog tona (u govoru). Uzvišeni Allah glasan govor poredi sa glasom magarca, tj. sa revanjem- ukazujući tako na njegovu neprijatnost.

„U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; zbilja, najneprijatniji glas jeste glas magarca!“ (sura Lukman, 19)

Također, u 4. ajetu sure El-Hudžurat, Uzvišeni je okarakterisao one koji su vikom dozivali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ispred soba kao one koji nemaju dovoljno pameti:

„Većina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna.“

2. Plemenit govor, bez grješnog govora i vulgarnosti. Ružan govor donosi mnogo lošeg, a između ostalog i neprijateljstvo među ljudima. Također, on je nerijetko veliki pokazatelj nivoa čovjekove kulture, odnosno nekulture.

„Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.“ (sura Isra, 53)

3. U govoru ne spominjati druge ljude po lošem, ne potcjenjivati ih, ne ismijavati i ne nazivati pogrdnim nadimcima. Sve navedeno je zabranjeno, a prema tome i grijeh. Zato- vjerniku ne priliči da ovim skrnavi svoj govor.

„O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su onī bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su onē bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu. O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, nekā sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.“ (sura El-Hudžurat, 11-12)

4. Ustati nekome kada zatraži od nas da ustanemo, ili napraviti mjesto nekome da sjedne. Da. Mnogi ne znaju za ovaj ajet:

„O vi koji vjerujete, kad vam se kaže: “Načinite mjesta drugima tamo gdje se sjedi”, vi načinite, pa i vama će Allah mjesto načiniti; a kad vam se rekne: “Dignite se”, vi se dignite, i Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah u potpunosti zna ono što radite.“ (sura El-Mudžadele, 11)

S razlogom nas Milostivi ovako divno savjetuje. Potrudimo se da usvojimo svaki Njegov savjet i oplemenimo svoje ponašanje. Vjernik lijepog ponašanja je najbolji ambasador vjere. „A pouku primaju samo razumom obdareni.“

Trideseti džuz

1. Kroz sure ovog džuza se spominju razni događaji koji će se desiti na Sudnjem danu. Razmisli o suri En-Naba’, završetku sure En-Nazi'at i 'Abese, surama Et-Tekvir i El-Infitar.
2. Veoma se mnogo u određenom broju sura ovog džuza govori o načinu ponašanja, onom pozitivnom, a i onom negativnom. Razmisli dobro o tome.
3. Ovaj džuz govori i o Kur'anu kao istinitom govoru. Pogledaj npr. završetak sure Et-Tekvir.
4. Također se kroz ovaj džuz može primjetiti mnoštvo zakletvi pojedinim stvorenjima. U ovom džuzu postoji najviše zakletvi, a one se nalaze u suri Eš-Šems koja sadrži jedanaest njih. Razmisli zašto je to tako i u čemu je tajna u svemu tome, te zbog čega se Uzvišeni Allah kune.
5. U ovom džuzu se spominje nekoliko kazivanja o prijašnjim narodima o kojim je već govoreno u prethodnim džuzevima, osim kazivanja vezanog za Ashabu-l-Uhdud, tj. one koji su rovove kopali.
6. Ljudi se pozivaju ka razmišljanju o životu i konačnici na kojoj će završiti stvorenja. To nas sve podstiče na ulaganja truda i slijeđenje istine.
7. Prva kur'anska sura koja je objavljena nalazi se u ovom zadnjem džuzu. Radi se o suri El-'Alek koja počinje riječima: „Uči.“ Najuzvišenija knjiga koja se čita je Kur'an.
8. Džuz se završava dvjema surama koje nas odgajaju i povezuju samo sa našim Gospodarem.

Dvadeset i deveti džuz

1. Kroz suru El-Mulk se otkrivaju neki tragovi Allahove sveobuhvatne vlasti i spominje se prijetnja vatrom koja čeka nevjernike.
2. Sura El-Kalem se veoma mnogo bavi ukazivanjem na određene principe ponašanja, te iznosi pohvalu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao osobi sa najljepšim moralom. U nastavku se ukazuje na jedan primjer ružnog ponašanja kroz kazivanje o jednom nevjerničkom poglavaru, a zatim se spominje priča o vlasnicima bašče iz koje se izvlači pouka da će oni koji su škrtarili biti razočarani gubitkom onoga što su posjedovali. Poslije se toga se spominje rasprava sa mnogobošcima.
3. Opis strahota Sudnjeg dana i podjele listova u kojima su zapisivana djela, i napomena da je vjera sa kojom je poslan Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, istina.
4. Sura El-Me'aridž spominje neke od strahota Sudnjeg dana, pa gdje su oni koji o tome razmišljaju? Zatim se iznosi pohvala skupini ljudi koji posjeduju određene osobine o kojima treba razmisliti.
5. U suri Nuh se iznosi kazivanje o poslaniku Nuhu i njegovim raznovrsnim načinima pozivanja ljudi u vjeri i pored toga što je njegov narod bio veoma ohol. Kroz ovo kazivanje se prožimaju uticaj i plodovi istigfara (traženja oprosta) kao i velika briga za upućivanje dove roditeljima.
6. Sura El-Džinn govori o načinu na koji su džinni primili islam, te da među njima ima i vjernika i nevjernika. U ovoj suri se nalazi i prijetnja mnogobošcima, kao i negiranje ispravnosti postupaka vračara i onih koji tvrde da znaju nevidljivi svijet.
7. Sura El-Muzzemmil pojašnjava da su ibadet i strpljivost najbolji uzroci koji pomažu da se poteškoće prevaziđu. Također se u ovoj suri podstiče na izvršavanje određenih ibadeta.
8. Sura El-Muddessir podstiče na pozivanje u Allahovu vjeru i spominje jedan od primjera koji ukazuje na one koji su poricali istinitost Kur’ana. Nakon toga se iznosi opis Sekara (Džehennema) i upućuje se kritika mnogobošcima koji glave okreću od istine.
9. U suri El-Kijame se opisuje Sudnji dan kao i događaji prije i poslije njegovog nastupanja. Razmisli o tome šta si pripremio za taj Dan.
10. Sura Ed-Dehr na veoma sažet način opisuje patnje kojima će nevjernici biti izloženi kao i blagodati koje čekaju vjernike.
11. U suri El-Murselat se potvrđuje istinitost proživljenja nakon smrti i svođenja računa. U ovoj suri se često puta ponavlja ajet: “Teško toga dana poricateljima!” Zato budi oprezan.

Dvadeset i osmi džuz

1. U suri El-Mudžadele se spominju određeni propisi vezani za zihar , sašaptavanje, kao i ljubav prema Allahovim neprijateljima, pa makar nam oni bili i najbliži rod. Tematika ove sure se bavi sveopćim Allahovim znanjem koje obuhvata kako vidljivo tako i nevidljivo.
2. Sura Hašr obuhvata govor vezan za bitku Beni Nadir, kao i govor o propisu plijena, vrijednosti muhadžira i ensarija, sramoćenju licemjera, stepenu Kur’ana, te spominje neka imena Allaha Uzvišenog kao i osudu mnogobožaca.
3. U suri El-Mumtehana se izlažu određeni propisi vezani za ljubav i mržnju u ime Allaha, kao i propisi koji ukazuje da ophođenje prema nevjernicima sa kojima nismo ratu treba biti drugačije nego sa onima koji ratuju protiv nas. Također se spominje i iseljenje žena i njihova prisega.
4. Sura Es-Saff opominje one koji govore, a svoj govor ne potvrđuju djelima, te podstiče na borbu. U njoj se govori i o pozivu Musaa i Isaa, kao i o trgovini od koje će ljudi imati koristi. To je trgovina sa Allahom na način na koji je opisana u suri.
5. Sura El-Džumu'a ukazuje na Allahovu veličinu i uzvišenost, kritikuje jevreje, iz razloga što nisu sproveli u praksu ono što su znali. Podstiču se vjernici na izvršavanje obaveze kao i na vezu sa Allahom kroz Njegovo spominjanje u koje ulazi i hutba na džumi namazu. Također se opominju, kako ih nemarnost ne bi odvratila od obožavanja Allaha.
6. U suri El-Munafikun se spominju određene osobine licemjera kojih se trebamo čuvati, te se ukazuje na propast koju će doživjeti oni koje njihov imetak i djeca odvrate od spominjanja Allaha.
7. Sura Et-Tegabun pojašnjava Allahovu veličinu i Njegovo sveobuhvatno znanje. U njoj se spominju i strahote na Dan kada se desi proživljenje, kao i napomena na opasnost i iskušenja koja čovjeka mogu zadesiti od strane njegove supruge i potomaka. Na kraju sure se podstiče na bogobojaznost i udjeljivanje imetka na Allahovom putu.
8. Sura Et-Talak nastavlja govor o propisima razvoda koji su spomenuti u suri El-Bekare, te ih povezuje sa stalnom sviješću o Allahu i dobročinstvom. Nakon toga se ukazuje na narode koji su se oglušili o naređenju Allaha i poslanika Njegovih.
9. U suri Et-Tahrim se kritikuju oni koji dozvoljene stvari smatraju zabranjenim kako bi time zadovoljili nekoga. Supruge se podučavaju kroz ovu suru da ne budu od onih koji prave probleme svojim muževima. U nastavku se pozivaju vjernici ka odgajanju svojih porodica i spominju se strahote džehennemske vatre. Pred kraj sure se spominju po dva primjera dobrih i loših supruga.

Dvadeset i sedmi džuz

1. Početak sure Ez-Zarijat potvrđuje istinitost proživljenja nakon smrti i obračuna za učinjena djela. Spominje se i mjesto na kojem će okončati vjernici i nevjernici.
2. Da li se bojiš za svoju opskrbu? Allah Uzvišeni je raspodjelio opskrbu i nema nimalo sumnje da i ti u toj raspodjeli imaš svoj udio.
3. Mnogobošcima se izlažu određena kazivanja o prijašnjim narodima koji su poricali istinu, pa su uništeni. Nakon toga se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje opominjanje ljudi.
4. Na posljetku Uzvišeni veli: Ljude i džinne samo stvorio samo da Me obožavaju. Da li si razmišljao o tome u kolikoj si mjeri ostvario cilj zbog kojeg si stvoren?
5. Početak sure Et-Tur iznosi prijetnju mnogobošcima koji su poricali istinu, a potom se spominju blagodati u kojima će uživati bogobojazni.
6. Petnaest uzastopnih pitanja prebacuju čovjeka iz jednog u drugo stanje i tjeraju ga na razmišljanje. To su pitanje koja su Džubejra b. Mut'ima dovela do islama.
7. Sura se završava napomenom o važnosti strpljivosti i obožavanja Allaha Uzvišenog. Razmisli da li ove dvije osobine imaju mjesta kod tebe.
8. Sura En-Nedžm počinje pohvalom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i potvrdom njegove bezgriješnosti, kao i potvrdom da je Kur'an objava od Allaha koji je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, stigao preko Džibrila.
9. Negiranje istinitosti božanstava koja su obožavali mnogobošci, kao i ukazivanje na ništavnost njihovog govora koji nema veze sa istinom. Nakon toga dolazi upozorenje na opasnost govora o ovim pitanjima na osnovu pretpostavki.
10. Zadnji dio sure upozorava mnogobošce na kaznu koja je ih čeka u skorije vrijeme i daje im do znanja da su i mnogobožački narodi prije njih također bili kažnjavani i brisani sa lica Zemlje.
11. Početak sure El-Kamer opominje mnogobošce Sudnjim danom čije se vrijeme skoro približilo, a opominje ih i poteškoća i mukama koje ih čekaju nakon proživljenja.
12. I u ovoj suri se mnogobošcima ukazuje na konačnicu koju su doživjeli prijašnji narodi, te da oni nisu bolji od njih.
13. Više puta se u ovoj suri ljudima daje do znanja da je pamćenje Kur'ana i uzimanje pouke iz njega veoma olakšano, ali glavno pitanje glasi: Ima li neko ko bi pouku primio?
14. Sura Er-Rahman je ljepotica Kurana i u njoj se spominje skupina blagodati, a prva od njih je podučavanje Kur'anu. Koliko Kur'ana si ti naučio?
15. Kraj sure spominje opis džennetskih bašči i blagodati koje se nalaze u njima. Da li te tvoji postupci vode ka tim baščama?
16. Početak sure El-Vaki'a spominje veoma zastrašujuće scene. Pokušaj da ih zamisliš, ako već nisi.
17. Na Sudnjem danu će, srazmjerno djelima, postojati tri skupine. Razmisli u kojoj skupini si ti.
18. Navođenje nekih osjetilnih i vidljivih dokaza koji ukazuju na istinitost proživljenja nakon smrti.
19. Sura se završava opisivanjem smrtnog časa i vraća se na govor o tri skupine ljudi.
20. Sura El-Hadid počinje opisom Allahove moći i veličine, pozivom u vjerovanje i udjeljivanje na Allahovom putu.
21. Govor o svjetlu koje će pratiti vjernike na Sudnjem danu i koje će biti nedostižno za licemjere.
22. Razmislimo na kojem smo stepenu kada je u pitanju ajet: Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene.
23. Ukazivanje na stvarnost ovog svijeta koji nije ništa drugo nego li varljivo naslađivanje. Nakon toga se ljudi pozivaju da požure kao oprostu Gospodara i Džennetu i da slijede poslanike koji se spominju na kraju sure.

Dvadeset i šesti džuz

1. Sura El-Ahkaf počinje govorom o savršenosti stvaranja kao jednom od dokaza Allahove jednoće.
2. Nakon toga se govori o Kur'anu, a zatim o dužnosti dobročinstva prema roditeljima, kao i o pogubnosti lošeg odnosa prema njima.
3. Kroz suru El-Ahkaf se može doći do zaključka da kazna čovjeku nekada dođe u obliku blagodati, pa ga uništi: I kad ugledaše oblak na obzorju, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: ‘Ovaj nam oblak kišu donosi.' –Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju donosi.
4. Razmisli o tome kako su džini razumjeli islam samo zbog jednog slušanja Kur'ana. Ima li neko ko bi pouku primio?
5. Na kraju sure El-Ahkaf se nalazi poziv ka razmišljanju o kosmosu, kao i napomena da će doći Dan u kojem će biti izložena sva djela, te poziv da se bude strpljiv kao što su to bili i vjerovjesnici.
6. Sura Muhammed počinje podsticanjem vjernika na borbu protiv nevjernika, te ukazivanjem na konačnicu koja čeka jednu i drugu skupinu.
7. Nakon toga se daje opis Dženneta i njegovih blagodati, kao i Džehennema i kazni u njemu, zatim se spominju licemjeri, koji su lažno tvrdili da razmišljaju o Kur'anu, samo kako bi sa sebe skinuli karakteristike dvoličnjaka.
8. Sura Muhammed se završava savjetovanjem muslimana. Na kraju Uzvišeni veli: A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti.
9. Sura El-Feth na svome početku donosi radosnu vijest u kojoj se navodi da će se primirje na Hudejbiji završiti na najbolji način. To primirje je opisano i kao oslobođenje i kao velika pobjeda.
10. Kroz ovu suru se uliva smirenost u srca vjernika i odstranjuje se od njih svaka vrsta tuge, a licemjerima i mnogobošcima se prijeti velikim zlom koje će ih snaći.
11. Kazivanje o ugovoru na Hudejbiji i uzdizanje na poseban stepen onih koji su tom ugovoru bili prisutni. Upućuje se kritika onima koji su izostali tom prilikom i zabranjuje im se učestvovanje u oslobađanju Hajbera.
12. Veoma se jasno daje do znanja da je Allah zadovoljan učesnicima prisege pod drvetom. Pazi se da ne budeš među ljudima koji mrze one sa kojima je Allah zadovoljan.
13. Na kraju sure se pojašnjavaju osobine skupine koja će biti pobjedonosna i koja će uspjeti.
14. Sura El-Hudžurat spominje određene propise vezane za lijepo ponašanje i bonton. Potrudi se da ih pronađeš i otkriješ kako bi praktikovao ono što je lijepo i pohvalno, a klonio se onoga što je ružno.
15. Opasnost vjerovanja svim informacijama koje do nas stignu, jer veoma često posljedica toga bude kajanje, zato pokušaj da potvrdiš svaku informaciju koja dođe do tebe, a pogotovo ako dođe od nekoga ko ne vodi brigu o tome.
16. Potvrda pravila da se bratstvo zasniva na vjerovanju.
17. Spominjanje nekih pravila ponašanja kojima se jedan vjernik treba okititi.
18. Kod Allaha je najugledniji onaj ko Ga se najviše boji, zato se pazi pristranosti po bilo kojoj osnovi.
19. Svaka blagodat koju posjeduje čovjek je od Allaha.
20. Na početku sure Kaf se spominje negiranje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od strane mnogobožaca kao i argumenti koji potvrđuju mogućnost proživljenja nakon smrti.
21. Da li dok pričaš imaš na umu da sve to Allah čuje i da dva meleka zadužena za praćenje zapisuju ono što govoriš?
22. Opis smrtnog časa i onoga što slijedi nakon toga poput Sudnjeg dana, Džehennema, Dženneta i sl.
23. Kraj sure se bavi tematikom kojom se bavio i njen početak, a to je govor o kosmosu i istinitosti proživljenja nakon smrti.

