Ramazan i Post



Podsjetnik za polovinu ramazana

Kratki podsjetnik da provjerite sebe da li ste na dobrom putu ka uspješnom ramazanu

• Preispitajte svoj nijet. Zašto postite? Da li donosite nijjet za post svaki dan? Da li postite zbog Allahovog zadovoljstva i slijeđenja Sunneta Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? To bi trebao biti vaš glavni razlog i motivacija.

• Kontrolišite unos hrane i pića u vaš organizam. Po pitanju hrane morate biti veoma disciplinovani. Previše hrane će vam otežati ibadete poput teravije i noćnog namaza, činit će vas pospanim, i otežavaće vam osnove razumnog razlučivanja. Ne pretjerujte ni u čemu a posebno u hrani! Ako ste se ovog ramazana prejedali, prestanite! Imate još vremena do kraja ramazna da se popravite, ako Bog da.

• Pratite svoje ibadete, napravite plan da uspijete proučiti hatmu do kraja ramazana ukoliko ste popustili i kasnite s učenjem. Ne ostavljajte sve za kraj ili zadnjih 10 dana ramazana. Možda ih neki od nas neće niti doživjeti! Ono što možeš učiniti danas, ne ostavljaj za sutra. Skupljaj svoja dobra djela i ne zaboravi ona se u ramazanu mnogostruko uduplavaju!

• Ovo je mjesec Kur’ana, nemojte da vam prođe ramazan a da niste proučili barem jednu hatmu Kur’ana i da niste pročitali prijevod ili Tefsir Kur’ana, zbog svog vlastitog shvatanja, razmišljanja i primjenjivanja. Koliko god da pročitate, imati će te sevap, ako Bog da!

• Izbjegavajte distraktcije-smetnje; udaljite se od TV-a, računara, mobitela, Facebook-a, Twittera, You Tube-a. Za te stvari imate preostalih 11 mjeseci u godini. Nemojte bacati ovu zlatnu priliku da postignete Allahov oprost za vaše grijehe! Ovo je mjesec čišćenja stoga ne prepuštajte svom nefsu kontrolu nad svojim životima. Ne budite naivni.

• Neka vam ramazan bude odskočna daska za ostatak godine. Usvojite nove navike, odviknite se od starih i loših navika. Promijenite kod sebe stvari koje ne volite ili koje nastojite da eliminišete. Trudite se i dovite mnogo Allahu da vas pomogne u tome, jer Allah voli kada od njega molite za pomoć na putu popravljanja na bolje radi Njegovog zadovoljstva.

• Izbjegavajte loš govor, psovanje, ogovaranje itd. Izbjegavajte ljude i mjesta gdje vas ovako nešto čeka. Nemojte bespotrebno ćaskati i tratiti dragocjeno vrijeme koje možete provesti u zikru i ibadetu. Čuvajte svoj jezik i svoja djela, posebno u ovom mjesecu.

• Udjeljujte što više sadake. Ovo je mjesec kada se i te kako isplati biti darežljiv. Ovo je investicija čija isplata i profit će se očitati na onom svijetu. Ne budite škrti prema sebi, jer sve što udjelite drugima će te naći na svojoj vagi na onom svijetu. Ovo je jedinstvena prilika!

• Uživajte u Allahovoj milost i blagodatima. Nasmiješite se, to je od Sunneta, uživajte sa svojim porodicama, rodbinom, prijateljima, džematlijama, iskoriste i tu blagodat stjecanja dobrih djela. Budite od koristi svojoj porodici i ostalim muslimanima.

• Iskoristite blagodat dove! Blagodat noćnog namaza, sedžde, prediftarskog vremena…sjetite se u dovih svih napaćenih i unesrećenih, bolesnih, gladnih i žednih, siročadi i onih koji su potlačeni. Ne budite škrti u svojim dovama za Ummet i za ostale muslimane, jer ne zaboravite da se dova za odsutnog ne odbija, a na svaku vašu dovu za drugog, meleki aminaju i dove za tebe.


Sve što trebaš znati o ciljevima posta (2. dio)

2. Čišćenje duše

„Ibn Hadžer el-Askalani spominje da su se učenjaci složili da se postom želi onaj post koji je čist od grijeha u djelu i govoru. U stvarnosti su se ljudi podijelili na više vrsta, kada je post u pitanju, pa ima onih čiji je post puko uzdržavanje od hrane i pića, a pored toga čine mnoge grijehe: gledaju u žene koje im nisu halal, slušaju zabranjene pjesme u kojima ima razvratnog govora i grijeha, ružno govore, ogovaraju, prenose tuđe riječi, lažu… Da li je ovo post čovjeka koji želi Džennet? Istinu je rekao Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječima: ’Neki će postači od posta imati samo glad i žeđ, a neki će klanjači od namaza imati samo bdijenje i umor.’[16] (…) Zato, oni koji su nemarni prema svom postu smatraju se uskraćenim bankrotima u mjesecu posta, dobrote i dobročinstva.

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ’Znate li ko je bankrot?’ Ashabi rekoše: ’To je onaj koji nema ni srebrenjaka ni robe.’ Poslanik reče: ’Bankrot je onaj čovjek iz mog ummeta koji dođe na Sudnjem danu sa namazom, postom, zekatom i hadžom, a nekog je uvrijedio, nekog je potvorio, nekog je pokrao, nekom je krv prolio, pa svakog od njih da dio svojih dobrih djela, a ukoliko mu nestane dobrih djela prije nego što im se oduži, bit će mu natovareni njihovi grijesi, a zatim će biti bačen u vatru.’[17]

Poenta je u tome da čovjek cijelim svojim bićem posti od onoga što je Allah zabranio, u ramazanu i drugim mjesecima. Ramazan je godišnja stanica za duhovno čišćenje, i ako musliman ramazanom posti od harama – ne znači da mu to postaje dozvoljeno u drugom mjesecu. Neka ramazan bude imanska opskrba za sve sljedeće mjesece, i odgojni kurs kojim će povećati kredit dobrih djela i pojačati samoobračun i sustezanje od harama. Uzvišeni je rekao: A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao džennet će boravište biti sigurno. (en-Nazi’at, 40-41.)

Ukoliko se musliman susteže od harama samo ramazanom, i čim zađe Sunce zadnjeg dana ramazana vrati se grijesima kao da ništa nije bilo – na njega se potpuno odnosi izreka imama Ahmeda i Fudajla ibn Ijada koji kažu: ’Loš li je narod koji ne zna za Allaha osim u ramazanu.’

Neka se takvi boje Allaha i Njegove kazne, i neka znaju da ih taj takav post neće spasiti od Allahove kazne i obračuna pred Njim. Čuditi se je stanju nekih ljudi koji znaju za Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: ’Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana brišu grijehe između njih.’, a kao da zaboravljaju ili se prave da ne znaju ostatak hadisa: ’ukoliko se klone velikih grijeha’. Nek čovjek obračuna svoju dušu, neka obnovi svoju teubu Allahu i nek se udalji od ružnih osobina, riječi i djela, jer je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ’Ko ne ostavi ružan govor i rad po njemu – Allahu ništa ne treba njegovo ostavljanje hrane i pića.’[18] , i: ’Kada neko od vas posti, neka ne bude nepristojan i neka se ne ponaša kao džahil, a ako ga neko opsuje neka kaže: ’Ja postim.’’[19] Imam Ibn Redžeb el-Hanbeli spominje da je jedan od učenjaka prvih generacija rekao: ’Najlakši post je ostavljanje hrane i pića.’ A Džabir je rekao: ’Kada postiš, neka poste tvoj sluh, vid i jezik od laži i harama, nemoj uznemiravati komšiju, okiti se smirenošću i nemoj u danu kada postiš biti kao u danima kada ne postiš.’[20] “[21]

Šejh Abdulmedžid Džumu’a kaže: „Od ljepota posta je i to što on navikava dušu na strpljivost i podnošenje teškoća na Allahovom putu. Post obuhvata sve tri vrste sabura: sabur na izvršavanju naređenog, sabur na klonjenju zabranjenog i sabur na Allahovom određenju. Ko upotpuni ove tri vrste sabura taj je upotpunio tu osobinu i dostigao njen vrhunac. Postač je strpljiv na izvršavanju naređenog jer svoju dušu tjera na izvršavanje Allahove naredbe posta; strpljiv je na klonjenju zabranjenog jer se kloni onoga što mu je zabranjeno (u toku posta), i strpljiv je na Allahovom određenju jer tjera svoju dušu da bude zadovoljna osjećajem gladi i žeđi koji mu je određen dok posti.“[22]

„Post je sredstvo postizanja čednosti, ukroćivanja duše i njenih uzburkanosti, gašenja vatri njene strasti i sužavanja šejtanovih puteva i vesvesa. Zato je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podsticao na post mladiće koji se ne mogu ženiti a boje se fitne za sebe, rekavši: ’O skupino mladića, ko od vas može – nek se oženi, jer mu je to bolje za spuštanje pogleda i čuvanje stidnog mjesta, a ko ne može – neka posti, jer je to za njega el-vidža’ (kastracija)’.[23] Imam Ibnul-Kajjim kaže: ’Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, im je ukazao na djelotvoran lijek koji je propisan za ovu stvari (a to je brak), a ukoliko ne mogu – ukazao im je na alternativu – a to je post, jer on slama strast i sužavanjene puteve. (…) Rijetko se desi da neko neprekidno posti, a da mu strast potpuno ne oslabi ili umre, dok je islamski post koriguje.’[24] “[25]

„Post uzrokuje strahopoštovanje prema Allahu tajno, a kamoli javno, jer samo Allah vidi šta radi postač (u tajnosti), i on se može tajno iftariti bez da ga vie ljudi, ali se toga suzdržava bojeći se Allaha Uzvišenog.“[26]

„Post odgaja dušu da se okiti lijepim karakternim osobinama, poput trpeljivosti i strpljenja, navikava je da suzbija srdžbu i smiruje ljutnju, zbog Poslanikovih, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: ’Kada neko od vas posti, neka ne bude nepristojan i neka se ne ponaša kao džahil, a ako ga neko opsuje neka kaže: ’Ja postim.’, pa postač sprečava svoju dušu da uradi ono što je u mogućnosti.“[27]

„Post čisti dušu od škrtosti i odgaja je na plemenitosti i velikodušnosti, kao što kaže Ibn Abbas: ’Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je bio najvelikodušniji čovjek, a posebno je bio velikodušan u ramazanu, kada bi se sastajao sa Džibrilom svake noći i učio pred njim Kur’an. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je bio darežljiviji nego plodonosni vjetar.’[28] Njegova darežljivost se povećavala u ramazanu jer je to sezona dobrih djela u kojem se za njih višestruko nagrađuje. Time je postačima pomagao u njihovom postu i opremao ih onim čime će se iftariti, kako bi postigao nagrade koje oni imaju.“ [29]

„Post odgaja dušu da se natječe u sticanju dobrih djela, zbog Poslanikovih, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: ’Kada nastupi prva noć ramazana, šejtani i zli džini bivaju okovani, a sve džehennemske kapije zaključane, dok se sva džennetska vrata otvaraju i iz njih poziva telal: ’O ti koji želiš dobro – priđi, o ti koji želiš zlo – sustegni se!’, i Allah svake noći oslobađa neke ljude od vatre.’[30] “[31]

3. Suosjećanje sa siromašnima

„Jedna od veličanstvenh intencija posta jeste kušanje gladi i neimaštine i podsjećanje na siromahe koji uvijek pate od neimaštine. Tada se čovjek prisjeti svoje siromašne braće koji neprestano kušaju gorčinu gladi i žeđi. (…) Kako je samo lijepa ova intencija koju Zakonodavac utka u post, i nema sumnje da on uzrokuje međusobnu povezanost duša postača najčvršćom vezom. Da li suosjećamo sa našom braćom kojima je zemlja postelja, a nebo pokrivač, čija je hrana lošeg kvaliteta, a opskrba krajnje oskudna? Zar nam ne dolikuje da dijelimo njihove patnje i budemo od onih koji će ih utješiti? Zato učenjaci spominju da je jedno od imena mjeseca ramazana – mjesec utjehe, jer u njemu bogati tješe svoju siromašnu braću. Ugledajmo se na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji je, po riječima Ibn Abbasa, bio najvelikodušniji čovjek, a to se najviše ispoljavalo u ramazanu. Zato su učenjaci posebno podsticali na iftarivanje postača siromaha, sve bogataše, da ih nahrane i osjete solidarnost sa njima, jačajući tako društvene veze. El-Bejheki prenosi od Ummu Ammare bint Ka’b el-Ensarije da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ušao kod ne, pa mu je spremila da jede, a on joj reče: ’Jedi.’ Ona mu odgovori: ’Ja postim.’ Poslanik reče: ’Kada neko jede kod postača, meleki ga blagosiljaju sve dok ne završe sa jelom.’[32] , a u rivajetu kod Tirmizija: ’dok se ne zasite.’[33] Iftarivanje postača ne znači da drugu ili siromahu daš nekoliko hurmi i vodu, već da ga nahraniš dok se ne zasiti, kao što kaže Ibn Tejmijje: ’Cilj iftarivanja jeste da ga zasitiš.’[34] , a to dokazuje prethodnim hadisom.

