hadisi

Vjernik treba biti dostojan, staložen i pribran, te ne smije nasjesti na razne provokacije kojima će biti izložen, niti ga smiju uznemiriti razne sumnje i smutnje na koje će se nailaziti. Njegovo srce treba da bude poput besprijekorno čistog ogledala na kojem se sve te provokacije, sumnje i smutnje ogledaju, ali one na njega ne ostavljaju nikakav trag. On ne smije biti poput spužve koja će upijati sve provokacije i smutnje, a koje će zatim iz njega procuriti, pa ćeš ga vidjeti utučenog i prevrtljivog.

Rekao je Uzvišeni Allah:  “A robovi Milostivoga su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: 'Mir vama!'”  (El-Furkan, 63)

Jedno od svojstava robova Milostivog jeste da oni po zemlji hode dostojanstveno i mirno, ne ohole se i nisu nadmeni, upravo onako kako im je Uzvišenom Allahu naredio: “Ne hodi po zemlji nadmeno…” (El-Isra, 37). Dakle, oni su staloženi i pribrani, nisu uobraženi, drski niti objesni. Međutim, to nikako ne znači da treba izgledati umrtvljeno i iscrpljeno poput bolesnika, jer je najbolji od svih Ademovih sinova, Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem, kada je hodao, hodao je žustro pa je izgledalo kao da silazi niz brdo, kao da se zemlja pred njim smotala.

Zatim je Uzvišeni Allah spomenuo još jedno svojstvo Svojih iskrenih robova, a to je da oni ne pridaju mnogo pažnje provokacijama i uvredama koje im upućuju neznalice, niti im na te prosto uzvraćaju istim mjerom. Oni opraštaju i ne govore ružne riječi, jer je i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, neznanje neznalica samo povećava blagost.

703. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Nikada Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisam vidjela da se grohotom nasmijao, niti bi mu se ikada prilikom smijeha ukazale desni. On bi se samo osmjehivao.” Muttefekun alejhi.

Dokumentacija hadisa

Bilježe ga Buhari,  Fethul-Bari , 10/504, i Muslim, 899 i 16.

Manje poznata značenja

grohotom nasmijao  – snažno i nekontrolirano .

Propisi, pouke i poruke

– Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nečim bio zadovoljan ili kada bi ga nešto prijatno iznenadilo, on bi se samo osmjehnuo.

– Grohotno smijanje, uz povisivanje tona i zagrcnutosti, nije svojstvo dobrih i pobožnih Allahovih robova, jer ono umrtvljuje srce.

Rekao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem:

“Dato mi je pet stvari koje nisu date niti jednom poslaniku prije mene:

1. potpomognut sam strahom (kojeg neprijatelja Allah ulijeva u srce) na udaljenosti od mjeseca dana hoda;
2. učinjena mi je zemlja mjestom za klanjanje (mesdžidom) i čistom, pa gdje god čovjeka od moga ummeta zatekne namaz – neka ga obavi;
3. dozvoljen mi je ratni plijen, a nije bio dozvoljen nikome prije mene;
4. dat mi je (veliki) šefa'at (zauzimanje na Sudnjem danu);
5. i prije mene su poslanici bili slani samo svojim narodima, a ja sam poslan cijelome čovječanstvu.”

(Hadis bilježe Buharija i Muslim u svojim “Sahihima” i Nesai u “Sunenu”)

Nemojmo nipošto biti jedni od onih što prenose predanja u čiju vjerodostojnost nismo sigurni, jer bismo mogli biti jedni od onih što lažu na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Brojni su hadisi koji govore o pogubnosti laganja na Poslanika islama, a ovdje ćemo navesti samo neke. Na internetu se može naći sljedeći hadisi-kudsi:

“Čovječe, stvorio sam te za ibadet, pa se ne igraj! I odredio sam ti opskrbu, pa se ne umaraj! Ako budeš zadovoljan onim što ti dadnem, srce i tijelo ću ti odmornim učiniti, a kod Mene ćeš biti upisan kao zahvalan! A ako ne budeš zadovoljan Mojom odredbom, tako mi Moje veličine, sručit ću na tebe dunjaluk, trčat ćeš po njemu kao životinja u divljini i steći ćeš isključivo ono što ti je propisano, a kod Mene ćeš kao nezahvalan biti upisan! Čovječe, stvorio sam nebesa i Zemlju i nisam se umorio tim stvaranjem, pa zar će Me umoriti briga o tvom životu? Čovječe, ne zaboravljam opskrbiti onoga ko mi je nepokoran, pa kako da zaboravim opskrbiti Meni odanog roba? Čovječe, ne traži od Mene sutrašnje nafaku, jer Ja od tebe ne tražim sutrašnje djelo!”

Treba znati da ovo nisu Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, nego su israilijat (pripovijesti koje se prenose od sljedbenikā Knjige). To tvrde, između ostalih, sljedećih učenja: Ibn Tejmijja, u djelu “Medžmuul-fetava”, 8/52, Ibnul-Kajjim, u djelu “el-Dževabul-kafi”, str. 141, i Ibn Kesir, u djelu “Tefsirul-kur'anil-azim”, 7/426. Šejh Ibn Usejmin, u djelu “Medžumuu fetava” 3/63, kaže da ovaj hadis nije prenijeli pouzdani prenosioci.
_____________________________

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “ Ko na mene hotimično slaže neka sebi pripremi mjesto u Vatri .” (El-Buhari i Muslim)

El-Mugira b. Šu'ba, radijallahu anhu, pripovijedao je da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: “ Laganje na mene nije isto što i laganje na nekoga od vas. Ko na mene hotimično slaže neka sebi pripremi mjesto u Vatri .” (musliman)

Semura b. Džundub, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upozorenja: “ Ko prenese apokrifan hadis znajući da je lažan, tretira se kao ostali lažljivci .” (musliman)

Ovo su tri  djela koja vode u društvo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Džennetu:

1. Često obavljanje nafila namaza

Prenosi se da je Rebia’ ibn Ka’b zatražio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bude sa njim u Džennetu pa mu je on odgovorio da što više čini sedždu, tj. da što više klanja dobrovoljni namaz. (Muslim).

2. Lijepo ponašanje

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem je rekao: “Ljudi koje najviše volim među vama i oni koji će sjediti najbliže meni su oni koji imaju najljepše ponašanje“. (Tirmizi, Albani ga je proglasio vjerodostojnim)

3. Briga o siročadima

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem je rekao: “”Ja i onaj koji se brine o siročetu ćemo biti ovako blizu u džennetu”, i on pokaza sastavljena dva prsta svoje ruke“. (Buhari)

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

إِذَا جَاءَ رَمَضَانُ فُتِّحَتْ أَبْوَابُ الْجَنَّةِ ، وَغُلِّقَتْ أَبْوَابُ النَّارِ ، وَسُلْسِلَتْ الشَّيَاطِينُ

«Kada dođe Ramazan, otvaraju se džennetska vrata, a zatvaraju džehennemska, a šejtani se vezuju». (Buharija, 1899; Muslim, 1079)

U drugoj verziji ovog hadisa koju bilježi imam Nesa’i se kaže:

تصفد فيه مردة الشياطين

„Jaki šejtani se vezuju“ (Nesa’i)

Imam Kurtubi je rekao: Ako neko kaže: „Kako to da vidimo da se toliko loših djela i grijeha čine u Ramazanu? Da su šejtani vezani to se ne bi dešavalo.“

Odgovor je da se smanjenje loših djela odnosi na one postače koji ispunjavaju sve uvijete posta i koji vode brigu da ispoštuju sve aspekte posta; ili da se vezivanje odnosi samo na neke šejtane t.j. na meride (jake) a ne na sve njih, kao što je rečeno u nekim predajama; ili da je umanjeno zlo u ovom mjesecu što se da primjetiti – manje se zla čini u ovom mjesecu nego u drugim. Isto tako, kada bi svi šejtani i bili vezani to ne znači da se zlo ne bi dešavalo i da se ne bi činili grijesi jer postoje drugi uzroci zla mimo šejtana poput zlih duša, loših navika i šejtana od ljudi. (Fethul Bari)

Islamski učenjaci su se razišli u pogledu tumačenja toga da se šejtani vezuju u ramazanu.

Hafiz ibn Hadžer je rekao, citirajući al-Halimija : „To se može protumačiti da šejtani nisu u stanju da dovode muslimane u iskušenje kao u drugim vremenima jer su oni zauzeti sa postom koji obuzdava njihove strasti, sa učenjem Kur’ana i zikrom, spominjanjem Allaha.”

Drugi učenjak je rekao da se vezivanje odnosi samo na neke šejtane odn. na „مردة“ – meride (jake šejtane, prkosnike)

Ijjad je rekao: „To se može protumačiti na literaran način, da je to znak za meleke da je mjesec počeo, kao poštovanje njegove svetosti, i da se spriječe šejtani da naude muslimanima. Može se protumačiti i da se odnosi na veličinu nagrade i oprosta u ovom mjesecu, i da šejtani manje zavode ljude pa da je to isto kao da su vezani. Ovo drugo tumačenje je podržano činjenicom što se u predaji koju prenosi Junus od ibn Šihaba a koju bilježi Muslim, kaže: فتحت أبواب الرحمة- “otvaraju se vrata milosti“. Vezivanje šejtana se takođe može protumačiti kao metafora da oni nisu u mogućnosti da dovode ljude u iskušenje i da im uljepšavaju prohtjeve i strasti. Al-Zejn ibn al-Munir je rekao: „Prvo gledište je najvjerovatnije ispravnije i nema potreba da se pokušava razumjeti na bilo koji drugi način mimo literarnog značenja. (Fethul Bari 4/114)

Ne treba zaboraviti da je uz svakog čovjeka njegov karin-šejtan koji ga nikad ne napušta sve do časa njegove smrti.

U hadisima se spominje pet stvari:

1. Rijaluk – pretvaranje u ibadetu

1. Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Ko posti ramazan vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni grijesi koje je prethodno počinio! (misli se na male grijehe)

2. Ebu Hurejre, r.a., takođe, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Kada nastupi ramazan, otvore se džennetska, zatvore džehennemska vrata a šejtani se povežu!