Dvadeset i peti džuz

1. Sura Eš-Šura počinje spominjanjem Kur’ana i njegove objave, te da je on opomena Mekki, a i onima oko nje. On upozorava ljude na Sudnji Dan.
2. Allah odabira za dostavu poslanice onoga koga On hoće i nije nimalo čudno to što propisuje u vjeri ono što je propisivao i prijašnjim vjerovjesnicima.
3. Spominjanje pojedinih dokaza Allahove jednoće i moći kao što je darivanje i uskraćivanje potomaka onome kome On to želi.
4. Sura završava napomenom da je Kur'an objava koja daje život ljudskim srcima. Da li si razmišljao o tome koliko je Kur'an tvome srcu dao života?
5. Sura Ez-Zuhruf počinje govorom o vrijednosti i stepenu koji Kur'an posjeduje, zatim nastavlja govor o diskusiji sa mnogobošcima. Potom se vodi rasprava vezana za neosnovano slijeđenje predaka u načinu ispovijedanja vjere. Da li si razmišljao o negativnom uticaju koji ostavlja slijepo slijeđenje?
6. Ne brini se za nafaku, jer ju je Allah već odredio i ljude je jedne nad drugim uzdigao. Uzvišeni Allah veli: Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovome svijetu.
7. Čuvaj se lošeg prijatelja prije nego što dođe Dan kada ćeš poželjeti da si daleko od njega, ali tog trenutka kajanje neće biti od koristi.
8. U nastavku dolazi kazivanje o Musau. U njemu se navodi da je faraon na osnovu moći koje je imao zaključio da je bolji od Musaa. Zato nemoj da te obmanu ovosvjetska uživanja.
9. Napomena da će na Sudnjem danu svaka veza, osim veze zasnovane na bogobojaznosti, biti nevažna, zato budi uz dobročinitelje.
10. Razmisli o razgovoru koji će voditi stanovnici Džehennema sa njegovim čuvarem Malikom.
11. Početak sure Ed-Duhan govori o objavi Kur'ana, te o sumnji koja je bila prisutna kod mnogobožaca i Allahovoj prijetnji upućenoj njima. U njoj se govori i o uticaju oholosti na odbijanje istine, kao i o posljedicama koje imaju oholnici.
12. Poslije toga se opisuje mjesto koje čeka nevjernike, kao i mjesto koje čeka vjernike.
O prvima Allah kaže: Drvo Zekkum biće hrana grješniku.
A o drugima veli: A oni koji su se Allaha bojali, oni će na sigurnu mjestu biti.
13. Početak sure El-Džasije govori o prostranstvima nebesa i Zemlje i pojašnjava kaznu koja čeka ohole i one koji se izruguju.
14. Pazi se da ne budeš od onih koji slijede svoje strasti, jer postoje ljudi koji su strasti svoje za boga svoga uzeli, a toga nisu svjesni.
15. Sura se završava opisom strahota Sudnjeg dana, kao i opisom nagrade koja čeka vjernike i nevjernike.

Dvadeset i četvrti džuz

1. Ovaj džuz počinje nastavkom govora o iskrenom ispovijedanju vjere i prijetnji koja se upućuje mnogobošcima.
2. Ne treba gubiti nadu u Allahovu milost, jer Allah prašta sve grijehe.
3. Oni koji nisu vjerovali u gomilama će u Džehennem biti natjerani, a oni koji se budu Allaha bojali u povorkama će do Dženneta biti odvedeni. Razmisli u kojoj ćeš skupini završiti.
4. Sura El-Mu’min počinje spominjanjem Allahovog oprosta i primanja pokajanja od onoga ko se pokaje. Također se spominje i velika prijetnja i kazna koja čeka inadžije i poricatelje istine.
5. U ovoj suri se govori o raspravama i diskusijama koje se nekad vode uz argumente, a nekad bez njih.
6. Također se u ovoj suri donosi radosna vijest za one koji se od grijeha svojih pokaju. Velika im je počast to što i meleki za njih oprost mole.
7. Govor o Sudnjem danu i Allahovoj moći koja će doći do izražaja tog dana.
8. Kazivanje o vjerniku iz porodice faraona je primjer za svakog da'iju (misionara) koji želi da savjetuje svoj narod. Osjećaji i emocije nisu dovoljni, nego su uz to potrebni jaki i neoborivi dokazi.
9. Detaljni govor o mnogim Allahovim blagodatima. Nakon toga se spominje konačnica koja čeka one koji poriču Allahova znamenja.
10. Sura Fussilet govori o Kur'anu i odnosu poricatelja spram njega. I pored svoje slabosti, oni se nisu htjeli odazvati pozivu, dok su nebesa, i pored svoje veličine, prihvatila Allahovu naredbu.
11. Ukazivanje na opasnost loših prijetelja koji svojim drugovima uljepšavaju nevjerovanje i zabludu.
12. Sura Fussilet također obuhvata i neka pitanja vezana za odgoj koja imaju ulogu prilikom pozivanja ljudi u vjeru.
13. Prijetnja onima koji negiraju Allahove ajete i znamenja, te odbrana Kur’ana i napomena da je on knjiga u kojoj se nalazi lijek i uputa.
14. Na kraju se pozivaju ljudi da razmišljaju o svemirskim prostranstvima kao i o znakovima koji se nalaze u samom čovjeku. Putem razmišljanja otkriva istinu onaj koji želi da istinu otkrije.

Dvadeset i treći džuz

1. Sura Jasin na samom početku govori o Kur'anu i pozivu koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, uputio mnogobošcima.
2. Nakon toga se navodi pouka iz primjera stanovnika jednog sela koji su poricali poslanike, kao i primjer čovjeka vjernika koji se spasio i koji je vodio brigu o svome narodu, pa je ušao u džennet.
3. Potom se spominju neka od znamenja u kosmosu, kao i poziv mnogobošcima da vjeruju samo u jednog Allaha i da napuste obožavanje šejtana.
4. Sura Jasin se završava potvrdom Allahove moći kada je u pitanju stvaranje i proživljenje ljudi nakon smrti.
5. Početak sure Es-Saffat potvrđuje Allahovu jednoću, a kao dokaz tome su ogromna stvorenja koja niko drugi osim Njega nije u mogućnosti stvoriti.
6. Govor o proživljenju nakon smrti i nagradi koja čeka vjernike kao i kazni koja je pripremljena nevjernicima.
7. Primjer u kojem se spominje razgovor između stanovnika dženneta i vatre pojašnjava opasnost druženja sa lošim društvom.
8. Razmisli o ajetu: „A kada Nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali.“ Tvoj Gospdar na najljepši način prima dove.“ Da li si Ga ikada pozvao?
9. Ibrahimova i Ismailova pokornost Allahovoj naredbi je najbolji primjer plodova lijepog odgoja djece.
10. Na kraju se opovrgavaju pojedine sumnje koje su bile prisutne kod mnogobožaca. Zaključak sure govori o tome da će vojska Allahova zasigurno pobijediti.
11. Sura Sad govori o vrstama rasprava kako na Zemlji tako i na nebesima, pa razmisli o tome.
12. U ovoj suri se također savjetuje Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, da ne bude žalostan po pitanju onoga što mnogobošci rade, te da za uzor uzme prijašnje vjerovjesnike i da bude strpljiv kao i oni.
13. Razmisli o tome kako je Allah Uzvišeni potčinio Sulejmanu određenje stvari i dao mu potpunu vlast nad njima, ali to ga nije navelo na oholost.
14. Razmisli o načinu ponašanja vjerovjesnika prilikom upućivanja dove: I sjeti se roba našeg Ejuba kada je Gospodaru svome zavapio: Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva.
15. Opis mjesta na kojem će okončati oni koji su bili bogobojazni, a i oni koji su u zlu svaku granicu prelazili. Nakon toga se iznosi kazivanje o Iblisu koji je zbog oholosti odbio da se pokori Allahu i učini sedždu Ademu.

Dvadeset i drugi džuz

1. Govor o ponašanju Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, prema svojim suprugama. Allah Uzvišeni savjetuje žene Poslanika da borave u svojim kućama. Pa da li su naše žene bolje od njih?
2. Spominjanje nekih vrlina porodice Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, te vrlina muslimana i muslimanki općenito.
3. Napomena u vezi pojedinih propisa vezanih za razvod braka, kao i propisa vezanih za hidžab majki vjernika. Allah se smilovao ženi koja njih uzme za uzor.
4. Propisi i pravila vezana za hidžab i njegovo korištenje, te njegova povezanost sa potpunom pokornošću Allahu Uzvišenom. Poslije toga se upućujue opomena licemjerima.
5. Na kraju sure El-Ahzab se spominje mjesto na kojem će završiti nevjernici i njihovi sljedbenici i napomena ljudima na odgovornost koju su preuzeli na svoja pleća.
6. Sura Saba počinje opovrgavanjem pravila mnogoboštva, kao i principa na kojima su temeljili negiranje proživljenja nakon smrti.
7. Način na koji su se vjerovjesnici ophodili prema blagodatima. Oni su Allahu zahvaljivali na njima, dok ih je većina drugih ljudi poricala.
8. U sukobu sljedbenika sa svojim poglavarima je napomena vjernicima da moraju donijeti ispravnu odluku koga će slijediti, kako se ne bi zbog toga kajali.
9. Sura se završava pozivom mnogobožaca na razmišljanje, te opomenom da ih čeka strašni dan u kojem im neće koristiti ništa drugo osim ispravnog vjerovanja.
10. Sura Fatir počinje govorom o Allahovoj milosti i blagodatima kojima je obasuo ljude. Nakon toga se ljudima daje do znanja da se moraju paziti kako ih ovaj svijet ne bi zaslijepio i kako ih šejtan ne bi nadvladao i obmanuo. Ljudima se ukazuje na Allahovu veličinu, te na njihovu potrebu za Allahom Uzvišenim.
11. Prikaz vrsta ljudi koji su naslijedili Knjigu, i ukazivanje na konačnicu koja čeka vjernike i nevjernike.
12. Na kraju se mnogobošcima predstavljaju neoborivi dokazi kojima se dokazuje njihova nemoć, te napomena da će ružne spletke pogoditi upravo one koji se njima služe.

Dvadeset i prvi džuz

1. Naredba da se sa sljedbenicima Knjige raspravlja na najljepši način, pa kako li onda treba biti kada se razgovara sa bratom muslimanom.
2. Kraj sure El-Ankebut govori o razmišljanju o Allahovim znamenjima i o tome da borba na Allahovom putu vodi ka Allahu.
3. Sura Er-Rum počinje govorom o porazu Bizantijaca, te da će oni, nakon tog poraza, sigurno pobijediti. Nakon toga se daje do znanja da Allah pomaže onog koga hoće.
4. Razmisli o tome kako Allah kudi mnogobošce zbog njihovog nemara prema Ahiretu. Spoznaćeš da je pretjerano davanje pažnje ovome svijetu veliki otrov i bolest.
5. Pozivanje ljudi da razmišljaju o Allahovim znamenjima vezanim za stvaranje čovjeka, smjenu dana i noći, spuštanje kiše i sl.
6. Pozivanje ka tome da se bude ustrajan u pravoj prirodnom vjeri islamu, te napomena da su ljudska djela uzrok nereda na Zemlji, zato nemoj biti jedan od uzroka širenja tog nereda.
7. Nakon toga se ponovo upućuje poziv ka razmišljanju o Allahovim znamenjima u kosmosu. Završetak sure ukazuje na važnost strpljenja.
8. Sura Lukman počinje opisom dobročinitelja i njihove nagrade. Zatim se spominju oni koji kupuju priče za razonodu i njihova kazna.
9. Savjeti Lukmana svome sinu počinju sa pozivom ka vjerovanju u jednog Allaha, zatim dobročinstvo roditeljima i lijepo ophođenje prema njima, pa makar oni bili i mnogobošci. Primjetno je da Lukman daje prednost čišćenju vjerovanja u srcu nad djelima. Razmisli o tome i pokušaj da nađeš vezu između toga i kazivanja o Allahovim znamenjima u kosmosu, te o tome zašto mnogobošci iskreno Allaha zovu kada su u teškoći, a kada uživaju pripisuju Mu druga.
10. Kraj sure Lukman poziva ljude u pripremu za Sudnji dan, te spominje ključeve nevidljivog i nepoznatog svijeta koje poznaje samo Allah.
11. Sura Es-Sedžda počinje kazivanje o početku i završetku stvaranja i spominje se da će svako od stvorenja završiti ili u Džennet ili u Vatri.
12. U suri Es-Sedžda se spominju neke od osobina vjernika. Najvažnija svojstva koja vode čovjeka ka vođstvu u vjeri jesu strpljivost i potpuno vjerovanje.
13. Na kraju sure se nalazi poziv ka razmišljanju o Allahovim znamenjima u kosmosu kao i poziv da se napuste inadžije.
14. Na početku sure El-Ahzab Uzvišeni Allah poziva Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da bude bogobojazan. Da li se ti ljutiš kada ti neko kaže: „Boj se Allaha.”?
15. Napomena da su majke vjernika, supruge Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kao naše majke i da u tom smislu sa njima ne smijemo stupiti u brak.
16. Nakon toga se spominju određene scene bitke El-Ahzab (saveznici), koje prikazuju stanje vjernika i licemjera za vrijeme žestoke borbe.

Dvadeseti džuz

1. Pouka iz kazivanja o Lutu jeste: nasilnici i oni koji čine nered ne žele među sobom da imaju ljude čistunce.

2. U suri En-Neml se navodi pet pitanja koja postavljaju pravila i principe tevhida, te pojašnjavaju istinu svakome onome ko želi da je razumije.
3. Odgovor na neke od sumnji koje su bile među mnogobošcima i govor o nekoliko scena Sudnjeg dana.
4. Sura El-Kasas počinje govorom o tome da se potlačeni ne trebaju brinuti za svoju budućnost, jer će im Allah dati da budu vođe na Zemlji.
5. Detaljno kazivanje o rođenju Musaa, njegovom dojenju i odgajanju u dvorcu faraona, te o načinu na koji je ubio jednog kopta.
6. Šta zaključuješ iz događaja u kojem se spominje da je jedna žena veoma stidljivo došla kod Musaa, koji je ležao u hladovini?
7. Odlazak Musaa sa porodicom u svoju zemlju. Jačina Musaove želje za Harunom kao pomagačem je jasan znak da pozivač u Allahovu vjeru treba da ima pomagače na tom putu. Nekad daija ne može da nađe nikog osim Allaha, a On je divan Gospodar i zaštitnik.
8. Mnogobošci su spoznali da Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, govori istinu jer im je on ispričao kazivanje o sinovima Israilovim, a nije bio prisutan kad se sve to događalo.
9. Allahova moć dolazi do izražaja prilikom smjene dana i noći. Kada bi Allah htio mogao bi učiniti da noć ili dan traju vječno.
10. Kazivanje o Karunu i njegovom imetku je dokaz da imetak donosi vlasniku samo probleme ukoliko se ne troši u svrhe koje je Allah odredio.
11. Završetak sure El-Kasas govori o tome da će se Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nakon što je prognan iz svoga zavičaja, sigurno vratiti u njega, kao što je to bio slučaj i sa Musaom.
12. Početak sure El-Ankebut spominje vrste iskušenja na koja nailazi onaj koji ljude poziva u vjeru: iskušenje u porodici, fizičko mučenje, iskušenje ovog svijeta. Izlaz iz svega toga nalazi se u ajetu: One koji se budu zbog Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti.
13. Mnoštvo primjera o uništavanju prijašnjih naroda nam daje do znanja da ni mi od toga nismo sigurni.