Hadisi koji podstiču na iftarivanje postača jesu i riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ’Ko iftari postača imat će nagradu tog postača, bez da se njemu išta umanji.’[35] , i: ’Ko napoji postača, Allah će ga napojiti iz mog vrela tako da ne ožedni dok ne uđe u Džennet.’[36] Poenta je u tome da onaj koji ima viška imetka treba dio toga dati svojoj braći koji nemaju šta jesti, a jedna od najboljih sadaka je ona u mjesecu posta, kada Allah višestruko nagrađuje i na visoke stepene uzdiže. Polazeći od navedenog, učenjaci su puno voljeli udjeljivanje u ovom mjesecu, pa imam Šafija kaže: ’Volim da čovjek posebno bude darežljiv u ramazanu, ugledajući se u tome na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i zbog potrebe ljudi u tom mjesecu za opskrbom i zauzetosti velikog broja njih postom i namazom, što ih odvraća od sticanja imetka.’[37] “[38]

4. Vježbanje preciznosti, discipline i poštovanja termina

„Dovoljan dokaz za ovo su Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: ’Nemojte prestajati sa sufurom kada čujete Bilalov ezan, već kada čujete ezan Ibn Ummi Mektuma.’[39] Razlika između ova dva ezana je, kako se kaže u drugom hadisu: ’Dok siđe jedan, a uspne se drugi.’ Razmislimo o ovoj preciznosti u prekidanju sufura kroz ovaj hadis; tako se odgajaju duše na poštovanje termina, ali nažalost u današnje vrijeme su se stvari izokrenule, pa vidiš nevjernike kako primjenjuju ovu lijepu osobinu među sobom, tako da je Hercel isplanirao uspostavu cionističke organizacije kroz pedeset godina, u čemu je i uspio. Čak je uspio da osnuje cijelu državu za manje od pedeset godina, a to je Izrael. Moramo se okoristiti vjerovjesničkom uputom po pitanju važnosti discipline i poštovanja termina i vremena, kako bi nam to bila stalna navika.“[40]

5. Obnavljanje snage i usmjeravanje težnji ka radu

„Jedna od intencija ovog mjeseca jeste navikavanje tijela na rad, kretanje, aktivnost, činjenje mnogo dobrih djela i raznovrsnih ibadeta i dobročinstava. U ovom mjesecu postoji vidljiva živost i on predstavlja pravi imansko-odgojni kurs. (…) Danas u muslimanskim kućama primjećujemo stagnaciju i nerad. Neki od njih ramazan počinju sa jakom željom i odlučnošću da čine hairli djela, ali čim prođe pet ili deset dana, obuzmu ga stagnacija i malaksalost, umor postaje odlika njegovog rada. Međutim, u životima ashaba i Selefa primjećujemo veliku aktivnost u činjenju mnogobrojnih dobrih djela, u šta spadaju i mnoge bitke na Allahovom putu, poput bitke na Bedru sedamnaestog ramazana osme godine po Hidžri, ili poput osvojenja Mekke desetog ramazana osme godine po Hidžri. Ovo je bilo za vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a poslije njega su došla veličanstvena islamska osvajanja koja su počastila islamski ummet svojim mnoštvom, kao i rušenjem mnogih tirana i lažnih božanstava koji bijahu prepreka između širokih masa i njihovog prihvatanja islama. U ove bitke spada i bitka kod Buvejba trinaeste godine po Hidžri i osvojenje Neube trideset prve godine po Hidžri, kao i osvojenje Endelusa devedeset druge godine po Hidžri, islamska osvajanja u Francuskoj sto druge godine po Hidžri, i osvojenje Ammurijje dvesta dvadesete godine po Hidžri. Osvajanja su se nizala nakon toga, pa su osvojeni Harim i Safed, desila se bitka kod Ajni Džaluta, oslobođena je Antakija i Armenija, odigrala se bitka kod Šakhaba i osvojen je Kipar za vrijeme Memluka, a osvojena je Bosna i Hercegovina sa Srbijom i njenom prestonicom Beogradom. Sve to ukazuje na činjenicu da je mjesec ramazan mjesec ibadeta, rada, osvajanja i pobjeda, a ne mjesec raskoši i raznovrsnih jela. Kada bi došao neki nevjernik kod muslimana i vidio koliko ljudi idu po tržnicama pred početak ramazana, pomislio bi da dolazi mjesec praznika, svadbi, proslava i sijela, da Allah oprosti.

Poenta je u tome da postači trebaju pojačati svoju odlučnost da rade svako dobro djelo u ovom mjesecu, pridružujući tome lijep ahlak i vedrinu lica prema ljudima, kao što bilježi imam Ahmed od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sa dobrim senedom: ’Čovjek lijepim ahlakom dostiže stepen onog koji neprekidno posti i klanja.’“[41]

prof. Ersan Grahovac

[16] Bilježi ga imam Ahmed u Musnedu sa dobrim senedom.
[17] Bilježi ga Muslim.
[18] Bilježi ga Buhari.
[19] Muttefekun ’alejh.
[20] Vidjeti: Ibn Redžeb el-Hanbeli, Leta’iful-me’arif, 292.
[21] Vidjeti: Habbab ibn Mervan el-Hamed, Mekasidus-sijam fiš-šeri’atil-islamijje, 4.
[22] Vidjeti: Dr. Abdulmedžid Džumu’a, Eserus-saum fi tezkijetin-nufus ve tehzibis-suluk, 1.
[23] Muttefekun ’alejh.
[24] Vidjeti: Ibnul-Kajjim, Reudatul-muhibbin, 239.
[25] Vidjeti: Dr. Abdulmedžid Džumu’a, Eserus-saum fi tezkijetin-nufus ve tehzibis-suluk, 2.
[26] Ibid., 3.
[27] Ibid.
[28] Muttefekun ’alejh.
[29] Ibid., 3.
[30] Bilježe ga Tirmizi i Ibn Madže sa vjerodostojnim senedom.
[31] Vidjeti: Dr. Abdulmedžid Džumu’a, Eserus-saum fi tezkijetin-nufus ve tehzibis-suluk, 3.
[32]Es-Sunenul-kubra, 4/305.
[33] Tirmizi ga ocjenjuje dobrim.
[34] Vidjeti: Ibn Tejmijje, el-Ihtijaratul-fikhijje, 109.
[35] Bilježi ga imam Ahmed sa vjerodostojnim senedom.
[36] Bilježi ga Ibn Huzejme u Sahihu.
[37] Vidjeti: Ibn Redžeb, Leta’iful-me’arif, 315.
[38] Vidjeti: Habbab ibn Mervan el-Hamed, Mekasidus-sijam fiš-šeri’atil-islamijje, 6.
[39] Muttefekun ’alejh.
[40] Vidjeti: Habbab ibn Mervan el-Hamed, Mekasidus-sijam fiš-šeri’atil-islamijje, 6-7.
[41] Ibid., 8-9.


Ramazanska čestitka

 

Esselamu alejkum

U povodu nastupajućeg mjeseca Ramazana 1442. hidžretske godine, koji počinje Ponedeljak, 12. Aprila 2021. godine iza akšam namaza, želim vam uputiti nekoliko riječi.

Mjesec ramazan je mjesec u kome je započela objava Kur’ana Časnog, mjesec duhovne obnove muslimana. Ramazan je mjesec posta u ime Allaha, dž.š., Koji  je rekao: «O vjernici propisuje vam se post kao što je bio propisan onima prije vas,da bi ste se grijeha klonuli»

Ovaj propis je za naše dobro, jer Božji poslanik Muhammed, a.s., je rekao:

«Postite i bit ćete zdravi».

Mjesec ramazan je mjesec Božije prisutnosti uz Njegove robove koji Njega veličaju i Njega prizivaju.

Mjesec ramazan je mjesec dobročinstva i solidarnosti koju iskazujemo putem izdvajanja zekata i sadekatul-fitra, kao i ostalih dobrih djela koja činimo samo iz ljubavi prema Uzvišenom Allahu, dž.š.

U mjesecu ramazanu Allah, dž.š., udovoljava molbama molitelja koji Njega mole. On oprašta grijehe koje čovjek počini u toku godine. On spušta Svoju Milost da bi Njegova stvorenja osjetila miris džennetskih ljepota i spašava ljude od džehennemske vatre.

Molim Uzvišenog Gospodara da nam Ramazanske dane učini lahkim,

da nam podari Svoju Milost i očisti nas od grijeha.

Neka Milostivi Gospodar podari bolesnima zdravlje, siromašnima opskrbu,

Neka usadi ljubav i poštovanje prema našim najmilijim!

Gospodaru naš, pomozi nam da ovaj Ramazan dočekamo u zdravlju i rahatluku,

da ga ispostimo u mislima s Tobom, zbliži vjerničke duše, ojačaj naše džemate,

učvrsti našu omladinu na Tvome putu!

Ramazan Šerif Mubarek Olsun!

 


RAMAZAN - POST

 

Ramazan je poseban mjesec. Mi nismo ni svijesni koliko je on odabran mjesec.

Kad je Musa, a.s., razgovarao sa Allahom, pitao je da li je Allah ikog počastio kao njega, nakon čega mu je Allah dž.š. odgovorio: Imat ću ummet koji ću počastiti bolje od tebe.

Dat ću im ramazanski post i bit ću im bliže nego što sam sada tebi. Između Mene i tebe sada ima 70000 koprena, a kod ummet Muhammedov a.s. zaposti pred iftar podignuću sve te koprene za njihove dove.

Ramazan je prilika za nas griješnike da zaradimo jer u ramazanu se sve uveličava.

Tako sunnet se vrijednuje kao farz a farz kao 70 farzova van ramazana.

Znači ko uz ramazan, recimo, klanja sabah u džematu, to je 25 sevapa puta 70 jednako je 1750 namaza. Jedan sabah uz ramazan u džematu vrijedi kao 1750 sabaha van ramazana kod kuće. Tako je i sa drugim vaktovima i ibadetima. I zaista je veliki nesretnik i gubitnik ko uz ramazan ne zaradi. Ne treba u ovu nagradu sumnjati jer kaže Resulullah, a.s.: Ko isposti ramazan sa imanom i ispitivanjem sebe, biće mu oprošteni raniji grijesi. Post je štit kako kaže Muhammed, a.s., i onaj ko posti je pod Allahovom zaštitom. I nema griješenja kad se posti jer smo pod zaštitom, kao neko kada je na dijeti, tako i postač mora da se čuva grijeha jer post je upravo zato propisan da čovjeka očisti i tijelesno i duhovno. Tako i Allah poručuje: “O vjernici, propisan vam je post kao i onima prije vas da bi ste se grijeha klonili„.

Postiti nije isto što i gladovati. I hajvani mogu gladovati, al ne mogu postiti. I oni koji samo gladuju od posta nemaju ništa osim gladi i žeđi. Postiti treba svim bićem i dušom. Kada kažem svim bićem mislim na post očiju (da ne gledaju haram), post ušiju (da ne slušaju haram), post jezika (da ne trača, laže, ogovara), post ruku i nogu (da ne diraju i ne hodaju po haramu) i normalno, post stomaka (da ne ubacuju haram hranu u stomak). Ko ovako posti, on pravo posti. Ko bude “Onako“ postio, “Onako“ će i na Ahiretu dobiti.

Ko bude istinski svim bićem postio, za njega se zatvaraju džehennemska a otvaraju džennetska vrata i šejtani se svežu jer on je svojim postom tj. čuvanjem očiju, ušiju, jezika i ostalih organa zatvorio sve prilaze šejtanu i sebi zatvorio džehenem. Tako kad neko napadne on samo kaže sebi: “Ja postim.“ Postom mi sebi dokazujemo koliko smo ljudi, humanisti, odvaženi, principijelni itd. U postu nema pretvaranja, zato je za njega i posebna nagrada jer u Džennetu imaju posebna vrata “Rejjan“ na koja će ući samo postači.

JA RABBI, BUDIMO OD ONIH KOJI ĆE UĆI NA OVA VRATA!

AMIN!

(211) Hadis, Tefdžiru tesnimu fi kalbin selim.

(212) Hadis bilježi Muslim.

(213) Kur ’an, El - Bekare, 183.

(214) Hadis bilježe Ibn Madže i Nesai.

 


Postiti ili ne postiti u Ramazanu ?

Šerijatski stav u vezi s postom: post je u ramazanu obavezan, i to je potvrđeno Kur’anom, sunnetom i idžmaom.

Kur’an
Uzvišeni Allah kaže:
يا أيها الذين آمنوا كتب عليكم الصيام كما كتب على الذين من قبلكم لعلكم تتقون
“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (El-Bekara, 183)

شهر رمضان الذي أنزل فيه القرآن هدى للناس وبينات من الهدى والفرقان فمن شهد منكم الشهر فليصمه
“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće neka ga u postu provede…” (El-Bekara, 185)

Sunnet
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao je:

“Islam je sagrađen na pet stupova: svjedočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu ramazana i hodočašću Kabe.”

Talha ibn Ubejdullah veli da je neki čovjek upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem: “O Allahov Poslaniče, reci mi šta mi je Allah od posta naredio?” — “Post mjeseca ramazana”, odgovori on. “Da li ima nešto osim toga?”, upita čovjek, a Poslanik mu odgovori: “Ne, osim ako želiš dobrovoljno postiti.”

Idžma
Umet se složio da je mjesec ramazan obavezno postiti, te da je post jedan od stupova islama, koji je općepoznat, i svako ko to zaniječe nevjernik je i izlazi iz dini-islama.

Zastrašivanje od mršenja u mjesecu ramazana
Ibn Abbas, radijallahu anhu, veli da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Tri su temelja dini-islama! Na njima je islam zasnovan, i svako ko izostavi jedan od tih temelja nevjernik je, i dozvoljeno je ubiti ga. To su svjedočenje da nema boga osim Allaha, klanjanje propisanih namaza i post mjeseca ramazana. (Ebu Jala i Ed-Dejlemi)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, veli da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Ko omrsi jedan dan u ramazanu, bez šerijatski opravdanog razloga, neće nadoknaditi taj propušteni dan, pa makar postio cijeli život!” Ebu Davud, (Ibn Madža i Et-Tirmizi)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: “Ko omrsi jedan dan u ramazanu, a ne bude imao opravdanje, niti bude bolestan, neće to nadoknaditi, pa makar postio cijeli život!” (El-Buhari Ovo je također kazao i Ibn Mesud).

Ez-Zehebi veli: “Vjernici smatraju da je onaj ko ne posti ramazan, a ne bude bolestan (ili imao neko drugo opravdanje), gori od zinalučara i notornog pijanice. Čak, sumnjaju u njegovu pripadnost islamu i smatraju da je nevjernik i da ga je dozvoljeno ubiti (u islamskoj državi).”


Vrijednosti posta šest dana mjeseca Šewala

“Ko isposti ramazan, zatim posti šest dana šewala, kao da je čitavu godinu postio“. (hadis bilježi Muslim) Dobra djela se desetostruko nagrađuju, kao što je došlo u hadisu Seubana radijallahu anhu, post mjeseca ramazana jednak je postu deset mjeseci, a post šest dana mjeseca šewala jednak je postu dva mjeseca, i zato se ovaj post upoređuje sa godinom. (adis bilježi imam Ahmed 5/280)

Fadileti (koristi ) posta šest dana šewala su sljedeći:

1-Post šest dana šewala vjernicima upotpunjava nagradu za čitavu godinu.

2-Zaista post u mjesecu šewalu i ša`banu su kao i sunneti koji se klanjaju prije i poslije farzova, s tim se upotpunjava ono sto je propušteno u farzovima, jer zaista se farzovi dopunjavaju sa nafilama na sudnjem danu.

3-Zaista djela koja približavaju čovjeka Allahu dželle šanuhu ne prestaju sa završetkom ramazana, već se nastavlja pokornost Allahu i poslije mubarek mjeseca ramazana kao što se spominje u hadisu kojeg prenosi Aiša radijallahu anha Najdraže djelo kod Allaha je ono koje je konstantno, pa makar bilo i malo hadis bilježe Buharija i Muslim.