Tumačeći ovaj hadis Kadi Ijad napominje da se ovdje radi o jednoj vrsti savjesnijeg odnosa vjernika spram svojih djela, pa u tom mjesecu rade više dobra, što automatski doprinosi smanjenju zla, a uz smanjenje raznih zahtjeva pohota i strasti, onemogućavaju se pristupi šejtanu i na, taj način, oni izgledaju povezani!

3. Ebu Se’id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Allah će sedamdeset godina udaljiti vatru od osobe koja posti jedan dan na Allahovom putu!

4. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Allah Uzvišeni je rekao: Svako čovjekovo djelo pripada njemu, izuzev posta! On pripada Meni i Ja posebno za njega nagrađujem!

5. Ebu Hurejre, r.a., takođe, od Poslanika, s.a.v.s., prenosi: Post je štit, pa kada neko od vas posti neka ne govori bestidne riječi i neka se ne dere, a ako ga neko opsuje ili napadne, neka kaže: Ja postim!

6. On, takođe, kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah is usta postača kod Allaha je bolji od mirisa miska!

7. On prenosi od Poslanika, s.a.v.s., i sljedeći hadis: Postač ima dvije radosti: prilikom iftara i prilikom susreta sa svojim Gospodarom!

8. On, takođe, prenosi i ovaj hadis: Svaki čovjekov posao se višestruko nagrađuje. Dobro djelo se nagrađuje od deset do sedam stotina puta osim posta, jer je Allah Uzvišeni rekao: On je Moj i Ja za njega nagrađujem. On ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene!

9. Sehl b. Sa’d, r.a., prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s., rekao: U Džennetu imaju vrata koja se zovu Rejjan. Na njih, izuzev postača, niko drugi neće ući?! Oni će ustati i niko drugi na njih, osim njih, neće ući! Kada oni na njih uđu, vrata će se zatvoriti i na njih niko više neće ući!

10. Talha b. Ubejdullah, r.a., prenosi da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., došao jedan beduin i, između ostalog, ga upitao: Obavijesti me o onome što mi je Allah učinio obaveznim od posta?! On je odgovorio: Mjesec Ramazan, osim ako ti još nesto hoćeš dobrovoljno!

11. Huzejfe b. el-Jeman, r.a., prenosi da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako kaže: Smutnja za čovjeka može biti u njegovoj porodici, imovini i u susjedu, a otklanja je obavljanje namaza, post i dijeljenje zekata!

12. Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Zapostite kada vidite mlađak i prestanite postiti kada ga vidite! Ako on bude zastrt oblakom, onda upotpunite ša’ban tridesetim danom!

13. Abdullah b. Omer, r.a., prenosi od Poslanika, s.a.v.s.: Ne postite dan ili dva prije ramazana, izuzev ko već posti neki post neka ga onda i dovrši!

Ovdje se misli, kako tvrde islamski učenjaci, da se ne posti dan-dva prije ramazana i tako dočekuje taj mjesec. Time se želi odvojiti nafila od farz-posta!

14. Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Nemojte postiti kada nastupi druga polovina ša’bana!

Neki učenjaci smatraju da je ovo Poslanikova, s.a.v.s., preporuka kako bi vjernik bio jači i spremnije dočekao ramazan!

15. Abdullah b. Amr b. el-As, r.a., prenosi od Poslanika, s.a.v.s.: U postu je suzbijanje strasti moga ummeta!

16. Abdullah b. Mes’ud, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ko ima mogućnost za brak, neka se ženi, jer to bolje djeluje na obaranje pogleda i najsigurnije zaštićuje polni organ, a onaj koji to nije u mogućnosti, neka posti, jer je post jedna vrsta zaštite!

17. Sevban, r.a., prenosi od Poslanika islama, s.a.v.s., da je rekao: Post mjeseca ramazana odgovara postu deset mjeseci, a post šest dana ševvala, nakon njega, odgovara postu dva mjeseca, pa to predstavlja post čitave godine!

18. Ebu Ejjub, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., sličan hadis: Ko isposti ramazan zatim to poprati sa šest dana ševvala, kao da je čitavo vrijeme postio!

19. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: Ko se ne prođe lažnog govora i postupka po njemu, Allahu nije potrebno da on ostavlja svoje jelo i piće!

20. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana, iskupljuju grijehe, ako se između njih ne načine veliki grijesi!

21. Abdullah b. Abbas, r.a., je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio najdarežljiviji među ljudima, a najdarežljiviji je bio u ramazanu, kada se Džibril sastajao s njim. Džibril se sastajao s njim svaku noć tokom ramazana kada je zajedno s njim učio Kur’an. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi se s njim sastao, bio je darežljiviji od vjetra koji donosi plodonosnu kišu!

22. Enes b. Malik, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ustajte na sehur, jer je u njemu, doista, berićet!

23. Od Amra b. el-Asa, r.a., se prenosi da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: Razlika između našeg posta i posta židova i kršćana je u ustajanju na sehur!

24. Od Sehl b. Sa’da , r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ljudi će biti u dobru sve dok budu žurili sa iftarom!

25. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Allah Uzvišeni je rekao: Moji najdraži robovi su oni koji najviše žure sa iftarom!

26. Od Selmana b. Amira ed-Dabbija, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Kada se neko od vas iftari, neka se iftari hurmama, a ako ih nema, neka se, onda, iftari vodom, jer je ona čista!

27. Enes b. Malik, r.a., kaže: Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi se iftario sirovim hurmama prije nego bi klanjao. Ako ne bi našao sirove hurme, iftario bi se suhim. Ako ne bi nasao ni suhe hurme, iftario bi se gutljajem vode!

28. Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Kada od vas neko zaboravi pa nešto pojede, ili se napije, neka dovrši svoj post, jer ga je to Allah nahranio i napojio!

29. Aiša, r.a., kaže: Allahovog Poslanika, s.a.v.s., je zaticala zora, a on je od odnosa sa svojim ženama bio džunub pa bi se tada okupao i postio!

30. Zejd b. Halid el-Džuheni, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ko pripremi iftar postaču, imaće nagradu kao i on, a da se postaču njegovi sevapi uopće ne umanjuju!

31. Enes b. Malik, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao kod Sa’da b. Ubade, r.a., koji mu je iznio hljeba i maslinovog ulja, koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jeo i, nakon toga, proučio dovu: Neka se kod vas ifare postači, neka vašu hranu jedu pobožni i neka za vas istigfar čine meleki!

32. Od Aiše, r.a., se prenosi da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: Ko je umro, a ostao je dužan post, napostiće za njega njegova najbliža rodbina!

33. Abdullah b. Abbas, r.a., je rekao: Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., je došao jedan čovjek i rekao: Allahov Poslaniče, majka mi je umrla a ostala je dužna mjesec dana posta. Hoću li ja to za nju nadoknaditi?! Da – rekao je on – jer dug prema Allahu je najpreči da se obavi!

34. Od njega se, takođe, prenosi da je jedna žena došla Vjerovjesniku, s.a.v.s., i spomenula mu da je njena sestra ostala dužna postiti mjesec dana, budući da je, ploveći morem, umrla i nije to izvršila. Poslanik, s.a.v.s., joj je rekao: Posti za svoju sestru!

35. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ko provede Lejletu-l-kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni prethodni grijesi!

36. Od, Aiše, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preporučio: Tražite Lejletu-l-kadr u neparnim noćima posljednjih deset dana ramazana!

37. Aiša, r.a., kaže: Pitala sam Poslanika, s.a.v.s.: Allahov Poslaniče, šta misliš, kada bih znala u kojoj noći se nalazi Lejletu-l-kadr, šta bih u njoj učila? On je odgovorio: Uči: ALLAHUMME INNEKE ‘AFUVVUN, TUHUBBU-L-‘AFVE, FA’FU ‘ANNI / Allahu, Ti si Onaj koji oprašta, Ti voliš praštanje, pa oprosti meni!

38. Od Aiše, r.a., se prenosi da je rekla: Kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi provodio noć u ibadetu, probudio bi svoju porodicu i trudio se da ibadet bude što bolji!

39. Abdullah b. Omer, r.a., je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je boravio u i’tikafu zadnjih deset dana ramazana!

40. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je neki beduin došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i upitao ga: Allahov Poslaniče, uputi me na djelo, s kojim ću, ako ga budem uradio, ući u Džennet! On mu odgovori: Da obožavaš Allaha, ne pripisujući mu druga, da obavljaš namaz, da daješ zekjat i da postiš ramazan! Beduin tada reče: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, ja na ovo ništa dodati neću! Kada se on okrenuo, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je tada rekao: Kome pričinjava zadovoljstvo da gleda u jednog od stanovnika Dženneta, onda neka pogleda u ovoga!