Devetnaesti džuz

1. Govor o nekim scenama Sudnjeg dana, sa stavljanjem posebnog akcenta na opasnost koju sa sobom nosi loše društvo. Zato budi oprezan prije nego što prste svoje budeš grizao, kajući se zbog onoga što si radio.
2. Spominjanje nekih primjera o prijašnjim narodima i njihovom kobnom završetku.
3. Dokazivanje Allahove jednoće spominjanjem određenih znamenja koja se nalaze u kosmosu.
4. Na kraju sure El-Furkan spominju se osobine robova Milostivog. Kada ih čitaš, o čemu razmišljaš?
5. Sura Eš-Šu’ara počinje savjetovanjem Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da se ne treba toliko brinuti zbog toga što njegov narod odbija istinu.
6. U ovoj suri se navodi nekoliko kazivanja koja dokazuju istinitost poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme i kojima mu se daje potpora.
7. U kazivanju o Musau alejhisselam dolazi do izražaja snaga pouzdanja u Allaha u najtežim okolnostima. Musa kaže: „Uistinu, moj Gospodar je uz mene i On će mu izlaz naći i pravim putem me uputiti.“
8. Čisto srce je jedino koje će biti od koristi čovjeku na Sudnjem danu. Zato, dobro provjeri da li je tvoje srce čisto ili nije.
9. Kada je Nuh, alejhisselam, svome narodu predočio određene naredbe i zabrane, oni su mu zaprijetili kamenovanjem. Mi se uznemirimo zbog samo obične riječi, što jasno ukazuje na razliku između nas i njega.
10. Hud alejhisselam je podsjećao svoj narod na blagodati kojima ih je Allah opskrbio, te da je zahvaljivanje na njima dio bogobojaznosti.
11. U kazivanju o Salihu se spominje nepokornost griješnika i nasilnika. Zato se pazi, kako te ne bi zaveli.
12. Opasnost slaganja sa nevaljalim djelima, pa makar ta djela čovjek i ne činio. U vezi ovoga pogledaj kako je skončala Lutova supruga.
13. Obožavaj Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe, uistinu, vidi. Ovaj temelj dolazi do izražaja kroz kazivanje o Šu'ajbu alejhisselam, kao i na kraju sure Eš-Šu'ara, kada Allah kaže: „...koji te vidi kada ustaneš da sa ostalima molitvu obaviš.“
14. Sura se završava napomenom o veličanstvenosti i vrijednosti Kur'ana, te naređivanjem poziva ka Allah Uzvišenom.
15. U kazivanju o Musau i faraonu dolazi do izražaja uticaj oholosti na negiranje Allahovih znamenja.
16. Kazivanje o Hudhudu. Razmisli o njegovoj odgovornosti i trudu koji je uložio za Allahovu vjeru, te o njegovom nepridavanju pažnje ovosvjetskim ukrasima koji su se nalazili kod nevjernika. On je svu pažnju posvetio Allahovoj vjeri i tevhidu.
17. Kazivanje o Sulejmanu i Sabi. U njemu se pojašnjava kako se vlast može koristiti u pokornosti Allahu (slučaj Sulejmana), odnosno u promovisanju grijeha (slučaj kraljice Sabe).
18. Kroz kazivanje o Salihu, primjeti se da, koliko god nevjernici spletkarili, Allah njihove spletke uništava, a oni to ni ne osjećaju.

Osamnaesti džuz

1. Na početku sure El-Mu’minun se spominju određenje osobine vjernika, koje trebaš proučavati kako bi uvidio koju od njih posjeduješ.

2. Kazivanje o Nuhu alejhisselam i njegovoj zahvali Allahu koji ga je spasio naroda nevjerničkog.

3. Spominjanje određenih kazivanja o prijašnjim poslanicima kako bi to uticalo na srce Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i kako bi olakšalo njegovo stanje.

4. Govor o pojedinim scenama kao što su: smrtni čas, izlazak duše, puhanje u rog. Nakon toga se spominje kakav završetak čeka one koji poriču Allahove ajete. Takve Allah plaši i upozorava vatrom.

5. Početak sure El-Mu'minun počinje ajetom: „Ono što žele – vjernici će postići.“ Predzadnji ajet iste sure glasi: „Nevjernici neće postići ono što žele.“ Razlika između ove dvije skupine je velika.

6. Sura En-Nur počinje govorom o kazni koja čeka onoga ko čini blud i ko drugog za blud potvara. Nakon toge se pojašnjava i propis međusobnog proklinjanja supružnika.

7. Kazivanje o potvori Aiše nas uči da informacije trebamo provjeravati i da jezik, od kojeg je velika opasnost, trebamo čuvati.

8. Kroz ovo kazivanje dolaze do izražaja vrline Aiše, Allah sa njom bio zadovoljan.

9. Opasnost širenja bestidnih glasina o vjernicima i vjernicama, te preporuka praštanja onima koji nam čine neugodnosti.

10. Naredba traženja dozvole ukoliko se želi ući u tuđu kuću, naredba obaranja pogleda i čuvanja stidnih mjesta od onoga što je zabranjeno.

11. Savjetovanje da se stupi u brak i davanje do znanja da je Allah Taj Koji daje opskrbu. Nakon toga se upućuje savjet onima koji nemaju mogućnost za brak da se suzdrže. Poslije toga se zabranjuje blud i nagonjenje robinja da se njime bave.

12. Poslije toga se navode primjeri Allahove svjetlosti kao i primjeri nevjerničkih postupaka, a nakon toga se ukazuje na neke od Allahovih znamenja u kosmosu.

13. Spominjanje licemjera sa davanjem akcenta na jednu od njihovih osobina, a ona je: odbijanje Allahove presude.

14. Allah obećava da će vjernike na Zemlji učiniti namjesnicima i da će im dati vlast, ali pod određenim uslovima. Oni se spominju u 55. ajetu sure En-Nur.

15. Propis dječijeg traženja dopuštenja za ulazak kod svojih roditelja, propis odlaganja ogrtača kada su u pitanju starice. Sve ovo su granice čistote i čestitosti koje pojašnjava sura En-Nur. Nakon toga se spominje propis konzumiranja jela u kućama rođaka.

16. Pred kraj sure se poziva na veoma lijepo ophođenje sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve selleme.

17. Početak sure El-Furkan počinje veličanjem Onoga koji je objavio Kur'an.

18. Demantovanje sumnji i laži koje su koristili mnogobošci u svome negiranju Kur'ana i Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme.

Sedamnaesti džuz

1. Sura El-Enbija počinje opominjanjem ljudi da će biti proživljeni nakon što umru, da će se to proživljenje sigurno, bez imalo sumnje desiti i da je ono veoma blizu. Pa da li si spreman za takvo nešto?
2. Potvrda Allahove jednoće u svakom pogledu, kroz navođenje materijalnih i vidljivih dokaza. Tom prilikom se spominje i Sudnji dan.
3. Kazivanje o Ibrahimovom rušenju kipova je veoma dobar primjer koji ukazuje na važnost jačine oslanja na Allaha i pozudanja u Njega.
4. Navođenje mnogih kazivanja o prijašnjim vjerovjesnicima, kao i pojašnjavanje načina na koji su uništeni oni koji su im se suprostavili. Navodi se i način koji Uzvišeni Allah uzdiže svoje evlije.
5. Spominjanje jednog veoma dobrog primjera povezanosti poslanika sa njihovim Gospodarem koji ih je spašavao kada su nailazili na poteškoće.
6. Zaključak sure govori o konačnici mnogobožaca i njihovih božanstava. A nakon toga dolazi poziv u ispoljavanje vjere samo Allahu Jedinom.
7. Sura Hadždž počinje strašenjem ljudi teškoćama koje će biti kada nastupi Sudnji dan, te ih upozarava na opasnost slijeđenja šejtana.
8. Rasprava sa mnogobošcima vezana za negiranje proživljenja nakon smrti. U vezi ovoga se navode dokazi koji ukazuju na mogućnost proživljenja, kao što su: početak stvaranja čovjeka, oživljavanje zemlje nakon što je bila neplodna.
9. Detaljno pojašnjavanje načina na koji je propisan hadždž Ibrahimu, te ukazivanje na neke njegove obavezne i pohvalne radnje.
10. Pojašnjavanje jednog od načina veličanja Allaha, a ono se ogleda u veličanju Njegovih svetinja tokom obreda hadždža i klanja kurbana.
11. U nastavku se govori o protjerivanju muhadžira iz njihovih domova, te o obavezama onih kojima Allah podari vlast na Zemlji.
12. Spominjanje nekin naroda koji su poricali svoje poslanike, te ukazivanje na neke od šejtanovih spletki.
13. Govor o nekim dokazima koji ukazuju na Allahovu moć i snagu, spominjanje proživljenja nakon smrti, i rasprava sa mnogobošcima o tom pitanju.
14. Kraj sure spominje sljedeće: poziv u džihad, uspostavljanje Allahovih odredbi i pouzdanje u Allaha.

Šesnaesti džuz

1. U ovome džuzu se nastavlja govor o četvrtoj vrsti iskušenja, a to je iskušenje vezano za snagu. Kazivanje o Zulkarnejnu je primjer za svakog onoga ko posjeduje određenu vlast, jer ga ovo kazivanje uči da svoju vlast i snagu koristi šireći pravdu među ljudima.
2. Sura El-Kehf završava spominjući neke scene vezane za Sudnji dan i iznošenje djela pred Allaha, te ukazivanje na mjesto koje čeka vjernike i nevjernike.
3. Riječ er-rahmet ili milost, sa svim svojim oblicima, se u suri Merjem spominje šesnaest puta. Zato se potrudi da pronađeš mjesta gdje se ona spominje i da otkriješ razloga zbog kojih se spominje, kako bi je možda stekao u mjesecu milosti.
4. Sura Merjem počinje kazivanjem o Zekerijjaa alejhisselamu, i Allahovoj moći koja se ogleda kroz to da je Zekerijjau podario dijete, iako je on bio već ostario i osijedio, a uz to mu je žena bila nerotkinja.
5. Detaljan govor o porođaju Merjeme, rađanju Isaa alejhisselam, kao i njegovom obraćanju ljudima dok je još bio u bešici.
6. Kazivanje o Ibrahimu alejhisselamu, njegovoj diskusiji sa svojهm ocem po pitaju obožavanja kipova. U ovom kazivanju dolazi do izražaja Ibrahimova blagost, koji svoga oca doziva riječima: 'O babuka moj', i pored toga što je ovaj bio mušrik.
7. Spominjanje nekih vjerovjesnika, a nakon toga i određenih scena na Sudnjem danu. Potom se opovrgavaju dokazi onih koji Allahu pripisuju dijete.
8. Početak sure Taha počinje pričom o Musau alejhisselam, Allahovoj potpori njemu, njegovom odlasku kod faraona i sukobu sa sihirbazima.
9. Faraonovi sihirbazi su u početku dana bili nevjernici, a na kraju dana su postali vjernici, pa zato, dobro razmisli o uticaju vjere na njihova srca.
10. Allah ukazuje počast sinovima Israilovim tako što ih spašava, a faraona potapa u more.
11. Kazivanje o Samirijji i teletu kojeg je napravio, kako bi ga sinovi Israilovi obožavali u vrijeme kada je Musa bio odsutan.
12. Stanje na Sudnjem danu onih koji su okretali glavu od Allahove upute i Kur’ana kao i prikaz jedne od zaprepašćujućih scena toga Dana.
13. Ukazivanje ljudima na šejtanovo neprijateljstvo koje gaji prema njima, a to se primjeti kroz priču o Ademu i šejtanovim došaptavanjima njemu. Zato, budi oprezan.
14. Sura Taha se završava jednim načinom olakšavanja Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, zbog onoga što mnogobošci govore, u smislu da se o tome ne treba brinuti, nego treba da bude čvrst u vjeri kojoj poziva.

Petnaesti džuz

1. Početak sure El-Isra govori o veoma važnim činjenicama vezanim za Mesdžidu-l-Aksa, te spominje ulazak sinova Israilovih i činjenje nereda u njemu.
2. Govor o uputi koju u sebi nosi Kur'an, nekim podacima vezanim za ovaj i budući svijet, te o dvije vrste ljudi, jedne koja se trudi da zasluži onaj svijet, i druge koja želi samo ovosvjetska uživanja.
3. Nakon toga se spominje dvadeset savjeta vezanih za odnose u društvu. Razmisli o svome položaju kada su u pitanju spomenuti savjeti.
4. Rasprava sa mnogobošcima i obaranje njihovih dokaza vezanih za mnogoboštvo. Poslije toga se spominje Iblis i razgovor sa njim vezan za stvaranje Adema.
5. Uputstva Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme i savjetovanje da se ne priklanja mnogobošcima nego da se uzda u svoga Gospodara. Nakon toga se spominju neka znamenja u kosmosu.
6. Pred kraj sure se olakšava Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, time što mu se daje do znanja da je prije njega i Faraon smatrao Musa, alejhisselama, lažnim poslanikom i da on nije jedini prema kojem se tako ophodilo. Zatim se potvrđuje da je Kur'an objava od Allaha.
7. Sura El-Kehf obuhvata govor o četiri vrste iskušenja: iskušenje u vjeri, imetku, znanju i snazi.
8. Kada je u pitanju vjera, o tome možemo pročitati u kazivanju o mladićima, stanovnicima pećine koji su primjer za svakog onoga ko želi da ide pravim putem.
9. Iskušenje u imetku možemo pronaći u priči o dvojici ljudi, jednom koji je bio bogat, ali je poricao Sudnji dan i drugom koji je bio siromašan, ali je vjerovao da će se vratiti svome Gospodaru.
10. Kada je riječ o iskušenju vezanom za znanje, to možemo pronaći čitajući kazivanje o Hidru i Musau alejhisselamu. U kazivanju o njima je veoma dobar primjer za svakog onoga ko traži znanje.

1. Sura El-Hidžr počinje ukazivanjem na čuvanje Kur’ana od strane Allaha, kao i ukazivanjem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na nedaće kroz koje su prolazili i poslanici prije njega.

2. Pojašnjavanje i ukazivanje na veličinu Allahovih stvorenja u kosmosa, spominjanje proživljenja nakon smrti kao i dokaza koji ukazuju na njegovu mogućnost.
3. Detaljno kazivanje o početku stvaranja čovjeka i džina, te naređivanju Iblisu da učini sedždu Ademu i njegovoj raspravi sa Allahom.
4. Detaljno kazivanje o Ibrahimu, Lutu i stanovnicima Hidžra.
5. Na kraju sure Hidžr se spominje lijek za duševnu tjeskobu, a taj lijek je spominjanje Allaha i ibadet Njemu.
6. Sura En-Nahl se još naziva i sura blagodati, zato razmisli o njoj i budi zahvalan Onome koji je te blagodati dao.
7. U suri En-Nahl se nalaze razni dokazi koji ukazuju na jednoću Allaha kao i na ništavnost mnogoboštva.
8. Spominjanje onih koji negiraju istinitost Kur'ana kao i onih koji su u njega povjerovali, te ukazivanje na konačnicu svake od tih skupina.
9. Nakon što je Allah Uzvišeni spomenuo određene blagodati, spominje stanovnike jednog grada koji nisu bili zahvalni na blagodatima, te kaznu koja ih je zadesila. Zato nemoj biti nezahvalan na blagodatima kako te ne bi snašlo stanje koje je snašlo stanovnike spomenutog grada.
10. Na kraju sure se nalazi podsticaj na pozivanje u vjeru, mudro i sa lijepim savjetom, te na strpljivost na nedaćama koje nas zadese prilikom toga.