Ovaj post šest dana šewala nije farz već je dobrovoljni post, i može se postiti na početku, u sredini, ili na kraju mjeseca šewala, a može se napostiti odjednom kao i odvojeno, obje solucije su dozvoljene.Ali ako se to uradi na početku mjeseca to je odabranije, jer je to takmičenje u dobru . Allah dželle šanuhu najbolje zna.

(Mjesec šewal je mjesec koji se dolazi odmah poslije mjeseca ramazana)


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U ime Boga Milostivog, Samilosnog!
Muslimanskim vjernicima sirom svijeta najiskrenije cestitke povodom Ramazanskog Bajrama. Bajramske blagdane dočekujemo radosni sa svojim najbližima-porodicama, rodbinom i komšijama, uvjereni da je najveća blagodat podijeliti radost života sa drugima.

Molimo se Bogu Uzvišenom, Stvoritelju Neba i Zemlje, za mir i razumijevanje medju ljudima, medju vladarima, medju državama i medju narodima, za dobro i napredak čitavog ljudskog roda!

Volite se ljudi, radujte se svakom prazniku, izbacite mrznju, lazi, ljubomoru,neslogu, razlicitosti. Prestanite da savjetujete i osudujete u ime Boga. On je jedan,bas kao sto i svi ljudi imaju jedno srce na lijevoj strani, jedan jezik, jednu glavu, dvije noge, osjecaje za mirise, suze, sluh, dodire....

BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN I POSEBAN RESPEKT ONIMA KOJI SU POSTILI OVAJ MJESEC!!!

Zeli vam Nur Svijetlost Islama 🌹


Dova za trideseti dan ramazana

“O Allahu, učini da moj post bude izraz zahvalnosti i prihvatanja svega onoga što je drago Tebi i Tvome poslaniku, bilo da je to u vezi sa temeljima religije ili njenim granama, iz ljubavi prema našem gospodinu Muhammedu i njegovoj čistoj porodici, neka je hvala Allahu, Gospodaru svijetova.”

(Allâhumme-dž‘al sijâmî fîhi bi-š-šukri ve-l-kabûli, ‘alâ mâ terdâhu ve jerdâhu-r-resûlu muhkemeten furû‘uhu bi-l-usûli, bi-hakki sejjidinâ Muhammedin ve âlihi-t-tâhirîne, ve-l-hamdu lillâhi Rabbi-l-’âlemîne)

اَللّـهُمَّ اجْعَلْ صِيامي فيهِ بِالشُّكْرِ وَالْقَبُولِ عَلى ما تَرْضاهُ وَيَرْضاهُ الرَّسُولُ، مُحْكَمَةً فُرُوعُهُ بِالاْصُولِ، بِحَقِّ سَيِّدِنا مُحَمَّدٍ وَآلِهِ الطّاهِرينَ، وَالْحَمْدُ للهِ رَبِّ الْعالَمينَ


Dova za dvadeset deveti dan ramazana

“O Allahu, pokrij me u ovom mjesecu Tvojim milosrđem, dozvoli da u njemu uspijem u poslušnosti i čistoći, očisti moje srce od tmina sumnje, o Ti Koji Si tako Milostiv prema Tvojim robovima.”

(Allâhumme gaššinî fîhi bi-r-rahmeti, ve-rzuknî fîhi-t-tevfîka ve-l-‘ismeti, ve tahhir kalbî min gajâhibi-t-tuhmeti, jâ Rahîmen bi-‘ibâdihi-l-mu’minîne)

اَللّـهُمَّ غَشِّني فيهِ بِالرَّحْمَةِ، وَارْزُقْني فيهِ التَّوْفيقَ وَالْعِصْمَةَ، وَطَهِّرْ قَلْبي مِنْ غَياهِبِ التُّهْمَةِ، يا رَحيماً بِعِبادِهِ الْمُؤْمِنينَ


Dova za dvadeset osmi dan ramazana

“O Allahu, daj mi u ovom mjesecu šansu da obavljam fakultativne namaze (nafile), podstakni me da mi u njemu srce bude prisutno pri obavljanju pobožnih djela, dozvoli da pronađem prečice na putu do Tebe, o Ti Koji nikada nisi nedostupan za insistiranje onih koji Te traže.”

(Allâhumme vaffir hazzî fîhi mine-n-nevâfili, ve ekrimni fîhi bi-ihsâri-l-mesâ’ili, ve karrib fîhi vasîleti ilejke min bejni-l-vasâ’ili, jâ men lâ ješgaluhu ilhâhu-l-mulihhîne.)

اَللّـهُمَّ وَفِّرْ حَظّي فيهِ مِنَ النَّوافِلِ، وَاَكْرِمْني فيهِ بِاِحْضارِ الْمَسائِلِ، وَقَرِّبْ فيهِ وَسيلَتي اِلَيْكَ مِنْ بَيْنِ الْوَسائِلِ، يا مَنْ لا يَشْغَلُهُ اِلْحـاحُ الْمُلِحّينَ


Dova za dvadeset sedmi dan ramazana

“O Allahu, podari mi u ovom mjesecu milost Noći sudbine, pretvori u njemu moje poteškoće u lakoću i udobnost, prihvati u njemu moje izvinjenje, izbriši u njemu moje grijehe i pogreške, o Ti Koji Si Samilostan prema Tvojim vjernim slugama.”

(Allâhumme-rzuknî fîhi fadle lejleti-l-kadri ve sajjir fîhi umûrî min el-‘usri ilâ-l-jusri, ve-kbel ma‘âzîrî ve hutte ‘annî-z-zenbe ve-l-vizre, jâ Re’ûfen bi-‘ibâdihi-s-sâlihîne.)

اَللّـهُمَّ ارْزُقْني فيهِ فَضْلَ لَيْلَةِ الْقَدْرِ، وَصَيِّرْ اُمُوري فيهِ مِنَ الْعُسْرِ اِلَى الْيُسْرِ، وَاقْبَلْ مَعاذيري، وَحُطَّ عَنّيِ الذَّنْبَ وَالْوِزْرَ، يا رَؤوفاً بِعِبادِهِ الصّالِحينَ


Dova za dvadeset šesti dan ramazana

“O Allahu, učini da moji napori u ovom mjesecu budu nagrađeni, moji grijesi oprošteni, moja dobra djela prihvaćena i moje greške prekrivene, o Ti Koji najbolje čuješ među svima onima koji imaju sluha.”

(Allâhumme-dž‘al sa‘jî fîhi meškûren, ve zenbî fîhi megfûren, ve ‘amelî fîhi makbûlen, ve ‘ajbî fîhi mestûren, jâ Esme‘a-s-sâmi‘îne.)

اَللّـهُمَّ اجْعَلْ سَعْيي فيهِ مَشْكُوراً، وَذَنْبي فيهِ مَغْفُوراً وَعَمَلي فيهِ مَقْبُولاً، وَعَيْبي فيهِ مَسْتُوراً، يا اَسْمَعَ السّامِعينَ


Dova za dvadeset peti dan ramazana

“O Allahu, učini da u ovom mjesecu zavolim Tvoje prijatelje i da budem neprijatelj Tvojih neprijatelja, učini da u njemu slijedim sunnet Tvog posljednjeg poslanika, o Ti Koji si učinio bezgriješnima srca Tvojih vjerovjesnika.”

(Allâhumme-dž‘alnî fîhi muhibben li-evlijâ’ike ve mu‘âdijen li-e‘dâ’ike, mustennen bi-sunneti hâtemi enbijâ’ike, jâ ‘Âsime kulûbi-n-nebijjîne.)

اَللّـهُمَّ اجْعَلْني فيهِ مُحِبَّاً لاِوْلِيائِكَ، وَمُعادِياً لاِعْدائِكَ، مُسْتَنّاً بِسُنَّةِ خاتَمِ اَنْبِيائِكَ، يا عاصِمَ قُلُوبِ النَّبِيّينَ


Dova za dvadeset cetvrti dan ramazana

“O Allahu, molim Te u ovom mjesecu samo ono što Te zadovoljava, tražim zaštitu od Tebe od svega onoga što Ti se ne dopada i molim Te da mi pomogneš da Ti budem poslušan a ne da skrećem sa Tvoga puta, o Ti Koji si toliko velikodušan prema svima koji te mole.”

(Allâhumme innî es’eluke fîhi mâ jurdîke, ve e‘ûzu bike mimma ju’zîke, ve es’eluke-t-tevfîka fîhi li-’en utî‘ake ve lâ a‘sîke, jâ Dževâde-s-sâ’ilîne.)

اَللّـهُمَّ اِنّي اَسْأَلُكَ فيهِ ما يُرْضيكَ، وَاَعُوذُ بِكَ مِمّا يُؤْذيكَ، وَاَسْأَلُكَ التَّوْفيقَ فيهِ لاِنْ اُطيعَكَ وَلا اَعْصيْكَ، يا جَوادَ السّائِلينَ


Dova za dvadeset treći dan ramazana

“O Allahu, operi me, u ovom mjesecu, od svih mojih grijeha, očisti me od svih nedostataka, testiraj u njemu moje srce pobožnošću srcâ, o Ti Koji gledaš kroz prste griješnicima koji posrću.”

(Allâhumme-gsilnî fîhi mine-z-zunûbi ve tahhirnî fîhi mine-l-‘ujûbi, ve-mtahin kalbî fîhi bi-tekvâ-l-kulûbi, jâ Mukîle ‘aserâti-l-muznibîne.)

اَللّـهُمَّ اغْسِلْني فيهِ مِنَ الذُّنُوبِ، وَطَهِّرْني فيهِ مِنَ الْعُيُوبِ، وَامْتَحِنْ قَلْبي فيهِ بِتَقْوَى الْقُلُوبِ، يا مُقيلَ عَثَراتِ الْمُذْنِبينَ


Dova za dvadeset drugi dan ramazana

“O Allahu, otvori mi u ovom mjesecu vrata Tvoje milosti, spusti na mene Tvoje blagoslove, učini da zaslužim Tvoje zadovoljstvo i primi me usred Tvog raja, o Ti Koji uslišavaš molitve potrebitima.”

(Allâhumme-ftah lî fîhi ebvâbe fadlike ve enzil ‘alejje fîhi berekâtike, ve vefiknî fîhi li-mûdžibâti merdâtike, ve eskinnî fîhi buhbûhâti džennâtike, jâ Mudžîbe da‘vati-l-mudtarrîne.)

اَللّـهُمَّ افْتَحْ لي فيهِ اَبْوابَ فَضْلِكَ، وَاَنْزِلْ عَلَيَّ فيهِ بَرَكاتِكَ، وَوَفِّقْني فيهِ لِمُوجِباتِ مَرْضاتِكَ، وَاَسْكِنّي فيهِ بُحْبُوحاتِ جَنّاتِكَ، يا مُجيبَ دَعْوَةِ الْمُضْطَرّينَ


Dova za dvadeset prvi dan ramazana

“O Allahu, učini da ovaj mjesec za mene bude vodič prema Tvom zadovoljstvu, ne dozvoli da u njemu šejtan pronađe put do mene i učiniti da raj za mene bude boravište i mjesto za odmor, O Ti Koji zadovoljavaš potrebe siromašnih.”

(Allâhumme-dž‘al lî fîhi ilâ merdâtike dalîlen, ve lâ tedž‘al li-š-šejtâni fîhi ‘alejje sebîlen, ve-dž‘ali-l-džennete lî menzilen ve mekîlen, jâ Kâdije havâ’idži-t-tâlibîne.)

اَللّـهُمَّ اجْعَلْ لي فيهِ اِلى مَرْضاتِكَ دَليلاً، وَلا تَجْعَلْ لِلشَّيْطانِ فيهِ عَلَيَّ سَبيلاً، وَاجْعَلِ الْجَنَّةَ لي مَنْزِلاً وَمَقيلاً، يا قاضِيَ حَوائِجِ الطّالِبينَ


Dova za dvadeseti dan ramazana

“O Allahu, otvori mi u ovom mjesecu rajska vrata, zatvori za mnom paklena vrata i pruži mi priliku da u njemu učim Kur’an, o Ti koji unosiš mir u srca vjernika.”

(Allâhumme-ftah lî fîhi ebvâbe-dž-džinâni, ve aglik ‘annî fîhi ebvâbe-n-nîrâni, ve veffiknî fîhi li-tilâveti-l-Kur’âni, jâ Munzile-s-sekîneti fî kulûbi-l-mu’minîne.)

اَللّـهُمَّ افْتَحْ لي فيهِ اَبْوابَ الْجِنانِ، وَاَغْلِقْ عَنّي فيهِ اَبْوابَ النّيرانِ، وَوَفِّقْني فيهِ لِتِلاوَةِ الْقُرْآنِ، يا مُنْزِلَ السَّكينَةِ في قُلُوبِ الْمُؤْمِنينَ


DOVEDova za devetnaesti dan ramazana

“O Allahu, sačuvaj u ovom mjesecu moj dio u blagoslovima koje on donosi, olakšaj mi u njemu put prema koristi koju donosi i nemoj me lišiti prihvatanja njegovih blagoslova, O Ti Koji vodiš do evidentne istine.”

(Allâhumme veffir fîhi hazzî min berekâtihi ve sehhil sebîlî ilâ hajrâtihi ve lâ tehrimnî kabûle hasanâtihi, jâ Hâdijen ilâ-l-hakki-l-mubîni.)

اَللّـهُمَّ وَفِّرْ فيهِ حَظّي مِنْ بَرَكاتِهِ، وَسَهِّلْ سَبيلي اِلى خَيْراتِهِ، وَلا تَحْرِمْني قَبُولَ حَسَناتِهِ، يا هادِياً اِلَى الْحَقِّ الْمُبينِ


Dova za osamnaesti dan ramazana

“O Allahu, učini da se u ovom mjesecu moja pažnja usredsredi na blagoslove obroka prije cika zore (sehur), prosvijetli u njemu moje srce svjetlom jasnoće i učiniti da svi moji udovi slijede njene posljedice, tako Ti Tvoje svjetlosti, o Ti Koji prosvjetljuješ srca znalaca.”

(Allâhumme nebbihnî fîhi li-berekâti eshârihi, ve nevvir fîhi kalbî bi-dijâ’i envârihi, ve huz bi-kulli e‘dâ’î ilâ ettibâ‘i âsârihi, bi-nûrike jâ Munevvire kulûbi-l-‘ârifîne.)