Prenosi Abdullah ibn ‘Amr, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Imaju dvije lahke stvari, koje malo ko od ljudi čini, a one će onoga, ko ih bude ustrajno činio, uvesti u džennet.” ”Koje su to dvije stvari, Allahov Poslaniče?” – upitali su ashabi…

”Da poslije svakog propisanog namaza, po deset puta kažete ”subhanallah”, ”el-hamdu lillahi” i “Allahu ekber” (ovaj zikr se može raditi i po 33 X),  i da, kada krenete u postelju, iste ove riječi proučite 100 puta (33, 33, 34), odgovorio je on. ”A kako to da mali broj ljudi radi ove dvije stvari, iako su lahke?” – upitali su ponovo. ”Pa tako što vas šejtan poslije namaza i prije spavanja zaposli raznim stvarima i zaboravite ih uraditi.” – odgovori Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

(Ahmed, 6498., Buharija u ”Edebu-l-mufredu”, br. 1216., Ebu-Davud, 1502., Ibn Madže, 926., a Tirmizi ga je ocijenio vjerodstojnim).
_______________________________________

Zaštiti se od svake neprijatnosti

Ebu Zerr, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ”Onome ko poslije sabah-namaza, podvijenih nogu i prije nego što bilo šta progovori, deset puta prouči sljedeće:

’Lā ilāhe illallāhu vahdehu lā šerīke lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu, juhjī ve jumītu, ve huve ‘alā kulli šejin kadīr.’ (Nema istinskog božanstva osim Allaha, Jedinog, Koji nema saučesnika, Njemu pripada sva vlast i svaka zahvalnost, On oživljava i usmrćuje, i On sve može) – bit će upisano deset dobrih djela, obrisano deset hrđavih djela, bit će uzdignut za deset stupnjeva, toga će dana biti zaštićen svake neprijatnosti, bit će sačuvan šejtana, i nijedan grijeh, osim širka, neće ga toga dana upropastiti.”[1]

وعَنْ أَبِي ذَرٍّ رَضِي اللهُ عَنْهُ قَالَ: قَالَ رَسُولُ الله صلّى الله عليه وسلّم: «مَنْ قَالَ فِي دُبُرِ صَلاةِ الْفَجْرِ وَهُوَ ثَانٍ رِجْلَيْهِ قَبْلَ أَنْ يَتَكَلَّمَ: لا إِلَهَ إِلا اللهُ، وَحْدَهُ لا شَرِيكَ لَهُ، لَهُ الْمُلْكُ وَلَهُ الْحَمْدُ يُحْيِي وَيُمِيتُ، وَهُوَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ عَشْرَ مَرَّاتٍ، كُتِبَتْ لَهُ عَشْرُ حَسَنَاتٍ، وَمُحِيَتْ عَنْهُ عَشْرُ سَيِّئَاتٍ، وَرُفِعَ لَهُ عَشْرُ دَرَجَاتٍ، وَكَانَ يَوْمَهُ ذَلِكَ كُلَّهُ فِي حِرْزٍ مِنْ كُلِّ مَكْرُوهٍ، وَحُرِسَ مِنْ الشَّيْطَانِ، وَلَمْ يَنْبَغِ لِذَنْبٍ أَنْ يُدْرِكَهُ فِي ذَلِكَ الْيَوْمِ إِلا الشِّرْكَ بِاللهِ» أَخْرَجَهُ الترمذي.

[1] Et-Tirmizi (3474), El-Bezzar, u zbirci El-Musned (4050) i En-Nesai, u zbirci Amelul-jevmi vel-lejla (127).

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Ko poziva u hidajet ima nagradu poput nagrade onih koji ga slijede, a to neće njihove nagrade nimalo umanjiti. A ko poziva u dalalet ima grijeh poput grijeha onih koji ga slijede, a to neće njihove grijehe nimalo umanjiti.” ^[1]

Značenje manje poznatih riječi:

• hidajet – lijepa stvar koja se podudara sa Šerijatom
• onih koji ga slijede – koji mu se odazovu i rade po onome u šta poziva
• dalalet – ružna stvar koja se suprostavlja Šerijatu

Biografija ravije:

Abdurrahman  ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.

Kratki komentar hadisa:

Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, podstiče svoj ummet da rade dobra djela i pozivaju u njih. Onaj ko ukaže drugom na uputu stiče kod Uzvišenog Allaha ogromnu nagradu, s tim da ova nagrada ne umanjuje nagradu onih koji ga slijede, a ko ukaže na dobro ima nagradu onog ko ga radi. Ko navede nekog na grijeh, ili mu naredi da ga radi, ili ga pomogne u tom grijehu, ima grijeh poput grijeha onih koji ga slijede. Pa kakav je grijeh tek onima koji okrećući se od Allahova šerijata sude ljudima po zakonima koje su ljudi izmislili i podržavaju ateistička upropaštujuća shvatanja. Svi ovi su okrenuli leđa Alllahovoj knjizi i zalutali sa Pravog puta. I oni imaju grijeh za sve ove zablude koje su upropastile mnogu omladinu i odvele ih sa pravog puta.

Pouke hadisa:

• Vrijednost pozivanja na dobro i da je njegova nagrada ogromna.
• Nagrada onog koji poziva ne umanjuje nagradu onih koji ga slijede.
• Žestoka opomena svakom onom ko poziva u novotariju i dalalet i svakom onom ko uzrokuje skretanja ljudi sa istine.

[1]  Muslim (4/2060), broj 2674, Knjiga o znanju, poglavlje: Ko uvede lijep ili loš sunnet i ko poziva u hidajet ili dalalet. 

Prenosi se od Ebu-Hurejre da je rekao:

“Prokleo je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, onog koji podmićuje i onog koji prima mito.” ^[1]

Značenje manje poznatih riječi:

• prokleo je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem – dovio da ga Allah udalji od Svoje milosti
• onog koji podmićuje – ko daje svoj imetak da bi dobio ono na šta nema pravo.

Biografija ravije:

Abdurrahman  ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.

Kratki komentar hadisa:

Prenosi nam Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, molio Allah da udalji od Svoje milosti onog koji podmićuje. A to je onaj koji daje imetak nekom čovjeku da bi tako pridobio njegovu naklonost i da bi mu ovaj zauzvrat dao ono na šta neko drugi ima pravo kako bi tim mitom ostvario cilj na nepošten način. Prokleo je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, i onog koji prima mito jer uzima imetak na nedozvoljen i nepošten način. Zato treba musliman da bude daleko od sumnjivih stvari kako ne bi izložio samog sebe Allahovoj srdžbi i kazni.

Pouke hadisa:

1. Daleko je od Allahove milosti onaj koji daje mito i koji ga uzima.
2. Mito je veliki grijeh.
3. Mito je zabranjeno zbog velike štete koju nanosi muslimanskoj zajednici.

[1]  Tirmizi (3/622), broj 1336, poglavlje: Ono što je prenešeno o propisu onog koji podmićuje i onog koji prima mito, i u hadisu je dodata riječ “u sudu”, i Ahmed u svom Musnedu (2/387), broj 9011 i 9019, sa tekstom: “Prokleo je Allah …”

Hadis je sve ono što je rekao, radio ili šutnjom odobrio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te njegove moralne i fizičke osobine. Kur’an i hadis su Objava od Uzvišenog Gospodara. Obilan je broj dokaza u kojima se ukazuje da je hadis objavljivan.^[1] Kaže Uzvišeni: „On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se obznanjuje.”^[2]

U drugom ajetu Uzvišeni kaže: „Ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu, a ko se okrene, pa mi te nismo poslali da nad njima čuvar budeš!“^[3]

Ovo saznanje je veoma bitno, tim prije, jer postoje određene turbulencije koje pokušavaju da smanje značaj i ulogu hadisa kao šerijatkskog izvora i da njegov legitimitet, sa zakonodavnog, spuste na mogući karakter, te u mnogim pitanjima daju prednost razumu nad hadisom.

Iz slijedeće rečenice vidjet ćemo kakav je bio odnos ashaba prema riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Oni nikada s njim nisu polemizirali o onome šta je vjera i što je objavljeno, a polemizirali su o onome što se odnosilo na ovosvjetske stvari.“^[4]

Po svojoj autoritativnosti hadis je samostalni izvor vjere. Propisi koji se izvode iz hadisa su zakonodavnog karaktera. Po svojoj formi hadis se razlikuje od Kur’ana, ali kada je praktična primjena u pitanja jednaki smo obaveznici prema oba izvora. Kur’an je došao u sažetoj i načelnoj formi, dok hadis detaljnije obrađuje norme šerijatskog prava. Kroz usulsko-fikhsku metodu iz hadisa se izvlače svi pet kategorija ljudskih postupaka: farz, sunnet, mubah, mekruh i haram.

Upoznavanje i iščitavanje hadisa jača našu vezu sa Gospodarom, upoznaje nas sa životom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i produbljuje naše znanje o svrsi našeg stvaranja – robovanja Allahu.

Kad se radi o odnosu dnevnog virda prema hadisu, podjeliti ćemo ga na tri kategorije: čitanje hadisa, čitanje i slušanje komentara hadisa i učenje hadisa napamet.

ČITANJE HADISA

Na bosanskom jeziku prevedeno je svih šest temeljnih hadiskih zbirki, zatim Malikova Muvetta i dva toma Musneda Ahmeda ibn Hanebela^[5]. Pored njih prevedene su i neke sporedne hadiske zbirke kao što su: Rijadus-Salihin, Bulugul-meram, Ummdetul-ahkam (zajedno s komentarom), Zbirka hadisi kudsij hadisa itd.

Osoba može sebi svaki dan odrediti da čita pet, deset, dvadeset hadisa, shodno svojim mogućnostima, družeći se sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Za hadisku zbirku (Džamiu-Sunen) Imama Tirmmizija kaže se: „U čijem se domu nađe ova zbirka kao da je u njemu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, koji govori.“^[6]

IŠČITAVANJE I SLUŠANJE KOMENTARA HADISA

Spoj između dvije metode: slušanja i čitanja je najbolji oblik učenja. Pretjerano čitanje bez slušanja komentara je nedostatak i krnjavost, jer čitalac određene stvari može da shvati na pogrešan način. Također, od bitnih stvari je da osoba poznaje metode iščitavanja i slušanja komentara hadisa, a pod tim se podrazumijeva i izučavanje hadisa. Prvo s čim se počinje učenje jesu hadiske zbire koje u sebi sadrže hadise sveobuhvatnog karaktera, iz kojih će se pokupiti općenito osnovno znanje o islamu.

Najbolja knjiga takvog karaktera, koja se kroz generacije izučava i uči napamet jeste Četrdeset Nevevijevih hadisa. Prvih 26 hadisa sakupio je Ibn Salah, a Imam Nevevi dodao još  16, što je ukupno 42, ali zbog lakšeg naziva, zbirka nosi naslov Četrdeset Nevevijevih hadisa. Hadisi koji su tu zabilježeni predstavljaju suštinu islama. Za neke hadise koji su u nju uvršteni, islamski učenjaci rekli su da predstavljaju polovinu, trećinu ili četvrtinu vjere. Kasnije je Ibn Redžeb el-Hanbeli na ovu zbirku dodao još osam hadisa i upotpunio na pedeset.  Knjiga se zove Džamiul-ulumi vel-hikem, a na našem jeziku je prevedena pod nazivom Buđenje ambicija.