1. Nastavak kazivanja o Jusufu, dolasku njegove braće kod njega, te njegovom zahtjevu da mu dovedu svoga brata po ocu.
2. Savjetovanje upućeno od strane Jakuba svojoj djeci, njihov dolazak kod Jusufa, te kazivanje o nestanku kraljeve čaše.
3. Strpljivost Jakuba i njegova konačnica. Pa da li si uzeo pouku iz svega toga?
4. Spominjanje razloga koji su doveli Jusufa na poziciju na kojoj se nalazio, a oni su: bogobojaznost i strpljivost. Budi strpljiv i bogobojazan, postići ćeš veliki uspjeh.
5. I Pored mnogobrojnih nedaća koje su zadesile Jakuba, on je uvijek imao lijepo mišljenje o Allahu i zato se nimalo nije promijenio.
6. Nakon svega što je prošao sa braćom, njegove strpljivosti i praštanja njima, Jusuf moli Allaha da ga usmrti kao muslimana.
7. Pred kraj sure se spominju neka znamenja u kosmosu kao i slanje poslanika.
8. Sura Er-R'ad počinje govorom o kosmosu koji ukazuje na veličinu Allaha Uzvišenog. Nakon toga se navode neki kur'anski primjeri koji ukazuju na njegovu veličinu.
9. U nastavku se spominje deset oporuka ili savjeta, koje ukoliko neko sprovede u praksu, ući će u džennet.
10. Sura Ibrahim počinje kazivanjem o Musau alejhisselamu, i drugim poslanicima koji su bili poslani njihovim narodima, njihovom pouzdanju u Allaha i strpljivosti.
11. Spominjanje jedne od scena Sudnjeg dana, te odricanja šejtana od onih koji su ga slijedili. Zato se pazi da ne budeš jedan od njegovih sljedbenika koje je on zaveo.
12. Spominjanje primjera o tome kakav uticaj imaju lijepa i ružna riječ koje se upute nekome. Poslije toga se nabrajaju određene blagodati na kojima treba zahvaljivati, pa da li si ti jedan od onih koji se zahvaljuju?
13. Dolazak Ibrahima u Mekku je veoma lijepo kazivanje u kojem se spominje njegovo pouzdanje u Allaha i veličanje Njega.
14. Na kraju sure Ibrahim se spominje konačnica onih koji su bili nevjernici, te stanje griješnika na Dan kad Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa.

1. Početak sure Hud govori o mnogobošcima i njihovom poricanju poslanika i Objave.
2. Kazivanje o Nuhu, zatim detaljno spominjanje razgovora između njega i njegovog naroda. Nakon toga Uzvišeni naređuje Nuhu da pravi lađu. U nastavku se detaljno donosi kazivanje o poplavi koja je zadesila njegov narod.
3. U razgovoru između Nuha i njegovog sina je dokaz da je ljubav prema Allahu iznad bilo kakve druge ljubavi.
4. Kroz kazivanje o Hudu alejhisselam, navodi se pouka koja ukazuje da je traženje oprosta jedan od uzroka sticanja duhovne, ali i fizičke snage.
5. Narod Huda je optuživao i vrijeđao svoga poslanika i spominjali su ga kao onoga koga je šejtan izbezumio. On je sve to trpio i u Allaha se uzdao, pa ga je On spasio. Zato uzmi pouku iz ovog kazivanja.
6. Navođenje mnogih kazivanja o vjerovjesnicima, kao i o onome kroz šta su prolazili pozivajući ljude u Allahovu vjeru.
7. U kazivanju o Šu’ajbu dolazi do izražaja ekonomski aspekt islama. I prilikom ekonomskih poslovanja treba imati na umu Allahovo bdijenje nad nama.
8. Kratki prikaz događaja između Musa i Faraona. Zatim spominjanje nekih značajki vezanih za onaj svijet, te spomen dvije grupacije ljudi koje će biti toga dana: onih sretnih i onih nesretnih.
9. Sura se završava naređivanjem ustrajnosti na Allahovom putu, poziva njemu i strpljivošću na onome što nas zadesi.
10. Početak sure Jusuf govori o zavisti njegove braće, te činjenicom da je bio iskušan ljepotom. Međutim, i pored svega toga, on je bio ustrajan i zato je uspio.
11. Detaljno kazivanje o tome šta se događalo između Jusufa i njegove braće, od njegovog bacanja u bunar do dolaska u kuću vladara Egipta.
12. Govor o pokušaju zavođenja Jusufa od strane vladareve žene, te ukazivanje na razlog koji je uticao da Jusuf ne padne u to iskušenje. Taj razlog je bio iskrenost spram Allaha, pa zato razmisli da li imaš dovoljno iskrenosti sa kojom ćeš se moći oduprijeti iskušenjima.
13. Kazivanje o Jusufu je dokaz da, ukoliko čovjek zavoli pozivanje u vjeru, on neće prestati time da se bavi, pa makar bio u zatvoru.

1. Nastavak govor protiv licemjera, zatim spominjanje dobrih i loših beduina, a nakon toga muhadžira i ensarija.
2. Spominjanje džamije čiji cilj je bio unošenje razdora među muslimane, kao i pokvarenosti namjere prilikom njene gradnje. Upravo zbog ovog razloga Allah Uzvišeni zabranjuje obavljanje namaza u njoj i spominje džamiju koja je preča za obavljanje namaza.
3. Osobine ljudi koji su pro(dali) svoje živote Allahu. Potom se zabranjuje vjerovjesniku i vjernicima da mole Allaha za oprost mnogobošcima.
4. Kada srce zapadne u velike grijehe, treba da se sjeti kazivanja o trojici koji su izostali iz borbe i o njemu razmisli.
5. Zadnji ajeti sure Et-Tevbe govore o vezi ljudi sa Kur’anom. Navodi se podjela ljudi po tom pitanju i zato treba da razmisliš o svemu tome kako ne bi bio među gubitničkom skupinom.
6. Pojašnjavanje Allahovih znakova u svemiru (sura Junus), te navođenje nekih primjera koji ukazuju na postojanje Boga i Njegovu veličinu.
7. Argumentovanje Kur'ana, te izazov mušricima da naprave nešto slično Kur'anu.
8. Razmisli gdje je tvoj udio u osobinama koje spominje Kur'an u 57. i 58. ajetu sure Junus.
9. Odgovor na pitanje koji su to pravi Allahovi prijatelji-evlije. Razmisli o ajetima broj 62-64, kako bi bio od skupine koja se u njima spominje.
10. Kazivanje o Nuhu, zatim Musau i faraonu sa posebnim akcentom na utapljanje faraonu kako bi to bila pouka svima.
11. Naredba Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ustraje u vjerovanju i slijeđenju Objave, te naredba da bude strpljiv sve dok Allah ne donese svoju presudu.

1. U njemu se nastavlja opisivanje mjesta na kojem se odigrala bitka na Bedru i govor o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, snu.
2. Poziv koji obuhvata šest savjeta iz kojih proizilazi uspjeh i njegova dugotrajnost. Nakon toga se pojašnjava spletkarenje od strane šejtana kao i kukavičluk od strane licemjera.
3. Kraj sure El-Enfal govori o spoju cijelog islamskog svijeta, a radi se o islamskom bratstvu koje zajednički treba učestvovati u pomaganju i širenju islamske poruke.
4. Sura Et-Tevbe počinje sa određivanjem ugovora koji će biti između Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i mnogobožaca, te stanja mira ili rata koje će slijediti nakon toga.
5. Govor o propisima vezanim za izvršavanje i kršenje ugovora od strane jevreja. Nakon toga dolazi zabrana mušricima da ulaze u harem Mekke, kao i zabrana prijateljevanja sa njima.
6. Propis borbe protiv sljedbenika Knjige do momenta dok ne počnu plaćati džizju muslimanima poniženi, te spominjanje nekih od njihovih neispravnih vjerskih uvjerenja.
7. Temelj prilikom računanja vremena jesu hidžretski mjeseci. Ukazivanje na njihovu svetost, preciznost u računanju hidžretske godine, te negiranje nekih nevjerničkih običaja vezanih za svete mjesece.
8. Podsticanje vjernika da se što prije odazovu pozivu u borbu na Allahovom putu.
9. Kuđenje licemjera, onih koji ne idu u borbu tražeći pri tome neka opravdanja koja nisu ispravna.
10. Spominjanje osobina licemjera i onoga što im je Allah pripremio, kao i osobina vjernika i njihove nagrade na onome svijetu.
11. Zabrana Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da traži pomoć od licemjera prilikom džihada, te zabrana da za njih uči dovu i traži oprost.

1. Kazivanje o Musau, alejhisselam, koje je najduže kazivanje, a razlog tome je njegova povezanost sa jevrejima i njihovim spletkarenjima.
2. Govor o Musaovoj ogromnoj patnji i velikim problemima koje je imao sa faraonom i jevrejima. Kada god bi se povećali problemi, on bi se još više pouzdao u Allaha koji ga nikad nije ostavio na cjedilu.
3. Kada god bi se iskušenja i belaji povećali, Musa alejhisselam bi savjetovao svoj narod da se uzdaju u Allaha Uzvišenog, budu strpljivi, te im je davao do znanja da će Zemlja i sve što je na njoj biti njihovo i da će bogobojazni najbolje proći.
4. Govor o tome da je Allahova milost veća od svega i da će je On podariti jednoj skupini ljudi o čijim osobinama trebamo razmišljati kako bismo bili među njima.
5. Kazivanje o gradu koji se nalazio pored mora, te ukazivanje na konačnicu koja će pripasti onima koji savjetuju ljude da čine dobra djela i koji im zabranjuju činjenje loših.
6. Kazivanje o čovjeku kome je Allah dao dokaze, ali se on od njih udaljio. Iz ovoga treba uzeti pouku. Takvog je Allah uporedio sa jednom od najnečistijih životinja, a bio je na najvećim stepenima počasti.
7. Govor o početku stvaranja i negiranje bilo kakve mogućnosti da božanstva mimo Allaha mogu priuštiti bilo kakvu korist onima koji ih obožavaju.
8. Kada su ashabi upitali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o plijenu, Allah im je dao do znanja da postoji nešto što im je bolje i vrijednije od toga, a radi se o bogobojaznosti i popravljanju međusobnih odnosa. Odgovor na njihovo pitanje dolazi tek nakon četrdesetog ajeta sure El-Enfal.
9. Detaljno kazivanje vezano za bitku na Bedru, načinu odlaska u nju, kao i o nekim rezultatima ostvarenim prilikom ove bitke.

1. Pojašnjavanje nekih šerijatsko-pravnih normi vezanih za islamsko vjerovanje. Najvažnije od njih su: spominjanje Allahovog imena prilikom prinošenja žrtve i klanja životinje, zabrana konzumiranja mesa životinja koje nisu zaklane uz Allahovo ime, a pogotovo mesa životinja koje su zaklane uz spominjanje imena božanstava koja obožavaju mušrici. 2. Vezivanje srca za Allaha Uzvišenog kada su u pitanju uputa i zabluda dovodi do toga da se samo u Njega uzdamo, što biva uzrokom da On u naša prsa usadi uputu. 3. Detaljno spominjanje pojedinih obreda koje su izmislili mnogobošci bez bilo kakvog dokaza za njihovo utemeljenje, kao i odgovor na njih. 4. Kraj sure El-En’am obuhvata deset raznih savjeta i uputa o kojima vrijedi razmisliti i po njima raditi. 5. Početak sure El-E'araf donosi malo poduži razgovor između šejtana i Allaha Uzvišenog, te način zavođenja Adema od strane šejtana. 6. Nakon kazivanja o Ademu i šejtanu, Uzvišeni Allah nas zove sa četiri poziva, pa da li ima neko ko će pouku primiti? 7. Nakon toga se spominju razgovori između stanovnika Dženneta i Džehennema, kao i razgovor sa onima koji će biti na bedemu, između Dženneta i Vatre. Pokušaj da zamisliš sebe kao pripadnika jedne od ovih skupina. 8. Ovaj džuz se završava sa pet kazivanja o prijašnjim vjerovjesnicima, zato treba da razmislimo o razlozima zbog kojih su uništeni oni koji su negirali vjerovjesnike.

1. Ovaj džuz počinje spominjući ko nam je bliži, a ko dalji među sljedbenicima Knjige.
2. Spominjanje nekih pravno-šerijatskih propisa, kao što su: otkup za prekršenu zakletvu, zabrana alkohola i kockanja, zatim zabrana određene vrste lova kao i kazne koja iz toga proizilazi. Potom se govori o propisima vezanim za oporuku, svjedocima prilikom toga, te propisu ukoliko se ne nađu svjedoci muslimani.
3. Razgovor između Isaa, alejhisselam i njegovih učenika koji nisu popuštali u svome zahtjevu da Allah spusti određeni znak koji će uticati na čvrstoću njihovog vjerovanja.
4. Spominjanje razgovora između Isaa, alejhisselam i Allaha Uzvišenog, te Isaovog negiranja bilo kakve božanske osobine u sebi.
5. Uvod sure el-En’am potvrđuje jednoću Stvoritelja, proživljenje nakon smrti i poslanstvo.
6. Savjetovanje onih koji ne prihvataju i negiraju Allahovu vjeru i prijetnja da će ih, ukoliko nastave, snaći ono što je snašlo prijašnje narode.
7. Rasprava Ibrahima, alejhisselam, sa svojim narodom. Ova rasprava je jedna od najbitnijih kada je u pitanju potvrda Allahove jednoće pomoću osjetilnih dokaza.
8. Učvršćivanje vjerovanja u srcima kroz razmišljanje o Allahovim stvorenjima iz kojeg proizilazi veličanje Allaha.

1.Govor o sljedbenicima Knjige, njihovim izjavama o Musau, alejhisselam, njihovom stavu o Merjemi i Isau, alejhisselam.
2. Veliki dio ovog dijela Kur'ana zauzima sura El-Maide, koja je jedna od posljednih objavljenih medinskih sura. Ova sura stavlja akcenat na propise vezane za ugovore i pridržavanje istih, svejedno da li se radilo o bližnjima ili nekome ko nam nije blizak, pa čak kad su u pitanju i nevjernici. Cilj svega ovoga jeste odgajanje vjernika koji će voditi brigu o izvršavanju preuzetih obaveza i ugovora.
3. Ova sura spominje neke propise koji se ne nalaze u drugim surama.
4. Počinje sa veoma detaljnom razradom propisa vezanih za hranu, spominjući neke vrste zabranjenih i dozvoljenih jela.
5. U njoj se nalazi ajet koji govori o abdestu, nekim njegovim obaveznim radnjama, kao i obavezama koje se odnose na kupanje.
6. Naredba izvršavanja obaveza prema Allahu, te pravedno postupanje čak i prema onima koje ne volimo.
7. Upoznavanje sa prirodom odnosa sljedbenika Knjige prema Allahu i poslanicima je veoma važan faktor koji utiče na naš odnos spram njih.
8. Poziv Musaa, alejhisselam da se uđe u Svetu zemlju, vrijednost ispoljavanja istine, navođenja ljudi na dobročinstvo i oslanjanja na Allaha Uzvišenog.
9. Govor o opasnosti bespravnog ubijanja, činjenja nereda, te ukazivanje na vrijednost pomaganja drugima i spašavanja njihovog fizičkog ili duhovnog života.
10. Spominjanje vezano za objavljivanje nebeskih knjiga kao i status onoga koji ne sudi po onome što je objavljeno.
11. Zabrana prijateljevanja sa jevrejima i kršćanima i opasnost šutnje islamskih učenjaka kada su u pitanju kršenja šerijatskih propisa.
12. Opovrgavanje sumnji koje su imali kršćani po pitanju Isaa, alejhisselam, te nuđenje da se pokaju od svega onoga što su kazali.