اَللّـهُمَّ نَبِّهْني فيهِ لِبَرَكاتِ اَسْحارِهِ، وَنَوِّرْ فيهِ قَلْبي بِضياءِ اَنْوارِهِ، وَخُذْ بِكُلِّ اَعْضائي اِلَى اتِّباعِ آثارِهِ، بِنُورِكَ يا مُنَوِّرَ قُلُوبِ الْعارِفينَ


Dova za sedamnaesti dan ramazana

“O Allahu, uputi me u ovom mjesecu dobrim djelima, zadovolji u njemu moje potrebe i usliši moje nade, o Ti Kome nije potrebno nikakvo objašnjenje ili podsjetnik! O Ti Koji poznaješ sve što se događa u srcima bića! Blagoslovi Muhammeda i njegovu čistu porodicu.”

(Allâhumme-hdinî fîhi li-sâlihi-l-a‘mâli, ve-kdi lî fîhi-l-havâ’idže ve-l-âmâli, jâ men lâ jehtâdžu ilâ-t-tefsîri ve-s-su’âli, jâ ‘Âlimen bimâ fî sudûri-l-‘âlemîne, salli ‘alâ Muhammedin ve âlihi-t-tâhirîne.)

اَللّـهُمَّ اهْدِني فيهِ لِصالِحِ الاْعْمالِ، وَاقْضِ لي فيهِ الْحَوائِجَ وَالاْمالَ، يا مَنْ لا يَحْتاجُ اِلَى التَّفْسيرِ وَالسُّؤالِ، يا عالِماً بِما في صُدُورِ الْعالَمينَ، صَلِّ عَلى مُحَمَّد وَآلِهِ الطّاهِرينَ


Dova za šesnaesti dan ramazana

“O Allahu, uputi me u ovom mjesecu kako bih imao ponašanje pravednika, odagnaj u njemu od mene društvo opakih, primi me u njemu, milošću Tvojom, u vječno prebivalište, tako Ti Tvoga božanstva, o Gospodaru svijetova.”

(Allâhumme veffiknî fîhi li-muvâfekati-l-abrâri, ve džennibnî fîhi murâfekate-l-ešrâri, ve âvinî fihî bi-rahmetike ilâ dâri-l-karâri, bi-ilâhijjetike jâ Ilâhe-l-‘âlemîne.)

اَللّـهُمَّ وَفِّقْني فيهِ لِمُوافَقَةِ الاْبْرارِ، وَجَنِّبْني فيهِ مُرافَقَةَ الاْشْرارِ، وَآوِني فيهِ بِرَحْمَتِكَ اِلى دارِ الْقَـرارِ، بِاِلهِيَّتِكَ يا اِلـهَ الْعالَمينَ


ZEKAT - SADAKA

Zekat se sa namazom u Kur ’anu spominje na oko 33 mjesta.  

Zekat znači čišćenje imovine, a sadaka - čuvanje imetka. Znači, mi zekatom i sadakom čistimo i čuvamo svoju imovinu.

Onome kome Allah, dž.š., čuva imovinu, ne treba drugi čuvar.

U vakat dok se konjima prevozila roba, jednom su hajduci napali karavanu i opljačkali je, osim jednog tovara: tovara čovjeka koji je kada je to čuo rekao: Moj Tovar nećete opljačkati, jer ja dajem zekat i sadaku.

Sadaka lječi čak 70 vrsta bolesti.

Sadaka je znak čišćenja i ona čisti davaoca, zato Poslanik a.s. i njegova porodica nisu smijeli uzimati sadaku jer ih jeAllah, dž.š., potpuno očistio.

I naše stare nane bi imale običaj djetetu koje puno upada obnijeti oko glave i dati nekom kao sadaku.

Zekat je nešto više od sadake, to je stroga obaveza onima koji su dužni dati zekat.

Ebu Bekr je vodio rat protiv onih koji su odbili dati zekat. Inače, ko je dužan dati zekat, a ne daje ga - džaba klanja, a još gore je što će goriti u vatri.

 

Ko je bogat da bi bio dužan dati zekat?

 

Tako, ko ima 91g zlata ili 641g srebra dužan je na to dati zekat.

Mnogi muslimani uopće ne daju zekat, a i oni koji to čine daju onako “od ćibuka”.

Ovo je ozbiljno, da ne trujemo svoj imetak, jer onaj višak je tuđi hakk, hakk sirotinje, bez obzira što mnogi misle da je to njihovim trudom stečeno.

Davanjem zekata uspostavlja se ravnoteža između bogatih i siromašnih. Kad bi kapitalisti, bogataši propisno davali zekat ne bi bilo sirotinje, a koliko danas umre ljudi od gladi?!

Samo u Africi dnevno umire oko 200 osoba.

Za vrijeme hilafeta Omera ibn Abdul Aziza nije bilo sirotinje. Mjesecima bi tražili kome će dati sadaku. Ljudi se boje da ne osiromaše davajući zekat i sadaku, a Poslanik, a.s., se kune za tri stvari: Sadaka neće umanjiti imovinu, kome se učini nepravda, a on se stripi - Allah će mu povećati ugled, i ko bude jadikovo, kukao, Allah će mu otvoriti vrata siromaštva. (215)

Allah, dž.š., više voli onu ruku koja daje od one koja uzima. Zato oni koji imaju neka daju zekat i sadaku, kao znak zahvalnosti Allahu, dž.š., što su zdravi i sposobni , pa mogu priređivati.

Šta da su sakati i bolesni ili baksuzi?!

Priča se da je bio jedan insan, baš onako baksuz pa da bi se uvjerili koliko je on baksuz, ljudi su odlučili da to provjere. Na ime, kad je on trebao preći preko mosta na rijeci Miljacki neko od njih je stavio kesu dukata na most da vide hoće li to baksuz uzeti.

I kada je on naišao preko mosta razmahivao je rukama i prošao most, a nije uzeo dukate.

Kad su ga pitali da li je išta vidio na mostu, rekao je da nije, a na upit u šta je gledao, odgovorio je: Kada sam naišao na most, na um su mi pali slijepi ljudi, pa sam ja zažmirio da vidim kako je njima.

Priča se kako je jedan čovjek bio bolestan tako da mu je jedini lijek bilo sirće staro 40 godina.

Ljudi su se raspitivali gdje ima tako starog sirćeta i napokon su ga našli kod jednoga Hodže. Kada su ga upitali da li bi dao sirćeta za iladža, odlučno je odgovorio: Ne dam! Pa što bolan Hodža?! Eh, da sam ja to davao ne bi mi stajalo 40 godina.

A kaže Hasan el - Basri, ko zadrži hranu 40 dana, da bi joj cijena skočila, neće se spasiti kazne.

Šejtan ljude straši siromaštvom, zato što je on fukara. Obično se sličan sličnom raduje.

Koliko se para potroši u hranu i niko to ne spominje, a kada malo sadake kome damo svakome pričamo, pa nekada i prigovorimo.

Sve što podjelimo sebi smo samo poslali; na svoj račun na Ahiretu. Allah, dž.š., kaže: KO ČINI DOBRO - SEBI GA ČINI, A KO ČINI ZLO - NA SVOJU ŠTETU GA ČINI; ZATIM ĆE TE SE SVOME GOSPODARU VRATITI. (216)

Mnogi umru, a ne shvate da dobro koje čine drugome, ustvari, sebi čine, ali…

Mi imamo rezon, kad nekome nešto dadnemo, ako nam se ne uzvrati više mu ne damo. Kad bi nam Allah dž.š., odmah plaćao za ono što drugima dadnemo, mi bi smo mu uvijek davali, i ne bi čekali njegov revanš, a zar vijernik neće gledati svoj trud na Sudnjem danu?!

U vakat bila je neka čudna žena koja je stalno kroz selo hodala i vikala: Ko šta čini - sve sebi čini. To je dosadilo jednoj komšinici i odlučila da ju otruje.

Kad je prolazila pored njene kuće, dadne joj pogaču sa otrovom, ali… ova čudna žena koju su zvali “svesibaba” nije bila gladna i tu pogaču usput dadne jednome dijetetu, koje je odmah pojelo pogaču i umrlo. A to dijete je bilo sin one žene koja je napravila pogaču. A “svesibaba” je i dalje kroz selo vikala: “Šta ko čini - sebi čini.”
I dobro, kao i zlo, sve sebi činimo, ali… slabo Bogu vjerujemo, izgleda više šejtanu, jer on ne voli kad mi djelimo na Allahovom putu.

Pitao je Isa, a.s., Iblisa, l.a., ko mu je najdraži, a on mu je odgovorio: “Najdraži mi je škrtica pobožnjak.”

Kada čovjek umre, Meleki pitaju: Šta je podjelio? Ljudi: Šta je ostavio?

Jedan čovjek se žalio Pejgamberu a.s. da ne voli smrt, pa mu Poslanik a.s. rekao da podjeli malo imetka, jer mu je srce previše vezano za kapital.

U tom smislu h. Omer bi imao običaj reći: Nemojte cijeniti čovjeka koji puno posti i klanja, već onoga koji puno dijeli i žrtvuje.

Lako je klanjati i postiti, al kad treba podjeliti, onda se svako vaga koliko stvarno vrijedi. (216), Kur’an El – Džasije, 15.

 

Zato oni koji se budu čistili zekatom i sadakom lahko na dunjaluku, a imat će veliku nagradu na Ahiretu.

 

JA RABBI, UČINI NAS OD ONIH KOJI SE ČISTE SADAKOM I ZEKATOM SPASI NAS ISKUŠENJA I BELAJA U ŽIVOTU!

 

AMIN!


Dova za petnaesti dan ramazana

O Allahu, daj mi u ovom mjesecu iskrenost bogobojaznih vjernika, proširi u njemu moje grudi za iskreno pokajanje, tako Ti Tvoje sigurnosti, o Ti Koji pružaš sigurnost onima koji se boje.”
Allâhumme-rzuknî fîhi tâ‘ate-l-hâši‘îne, ve-šrah fîhi sadrî bi-inâbeti-l-muhbitîne, bi-emânike jâ Emâne-l-hâ’ifîne.)

اَللّـهُمَّ ارْزُقْني فيهِ طاعَةَ الْخاشِعينَ، وَاشْرَحْ فيهِ صَدْري بِاِنابَةِالْمخْبِتينَ، بِاَمانِكَ يا اَمانَ الْخائِفينَ


Dova za cetrnaesti dan ramazana

“O Allahu, u ovom mjesecu nemoj biti strog prema mojim posrtajima, oprosti mi u njemu moje propuste i pogrešne korake, ne dozvoli da u njemu budem izložen bolu i teškim situacijama, tako Ti Tvoje moći, o Snago muslimana.”

(Allâhumme lâ tu’âhiznî fîhi bi-l-‘aserâti, ve ekilnî fîhi mine-l-hatâjâ ve-l-hefevâti, ve lâ tedž‘alnî fîhi garedan li-l-belâjâ ve-l-âfâti, bi-‘izzetike jâ ‘Izze-l-muslimîne.)

اَللّـهُمَّ لا تُؤاخِذْني فيهِ بِالْعَثَراتِ، وَاَقِلْني فيهِ مِنَ الْخَطايا وَالْهَفَواتِ، وَلا تَجْعَلْني فيهِ غَرَضاً لِلْبَلايا وَالاْفاتِ، بِعِزَّتِكَ يا عِزَّ الْمُسْلِمينَ


Dova za trinaesti dan ramazana

“O Allahu, operi me u ovom mjesecu od svih nečistoća i svih nečistih postupaka, daj mi u njemu snage da izdržim sve što donosi sudbina, vodi me u njemu putem pobožnosti da bih bio u društvu čestitih, tako Ti Tvoje podrške, o Zjenico očiju siromašnih.”

(Allâhumme tahhirnî fîhi mine-d-denesi ve-l-akzâri ve sabbirnî fîhi ‘alâ kâ’inâti-l-akdâri, ve veffiknî fîhi li-t-tukâ ve suhbeti-l-abrâri, bi-‘avnike jâ Kurrete ‘ajni-l-mesâkîne.)

اَللّـهُمَّ طَهِّرْني فيهِ مِنَ الدَّنَسِ وَالاْقْذارِ، وَصَبِّرْني فيهِ عَلى كائِناتِ الأَقْدارِ، وَوَفِّقْني فيهِ لِلتُّقى وَصُحْبَةِ الاْبْرارِ، بِعَوْنِكَ يا قُرَّةَ عَيْنِ الْمَساكينَ


Dova za dvanaesti dan ramazana

“O Allahu, ukrasi me u ovom mjesecu diskrecijom i čistoćom, ogrni me u njemu u odjeću zadovoljstva i skromnosti, učini da u njemu branim pravdu i jednakost, podari mi sigurnost u njemu protiv svega onoga čega se bojim, tako Ti Tvoje zaštite, o Utočište onih koji se boje.”

(Allâhumme zejjinî fîhi bi-s-sitri ve-l-‘afâfi, ve-sturnî fîhi bi-libâsi-l-kunû‘i ve-l-kefâfi, ve-hmilnî fîhi ‘alâ-l-‘adli ve-l-insâfi, ve âminnî fîhi min kulli mâ ehâfu, bi-‘ismetike jâ ‘ismete-l-hâ’ifîne.)

اَللّـهُمَّ زَيِّنّي فيهِ بِالسِّتْرِ وَالْعَفافِ، وَاسْتُرْني فيهِ بِلِباسِ الْقُنُوعِ وَالْكَفافِ، وَاحْمِلْني فيهِ عَلَى الْعَدْلِ وَالاْنْصافِ، وَآمِنّي فيهِ مِنْ كُلِّ ما اَخافُ، بِعِصْمَتِكَ يا عِصْمَةَ الْخائِفينَ    


Dova za jedanaesti dan ramazana

Allahu moj, omili mi u ovome danu dobročinstvo, a udalji me od grijeha i nepravde, i zabrani spram mene Svoju srdžbu i vatru uz pomoć Tvoju, o Pomagaču tražiteljima pomoći.


Dova za deseti dan ramazana

Allahu moj, učini me u ovom danu od onih koji se uzdaju u Tebe, i od pobjednika kod Tebe, i od Tebi bliskih, tako Ti Tvoje dobrote, o Svrho tražitelja. Amin


Dova za deveti dan ramazana

Allahu moj, učini mi udio u Tvojoj opsežnoj milosti i uputi me u ovom danu Svojim dokazima jasnim i održi me na putu na kojem je Tvoje zadovoljstvo, tako Ti Tvoje naklonosti o, Željo onih koji čeznu. Amin!


Dova za osmi dan ramazana

“Allahu moj, pomozi me u ovom danu u samilosti prema siročadima i na dijeljenje hrane sirotima i na nazivanje selama robovima Tvojim i na druženje s plemenitima o, Utočištu onih koji ga žele.” Amin.