Slijedeća knjiga za studiozno izučavanje je Ummdetul-ahkam od Abdulganijja el-Makdisija. Hadiska zbirka sastoji se od 419 hadisa. Na našem jeziku napisan je komenatar na Ummdetul-ahkam dva toma od uvaženog mr. Hajrudina Ahmetovića. Komentar se sastoji od izvoda hadisa, kratke biografije ashaba koji prenosi hadis, komentara i poruke hadisa.

Nakon toga, pristupa se djelu Bulugul-meram od Hafiza Ibn Hadžera el-Askalanija. Djelo se sastoji od 1516 hadisa vjerodostojnog karaktera. Knjiga je prevedena na naš jezik pod naslovom Vrhunac čežnje za šerijatskim dokazima od strane mr. Hajrudina Ahmetovića. Najpoznatiji komentar na ovo dijelo je Subulus-selam (Putevi spasa) koje je napisao Muhammed b. Ismail es-San’ani, a na bosanski jezik prvi tom preveo je uvaženi dr. Omer Nakičević.

Od sadržajnih hadiskih zbirki jeste i Rijadus-salihin koja objedinjuje hadise koji govore o vrijednostima činjenja raznovrsnih dobrih dijela i kaznama za počinjene grijeh. Počinje od vrijednosti iskrenosti, strpljivosti, savjetovanja, edeba, pravila ponašanja prilikom jela, zikra, poglavlje o zabrana i završava sa istigfarom.  Hadiska zbirka sastoji se od 1896 hadisa. Također preveda i nosi naziv Vrtovi pobožnjaka sa kratkim komentarom u fusnotama. Pored nje preveden je i komentar pod nazivom Radost pogleda, od istih prevodioca Vrtova pobožnjaka, dr. Emira Demira i Amira Durmića. Komentar se sastoji od tri toma, a do sada su dva prevedena.

Spomenut ćemo još jednu hadisku zbirku, u kojoj su sabrani hadise o jednoj oblasti. Iako je riječ o samo jednoj oblasti, preporučujemo njeno izučavanje, jer baš u tom segmentu su poklekli mnogi muslimani. Riječ je o lijepom ponašanju i vladanju, o edebu, ahlaku i onim što proizilazi iz toga. Knjigu Edebul-mufred napisao je Imam Buhari, a na bosanski jezik preveo ju je Armin Abaza. U svom Sahihu, Imam Buhari izdvojio je posebno poglavlje pod naslovom Edeb, međutim otišao je i korak dalje i izdvojio ovu bitnu tematiku u posebnu oblast. Pored hadisa koje je izdvojio u Sahihu (koji govore u edebu), Imam Buhari je u ovu knjigu uvrstio i one hadise koje ne ispunjavaju uslove Sahiha, i na taj način nam je ostavio jedno enciklopedijsko djelo o lijepom ponašanja. Pisanih komentara o ovom djelu, nemamo na bosanskom jeziku, međutim, imamo video predavanja-komentare. Od njih ću istaći komentar hfz. Almira Kapića.

UČENJE NAPAMET HADISA

Onaj ko je ambiciozan i odluči se na učenje hadisa napamet, predstavit ćemo mu jednu od metoda. Sistematsko učenje hadisa isto je kao i kod iščitavanja i učenja hadisa napamet. Prve korake pravimo sa djelom Četrdeset Nevevi hadisa jer je u njima sadržana osnova vjere, zatim Umdetul-ahkam koji se sastoji od propisa halala i harama. Kada bi npr. zastali na stotinu, dvije ili tri  stotine hadisa opet bi dobili jednu zaokruženu cjelinu. Međutim, kada bi odmah počeli  učiti Buharijevu ili Muslimovu zbirku hadisa, ostali bi na početku i naučili poglavlja koja nisu od suštinske vrijednosti. Zatim slijedi Bulugul-meram i nakon toga, osoba zadobija jednu zaokruženu cjelinu. Učeći djela iz akide Tri osnovna načela i druge, koji će biti predstavljeni u posebnom naslovu, student islamskih nauka, raspolaže sa ogromnim fontom hadisa iz dvije najvažnije oblasti: akide i fikha.

________________

[1] Ograničili smo se na spominjanje ovih dokaza jer to nije primarna odrednica knjige, ali islamski učenajci govorili su o tome i pisali u svojim djelima. Imad b. napisao je posebnu studiju Vahjul-illahu fi sunneti nebevijje – Objava Gospodara u sunnetu Poslanika (salallahu alejhi ve sellem), koju bi zgodno bilo prevesti na bosanski jezik.

[2] Prijevod značenja En-Nedžm 3-4.

[3] Prijevod značenja en-Nisa 80.

[4] Mahmut Karalić, Hadis i hadiske znanosti, el-Kelimeh, Novi Pazar, 2010, str. 45

[5]Prilikom promocije Musneda Ahmeda Ibn Hanbela, prevodilac Semir Rebronja, progovorio je o tome šta ga je vodilo da prevodi ovo djelo i u nadi da ćemo mi iz istih razloga početi čitati Musned, pobrojao ih je. To možete pogledati na videozapisu: Promocija musneda ibn Hanbela, Semir Rebronja na kanalu Akos.ba.

[6] M. Karalić, Hadis i hadiske znanosti, str. 195

Pored do sada iznesenih čudotvornih karakteristika, Kur'an posjeduje i "matematičku mudžizu".
Jedan primjer ove mudžize je zajednički broj ponavljanja određenih riječi. Određene riječi koje su u izvjesnom međusobnom odnosu na krajnje zbunjujući način se u Kur'anu ponavljaju u istom broju. Dolje su navedene riječi ove vrste i broj njihovog ponavljanja:

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Čuvaj emanet onom ko ti ga je povjerio i nemoj iznevjeriti onog ko te je iznevjerio.” ^[1]

Značenje manje poznatih riječi:

emanet – sve ono što je povjereno na čuvanje od imetka, tajni i slično

Kratki komentar hadisa:

Naređuje Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu da se čuva emanet i preda njegovom vlasniku. Emanet obuhvata ono što je posuđeno (‘arija), ono što je dato na čuvanje (vedia’) i slično. Emanet ima veliko mjesto u islamu, on je pohvalna osobina kojom treba da se okiti svaki musliman.

Ako je osoba povjerljiva, poštuju ju je ljudi i svi imaju u nju povjerenja, a isto tako, ta plemenita osobina mu daje ugled u porodici i rodbini. Učitelj koji savjesno obavlja svoju obavezu smatra se povjerljivim, Allah mu zahvaljuje na radu a takođe su mu zahvalni i svi ljudi, i učenik koji izvršava svoje zadatke i čuva imetak,  tajnu ili čast koje su mu povjerene, smatra se povjerljivim i zaslužuje svaku pohvalu. A onaj koji porekne i zataji povjereni emanet i ne vodi brigu o onom što mu je dato na čuvanje, bilo da je to imetak, tajna ili čast, zaista će ga to odvesti u propast i poniženje na dunjaluku. Pa ako je bio službenik biće otpušten iz službe, a ako je bio trgovac napustiće ga ljudi i neće imati povjerenja u njegovu trgovinu.

Zbog toga, treba svaki musliman da je povjerljiv u imetku koji su mu dali ljudi, tako što će ga čuvati da se ne izgubi ili ne pokvari. I treba da vodi računa o tajnama i časti koji su mu povjereni, te da se ophodi prema ljudima onako kako vole da se oni prema njemu odnose, jer nema imana onaj ko nema emaneta.

Pouke hadisa:

1. Vadžib je da se povjereni emanet vrati njegovom vlasniku.
2. Zabranjeno je da se pronevjera uzvrati pronevjerom.

[1]  Ebu-Davud (2/290), broj 3535, poglavlje: Čovjek koji uzima svoje pravo iz tuđeg imetka koji je pod njegovom upravom, i Tirmizi (3/564), broj 1264, i kaže: “Ovaj hadis je hasen garib.”

Kaže Ebu-Derda, radijallahu anhu: Čuo sam Allahovog Poslanika da je rekao:

“Ko se uputi putem tražeći na njemu znanje, Allah će mu olakšati put u Džennet. I zaista, meleci podmeću svoja krila onom ko traži znanje iz zadovoljstva sa onim što radi. Zaista, za učenog traži oprost sve što je na nebesima i na Zemlji, pa čak i ribe u vodi. Vrijednost učenog nad pobožnim je kao vrijednost Mjeseca nad ostalim zvijezdama. Učenjaci su, zaista, nasljednici vjerovijesnika, a vjerovijesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirhme, nego su ostavili u nasljedstvo znanje, pa ko ga uzme uzeo je ogroman udio.” ^[1]

Biografija ravije:

‘Uvejmir ibn Zejd ibn Kajs ibn Umejjete el-Hazredži el-Ensari, radijallahu anhu, je plemeniti ashab, bio je fakih, zahid i hafiz Kur’ana. Hrabro se borio u Bici na Uhudu i učestvovao je u svim bitkama poslije Uhuda. Bio je kadija Šama i učenjak Palestine. Preselio je 32. god. po Hidžri.

Kratki komentar hadisa:

Znanje je od najvažnijih temelja islamske civilizacije koja je učvrstila svoje osnove na nauci u svim oblastima života. Pojašnjava nam Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu da onaj ko se trudi u traženju šerijatskog znanja, prisustvuje predavanjima i halkama učenjaka i ponavlja to znanje, Allah će mu učiniti lahkim znanje koje traži i put kojim je kreno. Bude li na putu sticanja znanja tražio Allahovo zadovoljstvo, Allah će mu omogućiti da radi po tom znanju, te će ono biti razlog njegove upute, uspjeha i zadobijanja nagrade Uzvišenog Allaha.