1. Govor o odnosima jedne porodice, sa posebnim akcentom na odnos supružnika, zatim ukazivanje na način riješavanja problema koji mogu biti među njima, te pojašnjavanje principa pomirenja.
2. Govor o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, slušanju ajeta u kojem Uzvišeni veli: A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih? Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je rasplakao ovaj ajet, pa kakvo onda treba da bude tvoje stanje?
3. Ukazivanje na krivotvorenje informacija od strane jevreja, njihove laži i zavidnost. Uporedi ove ajete sa njihovim današnjim stanjem.
4. Pojašnjenje vezano za povjeravanje odgovornih funkcija onima koji su ih dostojni, zatim ukazivanje na bitnost pravednog postupanja prema ljudima.
5. Naredba pokornosti Allahu, Poslaniku i predstavnicima, te naredba obraćanja Allahovoj knjizi i praksi Poslanika prilikom razilaženja.
6. Jedna od osobina licemjera jeste i suđenje po drugim zakonima mimo Allahovog i ne samo to, nego i odvraćanje od tog puta.
7. Obaveza potpunog prihvatanja propisa koje je postavio Allah Uzvišeni i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
8. Naredba opreznosti i odlaska u borbu na Allahovom putu ako za to postoji razlog.
9. Ukazivanje na opasnost od šejtana, te njegovog truda u zavođenju ljudi.
10. Opasnost bespravnog ubijanja vjernika i prijetnja velikom kaznom onome ko to učini.
11. Skraćivanje namaza prilikom putovanja, te spominjanje nekih od svojstava namaza koji se obavlja u strahu.
12. Spominjanje nekih propisa vezanih za ophođenje među supružnicima: ženina neposlušnost mužu, pravednost, razvod koji mora biti popraćen sviješću o Allahovom nadgledavanju onoga što se čini prilikom toga.
13.Govor o licemjerima, njihovom prijateljevanju sa Allahovim neprijateljima, o njihovoj nemarnosti koju pri sebi imaju prilikom obavljanja vjerskih obreda i njihovoj konačnici na onome svijetu.

1. U ovome džuzu je spomen prvog Hrama koji je sagrađen za ljude, te ukazivanje na jedan od dokaza obaveznosti hadždža.
2. Važnost čvrstog držanja za Allahovo uže, jedinstva muslimana, te pogubnost razjedinjavanja.
3. Ukazivanje na bitnost naređivanja dobra i odvaraćanja od zla na način da se ono spominje prije vjerovanja u Allaha Uzvišenog.
4. Pogubnost druženja sa lošim društvom.
5. Kazivanje o događajima vezanim za bitku na Uhudu, zatim ukazivanje na uticaj koji grijesi imaju na poraz ummeta, a od tih grijeha, između ostalih, najteži su kamata i pretjerano ulaganje truda za sticanjem ovosvjetskih dobara.
6. Ukazivanje na neke od osobina bogobojaznih robova, o kojima trebaš razmišljati kako bi postao jedan od njih.
7. Spominjanje nekih od kontradiktornosti koje se nalazi kod jevreja.
8. Završetak sure Ali Imran (od 190 do 200 ajeta) ima veliku vrijednost. Ove ajete je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio kada bi se iz sna probudio, zato nam je obaveza da o njima razmišljamo.
9. Sura En-Nisa veoma mnogo stavlja akcenat na prava slabih članova jednog društva poput: jetima, žena, potlačenih koji nisu u stanju da izbjegnu i sl.
10. Ova sura spominje propise vezane za nasljedstvo, a podjela nasljedstva je propis kojeg Allah nije prepustio ljudima, nego se On o tome pobrinuo, da se izbjegnu međuljudski problemi koji se u većini slučajeva javljaju zbog imetka.
11. Ukazivanje na kategorije žena koje su zabranjenje za ženidbu.

1. U ovom džuzu se spominje najuzvišeniji ajet u cijelom Kur'anu, a radi se o ajetu-l-kursijji.
2. Nakon ajetu-l-kursijje spominju se tri kazivanja o kojima treba dobro razmisliti.
3. Podsticanje na zajam i davanje sadake, te ukazivanja na to da šejtan ljude plaši siromaštvom.
4. Upozorenje na opasnost bavljenja kamatom, te da bavljenjem njome čovjek objavljuje rat Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
5. U ovom džuzu se spominje i ajet koji govori o dugu i propisima vezanim za njega, što ukazuje na to da islam vodi brigu i o ekonomskim pitanjima.
6. U nastavku ovog džuza, u suri Ali Imran se spominje da je Kur'an govor koji razdvaja istinu od neistine i da kod Allaha, nijedna druga vjera osim islama, nije prihvatljiva.
7. U kazivanju o Merjemi je dokaz da iskrena namjera i nijet utiču na poslušnost djeteta kao i na to da će ga Allah čuvati.
8. Pojašnjenje da su Musa, Isa i Muhammed, neka je na njih spas i blagoslov, bili monoteisti i da su se suprostavljali mnogoboštvu.
9. U ovome džuzu se nalaze i poruke vezane za kritikovanje neke zajednice u smislu da je generalizovanje prilikom upućivanja kritike velika greška, pa makar se radilo i o neprijatelju. Razmisli o riječima Uzvišenog: Ima sljedbenika Knjige koji će ti vratiti ako im povjeriš tovar blaga, a ima i onih koji ti neće vratiti ako im povjeriš samo jedan dinar, ako ga ne budeš stalno pratio.

Prvi džuz

Sura El-Fatiha se osvrće na sljedeće tačke:
1. Iznošenje zahvale Allahu;
2. Govor o ispovijedanju vjere samo Allahu, te traženju pomoći samo od Njega;
3. Govor o uputi i njenom stvarnom značenju;
4. Vrste ljudi kojima nije podarena uputa.

U suri El-Bekare nalazimo sljedeće:
1. Početak sure El-Bekare spominje vrste ljudi, a to su: vjernici, nevjernici i licemjeri, sa posebnim akcentom na govor o licemjerima.
2. Kazivanje o Ademu i njegovom namjesništvu na Zemlji.
3. Uvod u kazivanje o sinovima Israilovim, a posebno o jevrejima, te njihovom odnosu prema Objavi, poslanicima i drugim ljudima.
4. Govor o kravi u kojem se nalaze poruke za ovaj ummet. Zaključak tog kazivanja je: Opomena onome ko se dvoumi prilikom prihvatanja propisa koje je Allah postavio, te da takvo dvoumljenje biva razlogom tvrdoće srca.
5. Detaljan govor o ophođenju jevreja prema Allahovim poslanicima i melekima.
6. Opasnost zabranjivanja spominjanja Allaha u džamijama kao i njihovog rušenja.
7. Spominjanje El-Mesdžidu-l-Harama (Kabe), te njenog obnovitelja, kao i načina obnavljanja.

Mjesec u kojem je objavljen Kur’an je ramazan.

Noć u kojoj je počelo objavljivanje Kur’ana je «Lejletul kadr».

Noć Kadr je skrivena u neparnim noćima zadnje trećine ramazana.

Ta noć je vrijednija od hiljadu mjeseci!

Kur’an ima 114 sura ili poglavlja.

Kur’an ima 6236 ajeta. Prvi broj šest označava šest ajeta el-Fatihe, zadnji broj šest, šest ajeta sure en-Nas, a srednji broj 23 označava vremenski period u kojem je objavljen Kur’an koji započinje el-Fatihom, a završava surom en-Nas.

Kur’an ima 77845 riječi.

Kur’an ima 330733 harfa.Kur’an ima 30 džuzeva ili dijelova. Svaki džuz ima po 20 stranica.

Kuran ima 60 hizbova.

Kur’an ima 240 Rub’ova.

Mekkanskih sura u Kur’anu ima 85.

Broj medinskih sura je 29.

Kur’an je objavljivan u periodu od 23 godine.

Kur’an ima slijedeća imena: al-Furqan, at-Tanzil, az-Zikr, al-Kitab, al-Wahj, Ahsanul-hadith, As-siratul mustaqim, ar-Ruh, al-U’rwatul wuthqa…

U Kur’anu ima 14 ajeta poslije čijeg čitanja treba učiniti sedždu.

Najduža sura u Kur’anu je sura el-Beqareh, ima 286 ajeta.

Najduži ajet u Kur’anu je 282. ajet sure el-Beqareh. Govori o dugu.

Najduža riječ u Kur’anu je Fe’esqajnakumuhu, ima 11 harfova.

Najkraća sura u Kur’anu je sura el-Kewther, ima 3 ajeta.

Najkraći ajet u Kur’anu je: Mudhammetani , sura ar-Rahman.

U Kur’anu se spominju imena 25 poslanika.

Pet sura imaju nazive po imenima poslanika: Junus, Hud, Jusuf, Ibrahim, Muhammed.

Poslanik koji se najviše spominje u Kur’anu je Musa, a.s. Spomenut je 136 puta.

Šest sura u Kur’anu imaju nazive po životinjama: Al-Baqara (krava), An-Naml (mravi), Al-Fil (slonovi), An-nahl (pčela), Al-ankabut (pauk).

Deset sura imaju nazive prema vremenskim periodima: suretul fedžri (zora), suretul-lejli (noć), suretud-duha (sredina prijepodneva), suretul asri ( ikindija ili vrijeme uopšte).

Kaznene mjere spomenute u Kur’anu su: kazna za zinaluk, kazna za potvoru, kazna za krađu, kazna za razbojništvo i kazna za nepravdu.

U Kur’anu su spomenute slijedeće životinje: krava, komarica, muha, mravi, pčele, zmija, deve (kamile), pas, vrana, slonovi, pauk, lav, skakavci, vuk, pupavac (ptica), konji, mazge, magarac.

U Kur’anu je po imenu spomenuto pet meleka: Džibril, Mika’il, Malik, Harut i Marut.

Biljke spomenute u Kur’anu su: crni luk, smokva, gorušica, šipak, bosiljak, zeqqum (drvo u džehennemu), smreka, lotos, leća, krastavica, pšenica, palme, bijeli luk, metljika, trnje, tikve, grožđe, masline, banane.

U Kur’anu su spomenuta slijedeća zanimanja: kovač, stolar, tkač, pletač, ratarstvo, ronilaštvo, obrada plemenitih metala, moreplovstvo, kuhar, mesar, bojarstvo.

Dijelovi ljudskog tijela spomenuti Kur’anu: srce, ruka, stomak, jezik, oko, noga, čelo, leđa, koža, uho, glava, usta, vrat, lice, crijeva, peta, vršci prstiju, obraz, grlo, grudi, usne, stopalo, zub, bok, kosti, lakat.
Kur’an ima redoslijed sura po objavljivanju i po mushafu.

Tri su sure čiji je redoslijed isti i po objavi i po mushafu, a to su: Sad, Nuh i el-Infitar.

U Kur’anu samo dva ajeta sadrže sve harfove arapskog jezika. 154. ajet Alu Imran i 29. ajet sure el-Feth.
Sura el-Ikhlas je, zbog svog sadržaja, ravna trećini Kur’ana.

Sura el-Mudžadele je jedina sura u čijem se svakom ajetu spominje Allah.

Sura et-Tewbe je jedina sura na čijem početku nema bismille.

Sura en-Neml je sura sa dvije bismille. Jednom na početku, i drugom u 30. ajetu.

Prvi koji je sakupio Kur’an je Ebu Bekr es-Siddik.

Prvi koji je ljude sakupio na jedan kiraet Kur’ana je Othman b. Affan.

Jedina žena čije se ime spominje u Kur’anu je Merjem, majka Isa, a.s.

Jedini ashab čije se ime spominje u Kur’anu je Zejd b. Harithe.

Sure el-Beqareh i Alu Imran su u hadisu označene sa «Ez-Zahrawani».

Sura Jasin je srce Kur’ana.

Ukras Kur’ana je sura er-Rahman. Jedine sure koje počinju sa «O vjernici» su: el-Maideh, el-Mumtehineh i el-Hudžurat.

Jedino mjesto u Kur’anu gdje se Allah obraća direktno kafirima je 7. ajet sure et-Tahrim. («Ja ejjuhel-lezine keferu, la ta’tezirul jewme…»).

Riječima «el-Hamdu lillahi» počinje pet sura u Kur’anu, i to:
1. el-Fatiha – el-Hamdu lillahi arbbil alemin.

2. el-En’am – el-Hamdu lillahil-lezi khalekas-semawati wel erda…

3. el-Kehf – el-Hamdu lillahil-lezi enzele ala abdihil kitabe…

4. Sebe’ – el -Hamdulillahil-lezi lehu ma fis-semawati wel erdi…

5. Fatir – el-Hamdu lillahi fatiris-semawati wel erdi…

Riječima «el-Hamdu lillahi» zavrašava pet sura u Kur’anu, i to:
1. El-Isra –« We kul el-Hamdu lilahi..

2. En-Neml –«We kulil hamdu lillahi

3. Es-Saffat – «Wel hamdu lillahi rabbil alemin».

4. Ez-Zumer – «We kile el-hamdu lillahi rabbil alemin».

5. El-Džathije- «Fe lilahil hamdu rabbis-semawati we rabbil erdi».

Šest sura u Kur’anu počinje sa «tesbihom».

Kur’anskim kraticama počinje 19 sura.

Tri sure u Kur’anu se završavaju po svojim nazivima: Al-Mau’un, Al-Masad, An-Nas.
Sure iz grupe Al-Hawamim su: Gafir (Mu’min), Fussilet, Aš-Šura, Az-Zukhruf, Ad-dukhan, Al-Džathijeh, Al-Ahqaf.

Riječ koja se nalazi tačno na sredini Kur’ana je «Firaq». «Haza firaqu bejni we bejnek» ! (Al-Kahf, 78. ajet). Po nekim drugim računanjima srednja riječ Kur’ana je «weljetelattaf», u 19. ajetu sure Al-Kahf.

Dva harfa, ha i dal u riječi «uhdithe» (70. ajet sure al-Kahf), nalaze se tačno na sredini Kur’ana.

Najjači ajet u Kur’anu je ajetul kursijj. On je 255. ajet sure el-Beqareh. Ima 50 riječi, 185 harfova i u njemu se spominje pet Allahovih lijepih imena: Allah, el-Hajj, el-Qajjum, el-Alijj i el-Azim. Ovih pet Allahovih imena sadrže 25 harfova.

Najveći broj spomenut u Kur’anu je: 100 hiljada.

Uzvišeni Allah u Svojoj plemenitoj Knjizi kaže: “Pa zašto oni ne pogledaju deve – kako su stvorene?” (El-Gašija, 17). Uzvišeni je u devi dao dokaze ispred naših očiju nakon kojih više nemamo nikakvog opravdanja. Poznati kadija Šurejh izlazio bi sa svojim učenicima i govorio: “Hajdemo da gledamo u devu, kako ju je Allah stvorio, da nam se iman poveća.” A znamo li kakve to posebnosti ima deva?

● Deva može ići kroz pustinju na temperaturi od 50 stepeni Celzijusovih a da joj 15 dana ne treba voda, a ako je zimsko vrijeme i do mjesec dana. Putuje, nosi svoj tovar i ništa joj ne treba.

Ljudi su do danas pokušali dati adekvatnu definiciju prijatelja. Ono što je univerzalno jeste potreba za njim (prijateljem).
Prijatelj je onaj koji pored podrške, biva spreman i dati kritiku. Jer, pravi prijatelj nije onaj koji samo odobrava, već onaj koji otvoreno opominje i ukazuje na naše greške.
I na kraju, od prijateljstva se jasno očekuje međusobna saradnja.

Plemeniti Kur’an je govor našeg Gospodara koji je u njemu objavio detaljna objašnjenja za sve, on je uputa, milost i radosna vijest za one koji jedino u Allaha vjeruju: “Elif-lām-rā. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga.” (Ibrahim, 1) Lijek je vjernicima, a nevjernicima on samo propast povećava: “I objavljujemo od Kur’ana ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima povećava jedino gubitak” (El-Isra, 82); “O ljudi! Doista vam je došla opomena od Gospodara vašeg, i lijek za ono što je u grudima, i Uputa i milost vjernicima.” (Junus, 57)

Onaj koji sudi prema kur’anskim propisima, bit će pravedan, onaj koji citira njegove ajete, istinu govori, onaj ko postupa u skladu s njegovim smjernicama, bit će nagrađen, a onaj ko ka njemu poziva, upućen je na Pravi put, onaj ko se Kur’ana prihvati, uhvatio se za najčvršće uže koje se neće prekinuti: “O ljudi! Doista vam je došao dokaz od Gospodara vašeg i spuštamo vam svjetlost jasnu!” (En-Nisa, 174) Onaj ko se od njega okrene i potraži uputu u nečemu drugom, taj je potpuno zalutao: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu slijepim ćemo ga oživiti: ‘Gospodaru moj’, reći će, ‘zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?’ ‘Evo zašto’, reći će On: ‘Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.’” (Ta-ha, 124–126)

Kur’an je put do spoznaje Uzvišenog Allaha, razlučuje istinu od neistine, izbavlja ljude iz tmina nevjerstva u svjetlo imana: “Doista vam je od Allaha došla svjetlost i Knjiga jasna. Allah upućuje njome putevima spasa onoga ko slijedi zadovoljstvo Njegovo, i izvodi ih iz tmina na svjetlost voljom Svojom, i upućuje ih Putu pravom.” (El-Maida, 15–16) U Kur’anu je Uzvišeni objavio vijesti o prijašnjim narodima i vijesti o nadolazećim događajima: “Objavljujući ti ovaj Kur’an, Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo iako prije njega nisi doista ništa znao.” (Jusuf, 3) Učenjaci ne mogu da se zasite njegovog izučavanja, sačuvan je od svakog pokušaja promjene: “Mi, uistinu, Kur’an spuštamo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!” (El-Hidžr, 9)

Kur’an je Allahov govor s kojim u naše duše i srca unosimo svjetlo, bez kojeg bi i naša srca i duše bile tamne i zalutale. Zbog toga danas brojne muslimanke shvataju da su bez Kur’ana izgubljene, da su s Kur’anom od onih koji vide i da im bez Kur’ana nema smirenosti i rahatluka.