Dova za sedmi dan ramazana

Allāhumme innī es-eluke min ħajri ma se-eleke minhu nebijjuke muĥammedun ‘alejhis-selāmu ve e‘ūzu bike min šerri meste‘āze minhu nebijjuke muhammedun ‘alejhis-selām. Ve entel-muste‘ānu ve ‘alejkel-belāgu ve lā ĥavle ve lā kuvvete illā billāh.

„Gospodaru, molim Te za dobro za koje Te je molio i Tvoj poslanik Muhammed a.s, a utječem Ti se od zla od kojeg Ti se utjecao Tvoj poslanik Muhammed a s . Ti si onaj od Kojeg se traži pomoć i Tvoja pomoć je dovoljna. Samo su u Tebe snaga i moć.


Dova za šesti dan ramazana

“Allahu moj, ne ponizi me u ovom danu griješenjem prema Tebi i ne udari me bičem osvete, udalji povode srdžbe Tvoje, tako Ti dobrote o, Ti koji si krajnja želja onih koji žele.”


Dova za peti dan ramazana

Allahu, molim Ti se za sretan život! Bože, podari mi ugodan i lahak život i lijepu smrt! Gospodaru, nemoj me poniziti i osramotiti na Sudnjem danu!

 

Amin


Dova za cetvrti dan ramazana

O Allahu, osnaži me u njemu u izvršenju naredbi Tvojih i opskrbi me slašću spominjanja Tvojeg, nadahni me u njemu kako da Ti zahvalnost iskažem; tako Ti plemenitosti Tvoje i tako Ti Tvojeg čuvanja i pokrivanja, čuvaj me u njemu o Ti koji najbolje vidiš od onih koji vide. Amin!


Dova za treći dan ramazana

O Allahu, opskrbi me u njemu bistrinom i budnošću, a udalji me od gluposti i ispraznosti, i učini mi udjela u svim dobrima koja spustaš robovima Svojim u njemu, tako Ti Tvoje darežljivosti, o najdarežljiviji od darežljivih.


Dova za drugi dan ramazana

O Allahu, učini me u njemu bliskim zadovoljstvu Svome, udalji me u njemu od srdžbe i osvete Svoje, pomozi me u učenju ajeta Tvojih, tako Ti milosti o Najmilostiviji od milostivih.


Dova za prvi dan ramazana

“Allahu moj, učini u ovom danu moj post, postom pravih postača, namaz, namazom pravih klanjača, i probudi me u iz sna nehajnih i oprosti mi krivice u njemu o Gospodaru svijetova, i pomiluj me u ovom danu o Pomilovatelju griješnih.”



RAMAZAN  -  POST

Ramazan je poseban mjesec. Mi nismo ni svijesni koliko je on odabran mjesec.

 

Kad je Musa, a.s., razgovarao sa Allahom, pitao je da li je Allah ikog počastio kao njega, nakon čega mu je Allah dž.š. odgovorio: Imat ću ummet koji ću počastiti bolje od tebe.

Dat ću im ramazanski post i bit ću im bliže nego što sam sada tebi.  Između Mene i tebe sada ima 70000 koprena, a kod ummet Muhammedov a.s. zaposti pred iftar podignuću sve te koprene za njihove dove.

Ramazan je prilika za nas griješnike da zaradimo jer u ramazanu se sve uveličava.

Tako sunnet se vrijednuje kao farz a farz kao 70 farzova van ramazana.

 

 

Znači ko uz ramazan, recimo, klanja sabah u džematu, to je 25 sevapa puta 70 jednako je 1750 namaza. Jedan sabah uz ramazan u džematu vrijedi kao 1750 sabaha van ramazana kod kuće. Tako je i sa drugim vaktovima i ibadetima. I zaista je veliki nesretnik i gubitnik ko uz ramazan ne zaradi. Ne treba u ovu nagradu sumnjati jer kaže Resulullah, a.s.: Ko isposti ramazan sa imanom i ispitivanjem sebe, biće mu oprošteni raniji grijesi. Post je štit kako kaže Muhammed, a.s., i onaj ko posti je pod Allahovom zaštitom. I nema griješenja kad se posti jer smo pod zaštitom, kao neko kada je na dijeti, tako i postač mora da se čuva grijeha jer post je upravo zato propisan da čovjeka očisti i tijelesno i duhovno. Tako i Allah poručuje: “O vjernici, propisan vam je post kao i onima prije vas da bi ste se grijeha klonili„. 

 

Postiti nije isto što i gladovati. I hajvani mogu gladovati, al ne mogu postiti. I oni koji samo gladuju od posta nemaju ništa osim gladi i žeđi. Postiti treba svim bićem i dušom. Kada kažem svim bićem mislim na post očiju (da ne gledaju haram), post ušiju (da ne slušaju haram), post jezika (da ne trača, laže, ogovara), post ruku i nogu (da ne diraju i ne hodaju po haramu) i normalno, post stomaka (da ne ubacuju haram hranu u stomak).  Ko ovako posti, on pravo posti. Ko bude “Onako“ postio, “Onako“ će i na Ahiretu dobiti.

Ko bude istinski svim bićem postio, za njega se zatvaraju džehennemska a otvaraju džennetska vrata i šejtani se svežu jer on je svojim postom tj. čuvanjem očiju, ušiju, jezika i ostalih organa zatvorio sve prilaze šejtanu i sebi zatvorio džehenem. Tako kad neko napadne on samo kaže sebi: “Ja postim.“  Postom mi sebi dokazujemo koliko smo ljudi, humanisti, odvaženi, principijelni itd. U postu nema pretvaranja, zato je za njega i posebna nagrada jer u Džennetu imaju posebna vrata “Rejjan“ na koja će ući samo postači.

 

JA RABBI, BUDIMO OD ONIH KOJI ĆE UĆI NA OVA VRATA!

 

 AMIN! 

 

ramazan serif mubarek olsun - ||kucic-kula.com


KAKO GLASI NIJET ZA POST I DOVA KOJA SE UCI PRILIKOM IFTARA.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PRISJETIMO SE PRED SAMI POČETAK MJESECA RAMAZANA: NIJET ZA POST I DOVA KOJA SE UČI PRILIKOM IFTARA.

Nijet se uči uglavnom na jedan od ova dva načina:

Prisjetimo se pred početak mjeseca Ramazana kako se na arapskom jeziku zanijeti post.

1) Nevejtu en esume gaden feridaten min seri Ramadan! (Ja odlucih draga srca da danas postim Ramaznski post u ime Allaha svt… Amin!!! da Allah svt.. ukabuli Amin Ya Rabbil alemin)

2) NEVEJTU EN ESUME LILLAHI TE ALA GADEN MIN SEHRI-RAMADAN

(Odlucih da postim danasnji post u ime Allaha dz.s.)

Iako se sve stvari donose voljom srca, iskrenog nijeta, ipak, i nijet na arapskom jeziku, dakle riječima nije na odmet.

Dova pred iftar:

“Allahumme inni leke sumtu ve bike amentu ve alejke tevekkeltu ve ala rizkike ef tartu.” (Allahu moj tebi postih,u tebe vjerujem, u tebe se uzdam i iz tvoga se obilja iftarim.)


Dopusti Kur’anu da te potpuno izlijeci u ramazanu

 

 

U toku ovogodišnjeg ramazana bavio sam se razmišljanjem o tzv. hatmi ili završavanju učenja cijelog Kur’ana u toku određenog vremena. Želio sam da proniknem u kur’anska značenja koja će ostaviti trag na mom srcu i želio sam spoznati stvarni domet i refleksije kur’anskog konteksta, pa sam te svoje opaske i zapažanja želio podijeliti sa vama.

Prvo zapažanje

Buharija i Muslim zabilježili su hadis od Aiše, r.a., koja prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., u godini u kojoj je preselio na Ahiret, rekao: ”Džibril me je svake godine jedanput preslušavao cijeli Kur’an, a ove godine je to učinio dva puta, pa sam shvatio da se približio moj odlazak sa dunjaluka.” Iz ovog hadisa možemo naučiti mnoge koristi.

 

 

 

Prva korist odnosi se na Allahovu brigu i čuvanje Kur’ana, na šta aludira ajet: ”Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!” (El-Hidžr, 9.) Allah je obećao čuvati Kur’an jer je on posljednja Allahova objava ljudima, on je pečat i čuvar prethodnih objava, u njemu su sadržani temelji svakog dobra, upute, normi i Božanskih zakona. Zbog toga je Allah obećao da će Kur’an biti sačuvan usmenim (učenje napamet) i pismenim (prepisivanjem i štampanjem Kur’ana) putem.
Druga korist koju učimo iz ovog hadisa jeste potvrda da je učenje cijelog Kur’ana u toku određenog perioda (hatma) sunnet. Stoga je Poslanik, s.a.v.s., preporučio Abdullahu ibn Amru ibn Asu da prouči cijeli Kur’an, odnosno da završi hatmu u toku jednog mjeseca ili pak u najkraćem roku, a to je tri dana. Ashabi su završavali hatmu za sedmicu dana i to uglavnom u toku noćnog namaza.
Činili su to tako što bi Kur’an podijelili na šest dijelova. Prvi dio sačinjavale su tri velike sure: El-Bekare, Ali Imran i En-Nisa’, drugi dio sačinjavalo je sljedećih pet sura, zatim sljedećih sedam sura, zatim sljedećih jedanaest sura, pa onda sljedećih trinaest sura i na kraju, zadnji dio sačinjavale su kraće sure, od sure Kāf do sure En-Nas, odnosno do kraja Kur’ana.

Sunnet je također da se Kur’an prouči u toku mjeseca ramazana, da bi se dobila nagrada za svaki proučeni harf i da se ništa od Kur’ana u ovom mjesecu ne bi zapostavilo. Nagrada za učenje Kur’ana klasificira se na osnovu vremena koje se provede u učenju, na osnovu pravilnosti i ispravnosti učenja te na osnovu utjecaja Kur’ana na srce i odazivanja na kur’anske pozive. Ovo je temeljna i najuzvišenija intencija Objave.
Stoga, dopusti Kur’anu da iz temelja uzdrma tvoju nutrinu, da ovlada tvojim osjećanjima, da ti pokrene emocije i da ti izliječi rane. Dozvoli Kur’anu da se svojim argumentima obrati tvome razumu, da ga okupira svojim jasnim dokazima. Prepusti se Kur’anu da te provede kroz minula stoljeća, generacije i narode, da te upozna sa sudbinama iskrenih vjernika, kao i sa sudbinama stradalnika. Zatim mu dozvoli da te ponovo vrati u sadašnjost, u realnost, da ti objasni uzročno-posljedične veze i druge Allahove zakonitosti u kosmosu. A onda mu dozvoli da te povede u budućnost, pa da ti dā obećanje (o Allahovoj nagradi), da ti podari zadovoljstvo i prihvatanje, da te obraduje i da ti pokloni strpljivost, nadu i utjehu i da se zaputi s tobom ka Ahiretu i njegovim prostranstvima, ka vječnosti, pričajući ti o Allahu, o Njegovim lijepim imenima i svojstvima savršenstva, o melecima i da te upozna sa onim što ne znaš, u duhu veličanstvene kur’anske poruke: ”A Ja se kunem onim što vidite i onim što ne vidite.” (El-Hakka, 38.-39.)

Ukoliko si siromašan i bolestan, ukoliko si u zatvoru, tužan i depresivan, Kur’an će te odvesti u bolji i ljepši svijet, on će te povezati sa Allahom, Vlasnikom svekolikog dobra, obilja i plemenitosti, povezat će te sa Onim Koji sve živo mijenja, a On je nepromjenjiv i ”On se svakog časa zanima nečim.” (Er-Rahman, 29.) Nekada ćeš zateći sebe nespremnog za dublje razmišljanje i promišljanje Kur’ana i njegovih poruka, ali i pored toga uči Kur’an, jer ćeš i za učenje Kur’ana bez razmišljanja dobiti nagradu, iako je nagrada za učenje sa razmišljanjem mnogo veća.

Drugo zapažanje

Buharija i Muslim bilježe predaju od Abdullaha ibn Mes’uda da je kazao: ”Muhammed, s.a.v.s., rekao mi je: ‘Uči mi Kur’an!’ Odgovorio sam: ”Allahov Poslaniče, kako ću ti ja učiti Kur’an, a on se tebi objavljuje.” Na to mi je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Ja volim slušati Kur’an od nekog drugog.’ Onda sam mu učio suru En-Nisa’, dok nisam došao do ajeta: ”Šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih? Tog Dana jedva bi dočekali oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv poslanika dizali da je nad njima zemlja poravnana; a od Allaha neće moći ni jednu riječ sakriti.” (En-Nisa’, 41.-42.) Tada mi je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Sad je dosta.’ Pogledao sam ga i vidio sam suze u Poslanikovim, s.a.v.s. očima.”

Mubarek suze tekle su niz Poslanikovo čisto lice zbog straha od zastrašujućeg prizora Sudnjeg dana, jer će Poslanik, s.a.v.s., toga Dana, biti pozvan da bude svjedok, pa ga je obuzelo sažaljenje i samilost prema njegovom ummetu. Zato će njegove riječi toga Dana biti: ”Gospodaru, moj ummet, moj ummet!” Nekada učač Kur’ana bude zauzet i usredotočen na pravilno izgovaranje glasova, ili pak na učenje Kur’ana napamet i na tedžvidska pravila, pa ako čuje Kur’an od nekog drugog, posebno od vrsnih učača Kur’ana koji melodično i osjećajno uče Kur’an, to onda ostavlja snažan dojam na njegovo srce. I danas se sjećam koliko sam, kao dijete, volio slušati vrsne egipatske učače, poput Abdul-Basita Abdus-Sameda, Muhameda Rif’ata, šejha Menšavija, šejha Tablavija i drugih. Njihovo milozvučno učenje i dan-danas odzvanja u mojim ušima.

Treće zapažanje

Buharija i Muslim bilježe predaju od Abdullaha ibn Mes’uda da je neki čovjek došao kod Poslanika, s.a.v.s., i rekao: ”Allahov Poslaniče, ja sam se osamio sa ženom koja mi nije supruga i sa njom sam radio sve što muž radi sa svojom suprugom, izuzev spolnog odnosa?” Poslanik, s.a.v.s., upitao je: ”Jesi li klanjao namaz sa nama?” ”Jesam”, odgovorio je. Tada mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Idi, oprošteno ti je.” Nakon toga, Uzvišeni Allah, objavio je: ”I obavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava.” Ovaj ajet govori o veličanstvenoj nadnaravnosti Kur’ana. Nekada čovjek sluša imama dok uči određeni ajet, ili ga čuje dok prolazi ulicom, i taj ajet ostavi takav dojam na njega da mu se u tom trenutku učini da je upravo zbog njega objavljen, jer taj ajet se odnosi na njegov slučaj, odnosno rješava problem s kojim dotični musliman živi u tom trenutku.
Neki mladić učinio je grijeh prema svojoj majci, vikao je na nju i srdit izašao iz kuće. Nakon toga otišao je da klanja namaz i u toku namaza imam je učio ajet: ”Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.” (El-Isra’, 3.) U tom trenutku, on je bio ubijeđen da je Allah, dž.š., nadahnuo tog imama da zbog njega prouči gornji ajet.