Onoga dana kada islamski ummet izvrši svoju obavezu prema korisnom znanju vratiće mu se njegov prvobitni ugled koji je imao među drugim narodima. A među generacijama islamske omladine se nalaze oni koji vode računa o ovoj obavezi, inšaallah.

Pouke hadisa:

1. Vrijednost traženja znanja i podsticanje na to.
2. Sva stvorenja traže oprost za onog ko traži znanje.
3. Prednost učenjaka koji radi po svom znanju nad pobožnjakom.
4. Razlika između učenjaka i pobožnjaka je poput razlike između punog Mjeseca i ostalih zvijezda.

[1]  Ebu-Davud (3/317), broj 3641, Knjiga o znanju, poglavlje: Podsticanje na traženje znanja, i Tirmizi (5/48), broj 2682, Knjiga o znanju, poglavlje: Ono što je prenešeno o prednosti znanja nad ibadetom.

Prenosi se od Ebu-Hurejre da je rekao:

“Prokleo je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, onog koji podmićuje i onog koji prima mito.” ^[1]

Značenje manje poznatih riječi:

• prokleo je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem – dovio da ga Allah udalji od Svoje milosti
• onog koji podmićuje – ko daje svoj imetak da bi dobio ono na šta nema pravo.

Biografija ravije:

Abdurrahman  ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.

Kratki komentar hadisa:

Prenosi nam Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, molio Allah da udalji od Svoje milosti onog koji podmićuje. A to je onaj koji daje imetak nekom čovjeku da bi tako pridobio njegovu naklonost i da bi mu ovaj zauzvrat dao ono na šta neko drugi ima pravo kako bi tim mitom ostvario cilj na nepošten način. Prokleo je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, i onog koji prima mito jer uzima imetak na nedozvoljen i nepošten način. Zato treba musliman da bude daleko od sumnjivih stvari kako ne bi izložio samog sebe Allahovoj srdžbi i kazni.

Pouke hadisa:

1. Daleko je od Allahove milosti onaj koji daje mito i koji ga uzima.
2. Mito je veliki grijeh.
3. Mito je zabranjeno zbog velike štete koju nanosi muslimanskoj zajednici.

[1]  Tirmizi (3/622), broj 1336, poglavlje: Ono što je prenešeno o propisu onog koji podmićuje i onog koji prima mito, i u hadisu je dodata riječ “u sudu”, i Ahmed u svom Musnedu (2/387), broj 9011 i 9019, sa tekstom: “Prokleo je Allah …”

Kaže Ebu-Muhammed Hasan ibn Alijj ibn Ebi-Talib, radijallahu anhuma, sin kćerke Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, i njegov amidžić: “Zapamtio sam od Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Ostavi ono što ti je sumnjivo i drži se onog u što nemaš sumnje.‘” ^[1]

Značenje manje poznatih riječi:

Ono što ti je sumnjivo – nejasne stvari

Onog u što nemaš sumnje –  ono što je jasno i dozvoljeno

Biografija ravije:

Hasan ibn Alijj ibn Ebi-Talib el-Hašimi el-Kureši, radijallahu anhuma, je plemeniti ashab, rođen je u Medini. Bio je razborit, blag, dobroćudan i rječit, od najumnijih i najpronicljivijih ljudi. U licu je najviše ličio Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem. Preuzeo je hilefet a zatim odustao od njeg i ustupio ga Muaviji, radijallhu anhu. Preselio je 49. god po Hidžri.

Kratki komentar hadisa:

Musliman treba da gradi svoje stvari na jasnom ubjeđenju i na onom što je vjerovatno, te da ima znanja o svojoj vjeri, kako ne bi čineći nejasne i sumnjive stvari upao u haram. Ukazuje nam ovaj hadis na obavezu ostavljanja onog u čiju dozvoljenost sumnjamo i uzimanja onog u što nemamo sumnju, sa čim je srce smireno i duša zadovoljna. Zato, čuvaj se, muslimanu, da radiš ono u šta sumnjaš. A ako ti je neka stvar nejasna, pitaj o njoj i ne upuštaj se u nju sve dok ne budeš znao da je dozvoljena, izvršavajući naredbu Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem.

Pouke hadisa:

1. Naredba da se ostavlja sve u čemu ima podozrivosti i sumnje u stvarima vjere i dunjaluka i da se drži onoga što je sasvim jasno.
2. Zabrana ulaženja u sumnjive stvari.

[1]  Tirmizi (4/668), broj 2518, i kaže: “Ovaj hadis je hasen sahih”, i Nesai u zbirci Es-Sunen es-sugra (8/327), broj 5711, poglavlje: Podsticanje na ostavljanje sumnjivih stvari.

Prenosi se od Ebu-Hurejre da je rekao:

“Prokleo je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, onog koji podmićuje i onog koji prima mito.” ^[1]

Značenje manje poznatih riječi:

• prokleo je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem – dovio da ga Allah udalji od Svoje milosti
• onog koji podmićuje – ko daje svoj imetak da bi dobio ono na šta nema pravo.

Biografija ravije:

Abdurrahman  ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.

Kratki komentar hadisa:

Prenosi nam Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, molio Allah da udalji od Svoje milosti onog koji podmićuje. A to je onaj koji daje imetak nekom čovjeku da bi tako pridobio njegovu naklonost i da bi mu ovaj zauzvrat dao ono na šta neko drugi ima pravo kako bi tim mitom ostvario cilj na nepošten način. Prokleo je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, i onog koji prima mito jer uzima imetak na nedozvoljen i nepošten način. Zato treba musliman da bude daleko od sumnjivih stvari kako ne bi izložio samog sebe Allahovoj srdžbi i kazni.

Pouke hadisa:

1. Daleko je od Allahove milosti onaj koji daje mito i koji ga uzima.
2. Mito je veliki grijeh.
3. Mito je zabranjeno zbog velike štete koju nanosi muslimanskoj zajednici.

[1]  Tirmizi (3/622), broj 1336, poglavlje: Ono što je prenešeno o propisu onog koji podmićuje i onog koji prima mito, i u hadisu je dodata riječ “u sudu”, i Ahmed u svom Musnedu (2/387), broj 9011 i 9019, sa tekstom: “Prokleo je Allah …”

Kaže Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhu: “Čuo sam da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem rekao:

‘Zaista se djela vrednuju prema nijetima, i zaista svakom čovjeku pripada ono šta namjerava. Pa onaj ko je učinio hidžru Allahu i Njegovom Poslaniku, hidžra mu je bila Allahu i Njegovom Poslaniku, a onaj ko je učinio hidžru radi dunjalučke koristi ili zbog žene da bi je oženio, njegova hidžra je bila onome kome ju je učinio. ‘” ^[1]

Značenje manje poznatih riječi:

hidžra – preseljenje iz nevjerničke zemlje u islamsku

Biografija ravije (prenosioca hadisa):

On je časni ashab, vođa pravovjernih Omer ibn el-Hattab ibn Nufejl el-Kureši el-‘Adevi, radijallahu anhu. Primio je islam prije Hidžre. On je drugi pravovjerni halifa, a hilafet mu je trajao deset i po godina. Preselio je kao šehid u mjesecu zul-hidžetu 23. god. po Hidžri.

Kratki komentar hadisa:

Učenjaci su saglasni da je nijjet neophodan u činjenju dijela da bi se za njih dobila nagrada. Takođe su saglasni da se nijeti srcem i da nije uslov da se izgovara riječima.

Pouke hadisa:

1. Iskren nijjet Uzvišenom Allahu i slijeđenje Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, su dva uvjeta za primanje bilo kojeg djela u islamu.
2. Ako musliman čini dunjalučka djela sa valjanim nijjetom biće nagrađen, pa time postaju sva njegova djela ibadet Uzvišenom Allahu. Na primjer: učitelj u njegovom poučavanju, učenik u učenju, službenik na svom poslu, trgovac u svojoj trgovini i njima slični, smatra se da su u ibadetu ako imaju valjan nijjet.
3. Ako je musliman imao namjeru da uradi neko dobro djelo, a nije bio u stanju da ga obavi ima nagradu za svoj nijjet.
4. Iskren nijjet u ime Allaha je razlog uspjeha na dunjaluku i ahiretu.

[1]  Buharija (1/3), broj 1, knjiga: Početak objave, poglavlje: Kako je počela objava Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, i Muslim (3/151), broj 1097, Knjiga o upravi, poglavlje: Riječi Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: “Zaista se djela vrednuju prema nijjetima” sa drugačijim tekstom.

Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu aleji ve sellem, rekao:

“Ko voli da mu se poveća opskrba i produži život neka održava rodbinske veze.” ^[1]

Biografija ravije:

Enes ibn Malik el-Ensari, rahimehullah, časni ashab, sluga Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. Služio ga je deset godina. Prenio je mnogo hadisa i ubraja se među fakihe i učene ashabe. Preselio je 92. god. po Hidžri.

Kratki komentar hadisa:

Održavanje rodbinskih veza je djelo sa kojim je Uzvišeni Allah zadovoljan, daje sevape na ahiretu i povećava opskrbu na dunjaluku. U ovom hadisu Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, nas poučava  da onaj koji voli da mu Allah poveća rizk (opskrbu) i da mu produži životni vijek i učini ga berićetnim treba održavati rodbinske veze. Tu vezu treba održavati sa svojom rodbinom po porijeklu i tazbinstvu, tako što će im čini dobročinstvo, biti suosjećajan prema njima, blag prema nemoćnim i neće zapostaviti nikog od njih. Udjeljivanje siromasima je sadaka a udjeljivanje rodbini je sadaka i održavanje rodbinskih veza.

Pouke hadisa:

1. Podsticanje na održavanje rodbinskih veza je djelo sa kojima je Uzvišeni Allah zadovoljan i za njega daje sevape na ahiretu.
2. Uzvišeni Allah je učinio održavanje rodbinskih veza uzrokom povećanja opskrbe na dunjaluku.