KUR’AN OŽIVLJAVA LJUDSKA SRCA

Savremeni način života i naša svakodnevnica često imaju negativno dejstvo na nas i koliko god nastojali da se sačuvamo griješenja, ne možemo to u potpunosti učiniti. Rezultat griješenja jeste tvrdoća naših srca koja umiru zbog crnih tačkica grijeha koje se pojavljuju na njemu. Srca prekrivena crnim tačkama, s ugašenim svjetlom imana, postaju tvrda poput kamena ili još tvrđa: “Ali, srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa.” (El-Bekara, 74)

Naša srca može omekšati i oživiti jedino život ispunjem Kur’anom koji oživljava srca kao što voda, s Allahovim dozvolom, oživljava opustošenu i mrtvu zemlju na kojoj se, nakon što Svevišnji Allah na nju spusti Svoju milost (kišu), pojavi raznoliko bilje. Kur’an udahnjuje našim srcima dušu bez koje su ona beživotna, opustošena i nema razlike između njih i predmeta koji ih okružuju: “Na takav način Mi i tebi objavljujemo (ruh – dušu) ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put.” (Eš-Šura, 52)

U ovom ajetu Kur’an je nazvan dušom, jer tijelo živi s dušom kao što srce i duša žive s Kur’anom, zato što se u njemu nalazi veliko dobro i obilno znanje.

VRIJEDNOST UČENJA KUR’ANA

U današnjem vremenu postavlja se pitanje kakvo je naše ophođenje prema Kur’anu. Kako živimo i da li Kur’anu dajemo njegovo pravo? Mnogi od nas svjesni su i znaju da je učenje Allahove Knjige jedan od najboljih ibadeta s kojim se Allahov rob približava svom Gospodaru koji je, hvaleći one koji uče Kur’an, rekao: “Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga dâ, jer On mnogo prašta i blagodaran je!” (Fatir, 29) Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko prouči harf iz Allahove Knjige, njemu pripada dobro djelo koje se vrednuje do deset puta. Ja ne kažem da je elif-lam-mim jedan harf, već je elif harf, lam je harf i mim je harf.” (Tirmizi, sahih)

Na vrijednost prisustvovanja skupovima na kojima se uči i proučava Allahov Govor ukazuje se u sljedećem hadisu: “Neće se okupiti ljudi u nekoj od Allahovih kuća da uče Allahovu Knjigu i da je međusobno proučavaju, a da se na njih neće spustiti smiraj, prekriti ih milost, okružiti ih meleki i Allah će ih spomenuti kod onih koji su kod Njega!” (Muslim) Imam Nevevi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Priključuju se mesdždima u ovom velikom fadiletu, ako Bog da, medrese – internati za učenike jer na to ukazuje hadis: ‘Neće sjesti ljudi spominjajući Allaha…’, koji je opće prirode i obuhvata sva mjesta, a spominjanje mesdžida u hadisu ukazuje na mjesto gdje se u većini slučajeva izvršava taj ibadet, naročito u tom vremenu.” (Nevevi, Šerhu Muslim)

Na skup u kojem se uči Allahov Govor čovjeka ne može odvesti ništa drugo osim iskren nijet i ljubav prema Knjizi Svemoćnoga, jer vjernik dobro zna da će samo tako postići nagradu.

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Izašao je Muavija b. Ebu Sufjan, radijallahu anhuma, u mesdžid na halku Kur’ana pa je upitao: ‘Zašto sjedite?’ Prisutni su odgovorili: ‘Sjeli smo kako bismo Allaha spominjali’, a on je upitao: ‘Tako vam Allaha, niste sjeli ni zbog čega drugog osim radi toga?’ Prisutni su odgovorili: ‘Tako nam Allaha, nismo sjeli ni zbog čega drugog osim zbog toga.’ Na to je on rekao: ‘Zaista ja nisam tražio od vas da se zakunete zato što sumnjam u vašu iskrenost, i niko nije manjeg položaja od mene kod Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, kad je u pitanju prenošenje hadisa. Zaista je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, došao na halku svojih ashaba pa je upitao: –Zašto ste sjeli?, a ashabi su odgovorili: – Sjeli smo da spominjemo Allaha i da Mu zahvaljujemo zbog toga što nas je uputio u islam i tu nam blagodat podario. Poslanik je upitao: – Tako vam Allaha, niste sjeli ni zbog čega drugog osim zbog toga?, a oni su odgovorili: – Tako nam Allaha, nismo sjeli ni zbog čega drugog osim zbog toga! Na to je Poslanik rekao: – Ja zaista nisam tražio od vas da se zakunete zbog toga što sumnjam u vašu iskrenost, međutim, došao mi je Džibril i obavijestio me da se Svevišnji Allah ponosi s vama pred melekima. ’” (Muslim)

Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, podsticao nas je na učenje Kur’ana govoreći da će se Kur’an zauzimati za onoga ko ga uči: “Učite Kur’an, jer će, uistinu, on (Kur’an) doći na Sudnji dan kao šefadžija (zagovornik) onima koji ga budu učili, učite zehravejni El-Bekaru i Ali Imran jer će one zaista doći na Sudnjem danu poput dva oblaka, ili kao da su dvije sjenke, ili kao da su dva jata ptica široko raširenih krila, zauzimajući se se za onoga koji njih dvije uči…” (Muslim)

“Na Sudnjem danu reći će se učaču Kur’ana: ‘Uči i penji se, zaista je tvoje mjesto kod zadnjeg ajeta koji proučiš.’” Imajući u vidi sve spomenuto, zar jedna muslimanka može sama sebe lišiti tog dobra? Stvarnost našeg podneblja govori nam da može. Dunjaluk i njegove obaveze nisu nam dozvolile da naučimo učiti Kur’an. Halke u kojima se prisustvuje učenju Kur’ana rijetke su u svakom gradu, jedna ili najviše dvije, u nekim mjestima nema nijedne, a oni koji prisustvuju učenju Allahove Knjige su rijetki, malobrojni i nakon kraćeg vremena i oni se izgube u moru dunjalučkih poslova. Kamo sreće da smo samo sebe lišile tog dobra, već smo lišile i buduće generacije. Naša djeca, osim onih roditelja koji su ustrajni i kojima se Allah smilovao, da li znaju učiti i kako uče Kur’an? Zašto je njihovim majkama važno da im djeca imaju sve dunjalučke potrebe i znanja, a nije im važno da im djeca nauče učiti i čitati Allahovu Knjigu koja će ih voditi i davati im svjetlost u njihovim mladim životima?

RAZMIŠLJANJE O KUR’ANSKIM AJETIMA

Jedan od najvećih ciljeva učenja Kur’ana jeste razumijevanje onoga što se uči jer na taj način postiže se željeni cilj učenja, kao što je širokogrudnost, osvjetljenje srca, uputa…, da srce bude zauzeto razmišljanjem o onome što se uči i da zna značenje ajeta, da razmišlja o Allahovim naredbama i Njegovim zabranama. I takav način učenja bio je naređen Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, kao što je rekao Uzvišeni: “i izgovaraj Kur’an pažljivo (polahko)“. (Muzzemil, 4) Samo pažljivim učenjem Kur’ana čovjek dolazi do razmišljanja o onome o čemu se uči, srce se pokrene i postiže se obožavanje Allaha s tim ajetima. Poslanik je učio Kur’an, učio je sure pažljivo i polahko: “Knjiga koju smo ti objavili je blagoslovljena; da razmatraju ajete njene i da se pouče posjednici razuma.” (Sad, 29)

Brojni su ajeti koji nam govore da Kur’an treba učiti s razmišljanjem. Razmišljajući i razumijevajući Kur’an znamo šta činiti i kako trebamo postupati, i tada nam je Allahov Govor vodilja i svjetlost u našem životu sve do smrti. Ashabi su tako učili Kur’an i praktikovali su takav način učenja: učili su deset ajeta, razumijevali bi ih i postupali po njima. Ebu Abdurrahman es-Sulemi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su nas podučavali, govorili su nam da su oni uzimali deset ajeta od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nisu uzimali drugih deset ajeta sve dok ne bi naučili sve ono što u njima ima od znanja i djela.”

Zato je naša prva i najvažnija obaveza naša srca i razum otvoriti prilikom učenja Kur’ana. Kakva je razlika između našeg učenja Kur’ana i učenja ashaba? Danas, u većini slučajeva, mnoge od nas koje želimo da nam dijete nauči Kur’an svakog dana pratimo dijete koliko je naučilo napamet iz Kur’ana: “Sine, jesi li završio džuz, drugi, treći, deseti, petnaesti, dvadeseti…”, sve dok dijete ne upotpuni ono što roditelj želi i završi hifz, nakon toga roditelji presretni pozovu rodbinu, prijatelje, znane i neznane oglašavajući i ponoseći se jer ima sina ili kćerku hafiza Kur’ana i s time se u većini slučajeva završava priča. 

Ashabi nisu ovako učili Kur’an, niti su postupali na ovakav način. Generacije prije nas učile su Kur’an, međutim, oni su otvarali svoja srca i razum kur’anskim ajetima i iz njihovog načina učenja Kur’ana odgajani su junaci, hrabri ratnici, učenjaci koji su širili Allahovu vjeru i osvajali države na Istoku i Zapadu. Učili su Kur’an, ali ne kako ga mi učimo. Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Onaj ko želi da svoju djecu poduči napamet Kur’anu, neka počne s kratkim surama.” I Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže u Sahihu: “Naučio sam kratke sure, a imao sam deset godina.” Dakle, ashabi su prvo napamet učili kratke sure, a zatim duže sure. Kao i svi mi. Međutim, u čemu se ogleda razlika između nas i njih?

Pokušat ćemo da navedemo primjer njihovog učenja Kur’ana i to kroz primjer sure En-Nas. Prije nego što bi naučili određenu suru, npr. suru En-Nas, oni bi prvo počeli da uče njeno značenje i da razumijevaju nejne poruke: O čemu ova sura govori, šta Allah želi od nas u suri En-Nas…?

“RECI: ‘TRAŽIM ZAŠTITU…’”

– sura počinje s istiazom, traženjem zaštite, s našim Gospodarom, stoga i sebi i onima koje podučavamo trebamo prvo pojasniti značenje ovih riječi, da to ne bude puko izgovaranje, već da značenje ovih riječi duboko usadimo u svoja srca.

“…GOSPODARA LJUDI…”

– o Muhammede, traži zaštitu od Gospodara ljudi i ovo je tačka od koje se počinje s usađivanjem akide u srcima, akide tevekkula – oslanjanja, traženja zaštite, nadanja i traženja od samo jednog, a to je Gospodar ljudi.

“…VLADARA LJUDI…”

: Da li znate razliku između “Rabbi nas” i “Melikin-nas”? Rabb je Onaj koji Svoje robove obasipa brojnim blagodatima, dok je Melik Onaj koji vlada onako kako On hoće.

“…BOGA LJUDI…”

ovo je treća osobina našeg Gospodara. U prethodnim ajetima objavljeno je traženje zaštite od našeg Gospodara s Njegove tri osobine: Rabb –Gospodar, Malik – Vladar i Ilah – Bog. Ovako su ashabi učili i druge podučavali Kur’anu: s dubokim razmišljanjem i razumijevanjem ajeta koje je objavio Jedini Gospodar. 

PRIMJER ŽIVLJENJA S KUR’ANOM

Kada je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, jednog od svojih drugova poslao kao vojskovođu, on je vojnicima predvodio namaz u kojem je na svakom rekatu učio suru El-Ihlas – Kul-huvallahu ehad. Ashabima je to bilo čudno, pa kada su se vratili iz džihada, spomenuli su njegovo ponašanje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on im je rekao: “Pitajte ga zašto je to činio?” Oni su otišli i upitali ga o tome, a on je rekao: “U njoj su navedene osobine Milostivog i ja volim da je učim.” Kada su to prenijeli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, on je rekao: “Obavijestite ga da ga Allah voli.” (Buhari i Muslim)

Osman, radijallahu anhu, rekao je: “Kada bi naša srca bila zdrava, ne bi se nikada zasitila učenja Kur’ana”. Allaha molimo da nam podari ljubav prema učenju Kur’ana i da ga učini svjetlošću u našim srcima i u srcima svih onih koje volimo!

PITANJE: Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Da li je isti propis o šutnji kada se uči Kur’an, ukoliko Kur’an uči neka osoba i mi tu prisustvujemo i kada se uči Kur’an na tv-u ili mobitelu ili na radio, tj. da li je dozvoljeno pričati kada čujemo da se uči Kur’an na tv-u ili ostalim uređajima a nismo u mogućnosti isključiti ih? Allah Vas nagradio na odgovoru.

ODGOVOR: We alejkumusselam we rahmetullah we berakatuh.

Hvala Uzvišenom Allahu.

Prije svega treba znati da je većina islamskih učenjaka stava da je preporučeno šutiti i slušati Kur’an kada čujemo njegovo učenje, a da to nije obavezno. Hanefije su jedino stava da je obavezno i oni se razilaze da li je to obaveznost svakog pojedinca ili je kolektivna dužnost (ako neko radi sa drugih spada obaveza). Međutim, većina učenjaka (zajedno sa stavovima ashaba i tabi’ina) smatra da se sljedeće riječi Uzvišenog Allaha odnose na slušanje Kur’ana u namazu:

„A kad se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani.“ (Kur’an, sura El-A’raf, 7:204)

Bez obzira na sami propis treba znati da je od edeba da se šuti i sluša Kur’an kada ga čujemo i da se razmišlja o njegovim porukama. Prilikom slušanja nije dobro bespotrebno govoriti pa makar slušali Kur’an sa kasete, na televiziji, radiju ili nekom drugom mediju.

Navest ću nekoliko govora savremenih učenjaka na ovu temu:

Pitanje: „Skupina ljudi putovala je u autu pa je jedan pustio kasetu na kojoj je bilo učenje Kur’ana. Da li su svi u autu bili obavezni slušati ovu kasetu (i šutiti) i da li je čovjek griješan ako progovori?“

Odgovor šejha Muhammeda ibn Saliha El-Usejmina, Allah mu se smilovao, grijehe oprostio i u Džennet ga uveo:

„Rekao je imam Ahmed, rahimehullah, u pogledu ovog ajeta (tj. 204. ajeta sure El-A’raf): ‘Ovo se odnosi na namaz.’ I rekao je (imam Ahmed): ‘Složni su učenjaci da se ovo odnosi na namaz.’ Prema ovome, ako se nalazim pored čovjeka koji uči Kur’an naglas i izgovaram subhanallah i la ilahe illallah, onda nisam obavezan slušati učenje Kur’ana ovog čovjeka, jer se ovo odnosi samo na namaz.