Drugi je bio potišten, depresivan i tužan zbog svojih grijeha, pa je uključio radio i na jednoj radio-stanici čuo je učača kako uči ajet: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Ez-Zumer, 53.) Treći je gledao televizijske vijesti, pa je osjetio bol u srcu zbog prizora i svega onoga što se dešava muslimanima u Burmi, Siriji, Iraku, zbog stanja u Egiptu, zbog stalnih pritisaka, nemira i diktature koja vlada u islamskom svijetu. No, nakon toga je otvorio Kur’an i proučio ajet: ”Neka te nikako ne obmanjuje to što oni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju: kratko uživanje, a poslije – Džehennem će biti mjesto gdje će boraviti, a užasno je to prebivalište!” (Ali Imran, 196.-197.)
Ovakvi i slični primjeri čine da vjernik ne gubi nadu u popravljanje stanja i mogućnost istinske reforme i to je ono što mu donosi mir i zadovoljstvo u dušu.

Četvrto zapažanje

Buharija i Muslim bilježe predaju od Ebu Hurejre u kojoj dolazi da je melek Džibril pitao Muhammeda, s.a.v.s., o ihsanu, pa mu je on odgovorio: ”Ihsan (dobročinstvo) je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe, zaista, vidi.”
Zašto smo spomenuli ovaj hadis? Zato što želimo ukazati na to da Allahova objava, da Kur’an čini da živiš i proživljavaš životne trenutke sa Jusufom, a.s., onda kada je bio bačen u bunar, zatim kada je boravio na vladarevom dvorcu doživjevši iskušenje sa vladarevom ženom, zatim kada je bio u zatvoru i na kraju, kada je doživio i dočekao sretan rasplet i završetak svoje životne priče, u duhu ajeta: ”Daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!” (Jusuf, 101.) Druženjem sa Ku’ranom mi također proživljavamo trenutke sa Ibrahimom, a.s., živimo i proživljavamo njegovo djetinjstvo, zatim period njegovog razmišljanja i traganja za Allahom, dž.š., proživljavamo njegove trenutke istinskog imana, strpljivosti, žrtve, borbe, napuštanja Iraka i odlaska u Šam i Egipat, da bi se na kraju obreo u Mekki. ”I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema Zemlji položi, Mi ga zovnusmo: ‘O Ibrahime, ti si se objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine, – to je, zaista, bilo pravo iskušenje!’ I kurbanom velikim ga iskupismo.” (Es-Saffat, 103.-107.)
Kroz Kur’an se družimo i sa Merjem, a.s., istinoljubivom i pobožnom ženom, koja je istinski uzor svim ženama, u trenucima dok skrušeno čini ibadet u Hramu, zatim, u trenucima kada je posjećuju meleci: ”A kada meleki rekoše: ‘O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit će viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih; on će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i bit će čestit.”’ (Ali Imran, 45.-46.)
Kao i sa Musaom, a.s., kada je preplašen pobjegao iz grada, ili dok sluša kada ga Allah obavještava o poslanstvu na Sinaju, ili dok poziva svoj narod da uđu u svetu zemlju, a oni se kolebaju i pokazuju kukavičluk, govoreći: “Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!” (El-Ma’ida, 24.) I dok on uči dovu protiv njih: “Gospodaru moj,” – reče Musa – “Ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grešnim!” (El-Ma’ida, 25.)

Čitajuči Kur’an pred tvojim očima se smjenjuju slike i prizori Sudnjeg dana, i zamisli sebe dok stojiš na Sudnjem danu, kako si posvećen samo sebi, kako te niko drugi ne zanima: ”Toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti.” (Abese, 37.) Ti si jedinka u moru ljudi koji se, poput morskih valova, sudaraju jedni s drugima, dok ti preispituješ sebe i svoje stanje, dok razmišljaš o svom životu na dunjaluku i o tome da li si zaslužio spas ili kaznu? ”I Mi ćemo tada učiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnut će se u rog, pa ćemo ih sve sakupiti.” (El-Kehf, 99.)


Traženje Lejletul-kadra u dvadeset sedmoj noći ramazana

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Od Zirra b. Hubejša, Allah mu se smilovao, prenosi se da je rekao: “Upitao sam Ubejja b. Ka‘ba, radijallahu anhu: ‘Tvoj brat Ibn Mes‘ud kaže: Ko cijelu godinu klanja noćni namaz, pogodit će Noć kadr?’ On reče: ‘Allah mu se smilovao, htio je da se ljudi ne opuste i ne postanu nemarni. A on zna da je ona u ramazanu i to u zadnjih deset noći, i da je to dvadeset sedma noć.’ Potom se zakleo kategorički tvrdeći da je to dvadeset sedma noć. Upitah ga: ‘Na osnovu čega to tvrdiš, Ebul-Munzire?’ ‘Na osnovu jednog znaka o kojem nas je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a to je da sunce tog jutra izlazi ne rasprostirući svoje zrake.’” Bilježi ga Muslim.[1]

U verziji ovog hadisa koju je zabilježio Ahmed, kaže se: “…da sunce tog dana izlazi ne rasprostirući svoje zrake i izgleda poput posude.”[2]

U predaji koju bilježi Et-Tirmizi navodi se da je Ubejj, radijallahu anhu, rekao: “Tako mi Allaha, Ibn Mes‘ud je znao da je ta noć u ramazanu i da je to dvadeset sedma noć, ali nije želio da vas o tome obavijesti pa da se opustite.”[3]

Od Muavije, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Noć kadr je dvadeset sedma noć.” Bilježi ga Ebu Davud.[4]

Od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Allahov Vjerovjesniče, ja sam star i bolestan, teško mi je stajati na namazu, pa mi preporuči noć u kojoj ću klanjati ne bi li mi Allah dao da to bude Noć kadr.” “Drži se sedme!”[5], rekao mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Bilježi ga Ahmed.[6]

Pouke i propisi

  1. Prve generacije muslimana, Allah im se smilovao, marljivo su iskorištavale svaku priliku da saznaju koja su to odabrana djela i posebno vrijedni dani kako bi se u njima potrudili u ibadetu.
  2. Učenom je dozvoljeno da sakrije dio znanja ako u tome vidi određenu korist, poput bojazni da će se ljudi opustiti i umanjiti svoja dobra djela.
  3. Iz hadisa se saznaje da je čovjeku dozvoljeno da se zakune za ono u što je ubijeđen i za ono što smatra ispravnijim.
  4. Iz hadisa saznajemo da je jedan od znakova Noći kadr sunce koje ujutro, nakon te noći, izlazi blijedo, bez uobičajenog rasprostiranja zraka.
  5. U posebno vrijednim i odabranim danima, kao što je zadnjih deset dana ramazana u kojima se traži Noć kadr, musliman se treba osloboditi svih obaveza i posvetiti se ibadetu, kako bi uz malo truda postigao veliku nagradu i dobro.
  6. Nakon svega navedenog možemo konstatirati da se Noć kadr premješta i da svake godine može biti u drugoj noći, ali najvjerovatnije je da se nalazi u dvadeset sedmoj noći, kao što je to, zaklinjući se, ustvrdio Ubejj b. Ka‘b, radijallahu anhu.
  7. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je bolesnom starcu da se Noć kadr nalazi u dvadeset sedmoj noći ramazana, međutim, to nije u suprotnosti sa drugim hadisima koji govore da se Noć kadr nalazi i u drugim noćima, jer se Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, iskaz odnosio na tu godinu u kojoj mu je postavljeno pitanje. Na ovaj način možemo uskladiti naizgled oprečne hadise o ovom pitanju.

Traženje Lejletul-kadra u zadnjoj ramazanskoj noći

Od Ujejne b. Abdurrahmana prenosi se kako mu je njegov otac kazivao da je Noć kadr spomenuta kod Ebu Bekreta, pa on reče: “Na osnovu onoga što sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ja je iščekujem samo u zadnjih deset noći. Ja sam ga čuo da kaže: ‘Tražite je u devet preostalih, ili u sedam preostalih, ili u pet preostalih, ili u tri preostale, ili u zadnjoj noći.’” Ebu Bekret je dvadeset noći ramazana klanjao kao i u drugim noćima tokom godine, a kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, posebno bi se trudio. Hadis bilježi Et-Tirmizi i kaže da je hasen sahih.[7]

Muavija b. Ebu Sufjan, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Iščekujte Noć kadr u zadnjoj noći.” Bilježi ga Ibn Huzejma.[8]

Pouke i propisi

1. Noć kadr nalazi se u zadnjih deset noći ramazana i to najčešće u neparnim. Moguće je da bude i u parnim noćima ako uzmemo u obzir da su “preostale noći”, spomenute u navedenom hadisu, parne kada je mjesec ramazan potpun i ima trideset dana. To je jedan od razloga što musliman treba da je traži i iščekuje u svih deset noći.

2. Hadis ukazuje na to koliko su se ashabi, radijallahu anhum, brinuli i trudili da pogode Noć kadr i provedu je ibadetu.

3.Noć kadr u nekim godinama može biti u zadnjoj noći ramazana jer mnogi hadisi ukazuju na to da se ona premješta iz godine u godinu.

4.Nakon dvadeset devete noći, kada imam završi hatmu Kur’ana[9], musliman ne treba popustiti u noćnom namazu i učenju Kur’ana, jer on svojim ibadetima traži i iščekuje Noć kadr, a ona može biti i u zadnjoj noći ramazana.

 


U zadnjoj trećini mjeseca ramazana tražimo najbolju noć

Od ovog časnog mjeseca nije ostala osim njegova zadnja trećina, a trećina je lijepa i dovoljna. Deset blagoslovljenih noći, najboljih u cijeloj godini. Allah se zaklinje sa ovih deset noći u Kurʼanu: „i deset noći” (El-Fedžr, 2)

Zbog njihove velike vrijednosti i dragocjenosti, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posvećivao im je posebnu pažnju, povećavajući svoj ibadet u njima, čineći što više dobrih djela, boraveći u džamiji, u osami sa svojim Gospodarom (iʼtikaf). Potvrđeno je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada nastupi zadnjih dest noći ramazana, „pritezao“ svoj ogrtač (odvajao se od žena), oživljavao je noći (ibadetom), budio je svoje ukućane i posvećivao se ibadetu više nego u drugim noćima.

Allah, dželle šanuhu, odlikovao je ovih deset blagoslovljenih noći, posebnom noći, Lejletul-kadrom, kojoj nema slične ni ravne. To je noć „u kojoj je objavljen Kurʼan“, tj. počelo je njegovo objavljivanje ili se pod tim misli da je u toj noći spušten iz Levh-i mahfuza/Pomno čuvane ploče, u cjelosti, do Bejtul-izzeta/Kuće dostojanstva, na ovozemljsko nebo. Zbog toga se, u ovoj noći, veliki broj meleka spušta na Zemlju, koja postane tijesna za sve njih, pa čak se i Džibril, zbog njene veličine i posebnosti, spušta na Zemlju, kao što kaže Uzvišeni: „Meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake. Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.“ (El-Kadr, 4–5)

Lejletul-kadr je noć koja je zaštićena od svakog zla i nevolje, blaga i ispunjena milošću, ni previše hladna ni previše vruća, svjetla i blještava, u njoj se vatrom iz zvijezda ne gađaju šejtani niti se šalju zvjezde padalice koje „vrebaju“, šejtani se ne pojavljuju sve do zore, i Sunce tog jutra bude crveno, slabo i bez zraka. Svi ovi znakovi su vjerodostojno prenešeni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Od posebnosti ove noći je i to da je ona noć „godišnje odredbe“ (takdirus-senevijj), tj. prepisivanja svih događaja koji će se desiti u toj godini iz Levh-i mahfuza u knjige meleka pisara, kao što kaže Uzvišeni: „u kojoj se svaki mudri posao riješi, po zapovijedi Našoj!“ (Ed-Duhan, 4–5) Sve što će se desiti u narednoj godini i sve što je Allah odredio, od nafake, života i smrti, ponosa i poniženja, bogatstva i siromaštva, i svega ostalog, preuzima se iz Levh-i mahfuza u ovoj časnoj i veličnstvenoj noći. Nije slučajno onda, Allahovi robovi, ibadet u njoj bolji i vrjedniji u nagradi od ibadeta hiljadu drugih mjeseci, što odgovara životnom vijeku od blizu 83 godine. Lejletul-kadr je veličanstvena i posebno odlikovana noć, i zbog toga su se naši dobri prethodnici, selefus-salih, prema njoj odnosili s posebnim poštovanjem, pažnjom i angažiranošću.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je ovu noć i podsticao je svoje ashabe da je traže. Pouzdano znamo da se ona nalazi u zadnjih deset noći ramazana, uglavnom su to neparne noći, a može biti i u prvih sedam ili zadnjih sedam noći, a često se podudara sa 27. noći ramazana, a posebno ako ona pada u petak. Mišljenje je velikog broja učenjaka da se Lejletul-kadr pomjera i da nije svake godine u istoj noći, a pomjeranje ima svoju svrhu i cilj – čovjekov trud/zalaganje u zadnjih deset noći ramazana, svake godine, i neoslanjenje na samo jednu noć, ljudska snoviđenja i proračune. Ko svih deset noći provede u ibadetu, sigurno će pogoditi Lejletul-kadr. Bojte se Allaha, o muslimani, i svom Gospodaru pokažite ono najbolje u vašim dušama, i ostanite maksimalno budni i angažovani u završnici ovog mjeseca, jer djela se vrjednuju prema završnicama/rezultatima. Pobjednik je onaj ko druge pretekne u dobru u ovim danima i noćima, a poražen je onaj ko u ramazanu ostane uskraćen za dobro, oprost i nagradu, a najveći gubitnik je onaj ko ostane bez Allahove milosti, dobrote i oprosta u noći Lejletul-kadr. Samo istinski gubitnici su uskraćeni za Alahovu milost i dobrotu, i kod Allaha su propali samo oni koji sami sebi propšast i zlo žele. „Allah želi da vam oprosti.“ (En-Nisa, 27)