Uzvišeni Allah je učinio održavanje rodbinskih veza uzrokom produženja života i činjenja života berićetnim

[1]  Buharija (2/728), broj 5986, knjiga: ‘Itikaf, poglavlje: Ko voli da mu se poveća opskrba, i Muslim (4/1982), broj 5986, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Održavanje rodbinskih veza i zabrana njihovog prekidanja.

– Kuća zahvale

Ebu Musa El-Ešari prenosi da je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Kada umre dijete Allāhova roba, Uzvišeni Allāh kaže Svojim melecima: ‘Uzeli ste (dušu) djeteta Moga roba?’ Oni odgovore: ‘Da!’ On tada kaže: ‘Uzeli ste plod njegova srca?’ Oni odgovore: ‘Da’ On tada kaže: ‘A šta je rekao Moj rob?’ Oni odgovore: ‘Zahvalio Ti se i rekao: – Mi smo Allāhovi i Njemu se vraćamo. -‘ Tada Uzvišeni Allāh kaže: ‘Izgradite Mome robu kuću u Džennetu i nazovite je Kuća Zahvale.”^[1]

– Nagrada za onoga ko izgubi dvoje ili troje djece

Ebu Seid, radijallahu‘anhu, pripovijeda: „Jedna je žena došla Allāhovom Poslaniku, ‘alejhisselam, i rekla: ‘Allāhov Poslaniče, odoše muškarci (ispred nas) zato što se njima (više) obraćaš. Odvoji, stoga, jedan dan za nas, pa da i nas podučiš onome čemu je tebe Allāh poučio!‘ On joj je odgovorio: ‘Sakupite se toga i toga dana na tom i tom mjestu!‘ Nakon što su se sakupile, došao im je Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam, i podučavao ih onome čemu je Allāh njega poučio. Između ostaloga, rekao im je: ‘Koja god od vas doživi da joj umre troje djece — to će joj biti zaštita od Vatre.‘ Tada je jedna od njih upitala: ‘Allāhov Poslaniče, a dvoje?‘ Ona je to pitanje ponovila još dva puta, pa je on rekao: ‘I dvoje, i dvoje, i dvoje.”[2]

Od Ebu Hurejre, radijallahu‘anhu, se prenosi da je Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam, rekao: „Neće nijednog muslimana kome je umrlo troje djece koja nisu dostigla punoljetsvo vatra dotaknuti više osim onoliko koliko je potrebno da se izvrši (Allāhovo) obećanje.”^[3]

[1] Hadis je hasen, a Bilježi ga et-Tirmizi u poglavlju o dženazama (1021).

[2] Buhari – poglavlje o pridržavanju Kur’ana i sunneta (731).

[3] Buhari – poglavlje o vjerovanju i opomeni (6656), pod Allahovim obećanjem se misli na riječi Uzvišenog I svaki od vas će do njega (džehennema) stići! Gospodar tvoj se, sigurno, takoobavezao! (Marjam – 71.)

Rekao je Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam: „Zar se čudite Sa’dovoj ljubomori? Doista sam ja ljubomorniji od njega, a Allāh je ljubomorniji od mene.”^[1]

Ebu Hurejre, radijallahu‘anhu, prenosi da je Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam, rekao: „Zaista, Allāh je ljubomoran,^[2] a ljubomora Allāhova se javlja kad vjernik čini ono što mu je Allāh zabranio.”^[3]

Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam, bi se promijenio u licu od srdžbe kada bi se kršile Allāhove zabrane pa je obaveza svakog muslimana da u takvim situacijama osjeti ljubomoru radi Allāha i Njegova Poslanika, ‘alejhisselam. Isto tako vjernik je obavezan biti ljubomoran kada se ugrožava Allāhova vjera, šerijat, učenjaci ummeta, a naročito njegova porodica, žena, djeca, kao i svetinje muslimana da se ne uprljaju od strane Allāhovih neprijatelja. Nema nikakvog hajra u onome u čijem srcu je umrla ljubomora jer je on poput tijela u kojem su umrla osjećanja. Takav čovjek ne osjeća ni ubod iglica pa čak i da gazi po trnju.

[1] Buhari – poglavlje o braku (107).

[2] Uz napomenu da Allahova ljubomora nema veze sa osjećanjima koja čovjek osjeća u prsima i naziva ih ljubomorom, već je to Njegovo svojstvo onakvo kako Njemu dolikuje, i čiju kakvoću zna samo On. (op.rev.)

[3] Buhari – poglavlje o braku (5223), Muslim – poglavlje o pokajanju (2761).

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, priča da je Vjerovjesnik, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Kada bih bio pozvan na cjevanicu ili koljenicu,^[1] ja bih se odazvao, a kada bi mi one bile poklonjene, primio bih.”^[2]

Od sunneta (prakse) Poslanika, ‘alejhisselam, je primanje hedije (poklona), a nikako odbijanje, osim ako se za to ima opravdan razlog. Od Saba ibn Džessame el-Lejsija, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je on Božijem Poslaniku, ‘alejhisselam, dok se nalazio u Ebvau (ili Veddanu), poklonio zebru, ali mu ju je Božiji Poslanik, ‘alejhisselam, vratio. Pa kad je (nakon toga) Božiji Poslanik, ‘alejhisselam, vidio izraz njegovog lica, rekao je: „Vraćam ti je samo zato što sam u ihramu!”^[3]

Odavno je rečeno „Dajte poklone jedni drugima – zavoljećete se”, hedijom ćeš pridobiti srce tvoga brata (muslimana), pridobiti njegovu ljubav i odagnati mržnju i zlobu iz njegovih grudi. Poklon se može dati među braćom, komšijama, prijateljima kao što je Aiša, radijallahu ‘anha, željela da uruči hediju jednoj od svoje dvije komšinice, ali nije se mogla odlučiti kojoj. Od Aiše se prenosi da je rekla: „O Allāhov Poslaniče, imam dvije komšinice pa kojoj od njih da uručim hediju? Poslanik, ‘alejhisselam, odgovori – Onoj čija su ti vrata bliža.”^[4]

[1] Tj. na gozbu makar bila od nečega beznačajnog, odazvao bih se kako bih unio sreću u srce onoga ko me je pozvao. (op.rev.)

[2] Buhari – poglavlje o poklonima (2568), en-Nesa’i – poglavlje o svadbenoj gozbi (6609).

[3] Muslim – poglavlje o hadždžu (1193), Ahmed (3417).

[4] Buhari – poglavlje o poklonima (2295).

Ebu Zerr, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ”Onome ko poslije sabah-namaza, podvijenih nogu i prije nego što bilo šta progovori, deset puta prouči sljedeće:…

’Lā ilāhe illallāhu vahdehu lā šerīke lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu, juhjī ve jumītu, ve huve ‘alā kulli šejin kadīr.’ (Nema istinskog božanstva osim Allaha, Jedinog, Koji nema saučesnika, Njemu pripada sva vlast i svaka zahvalnost, On oživljava i usmrćuje, i On sve može) – bit će upisano deset dobrih djela, obrisano deset hrđavih djela, bit će uzdignut za deset stupnjeva, toga će dana biti zaštićen svake neprijatnosti, bit će sačuvan šejtana, i nijedan grijeh, osim širka, neće ga toga dana upropastiti.”[1]

وعَنْ أَبِي ذَرٍّ رَضِي اللهُ عَنْهُ قَالَ: قَالَ رَسُولُ الله صلّى الله عليه وسلّم: «مَنْ قَالَ فِي دُبُرِ صَلاةِ الْفَجْرِ وَهُوَ ثَانٍ رِجْلَيْهِ قَبْلَ أَنْ يَتَكَلَّمَ: لا إِلَهَ إِلا اللهُ، وَحْدَهُ لا شَرِيكَ لَهُ، لَهُ الْمُلْكُ وَلَهُ الْحَمْدُ يُحْيِي وَيُمِيتُ، وَهُوَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ عَشْرَ مَرَّاتٍ، كُتِبَتْ لَهُ عَشْرُ حَسَنَاتٍ، وَمُحِيَتْ عَنْهُ عَشْرُ سَيِّئَاتٍ، وَرُفِعَ لَهُ عَشْرُ دَرَجَاتٍ، وَكَانَ يَوْمَهُ ذَلِكَ كُلَّهُ فِي حِرْزٍ مِنْ كُلِّ مَكْرُوهٍ، وَحُرِسَ مِنْ الشَّيْطَانِ، وَلَمْ يَنْبَغِ لِذَنْبٍ أَنْ يُدْرِكَهُ فِي ذَلِكَ الْيَوْمِ إِلا الشِّرْكَ بِاللهِ» أَخْرَجَهُ الترمذي.

[1] Et-Tirmizi (3474), El-Bezzar, u zbirci El-Musned (4050) i En-Nesai, u zbirci Amelul-jevmi vel-lejla (127).

Ebu Katade, radijallahu‘anhu, prenosi da je Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam, rekao: „Koga raduje da bude sačuvan nevolja na Sudnjem danu neka nevoljniku produži rok isplate duga ili neka mu dug sasvim oprosti.”^[1]

Imamo i hadis koji govori o čovjeku koji je praštao ljudima dugove pa o njemu kaže Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam: „Bio je jedan čovjek koji je ljudima davao u zajam pa bi govorio svom slugi ako dođe neki siromah koji duguje da ga oslobodi duga jer će i nama Allāh možda oprostiti pa mu je Allāh oprostio.”^[2]

Od Huzejfe, radijallahu ‘anhu, prenose riječi vjerovjesnika, ‘alejhisselam: Meleci su uzeli dušu nekog čovjeka prije vas i upitali ga: „Da li su uradio nešto od dobra?” On je rekao: „Ne.” Oni su mu rekli: „Prisjeti se.” On je rekao: „Ljudima sam davao zajam i naređivao mome slugi neka pričeka onoga koji je u poteškoći i oprosti dug nevoljniku.” On kaže: „Allāh Uzvišeni je rekao: ‘Neka pređu preko njegovih loših djela.’”^[3]

[1] Muslim – poglavlje o kupoprodaji (1563).

[2] Muslim – poglavlje o kupoprodaji (1563).

[3] Muslim – poglavlje o kupoprodaji (1560).

“Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu reći: ‘Sine Ademov, obolio Sam pa Me nisi obišao!’ ‘Gospodaru, kako ću Te obići kad si Ti Gospodar svjetova?’ ‘Zar nisi znao da je taj i taj Moj rob obolio, pa ga nis obišao? Zar nisi znao da bi Me, da si ga obišao, našao kod njega? Sine Ademov, tražio sam da Me nahraniš, pa…

…. to nisi učinio!’ ‘Gospodaru, kako da Te nahranim kada si Ti Gospodar svjetova?’ ‘Zar nisi znao da je taj i taj Moj rob tražio da ga nahraniš, pa to nisi učinio? Zar nisi znao da bi, da si ga nahranio, nagradu za to našao kod Mene?

Sine Ademov, tražio sam da Me napojiš, pa to nisi učinio! ‘Gospodaru, kako da Te napojim kad si ti Gospodar svjetova?’ ‘Taj i taj Moj rob je tražio da ga napojiš, pa to nisi učinio. Da si ga napojio, nagradu za to bi našao kod Mene!'”

Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Muslim.

********************

“Među onima prije vas bio neki čovjek koji je ubio 99 ljudi. Pitao je za najučenijeg čovjeka na Zemlji, te su ga uputili kod nekog kaluđera. Otišao mu je i rekao da je ubio 99 ljudi, i pitao ga ima li za njega pokajanja i oprosta. Ovaj mu je rekao: ‘Ne’, pa je i njega ubio i namirio na 100. Potom je pitao za najučenijeg čovjeka na Zemlji, pa su ga uputili na nekog učenjaka, kom je rekao da je ubio 99 ljudi i pitao ga da li za njega ima pokajanja i oprosta. ‘Da’, – reče mu on, – a ko bi se to mogao ispriječiti između tebe i pokajanja? Idi u to i tomjesto.

U njemu su ljudi koji robuju Allahu, pa Mu i ti s njima robuj! Ne vraćajse u svoje mjesto, jer je to loše mjesto.’ On krenu, i kad stiže na pola puta dođe mu smrt. Oko njega se sporječkaše meleki (Allahove) milosti i meleki (Allahove) kazne. Meleki milosti, rekoše: ‘Došao je ovdje kajući se, srcemokrenut ka Uzvišenom Allahu.’ Meleki kazne rekoše: ‘Nikada nije dobra učinio!’ Tada im dođe melek u ljudskom obliku, te ga oni uzeše za sudiju, a on im reče: ‘Izmjerite udaljenost između dvaju mjesta, i kom bude bliži, tamo ga svrstajte!’

Izmjeriše i utvrdiše da je bliže mjestu u koje je htio stići, te ga prihvatiše meleki milosti. U vjerodostojnoj predaji, stoji: ‘Allah je objavio jednom mjestu (lošem): ‘Udalji se!’, a drugom: ‘Približi se!’ I rekao: ‘Izmjerite udaljenost između njih!’Oni utvrdiše da je bliži drugom za pedalj, te mu bi oprošteno.”[1]

Hadis prenosi Ebu Se’id El-Hudrijj radijallahu anhu, a bilježi ga Muslim.

[1] Ovo je jedini hadis koji nije sadržan u zbirci na osnovu koje je sačinjen izbor. Jedino ga predaja koja spominje da je Allah objavio mjestima da se udalje, tj. primaknu, čini hadisom-kudsijom. Hadis je naveden prema djelu ‘Rijadus salihin’.

**********************

“Prvi čovjek kome će biti presuđeno na Sudnjem danu biće neki čovjek poginuo na Allahovom putu. Pokazaće mu svoje blagodati, pa će ih on priznati i reći će mu: ‘Šta si zauzvrat učinio?’ ‘Borio sam se za Tebe (u Tvoje ime) dok nisam poginuo.’ ‘Lažeš, borio si se da se rekne: ‘Baš je hrabar!’ I to je rečeno. Potom će biti naređeno da bude odveden, pa će biti odvučen licem prema tlu i bačen u vatru.

Zatim će bit suđeno nekom koji je sticao znanje, podučavao druge i učioKur’an. Kada bude doveden, pokazaće mu svoje blagodati, pa će ih on priznati. ‘Šta si zauzvrat učinio?’ ‘Sticao sam znanje i podučavao druge, i učio sam Kur’an u Tvoje ime.’ ‘Lažeš, sticao si znanje da se kaže: ‘Baš je učen’, a učio si Kur’an da se kaže: ‘On je učač.’ I to je rečeno. Potom će biti naređeno da bude odveden, pa će biti odvučen licem prema tlu i bačen u vatru.

Zatim će biti suđeno čovjeku kome je Allah dao izobilje i svakovrsni imetak. Pokazaće mu svoje blagodati, pa će ih on priznati. ‘Šta si zauzvrat činio?’ ‘Nisam ostavio nijednu svrhu koju voliš da se udijeli, a da nisam udijelio, sve Tebe radi.’ ‘Lažeš, činio si to da se rekne:
‘Baš je darežljiv!’ I to je rečeno. Potom će biti naređeno da bude odveden, pa će biti odvučen licem prema tlu i bačen u vatru.”[1]

Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Muslim.

[1] Motivi koji rukovode čovjeka u djelima koja čini su prisutni u njihovom
vrjednovanju, shodno hadisu: “Djela se vrjednuju prema namjerama.”

VRIJEDNOST DOVE

”Kada covjek uci dovu, Allah swt mu je uslisa, ili je ostavi za drugi svijet, ili ga zastiti od zla kolika je ta dova”. (Hadis biljezi Tirmizi)

”Sudbinu ne moze sprjeciti nista osim dove, niti zivot produziti nista osim dobrocinstva.” (Tirmizi)

”Oprez ne stiti od kadera (Allahove odredbe), a dova koristi i za ono sto je se desilo i za ono sto se nije desilo. Kada se belaj (kusnja koju je Allah dz.s. odredio) spusti i primakne, doceka je dova pa je obuzdava sve do Sudnjeg dana.” (Hakim)

”Divna li su oruzja vjernika, strpljenje i dova . (Dejlemi)

”Molite Allaha da vas sacuva od teskih nesreca, tragicnih posljedica zle sudbine i da se neprijatelji vasim zlom ne nasladjuju.” (Buharija)

”Najbolja je dova da od Allaha dz.s. trazid oprost grijeha i zdravlje (sacuvanost) na ovom i na buducem svijetu. Ako ti se ova dva dobra daruju na oba svijeta, bices sretan i spasen.” (Ahmed)
_______________________________________

POKUDJENOST RUZNOG PONSANJA

Rekao je Allahov poslanik Muhammed, saws:

“Ko zovne covjeka nekim drugim imenom ili nazivom, osim njegovog imena, proklinju ga meleci”. ( Hadis biljezi Ibnu Sunni)

“Ko sramoti i prebacuje svome bratu neki grjeh, nece umrjeti dok on taj grjeh ne ucini.” (Tirmizi)

“Ko nije milostiv prema drugome, nece se biti milostivo ni prema njemu, i ko ne oprasta drugome, nece se ni njemu oprostiti. Ko ne prima pokajanje od drugoga, nece se ni od njega primiti pokajanje.” (Taberani)

“Najveca kamata je vrjedanje casti” (Bejheki) – Kamata je veliki grjeh u Islamu, najmanji njezin dio je kao da covjek opci sa svojom rodjenom majkom.

“Najvise grjeha na Sudnjem danu imace onaj covjek, koji najvise govori o onome sto se njega ne tice.” (Ahmed)

“Dva svojstva se nece sastati ni kod jednog vjernika: skrtost i ruzna narav.” (Tirmizi)

“Covjeku je dovoljno zla u njegovom ponasanju da ponizava svog brata muslimana.” (Muslim)

“Ako te neki covjek napada i vrjedja za nesto sto ti nemas, i time te potvara, ti njega ne sramoti i ne vrjedjaj ni za ono sto se nalazi kod njega. Pusti ga, bice muka njemu i njegova nagrada tebi. Nikoga ne psuj.” (Ibnu Hiban)

1. Ebu Derda’, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Uistinu se znanje stječe učenjem, a blagost (dobroćudnost) se postiže nastojanjem da se bude blag. Onaj ko bude težio ka dobru, dobro će mu i biti dano, a onaj ko se bude čuvao od zla, od njega će i biti sačuvan.‘(Taberani, El-Evsat, 7/398, br. 10739. Albani ga je ocijenio dobrim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, br. 342, i Sahihul-džami’a, br. 2328.)
* * *

2. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se jedne prilike obratio svojoj supruzi Aiši, radijallahu anha, rekavši joj: ”O Aiša, uistinu je Allah blag (dobrostiv) i voli blagost. Allah daje da se blagošću postigne ono što se ne može postići grubošću niti bilo čim drugim osim s blagošću.” (Muslim, Sahih, br. 2953, od Aiše, radijallahu anha)
* * *

3. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”U čemu god se nađe blagost (ljubaznost), ona to i ukrasi, a odakle se god blagost ukloni, to bude unakaženo (izobličeno).” (Muslim, Sahih, br. 2094, isto od Aiše, radijallahu anha)

Tri vjerodostojna hadisa i nauka

Ebu Musa el-Eš’ari prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Koja se god žena namiriše pa prođe pored ljudi tako da osjete njen miris, bludnica je.” Naučnici biologije su otkrili kako u nosu postoji jedna vrsta ‘seksualne’ žlijezde time dovodeći u direktnu vezu čulo mirisa i seksualne podražaje; što predstavlja jedno od…

znamenja i dokaza (čak i nemuslimanima) krajnje preciznosti šerijatskih mubarek propisa, čiji su ciljevi, između ostalih, očuvanje čednosti i presjecanje puteva koji vode u razvrat.

Jos dva hadisa na ovu temu:

Zejneb es-Seqafijje prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada neka od vas (žena) želi krenuti u džamiju, neka se ne približava mirisu.”