Međutim, kažem ovom bratu koji je pustio kasetu: ‘Nemoj je puštati kada ljudi ne obraćaju pažnju (na slušanje), jer najmanje što možemo reći jeste da je ovo slično riječima Uzvišenog Allaha: Oni koji ne vjeruju govore: “Ne slušajte ovaj Kur’an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!” Ako vidiš da tvoja braća ne žele slušati (Kur’an) i da su zauzeta sa razgovorom, nemoj puštati kasetu! Ukoliko želiš slušati Kur’an (sam za sebe) stavi slušalice u svoje uši.’ (Kur’an, sura Fussilet, 41:26)“

(Lika’atu-l-babi-l-meftuh [197/pitanje br. 26])

Pitanje: „Ponekad provedem mnogo vremena u kuhinji kako bi pripremila hranu svome suprugu i želim iskoristiti svoje vrijeme pa tako slušam učenje Kur’ana – nekad sa radija, a nekad sa kasete. Da li je ovaj moj postupak ispravan ili ne trebam ovo raditi, jer Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: ‘„A kad se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani.“’ (Kur’an, sura El-A’raf, 7:204)?“

Odgovor šejha, doktora Saliha El-Fevzana, Allah ga poživio:

„Nema prepreke da čovjek za vrijeme nekog posla sluša Kur’an sa radija ili kasete. Ovo nije u suprotnosti sa riječima Uzvišenog Allaha: ‘…vi ga slušajte i šutite…’, jer potrebno ga je slušati koliko god je čovjek u mogućnosti. Onaj koji pusti kasetu neka sluša Kur’an koliko god može.“

(El-Muntega min fetava El-Fevzan [3/pitanje br. 437])

Pitanje: Kakav je propis pustiti učenje Kur’ana sa radija ili kasete u kući kada čovjek izađe iz kuće kako bi posjetio svoju porodicu ili rodbinu?

Odgovor šejha Abdul-Aziza ibn Baza, Allah mu se smilovao, grijehe oprostio i u Džennet ga uveo:

„Nema prepreke u tome ako nema bespotrebnog i besmislenog govora (u toku učenja Kur’ana). Ako nema nikog ko govori ili priča bez potrebe za vrijeme učenja Kur’ana, onda nema prepreke za to. Međutim, ako je upaljeno učenje Kur’ana na radiju i neko govori ili priča bez potrebe, onda to nije u redu i preče je ugasiti učenje Kur’ana, jer je to vrsta nepoštivanja Kur’ana. U slučaju da je upaljeno učenje Kur’ana i nema nikog u blizini (radija) ili ima neko ko sluša, šuti ili spava onda nema prepreke.“

Kao što možemo vidjeti iz citiranih govora učenjaka, ako ne slušamo, ne pratimo i postoji potreba po pričanju, bolje je ugasiti ili „smanjiti“ učenje Kur’ana na televiziji, radiju, mobitelu ili nekom drugom mediju. A Allah najbolje zna.

“Znajte da nije do ovoga (pokazujući na glavu), već je do ovoga (pokazujući na srce)…”

Abdullah ibn Mesud i Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhum, smatrali su da je učenje Kur’ana po tertilu (polahko i s razmišljanjem), pa makar bilo manje po kvantitetu, bolje od učenja koje je brzo i veće po kvantitetu.

Dokaz ovom stavu jeste to što je cilj učenja Kur’ana ustvari razumijevanje i promišljanje Kur’ana i njegovih propisa, te njegova praktična primjena. Učenje (tilavet) Kur’ana i njegovo memorisanje (učenje napamet) samo su sredstvo koje pomaže u poimanju njegovih značenja i smislova. Tako je neko iz prvih generacija muslimana (selef) rekao: „Kur’an je objavljen kako bi se po njemu radilo, pa njegovo učenje (tilavet) uzmite kao sredstvo za njegovu primjenu!“ (Ibnul-Kajjim, „Zadul-me’ad“, 1/328)

Upravo zbog toga, oni koji se mogu nazvati čuvarima Kur’ana (ehlul-Kur’an) su oni koji po njemu rade i u praksi primjenjuju njegove propise, makar ga i ne znali napamet. S druge strane, oni koji nauče Kur’an napamet, a ne razumiju njegove smislove i još ne rade po njemu, takvi nisu njegovi čuvari, pa makar izgovarali njegove harfove precizno i besprijekorno. Osim toga, razumijevanje i promišljanje Kur’ana rezultira imanom, dok učenje koje nije time popraćeno upražnjava i pobožnik i griješnik, i vjernik i munafik, kao što Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Primjer munafika koji uči Kur’an je kao primjer bosiljka; miris mu je lijep, a okus gorak.“ (Ahmed, Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže)

S druge strane, ima onih koji smatraju da je bolje više učiti Kur’an po kvantitetu, makar to učenje bilo i brzo. Svoj stav argumentiraju hadisom koji prenosi Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko prouči jedan harf iz Kur’ana on za to ima nagradu kao za deset dobrih djela, a jedno dobro djelo vrijedi kao deset drugih. Ja, pri tome, ne kažem da je elif-lam-mim jedan harf, nego: elif je (zaseban) harf, i lam je (zaseban) harf, a i mim je (zaseban) harf.“ (Tirmizi, ocijenivši hadis vjerodostojnim)

Drugi argument zastupnicima ovog stava jeste i to što je Osman ibn Affan, radijallahu anhu, proučio Kur’an na jednom rekatu, te što su mnogi drugi ashabi i tabiini, također, dugo učili Kur’an.

Zaključujući ovu dilemu, Ibnul-Kajjim kaže da je ispravno da je sevap za učenje Kur’ana po tertilu i uz promišljanje njegovih poruka vredniji, dok je sevapa za kvantitativno učenje Kur’ana više. Onaj koji postupa kao u prvom slučaju, sliči onome koji kao sadaku udijeli veliki dragulj ili oslobodi roba koji ima veoma veliku vrijednost. U drugom slučaju, čovjek sliči onome koji udijeli kao sadaku veliki broj srebrenjaka (ali njihova vrijednost nije ni približna vrijednosti dragulja) ili oslobodi više robova čija je vrijednost mala.

Potkrepljujući ovaj svoj zaključak, Ibnul-Kajjim navodi da je Ebu Hamza rekao Ibn Abbasu kako brzo uči Kur’an, te da za jednu noć prouči cijeli Kur’an jednom ili dva puta. Na to mu je Ibn Abbas rekao: „Draže mi je da proučim jednu suru, nego da radim kao što ti radiš! Ako već tako radiš, onda pokušaj da učiš Kur’an tako da sam sebe čuješ i da nastojiš to razumjeti.“ (Ibnul-Kajjim, „Zadul-me’ad“, 1/328)

U drugom primjeru, Ibnul-Kajjim navodi da je Abdurrahman ibn Ebi Lejla pričao kako je kod njega došla neka žena i zatekla ga da uči suru Hud. Rekla mu je: „Abdurrahmane, zar tako učiš suru Hud?! Tako mi Allaha, ja evo već šest mjeseci učim ovu suru i još je nisam proučila!“ (Ibnul-Kajjim, isti izvor, 1/329)

Koji su to povodi i stvari koje mogu pomoći pri učenju Kur’ana napamet?

Svakako na prvom mjestu i najvažniji sebeb je – DOVA. Zamoli Allaha, azze we dželle, da te učini čuvarem Njegove Knjige. Jer doista kada Allaha zamoliš da ti podari neko od dobara ovog ili onoga svijeta, sigurno će Allah, ukoliko bude tako želio, udovoljiti tvojoj molbi.

Drugi savjet jeste da Kur’an napamet učiš pomalo i postepeno. Da odrediš sebi vird (broj stranica) koje trebaš u jednom danu proučiti. Taj broj neka bude u početku malen, kako bi s njim održavao jačinu svog učenja i hifza. Ovom prilikom bih naveo primjer jednog čovjeka koji danas ima više od 80 godina, a postao je hafiz tek nakon svoje 60 godine. Na moj upit kako je uspio da to postigne, rekao mi je da je svaki dan učio i ponavljao samo jedan ili dva ajeta. S tom praksom je bio ustrajan sve dok ga Allah, azze we dželle, nije počastio s hifzom cijelog Kur’ana. Stoga, ako želiš da naučiš Kur’an napamet – uči ga pomalo. A potom povećavaj učenje i povećavaj ponavljanje.

(Učenje Kur’ana napamet bi trebalo prerasti u naviku. Postepenim povećavanjem broja stranica i broja naučenih i ponovljenih ajeta srce i mozak se pripremaju za daljnja opterećenja. To je slično uvježbavanju tijela da podnese velike napore. Prim. prev.)

Treći korak jeste, a ovo je i moja oporuka i savjet tebi, da na noćnom namazu ponavljaš stranice koje si naučio napamet. Jedan od najvećih povoda jačine hifza jeste ponavljanje i učenje naučenog u noćnom namazu. Ono što u toku dana memorišeš od Kur’ana, ponavljaj to noću stojeći u namazu. Ova će ti praksa uveliko pomoći pri učenju Kur’ana napamet i očuvanju jačine hifza.

Četvrta stvar koju ti preporučujem je da se potrudiš da razumiješ i saznaš značenja onih ajeta koje naučiš. Jer insan neće prestati s čestim memorisanjem Kur’ana i potragom za ilmom, sve dok mu Allah, azze we dželle, ne učvrsti usvojeno znanje.

A što se tiče petog i posljednjeg povoda – razvij u sebi jaku žudnju koja će te stalno motivisati i vući ka učenju Kur’ana napamet. To se odnosi na prisjećanje dunjalučkih i ahiretskih blagodati koje je Allah, azze we dželle, pripremio za čuvare Kur’ana. Doista, Allah govoreći o hafizima Kur’ana kaže: „A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je znanje dato…“ Kur’an, El-Ankebut, 49.

Pa ako želiš da Allah, azze we dželle, učini Kur’an nurom u tvome srcu – uči ga napamet sve dok tvoja prsa ne budu u sebi čuvala tragove vjerovjesništva. A vjerovjesništvo s kojim je Allah, azze we dželle, poslao Svog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, jesu – Kur’an i ono što mu je slično, sunnet.

Također, prisjećaj se blagodati i počasti koje je Allah, azze we dželle, pripremio za hafize Kur’ana. Prenosi se u sahih hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem rekao: „Kazat će se nosiocu Kur’ana na Sudnjem danu: ‘Uči Kur’an razgovjetno i uzdiži se kao što si ga učio na dunjaluku; zaista je tvoja deredža u Džennetu ondje gdje proučiš zadnji ajet.”’ (Tirmizi, Ebu Davud, od Abdullaha ibn Amra, r.a. Vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.)

Hafiz neće prestati s učenjem ajeta sve dok ne stigne do posljednjeg ajeta kojeg je naučio napamet iz Allahove Knjige. Ove nagrade, koje je Allah pripremio za hafize Njegove Knjige, će ti pomoći i podstaći te na memorisanje Kur’ana i održavanje naučenog. A Uzvišeni Allah najbolje zna.

Kur'an sadrži 114 sura, 6.666 ajeta, 30 džuzeva (dijelova), svaki džuz dijeli se na četiri manja dijela, a taj manji dio naziva se hizb, tako da Kur'an sadrži ukupno 120 hizbova.

Od 114 sura, 86 je mekanskih (objavljene su u Mekki), a 28 je medinskih (objavljene su u Medini).

Svaka sura počinje bismillom, osim devete sure, Et-Tevbe, a sura En-Neml sadrži dvije bismille.

Šest sura nosi naziv po imenima Allahovih poslanika: Junus, Hud, Jusuf, Ibrahim, Muhammed i Nuh.

Najduža sura u Kur'anu je El-Bekare i ona ima 286 ajeta, a najkraća je sura El-Kevser i ona ima 3 ajeta.

Prva sura u Ku'ranu je El-Fatiha, a zadnja je En-Nas, na osnovu poznatog redoslijeda u Kur'anu, a ne na osnovu vremena objavljivanja. Da su sure poredane na osnovu vremena objavljivanja, onda bi prva sura bila El-Alek (Ikre’), a zadnja En-Nasr (Iza džāe).

Neke sure imaju više naziva i imena, a sura El-Fatiha ima više od dvadeset naziva: El-Fatiha, Ummul-Kitab, Es-seb'ul-mesani, El-Kenz, El-Vafije, El-Kafije, Eš-Šafije, itd.

Kur'anske sure dijele se na: ”Es-Seb'ut-tavāl” – sedam dugih sura, ”El-Miūn” – sure koje imaju manje ili više od sto ajeta, ”El-Mesāni” – ”ponavljajuće” sure, jer u njima imaju ajeti koji se ponavljaju i  ”El-Mufessal – posljednje sure Kur'ana koje počinju od sure El-Hudžurat.

Najduži ajet u Kur'anu je 282. ajet iz sure El-Bekare (ajet o dugu).

Riječ ”vel jetelettaf” koja se nalazi u devetnaestom ajetu sure El-Kehf je riječ koja označava sredinu Kur'ana.

Dvadeset i devet sura počinje tzv. kraticama, odnosno tajanstvenim slovima ili inicijalima, a to su: El-Bekara, Ali Imran, El-A'raf, Junus, Hud, Jusuf, Er-Ra'd, Ibrahim, El-Hidžr, Merjem, Taha, Eš-Šuara, En-Neml, El-Kasas, El-Ankebut, Er-Rum, Lukman, Es-Sedžde, Jasin, Sād, El-Gafir, Fussilet, Eš-Šura, Ez-Zuhruf, Ed-Duhan, El-Džasije, El-Ahkaf, Kaf i Nun.

Pet sura počinje riječima ”El-Hamdu lillahi” (El-Fatiha, El-En'am, El-Kehf, Saba, Fatir).

Sedam sura počinje sa tesbihom i veličanjem Allaha riječima: sebbeha ili jusebbihu ili subhane, a to su: El-Isra’, El-Hadid, El-Hašr, El-Džumua’, Et-Tegabun, El-E'ala).

Tri sure počinju riječima: ”Ja ejju hen-nebijju” – ”O Allahov Poslaniče!”, a to su: El-Ahzab, Et-Talak i Et-Tahrim.

Tri sure počinju riječima: ”Ja ejjuhellezine amenu” – ”O vjernici!”, a to su: El-Ma'ida, El-Hudžurat, El-Mumtahina.

Dvije sure počinju riječima: ”Ja ejjuhen-nasu!” – ”O ljudi!”, a to su: En-Nisa’ i El-Hadždž.

Petnaest sura počinje različitim zakletvama, a to su: Es-Saffat, Ez-Zarijat, Et-Tur, En-Nedžm, El-Murselat, En-Naziat, El-Burudž, Et-Tarik, El-Fedžr, Eš-Šems, El-Lejl, Ed-Duha, Et-Tin, El-Adijat, El-Asr.

Pet sura počinje riječju ”Kul!” – ”Reci!”, a to su: El-Džinn, El-Kafirun, El-Ihlas, El-Felek i En-Nas.

Petnaest kur'anskih sura u sebi sadrže tzv. ”Sedždeit-tilaveh” i poslije proučenih ajeta u kojima se nalazi sedžda, treba učiniti sedždu. To su ove sure: El-A'raf, Er-Ra'd, En-Nahl, El-Isra’, Merjem, El-Hadždž (dvije sedžde), El-Furkan, En-Neml, Es-Sedžde, Sād, Fussilet, En-Nedžm, El-Inšikak i El-Alek.

Ime Allah u Kur'anu je spomenuto 2.697 puta.

Riječ ”ilah” – Bog, spomenuta je u Kur'anu 80 puta.

Riječ ”Kur'an” spomenuta je u Kur'anu 58 puta.

Riječ ”Džibril” spomenuta je u Kur'anu tri puta, dva puta u suri El-Bekara i jednom u suri Et-Tahrim.

Riječ ”meleci” spomenuta je u Kur'anu 68 puta.

Riječ ”el-džinn” (u jednini i množini) spomenuta je u Kur'anu 36 puta.

Riječ ”Iblis” spomenuta je u Kur'anu 11 puta.

Riječ ”eš-šejtan” spomenuta je u Kur'anu 68 puta.

Riječ ”en-nas” – ljudi, spomenuta je u Kur'anu 241 puta.

Riječ ”en-nisa” – žene, spomenuta je u Kur'anu 38 puta.

Riječ ”nebijj” – poslanik, spomenuta je u Kur'anu 43 puta.

Ime posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s.,  spomenuto je u Kur'anu četiri puta i to u sljedećim surama: Ali Imran, El-Ahzab, Muhammed i El-Feth.