Greške prisutne kod velikog broja postaca

Kazao je Huzejfe, r.a.: ”Ljudi su pitali Allahovog Poslanika o dobru, a ja sam ga pitao o zlu, bojeći se da me ne zadesi.“ (Buharija) Na osnovu spomenute formule mi ćemo kroz ovaj tekst, kratko i bez detaljnijih pojašnjenja, ukazati na neke greške koje čine postači u toku posta, ne znajući da ih to može skupo koštati ili u najmanju ruku da to bude razlogom propuštanja velikih nagrada.
1-Post prije ramazana; mnogo je ljudi koji ne znaju da je Allahov Poslanik zabranio da se posti dan ili dva dana prije nastupanja ramazana, pa u želji da budu sigurni da su postili od početka ramazana, poste dan ili dva prije nastupanja ramazana. Kazao je Allahov Poslanik: ”Ne postite dan ili dva dana prije ramazana, osim osobe koja ima naviku da posti, takva neka posti.“
2-Neravnomjerno raspoređivanje snage; mnogo je onih koji u početku ramazana ”zasuču rukave” i počnu žestokim tempom sa ibadetima, a kako ramazan prolazi, tako i njihov tempo slabi, tako da na kraju ramazana skoro da nikako ne ibadete. Allahov Poslanik je kazao: ”Najdraža djela Uzvišenom Allahu su ona koja su kontinuirana pa makar bila i neznatna.“
3-Nepoznavanje onoga što kvari post; često smo svjedoci izjava iz kojih vidimo da postači za određene stvari smatraju da kvare post, a ustvari to nije tako, dok za druge stvari smatraju da ne kvare post i čine ih, a one ustvari kvare post. Koliko je ljudi koji poste i u toku posta konzumiraju duhan, pod izgovorom da to nije niti jelo niti piće, a ako pogledamo knjige islamskih učenjaka vidjet ćemo da oni imaju jednoglasan stav da konzumiranje duhana kvari post. S druge strane mnogi ljudi za određene grijehe, kao što je laž, ogovaranje, gledanje u žene, nenošenje mahrame, smatraju da njihovo činjenje kvari post, što je neispravno. Činjenje spomenutih grijeha sigurno umanjuje nagradu posta, ali to ne znači da je post osobe koja to učini neispravan.
4-Učenje ezana iz predostrožnosti prije nastupanja zore; učeći ezan iz predostrožnosti prije nastupanja zore činimo nekoliko prijestupa: uskratili smo pravo postačima na sehur, kao i to da se može desiti da oni koji klanjaju u prvom namaskom vremenu prije nastupanja namaskog vremena, što je više nego opasno.
5-Ubjeđenje da je spavanje ibadet; dešava se da ljudi veliki dio ramazana provode spavajući, oslanjajući se u tome na riječi Allahovog Poslanika: ”Spavanje postača je ibadet.“ Ovaj hadis nije vjerodostojan i ne može se koristiti u dokazivanju šerijatskih propisa, kao što je potvrdio šejh Albani u više svojih knjiga.
6-Činjenje grijeha u toku posta; kod velikog broja postača dešava se da se kod njih ne razlikuje dan u kojem poste i dan u kojem ne poste, jer neprestano čine grijehe. Kazao je Allahov Poslanik: ”Ko ne ostavi lažan govor i postupanje po tome, Allahu nije potrebno da ostavi jelo i piće.“
7-Odgađanje iftara; velik broj ljudi, iz neke predostrožnosti koja nema utemeljenja u islamu, makar bili sigurni da je sunce zašlo i da je nastupio akšam, odgađaju iftar smatrajući da je to ibadet. Allahov Poslanik je kazao: ”Ljudi neće prestati biti u dobru sve dok budu odgađali sehur i požurivali sa iftarom.“  Jedni čekaju da mujezin završi učenje ezana i nakon toga iftare – što je greška, a drugi čekaju da klanjaju akšam-namaz i vrate se iz džamije, a potom iftare, ne znajući da Allahov Poslanik nikada nije klanjao akšam prije negoli je iftario.
8-Iftar sa onim što je zabranjeno; mnogi ljudi cijeli dan ne konzumiraju duhan, ali prave grešku i iftare se sa onim što je zabranjeno – duhanom, ne znajući da na taj način čine tri prekršaja: zapostavili su sunnet Allahovog Poslanika da se iftare datulama; iftarili su sa onim što je zabranjeno; štetnost duhana je mnogo veća ako se konzumira na prazan stomak nego u slučaju da se to čini nakon jela (što ni u kom slučaju ne znači da je to dozvoljeno).
9-Zapostavljanje sunneta – ponavljanja za mujezinom u toku učenja ezana; mnogo je onih koji u žestokoj želji za hranom zaboravljaju na sunnet –ponavljanje za mujezinom. Kazao je Allahov Poslanik: ”Kada čujete glas mujezina, kažite (ponavljajte za njim) isto ono što i on govori.“ Ovaj hadis je općeg karaktera i ne izuzima vrijeme iftara.
10-Ubjeđenje (nekih muškaraca) da ženama nije propisano klanjanje teravije; Allahov Poslanik kaže: ”Kada nekome od vas žena zatraži dozvolu da ide u džamiju, dozvolite joj.“ Normalno, ova dozvola je uvjetovana nepostojanjem šerijatskih zapreka prilikom ženinog izlaska iz kuće. Ženi nije dozvoljeno da izlazi iz kuće – na teraviju – namirisana ili našminkana, nepropisno obučena, jer ako bi žena prilikom izlaska na teraviju činila određeni šerijatski prijestup, tada je mužu dozvoljeno da joj uskrati odlazak u džamiju.
11-Držanje mushafa u rukama tokom teravih-namaza; osoba koja drži mushaf u rukama tokom teravih-namaz čini nekoliko prekršaja (izostavlja nekoliko sunneta); ne veže ruke u namazu,  ne diže ruke prilikom odlaska na ruku’ i povratka sa ruku’a, ne gleda u namazu u mjesto činjenja sedžde.

 

12-Odnos postača prema djeci; mnogo je onih koji u ramazanu čine prekršaje i greške u pogledu svoje djece. Mnogo je roditelja koji ne znaju da li su njihova djeca postala punoljetna i ne naređuju im da poste. Kada dijete postane punoljetno (po islamskom načinu određivanja) obavezno je da posti i na njega se odnose šerijatske naredbe, od kojih je i post mjeseca ramazana. Također, mnogo je roditelja koji ne navikavaju svoju djecu na post prije punoljetnosti, što je greška. Neki roditelji, da im Allah oprosti, svojoj djeci koja žele da poste, nakon što postanu punoljetni, zabranjuju post, što je opet veliki grijeh.


Post, nit koja spaja i zbližava ljude

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nadnaravnost (čudesna nedostižnost) Kur’ana se, između ostalog, manifestuje i u tome što njegovi lahko prepoznatljivi i u svakom vremenu razumljivi izrazi (pojmovi), često skrivaju činjenice koje nije moguće otkriti u svakom vremenu, on ih brižno čuva za vrijeme u kojem čovječanstvo prolazi kroz krizu i lutanje, i onda, njihovim otkrićem i osvjetljavanjem, iznova mijenja tok historije, pobjedonosno likujući nad svekolikim ljudskim, naučnim i duhovnim, zaostajanjem. Kur’an, ustvari, traga za činjenicama (istinama), iscrpljuje sve naučne i spoznajne mogućnosti, da bi na kraju, između vjere i nevjere (imana i kufra), za ljude odabrao prirodnu i pitku vjeru, koja na život, prvenstveno, gleda kroz prizmu zdravog promišljanja i naučne pronicljivosti, i vodi ga utemeljenim znanjem, ka njegovom ispravnom cilju, a njegovu snagu uvišestručuje svojim jednostavnim prirodnim metodama, a sve to kako bi, na kraju, pomogao čovječanstvu u ostvarenju davno izgubljenog smisla (suštinskog značenja života), kojeg svojataju svi savremeni filozofski pravci i orjentacije, iako ga nikada nisu postigli u svom stvarnom životu. Njihovo traganje za smislom života najviše nalikuje primjeru kazaljke na satu, koja startuje s jedne pozicije, a zatim se, nakon dvadesetčetvoročasovnog ciklusa, ponovo vraća na istu tu poziciju, tj. vrti se u vlastitom zatvorenom krugu. Da su ikada razmišljali o mudrostima propisivanja posta (i drugih islamskih propisa), otkrili bi da je on, ustvari, najbolja praktična manifestacija egalitarizma (jednakosti među ljudima), jedne od temeljnih teorijskih postavki moderne ljudske misli, i nedosanjani san današnje civilizacije.

U metaforičnom smislu, post je ”prinudno (obligatno) siromaštvo (gladovanje)”, kojeg islam propisuje u svrhu uspostave jednakosti među ljudima u odricanju od jela, pića i tjelesnih užitaka, ne gledajući pri tome njihov socijalni i imovinski status, kao što, propisivanjem namaza, uspostavlja jednakost u poniznosti i predanosti jednom Bogu, a propisivanjem hadždža briše sve socijalne razlike među ljudima. Post ima za cilj, na praktičan način, podučiti čovjeka, to krhko Božije stvorenje, pravom smislu života, koji se krije izvan a ne unutar njega, i tome da je istinski život onaj kojeg ne vidimo i ne primjećujemo, a ne onaj kojeg živimo i opažamo. Istinski život je u jedinstvenom osjećaju duha, a ne u različitim porivima i izljevima strasti. Kada bi on bio ostvaren, ljudi se ne bi razlikovali po svojim intelektualnim sposobnostima, porijeklu, društvenom statusu, materijalnom i imovinskom stanju, nego prema sposobnosti kontroliranja sopstvenih nagona snagom vlastitog uma. Jer nagon (strast), a pogotovo onaj koji dolazi iz ljudskog stomaka, je izvor svih problema i nedaća na Zemlji, on je praktična pamet koja vlada zemljom.

U bici, koja se kontinuirano vodi između razuma i strasti, strast je ta koja uglavnom izlazi kao pobjednik. Otuda i potreba za postom kao jedinstvenim programom odgoja, vaspitanja i duhovne vježbe, sistemom kojim razvija jednakost osjećaja, opažanja i naravi među ljudima i izričitim sudcem koji se isprječava između unutarnjih poriva i njihovih materijalnih objekata. Post dovodi cjelokupni ljudski rod, na istoku i zapadu, u jedinstveno psihološko stanje, u njega udahnjuje dušu koja zna za milost i milosrđe, i hrani ga, onako gladnog, idejom za koju u savremenoj nauci znaju samo iz udžbenika, idejom prirodne (a ne vještačke), jednakosti bogatih i siromašnih, i međusobnog povjerenja. Kada se ova dva značenja utkaju u društvo, osjećaj jednakosti i povjerenja, nestaje i najmanji razlog za nesuglasice, nesporazume i neprijateljstva. U psihologiji naučavaju da bol u čovjeku potiče osjećaj samilosti, što je samo jedan od mnogobrojnih socioloških aspekata posta, budući da post, koji se realizuje kroz potpuno ustezanje od hrane, pića i tjelesnog užitka, do krajnjih granica, ispituje ljudsku izdržljivost i strpljenje, stvarajući tako bol, koja se postepeno transformiše u saosjećanje prema onima koji tu bol svakodnevno kušaju umjesto kore hljeba. Izuzev ličnog bola, još samo prirodne katastrofe i ljudska tragedija, mogu u čovjeku pokrenuti emocije i osjećaj samilosti prema drugima. To su, dakle, dva puta buđenja emocija kod ljudi, onaj prvi koji se dešava na personalnoj razini, koji je očevidan i sistematičan, i onaj drugi kolektivni, koji djeluje zasljepljujuće i dolazi bez ikakvog reda i najave. Samo međusobno saosjećajna i milostiva srca, gladnih siromaha i gladnih bogataša, mogu čuti zov koji dopire iz dubina ljudske savjesti, i jedinstevnim snagama nadvladati sveprisutni materijalizam, samo u tom slučaju je moguće da bogataš, dušom i tijelom, odgovori na potrebu siromaha za komadom hljeba, riječima utjehe, samilosti i povjerenja, duboko svjestan svoje vlastite potrebe i siromaštva.

Riječi Uzvišenog le’allekum tettekun (da bi ste bogobojazni bili), u kontekstu govora o mudrostima propisivanja posta, a koje gotovo svi učenjaci navode kao dokaz da je postizanje bogobojaznosti temeljna svrha i cilj posta, mogu se, također, razumijeti kao poziv čovjeku da, preko posta, sačuva (jetteki) svoju ljudskost i sačuva (očisti) svoju dušu od hajvanskih poriva i robovanja strastima, i poziv društvu da očuva svoje izvorne vrijednosti ljudske dobrote, milosrđa i solidarnosti.

 


Deset nacina kako docekati ramazan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Deset načina kako dočekati ramazan

 

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Neka je selam i salavat na najodabranijeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu i ashabe. Ovo pismo upućujem svakom onom muslimanu koji dočekuje ramazan u zdravlju i snazi, kako bi ga iskoristio u pokornosti Stvoritelju. Pokušao sam u ovom tekstu da objasnim načine i sredstva koja će pobuditi imansku motivaciju za što većim činjenjem ibadeta u ovom plemenitom mjesecu. Molim Allaha, azze ve dželle, da nam podari uspjeha i učini da ovo djelo bude iskreno u Njegovo, subhanehu ve te’ala, ime!

 

Pitanje: Koji je ispravan način da se dočeka ovaj plemeniti mjesec?
Musliman ne treba da dozvoli sebi da propusti hajrate i dobra djela, posebno ako se radi o određenim danima koji su potvrđeni da se u njima djelo vrednuje mnogo više od drugih dana i mjeseci, naprotiv treba da se natječe u činjenju dobrih djela, kako kaže Allah, tebareke ve te’ala:  
وَفِي ذٰلِكَ فَلْيَتَنَافَسِ الْمُتَنَافِسُونَ
“I neka se za to natječu oni koji hoće da se natječu!” (Prijevod značenja El-Mutaffifun, 26.)
Zato, dragi brate, potrudi se da dočekaš ramazan na sljedeći način:

1. Dova
Trebaš doviti Allahu da ti omogući da dočekaš  ramazan u zdravlju i rahatluku, kako bi bio poletan u izvršavanju ibadeta, poput posta, namaza, zekata i zikra. Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je rekao: “Kada bi nastupio mjesec redžeb, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio bi dovu: ‘Allahu, podari nam berićet u mjesecu redžebu i  ša’banu i omogući nam da dočekamo ramazan!’” (Hadis bilježe imam Ahmed i Taberani)
Naši dobri prethodnici imali su običaj moliti Allaha da im omogući da dočekaju ramazan, a poslije ramazana da  im Allah primi dobra djela, koja su radili u ramazanu. Kada izađe mlađak, reci kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio:
“Allah je najveći, Allahu, učini da nam ovaj mjesec nastupi u sigurnosti i imanu, miru i islamu, te pomoći u onome što Ti voliš i čime si zadovoljan. Naš Gospodar i tvoj Gospodar (Mjeseče) jeste Allah.” (Hadis bilježi Tirmizi, a vjerodostojnim ga je ocijenio Ibn Hibban)

2. Zahvalnost Allahu što ti je omogućio da dočekaš mjesec ramazan
Rekao je imam En-Nevevi u knjizi “El-Ezkar”:  “Znaj da je pohvalno (mustehab), svakom onom kome se ponovi neka od vidljivih blagodati, ili otkloni neka od vidljivih nedaća, da učini sedždu zahvalnosti Allahu, te’ala, ili da Ga pohvali kako Njemu dolikuje.”
Od najvećih Allahovih blagodati prema robu jeste da mu omogući da Mu ispravno robuje i ibadet čini. Nema sumnje da je dočekati ramazan u zdravlju velika Allahova blagodat prema čovjeku, i zato treba zahvaliti Allahu koji mu je podario tu blagodat: “Hvala Allahu neizmjernom zahvalom, hvala Ti koliko dolikuje veličini Tvoga lica i moći Tvoje vladavine!”

3. Osjećaj sreće i radosti zbog nastupanja mjeseca ramazana
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao običaj da obraduje ashabe, nagovještavajući im dolazak ramazana, riječima: “Došao vam je mjesec ramazan, mjesec bereketa, mjesec koji vam je Allah propisao da postite, u njemu se otvaraju vrata Dženneta, a zatvaraju vrata Džehennema…” (Hadis bilježi Ahmed) Naši ispravni prethodnici posvećivali su veliku pažnju mjesecu ramazanu, radovali su se njegovom dolasku. A zar ima veće radosti od vijesti da se mjesec ramazan bliži, mjesec svakog dobra, mjesec Allahove milosti!

4. Jasno pripremljen plan i čvrsta odluka da se mjesec ramazan maksimalno iskoristi u hajru

Mnogi ljudi, pa čak i oni koji se više pridržavaju vjere i njenih propisa, imaju jasno i precizno pripremljene dunjalučke planove, ali je malo onih koji imaju pripremljene ahiretske planove. Razlog tome je nedostatak shvatanja uloge jednog vjernika na ovom dunjaluku, ili zaborav i nemarnost prema mogobrojnim šansama koje Allah, subhanehu ve te’ala, pruža robu da iskoristi u hajru i odgoju samoga sebe, kako bi ostao čvrst i ustrajan u svojoj vjeri. Primjer jednog preciznog ahiretskog plana je  planiranje kako iskoristiti ramazan u što većem ibadetu. Musliman treba da pripremi sebi plan i program kako bi iskoristio dane i noći mjeseca ramazana. Ovaj tekst koji čitaš, pomoći će ti da iskoristiš mjesec ramazan u pokornosti Allahu, te’ala, inšallah!

5.  Čvrsta i iskrena odluka da se vrijeme ramazana iskoristi u činjenju dobrih djela
Ko bude iskren prema Allahu, Allah će mu olakšati puteve dobra i pomoći će mu da čini ibadete. Allah kaže:  
 فَلَوْ صَدَقُوا اللَّهَ لَكَانَ خَيْرًا لَّهُمْ
“…bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni.” (Prijevod značenja  Muhammed, 21.)

6. Potrebno je da imamo znanje o propisima koji su vezani za post.
Obaveza je muslimanu da obožava Allaha sa znanjem, i nema opravdanja za svoje neznanje kada su u pitanju obaveze (farzovi), koje je Allah propisao Svojim robovima.  Od tih farzova je i post ramazana, zato musliman treba da uči i izučava propise vezane za post, prije nego ramazan počne, kako bi njegov post bio ispravan i primljen kod Allaha, azze ve dželle. Allah kaže:
فَاسْأَلُوا أَهْلَ الذِّكْرِ إِن كُنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ
“Zato pitajte učene, ako ne znate vi! ” (Prijevod značenja El-Enbija, 21.)

7. Trebamo dočekati ramazan sa čvrstom odlukom  da ostavljamo  sve vrste grijeha,  sa iskrenim pokajanjem od svih grijeha koje smo počinili, i odlukom da se više nećemo vratiti istim.
Mjesec ramazan je mjesec pokajanja, onaj ko se ne pokaje u ramazanu, pa kada će onda? Allah, tebareke ve te’ala, kaže:
 وَتُوبُوا إِلَى اللَّهِ جَمِيعًا أَيُّهَ الْمُؤْمِنُونَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ
“I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. ” (Prijevod značenja  En-Nur, 24.)

8. Duševna priprema za doček ramazana,  kroz čitanje knjiga, letaka, slušanje predavanja, koji pojašnjavaju vrijednost ramazana i propise vezane za post.

9. Priprema za da’vetske aktivnosti,  a neke od njih su:
a) davanje savjeta svima kojima su potrebni;
b) dijeljenje brošura, letaka vezanih za ramazan;
c) spremiti neki ramazanski poklon, npr. upakovati neku knjigu i pokloniti nekom kome je potrebno, a na njoj napisati ramazanski poklon;
d) ukazivati na siromašne, i podsticanje  na udjeljivanje sadake i zekata njima.

10. Dočekati ramazan sa novim, čistim i blistavim stranicama:

a) sa iskrenim pokajanjem Allahu;
b) sa slijeđenjem i uz pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u onome što je naredio i klonjenjem onog što je zabranio;
c) dobročinstvo prema roditeljima, bližnjim, ženi, djeci, kao i briga o očuvanju rodbinskih veza;
d) opća korist za zajednicu u kojoj živiš, kako bi bio dobar i društveno koristan. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji od ljudi je onaj koji im najviše koristi. “

Svaki musliman treba ovako dočekati ramazan: poput žedne zemlje kojoj je potrebna kiša, bolesnika kojem je potreban doktor da mu dadne lijek, poput iščekivanja voljene osobe koja je odsutna, a treba da dođe.

Allahu dragi, omogući nam da dočekamo ramazan, i primi ga od nas, Ti si Onaj koji sve čuje i zna! Amin!

 


Efikasan plan za svaki ramazanski dan

 

Sva Hvala, potpuna i savršena  pripada samo Allahu Uzvišenom i Plemenitom, najljepše i najiskrenije salavate i selame, donosimo na Allahovog Poslanika i Miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu, vrle ashabe i sve sljedbenike do Sudnjega dana.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uvaženi brate, plemenita sestro! Allah nas je počastio blagoslovljenim mjesecom, čije odlike i vrijednosti nisu ti nepoznate, međutim, ovaj blagoslovljeni mjesec traje kako to Uzvišeni kaže: “Neznatan broj dana.” (Al-Begare, 184). I zaista ako razmislimo mjeseces ramazan ima 30 dana ili 720 sahati ili 43,200 minuta ili 2,592 000 sekundi,  koje će proći kao što prolaze i drugi mjeseci, dani, sahati, minute i sekunde. Ovaj ramazan su priželjkivali i njemu se se nadali brojni muslimani, ali se između njih i ramazana ispriječila smrt pa ga nisu u stanju iskoristiti i u njegovim blagodatima uživati. Mene i tebe Uzvišeni Allah je – Njemu neka je hvala – odabrao i počastio,  pa smo živi i zdravi dočekali ovaj ramazan i imamo ga prilku iskoristiti, a  za buduće ramazane niko od nas nema garanciju da će ih živ i zdrav dočekati. Otuda uvaženi brate i cijenjena sestro neka naš trud,  rad  i zalaganje u ovom ramazanu bude poput truda i rada onog čovjeka kome je ovo posljednji ramazan. Zato odmah sada donesi čvrstu odluku, i razbudi uspavane ambicije i pripremi  plan kako da svaki trenutak ovog mjeseca provedeš u najvrijednijim i Allahu najdražim djelima. Nemoj biti poput licemjera o kojima Uzvišeni kaže: “Da su (licemjeri) imali namjeru da pođu (u boj), sigurno bi za to pripremili ono što je potrebno:” (At-Tewba, 46). Ne dozvoli da budeš nesretnik protiv kojeg je dovu učio i Poslanik milosti Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Ponižen bio. Onaj ko dočeka mjesec ramazan pa ne zasluži oprost.” Nemoj biti toliko slab da te od tvog cilja-postizanja Allahovog zadovoljstava, Njegove milosti i nagrade, odvrate i spriječe u okove okovani i svezani šejtani i džini neposlušni.

Evo nekoliko savjeta kojima želim podsjetiti prvo  sebe a onda i sve vas, kako da u ovom ramazanu postignemo Allahovu nagradu i od džehennemske vatre spas.

1-Ramazan dočekaj s iskrenom tewbom Allahu, kako bi inšaAllah očišćen od svih grijeha listove svoje knjige ukrasio i namirisao samo Allahu dragim djelima.

2-Upoznaj se s odlikama i vrijedostima ramazana i posta, te njegovim propisima, adabima i  sunnetima, iščitavajući djela koja su o tome napisana poput: “Ramazanska sijela”, Šejha Saliha b. Usejmina, “Odabrane besjede o ramazanu”, Dr. Ibrahima El-Hukajla i djela sličnih njima. Naša preporuka je da se u svakom danu ramazana planira  isčitavanje  određenog broja stranica ovih knjiga.

3-Nastoj da što manje vremena provodiš prateći tv-programe, internet i društvene mreže, izuzev odabranih i korisnih islamskih predavanja, a po mogućnosti i kućne potrepštine za čitav mjesec kupi prije početka ramazana kako u njemu ne bi gubio dragocjeno vrijeme.

4-Potrudi se, onoliko koliko ti obaveze dopuštaju,  da što više namaza klanjaš u džematu, te iskoristi priliku da klanjaš i što je moguće više nafila namaza poput: teravih-namaza, duha-namaza, namaza nakon abdesta, noćnog –namaza itd.

5-Napravi plan učenja Kur’ana, tako što ćeš prije ili poslije svakog namaza, proučiti određen broj strana, kako bi u ovom blagoslovljenom mjesecu proučio što više hatmi. Odredi i određen broj sura ili ajete koje ćeš ovog ramazana naučiti napamet.

6-Odvoji u svakom danu ramazana  dio vremena u kom ćeš se posveti se i isčitavanju Tefsira, jer pored slušanja, učenja, i pamćenja kur’ana, naša je obaveza i da Kur’an razumijevamo i o njegovim ajetima da razmišljmo, a zatim i u svom životu primjenimo a to je moguće jedino isčitavajući tefsir. A kako bi to samo veliki uspjeh bio kada bi u ovom ramazanu počeli isčitavati,   skraćeni komentar Ibn Kesirovog Tefsira, ili neko drugo djelo slično njemu.

7-Ne zaboravi da dio ramazanskog vremena posvetiš i druženju sa sunnetom – hadisom Allahovog Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem. Gdje bi nam kraj bio kada bismo naše i srca namirisali i uljepšali ružama iz Resulovog ružičnjaka iz djela: “Vrtovi pobožnjaka, Imama En-Nevevija, ili “Sunena” Imama Et-Tirmizija i sličnih djela.

8-Odredi posebno vrijeme za obraćanje dovom Stvoritelju Milostivom koji u ramazanu posebno prima dove svojih robova, naročito između ezana i ikameta, na sedždi, prije samog iftara, u zadnjoj trećini noći, itd.

9-Mnogo čini istigfar i traži oprosta za svoje grijehe i grijehe tvojih roditelja, rodbine, učitelja, prijatelja i svih muslimana, pa će ti Allah za svakog od njih upisati sevab.

10-Ne dozvoli da ti vrijeme onako teče i prolazi, pa kad nisi u namazu, ne učiš Kur’an ili dove, ti se svoj jezik učini mokrim stalnim veličanjem,  slavljenjem i sječanjem na Allaha.

11- U svakom danu ramazana odredi i vrijeme za posjetu bolesnika, rodbine, siromašnih, te i njih obraduj prigodnim poklomima, toplom i blagom riječju. Ovo će ti također pomoći da na najbolji mogući način i Allahu najdraži iskoristiš svo svoje slobodno vrijeme, te ne ostaviš mjesta besposlioci.

12-Nastoj da u ovaj ramazanski plan uključiš sve svoje ukućane, kako bi se jedni sa drugima u dobru natjecali, i one koji posustanu bodrli i na ustrajnost posticali, jer mi težimo cilju za koji se vrijedi natjecati i takmičiti.  Rekao je Uzvišeni Allah: “Čestiti će, zaista u nasladama boraviti, sa divana gledati, na licima njihovim prepoznat ćeš radost sretna života, daće im se pa će piće zapečaćeno piti, čiji će pečat mošus biti – i neka se za to natječu oni koji hoće da se natječu.” (Al-Mutaffifun, 22-25).

13-Neka vaš vlastiti plan shodno vašim obavezama i mogućnostima za svaki dan ramazana bude istaknut na vidnom mjestu, kako bi zajedno s vašim ukućanima mogli procijeniti implementaciju samog plana. Uz napomenu, da čak i loš plan je bolji od neplaniranja, jer kad se ostvari i dio plana to je veliki uspjeh. Mudri su davno rekli: “Čiji cilj bude da stigne do zvijezda, on ako svoj cilj i ne ostvari opet će visok položaj dostići:”

14-Ne postavljaj pred sebe odmah na početku ramazana prevelike i preteške zadatke, kako te ne bi nemogućnost njihovog ostvarenja obeshrabrila, već kreni polagano i postepeno pa ćeš s Allahovom pomoći do cilja doći.

15-U zadnjoj trećini ramazana, pojačaj i inteziviraj sve svoje aktivnosti, jer je tako činio i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Posebno ibadetom ispuni i oživi noći zadnje trećine ramazana jer je u njima Lejlet-l-kadr – noć vrijednija od 1000 mjeseci.

16-Nastoj da u ovom ramazanu postigneš i nagradu stotina drugih postača, učestvujući i pripremanju iftara za postače, hranjenju gladnih i potrebnih, skrbljenjem udovica, jetima i siromašnih. Zajedno sa svojim ukućanima organizuj ramazansku kasu u koju će te svakoga dana svi zajedno stavljati vaše priloge i sadaku, a na kraju ramazana njenim sadržajem obradovati potrebne.

 

Na kraju Uzvišenog Allaha molimo da nas uputi, milošću Svojom obaspe,  pomogne, učvrsti i nadahne da ovaj ramazan provedemo u djelima s kojima je On Slavljeni i uzvišeni zadovoljan, te da iz ramazana izađemo od grijeha čisti. A naša posljednja dova je: Sva hvala pripada samo Allahu Gospodaru svih svjetova.