Adem, a.s., spomenut je u Kur'anu 25 puta.

Nuh, a.s., spomenut je u Kur'anu 43 puta.

Hud, a.s., spomenut je u Kur'anu 4 puta.

Salih, a.s., spomenut je Kur'anu 9 puta.

Ibrahim, a.s., spomenut je u Kur'anu 69 puta.

Lut, a.s., spomenut je u Kur'anu 27 puta.

Ismail, a.s., spomenut je u Kur'anu 12 puta.

Ishak, a.s., spomenut je u Kur'anu 17 puta.

Riječ ”Israil” spomenuta je u Kur'anu 43 puta.

Jakub, a.s., spomenut je u Kur'anu 16 puta.

Jusuf, a.s., spomenut je u Kur'anu 27 puta.

Davud, a.s., spomenut je u Kur'anu 16 puta.

Sulejman, a.s., spomenut je u Kur'anu 17 puta.

Musa, a.s., spomenut je u Kur'anu 136 puta.

Harun, a.s., spomenut je Kur'anu 20 puta.

Šuajb, a.s., spomenut je u Kur'anu 11 puta.

Ejub, a.s., spomenut je u Kur'anu 4 puta.

Junus, a.s., spomenut je u Kur'anu 4 puta.

Isa, a.s., spomenut je u Kur'anu 25 puta.

Merjem, a.s., spomenuta je u Kur'anu 34 puta.

Zekerijja, a.s., spomenut je u Kur'anu 7 puta.

Jahja, a.s., spomenut je u Kur'anu 5 puta.

El-Jese'a, a.s., spomneut je u Kur'anu dva puta.

Ilijas, a.s., spomenut je u Kur'anu dva puta.

Zul-Kifl, a.s., spomenut je u Kur'anu dva puta.

Mekka je spomenuta u Kur'anu jedanput, a Medina 14 puta.

Riječ ”Ahiret” spomenuta je u Kur'anu 115 puta, a riječ ”dunjaluk” također 115 puta.

Riječ ”Džennet” spomenuta je u Kur'anu 66 puta, a riječ ”vatra” 126 puta.

Riječ ”es-salat” – namaz, spomenuta je u Kur'anu 67 puta.

Riječ ”ez-zekat” – zekat, sadaka, spomenuta je u Kur'anu 32 puta.

Riječ ”El-jevm” – ”dan” (24 sata), spomenuta je u Kur'anu 349 puta, a riječ ”senetun” – ”godina”, spomenuta je u Kur'anu sedam puta.

Riječ ”en-nehar” – dan, spomenuta je u Kur'anu 54 puta, a riječ ”el-lejl” – noć, spomenuta je 74 puta.

Islam? 30 činjenica o Islamu koje možda niste znali

Činjenice o Islamu koje možda niste znali

Što znači “Allah”?

8. «Allah» je arapska riječ koja znači «Bog». Muslimani također vjeruju da je «Allah» jedno od Božjih imena.

9. Allah nije samo Bog muslimana. On je Bog svih ljudi i svih stvorenja. Samo zato što ljudi koriste različita imena kada govore o Bogu, to ne znači da postoji više bogova. Mnogi južnoamerikanci za Boga kažu «Dios» i mnogi francuzi za Boga kažu «Dieu» a pri tome misle na istog Boga. Mnogi arapi židovi i arapi kršćani zovu Boga «Allah» a riječ «Allah» (u arapskom pismu) pojavljuje se na zidovima mnogih arapskih crkvi i na stranicama arapskih biblija. Iako razumijevanje koncepta Boga može varirati između različitih vjerskih (religioznih) skupina, to ne mijenja činjenicu da je Gospodar i Stvoritelj Svemira, Bog svih ljudi.

10. Islamski koncept Boga je da je On Onaj koji voli, Milostiv i Samilostan. Islam također uči da je On Onaj koji sve zna i koji je najbolji sudija, i shodno tome će kažnjavati ili oprostiti. Međutim, Allah je jedne prilike rekao Muhammedu, neka je na njega mir i blagoslov: «Moja milost je pretekla moju srdžbu». Dakle, Islam uči ravnoteži između straha i nade, štiteći tako osobu kako od (pretjeranog) samozadovoljstva tako i od očaja.

11. Muslimani vjeruju da je Bog objavio 99 Svojih imena ili svojstava, u Kur’anu. Kroz ta imena svaki čovjek može upoznati svog Gospodara. Neka od tih imena su: Milostivi, Onaj koji sve zna, Zaštitnik, Opskrbitelj, Onaj koji je blizu, Prvi, Posljednji, Skriveni, i Izvor svakog mira.

12. Kršćanski koncept “vicarious atonement” (tj. ideje da je Isus umro kako bi se iskupio za grijehe čitavog čovječanstva) je stran islamskom konceptu osobne odgovornosti. Islam uči da će na Sudnjem Danu svaki čovjek biti proživljen te će odgovarati Bogu za svaku svoju riječ i djelo. Shodno tome, musliman praktičar uvijek teži ka dobru dok se u isto vrijeme nada i moli za Božje prihvaćanje i milost.

Tko je Muhammed s.a.w.s / Muhamed ?

13. Muslimani vjeruju u sve poslanike koji su došli prije Muhammeda, od Adema do Ise, alejhumu selam. Muslimani vjeruju da su svi oni došli sa istom porukom, dobrovoljnog/svojevoljnog pokoravanja Božjoj volji (Islam, u općem smislu) različitim ljudima u različitim vremenima. Muslimani također vjeruju da su oni bili «muslimani» (ponovno, u općem smislu) s obzirom da su slijedili istinsku Božju uputu i pokoravali se Njemu Jednome.

14. Muslimani niti obožavaju Muhammeda niti se mole putem njega (ne uzimaju ga za posrednika). Muslimani samo i jedino obožavaju Nevidljivoga (Skrivenoga) i Sveznajućeg Stvoritelja, Allaha.

15. Muslimani prihvaćaju originalnu, neizmjenjenu Toru (kao što je objavljena Musau, alejhi selam) i originalnu neizmjenjenu Bibliju (kao što je objavljena Isau, alejhi selam) pošto su te Knjige objavljene od Boga. Međutim, ni jedna od tih Knjiga danas ne postoji u svome originalu ili u svojoj cijelosti. Stoga, muslimani slijede posljednju, finalnu i sačuvanu Božju Objavu, Kur’an.

Tko je napisao Kur’an?

16. Kur’an nije napisao Muhammed. Kur’an je došao od Boga, objavljen je Muhammedu (preko meleka Džibrila/anđela Gabrijela) i zapisan je u fizičkoj formi od strane njegovih ashaba/sljedbenika.

17. Originalni arapski tekst Kur’ana ne sadrži nikakve nedostatke ili kontradiktorne stvari, i nije promijenjen od svoje objave.

18. Aktualni (postojeći) Kur’ani koji potječu iz 7.stoljeća, cjeloviti i netaknuti, izloženi su u muzejima u Turskoj i na ostalim mjestima diljem svijeta.

19. Da se svi Kur’ani koji danas postoje na svijetu unište, originalni Kur’an, objavljen na arapskom jeziku bi i dalje ostao. To je zato što su milijuni muslimana, koji se zovu «hafizi» (ili «čuvari») zapamtili slovo po slovo Kur’ana, od početka do kraja, svaku riječ i svaki slog. Također, stotine milijuna muslimana diljem svijeta, svakodnevno iz pamćenja precizno uče poglavlja iz Kur’ana, na svakom od 5 obaveznih namaza.

Kako se islam proširio?

20. Neki kažu da se rano, brzo širenje Islama, desilo nasilno uz upotrebu mača. Iako je točno da se muslimansko carstvo u početku širilo, najvećim djelom, preko bitaka i osvajanja (uobičajena pojava u to doba), sama religija Islam se nikada nije nasilno nametala onima koji su živjeli pod muslimanskom vlašću. Ustvari, nemuslimani su imali pravo da ispoljavaju svoju vjeru, sve dok su plaćali porez koji se zvao «džizija». Tokom mračnog doba, židovi, kršćani i ostali, su bili zaštićeni od strane muslimana, od religijskih progona koji su se u to vrijeme događali u Europi. Islam uči da u vjeri nema prisile (Kur’an 2:256 i 10:99). Za više informacija, pročitajte «Širenje Islama u svijetu» Thomasa Arnolda.

   Islam i terorizam ?

21. Terorizam, neopravdano nasilje i ubojstvo «neborbenih» civila (pa čak zastrašivanje, prijetnja ili njihovo ozljeđivanje) je apsolutno zabranjeno u Islamu. Islam je sistem života koji ima za cilj donijeti mir jednom društvu bez obzira bili to muslimani ili ne. Ekstremni postupci onih koji tvrde za sebe da su muslimani mogu biti posljedica njihovog neznanja, frustracija, nekontroliranog bijesa ili političkih (ne religijskih) ambicija. Bilo tko, tko odobrava ili čini neko djelo terorizma u ime Islama, takav u osnovi ne slijedi Islam te on ustvari time krši sama njegova načela i principe. Ti ljudi su pojedinci sa svojim vlastitim, osobnim stavovima i planovima. Fanatični muslimani ne predstavljaju prava učenja Islama kao što ni fanatični kršćani ne predstavljaju prava učenja kršćanstva, niti kao što fanatični židovi ne predstavljaju prava učenja Judaizma. Najistaknutiji primjeri takvih «religijskih» fanatika su Anders Behring Breivik, norveški terorist koji je 2011. godine, tvrdio u svom proglasu da je «100% kršćanin» i Baruch Goldstein, počinitelj masakra u Hebronu 1994.godine kojeg su neki židovi smatrali «herojem» i «svecem». Ekstremizam i fanatizam su problemi koji nisu vezani samo za muslimane. Tko god misli da su svi muslimani teroristi, trebaju imati na umu da terorističke skupine poput: ISIS-a (tj.ISIL-a), Al-Qa’ide, i Boko Harama, također ubijaju muslimane. Također, bivši boksač Muhammed Ali, možda i najslavnija osoba našeg vremena, je musliman praktičar.

Da li je “džihad” sveti rat?

22. Riječ «džihad» ne znači «sveti rat». Ta riječ u stvarnosti označava «borbu» ili «težnju». U religijskom kontekstu to označava borbu (težnju) čovjeka da uspješno podčini svoju volju, Allahovoj volji. Neki muslimani mogu reći da idu u «džihad» kada se bore u ratu kako bi obranili sebe ili ostale ljude, ali oni to kažu jer ako uspiju u tome, to će bit ogromna borba. Ali, postoje i mnoge druge vrste džihada koje su puno važnije za svakodnevni život jednog muslimana/ke, kao što je borba protiv lijenosti, vlastitog ega, borbe protiv vladara tiranina ili protiv šejtanskih iskušenja, itd…Ajete o tkz. «svetom ratu» u Kur’anu, možemo promatrati iz dva ugla: A) Pojam «sveti rat» se ne pojavljuje niti u tekstu Kur’ana na arapskom jeziku, niti u nekom drugom klasičnom učenju Islama. B) Velika većina ajeta u Kur’anu koji se tiču nasilja, odnose se na ratne situacije u kojima je muslimanima dozvoljeno da se brane protiv nasilja i agresije. Svaka razumna, intelektualna analiza konteksta i povijesnih okolnosti koji se vežu za te ajete, a koja često biva ignorirana od strane «sveznalica» ili nasilnih ekstremista, potvrđuje da je to istina. Ostali ajeti u kojima se spominje nasilje govore o zaustavljanju opresije, smrtnoj kazni, i sl.

Pravo žena u islamu?

23. Žena u Islamu nije potlačena. Svaki muškarac musliman koji ugnjetava ženu ne slijedi Islam ispravno. Od mnogih učenja Muhammeda, neka je na njega Allahova mir i spas, koja štite prava i dostojanstvo žena je njegova izreka (hadis): «…najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim suprugama».

24. Islam daje ženi mnoga prava u kući i u društvu. Među njih spada i pravo na vlastitu zaradu, pravo na financijsku podršku, na vlastiti imetak, pravo na obrazovanje, na nasljedstvo, pravo na lijepo ophođenje, na glasanje, pravo na mehr, pravo na zadržavanje djevojačkog prezimena, pravo na obavljanje namaza u džamiji, pravo na razvod, itd…

25. Žena muslimanka nosi maramu (hidžab) s ciljem ispunjenja Allahove odredbe (volje) a koja je vezana za pristojno odijevanje. Ovu vrstu odijevanja upražnjavale su pobožne žene kroz vrijeme, kao što su: katoličke časne sestre, Majka Tereza, i Djevica Marija (u Islamu poznatija kao Merjema).

26. Prisilni brakovi, ubojstva iz časti, obrezivanje žena, i zatvaranje žena u njihove domove su zabranjeni u Islamu. Ovi postupci proizlaze iz duboko ukorijenjenih kulturnih tradicija i/ili nepoznavanja pravih islamskih učenja ili kako ta ista učenja primijeniti u društvu. Dogovoreni brakovi su dozvoljeni u Islamu ali nisu potrebni. Ustvari, jedan od uvjeta za važeći ugovor islamskog braka je uzajamni pristanak obiju strana na brak. Razvod je također dozvoljen pod uvjetom da se slijede islamske smjernice koje štite prava svih uključenih strana, posebice žena i nerođene djece.

Nacija islama?

27. Islam i «Nacija Islama» su dvije različite religije. Islam je religija za sve rase i nalaže obožavanje Jednoga, Nevidljivog Boga, koji nikada nije uzeo ljudski oblik. U drugu ruku, «Nacija Islama» je pokret usmjeren ka ne-bijelcima koji propovijedaju da se Bog pojavio kao muškarac po imenu Fard Muhammed i da je Elijah Muhammed bio poslanik. Prema izvornom Islamu, to su bogohulna vjerovanja koja se suprotstavljaju temeljnom vjerovanju koje je definirano u samom Kur’anu i u ostalim vjerodostojnim tekstovima (hadisima Poslanika Muhammeda, neka je na njega Allahov mir i spas). Sljedbenici «Nacije Islama» pridržavaju se određenih islamskih principa koja su pomiješana sa ostalim praksama i vjerovanjima koja su u potpunosti strana autentičnim islamskim učenjima. Kako bi bolje shvatili te razlike, pročitajte o Malcolmu X, njegovom hodočašću u Mekku i njegovim kasnijim izjavama za medije. Islam uči jednakosti među rasama (Kur’an 49:13).

28. Nisu svi muslimani arapi, sa bliskog istoka ili afričkog podrijetla. Islam je univerzalna religija i sistem života koji uključuje sljedbenike svih rasa. Muslimana ima u gotovo svakoj zemlji na svijetu. Arapi sačinjavaju samo 20% od ukupnog broja muslimana u svijetu. Zemlje sa najvećom populacijom muslimana ne nalaze se na Bliskom Istoku. Indonezija broji preko 200 milijuna muslimana te Pakistan i Indija koji zajedno broje preko 350 milijuna muslimana.

Da li se muslimani mole “Crnom kamenu? / ” Što je to Ka’ba?

29. Muslimani okreću svoje lice u pravcu Ka’be u Mekki, u Saudijskoj Arabiji, tokom 5 dnevnih namaza. Ka’ba je kamena struktura u obliku kocke koju je sagradio poslanik Ibrahim (Abraham) i njegov sin Ismail (Išmael) na istim temeljima na kojima se vjeruje da je poslanik Adem sagradio bogomolju za obožavanje Jednoga Boga. Muslimani ne obožavaju Ka’bu. Ona služi kao žarišna točka za muslimane diljem svijeta, ujedinjujući ih u obožavanju Boga i simbolizirajući njihovu zajedničku vjeru, duhovno središte i smjer. Zanimljivo je to da je unutrašnjost same Ka’be prazna.

Što je hadž?

30. Hadž je godišnje hodočašće u Mekku koje obavlja otprilike oko 3 milijuna muslimana iz svih krajeva Zemlje. Hadž se obavlja s ciljem izvršavanja jednog od temeljnih stubova Islama. Obredi hadža podsjećaju na/obilježavaju borbu Abrahama (Ibrahima), njegove žene Hadžere i njihovog sina Išmaela (Ismaila) u pokoravanju Jednom Bogu.