Musa Ibn Jesar prenosi od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, sallahu aljehi ve sellem, kako govori: ”Nijednoj ženi koja krene u džamiju, a osjeti se njen miris, Allah neće primiti namaz dok se ne vrati svojoj kući i ne okupa se.”

– “Tražite znanje pa makar i u Kini”. (batil – nema seneda)

– “Čistoća je od vjere”. (nema seneda – vjerodostojnim ga ocjenjuje jedino komunalno)

– “Moji ashabi su poput zvijezda, kojeg god budete slijedili bićete na pravom putu”. (izmišljen)

– “Vjera je (lijepo) ophođenje”. (nije uopće hadis)

– “Onaj koga namaz ne odvrati od pokvarenosti i loših djela, Allah mu neće povećati osim udaljenosti od Njega”. (nije hadis, nego riječi Ibn Mes’uda)

– “Razmišljanje jedan sat je bolje od činjenja ibadeta šezdeset godina”. (izmišljen)

– “O Alija, dao sam ti u ovom vesijetu znanje prvih i potonjih”. (izmišljen)

– “O sine Ademov, zaista se ti sastojiš iz dana, pa kada ti ode jedan dan otišao je dio tebe”. (nema seneda, pripisuje se Hasanu El-Basriju)

– “Da nije Muhammeda ne bi stvorio Adema, niti bi stvorio Džennet i Vatru”. (izmišljen)

– “Učenjaci u mom Ummetu su kao vjerovjesnici kod Benu Israila”. (nema seneda)

– “Srce je kuća Gospodara”. (nema seneda)

– “Allahovo znanje o mom stanju je dovoljno da ne upućujem dovu Njemu”. (nema seneda, neki kažu da su ovo riječi Ibrahima, alejhi selam, a ispravno je da je ovo israilijat)

– “Kada bi neko od vas imao ubjeđenje prema kamenu (da mu može koristiti) Allah bi dao da mu i koristi”. (izmišljen)

– Hadis o oživljavanju roditelja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da su povjerovali u njega. (izmišljen)

– “Posredujte sa mojim džahom (ugledom) jer je moj ugled kod Allaha velik”. (izmišljen)

– “Prvo što je Allah stvorio je svjetlost tvog vjerovjesnika, o Džabire”. (izmišljen)

– “Kada ste u nedoumici tražite pomoć od stanovnika kaburova”. (izmišljen)

– “Ko posjeti moj kabur, obavezan mu je moj šefa’at”. (izmišljen)

– “Ko nakon moje smrti prilikom Hadždža posjeti moj kabur kao da me posjetio za vrijeme mog života”. (izmišljen)

– “Nema grijeha poslije kufra”. (nema seneda)

– “Vagana je tinta učenjaka sa krvlju šehida pa je prevagnula (tinta)”. (izmišljen)

– “Ljudi su na vjeri svojih vladara”. (nije uopće hadis)

– “Ljudi spavaju, pa kada umru probude se”. (nema seneda)

– “Umrite prije nego što umrete”. (izmišljen)
______________________________________________

UPOZORENJE NA CITIRANJE LAŽNIH HADISA!!!

Jadno je i krajnje drsko što se u govoru i pisanoj riječi laže na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem Kada se pojave neke karikature koje ismijavaju Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, svi se zgražavamo i iskazujemo svoje veliko nezadovoljstvo! Međutim, mi bi trebali iskazati svoje nezadovoljstvo čak i više prema muslimanima koji lažu na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem

Na internetu to je uočljivo svakoga dana….ali ono što nas posebno zabrinjava je što i islamski obrazovani ljudi, a nerijetko i doktori islamskih nauka, posežu za upotrebom lažnih/apokrifnih hadisa.
Ako ne znaju za takve predaje, onda se radi o klasičnom neznanju i to je sramota, a ako se radi o najmjernom citiranju ovih lažnih hadisa, onda je to nerespektiranje Poslanikovih, sallallahu alejhi we sellem, riječi i to je grehota!

Dakle, provjeravajte šta govorite i citirate. Usuprotnom, morat ćete okusiti strijelu naših kritika, jer mi smo zaduženi da štitimo i ljubomorno branimo vjerodostojan sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem i to ne samo od onih koji crtaju karikature i njega ismijavaju, nego i one koji, preko lažnih hadisa, lažu na Poslanika, sallallahu alejhi we sellem Nećemo imati pardona ni prema kome!

JER, POSLANIK, sallallahu alejhi we sellem, I NAŠA ORIGINALNA VJERA SU IZNAD NAŠIH HATURA!

Pogledajmo prvu generaciju muslimana i njihovo ljubomorno čuvanje ovog izvora šerijatskog prava. Allah Uzvišeni je nadahnuo prvu generaciju muslimana, da od prvih dana povedu vanrednu brigu o ovom nezaobilaznom izvoru njihove vjere. Tako Muhammed b. Sirin, poznati učenjak iz generacije tabi’ina, jasno potcrtava: “Hadis je vjera, pa dobro provjerite od koga vašu vjeru uzimate!” (MUSLIM)

Abdullah b. el-Mubarek je lanac prenosilaca definirao ovako: “Sened je dio vjere. Da nije seneda onda bi rekao ko bi htio, što bi htio!” (MUSLIM)

Ibn el-Mubarek je, takođe, rekao: Primjer onoga koji izučava vjeru bez seneda je kao primjer onoga koji se penje na krov bez ljestvi/stepenica! (Hatib el- Bagdadi)

Zanimljiva je konstatacija o ovome imama Šafije. On kaže: “Primjer onoga koji traži hadis bez seneda je kao primjer osobe koja noću sakuplja drva ne znajući da se u tom naramku nalazi zmija!” (Ez-Zerkani)

I upravo na temeljima takve svijesti izgradiće se kriteriji koji neće dopustiti infiltriranje bilo kakve nesigurnosti, sumnje ili falsifikata u hadis i hadisku znanost. I, ZATO, KADA GOVORITE I PIŠETE PROVJERITE KAKAV HADIS CITIRATE I NE LAŽITE – NI SVJESNO NI NESVJESNO – NA ALLAHOVOG POSLANIKA, sallallahu alejhi we sellem!!!

__________________________________________

Znamo li šta čitamo i distibuiramo (šerujemo) na internetu?

Predaja o Kur’anu, u liku ”čovjeka lijepog izgleda”, koji će se zauzimati za umrlog je izmišljena

Neka ovaj slučaj bude opomena svima. Prije učestvovanja u širenju vijesti, poruka i sličnih sadržaja, obavezno se mora provjeriti vjerodostojnost. U suprotnom, bit ćemo iskorišteni za širenje laži i nereda na zemlji.

Već neko vrijeme internetom kruži predaja, navodno hadis, o šefatu (zauzimanju) Kur’ana u kaburu za one koji su ga, dok su bili na dunjaluku, često učili i družili se sa njim. Naime, u bosanskom prijevodu te predaje stoji da “kada čovjek umre i njegova rodbina bude zauzeta pokopom, iznad njegove glave stane jedan čovjek lijepa izgleda. Kada umrlog zakopaju, taj čovjek dođe između zemlje i prsa umrlog. Poslije dženaze, svi ljudi se vrate kući, a dva meleka, Munkir i Nekir, dođu do kabura i pokušaju da udalje tog čovjeka, kako bi mogli ispitivati umrlog o njegovoj vjeri u samoći. Ali taj čovjek lijepa izgleda kaže: “On je moj saputnik, moj prijatelj. Ja ga neću ostaviti samog niukom slučaju. Ako ste poslani da ga ispitate, radite svoj posao. Ja ga ne mogu ostaviti sve dok ga ne predam u Džennet.” Nakon toga on se okrene svom umrlom drugu i kaže: “Ja sam Kur’an kojeg si učio, nekad glasno a nekad tiho. Ne brini. Nakon što te Munkir i Nekir ispitaju nećeš imati nikakve tuge.” Kad se ispitivanje završi ovaj lijepi čovjek će sa El-Meleu (džennetskim melekima) za njega u Džennetu prirediti postelju od svile ispunjenu mirisom miska. Resulullah s.a.v.s je rekao: “Na dan suda, pred Allahom, ni jedan zauzimač neće imati veći status od statusa Kur’ana, ni Poslanik ni meleki.”

Prema navodima prevodioca, ovu predaju je zabilježio Buharija. Svima onima do kojih dođe ova predaja, prevodilac savjetuje da je proslijede što većem broju ljudi, jer je to u skladu sa Poslanikovom preporukom: “Proslijedite znanje od mene čak i ako je to samo jedna riječ.” (Vjerovatno je mislio na hadis: ”Prenesite od mene, pa makar jedan ajet.”)

Namjerno sam na početku rekao ”predaja” a ne hadis, jer ne postoji sahih (autentičan, vjerodostojan) niti hasen (dobar) hadis ovakvog metna (teksta, sadržaja), a pogotovo ne u Buharijinoj zbirci hadisa. Jedina zbirka u kojoj je spomenuta ova predaja, i to da bi se ukazalo na njenu apokrifnost, je ”Zbirka izmišljenih hadisa”/”El-Mevdu’at”, od Ibnul-Dževzija i Es-Sujutija (Orginalni naziv Sujutijevog djela o izmišljenim hadisima je El-Lealiu-l-masnua’ fi-l-ehadisil-mekzube). Nakon što je naveo ovu predaju, Ibnul-Dževzi konstatuje: ”Predaju je u nešto proširenijoj formi od ove prenio ‘Ukajli od Ibrahima ibn Muhameda, a on od ‘Amra ibn Merzuka, a Merzuk od Davuda.

Ne postoji vjerodostojan hadis koji na ovaj način govori o zauzimanju Kur’ana za umrlu osobu.” Zatim navodi riječi Jahje ibn Mei’na o Davudu et-Tafaviju, jednom od prenosilaca: ”Davud et-Tafavi, od kojeg je prenešen ovaj hadis, je kao prenosilac, beznačajan”, i riječi ‘Ukajlija: ”Hadis je apokrifan i nema nikakvog utemeljenja, a u njegovom lancu je i El-Kudejmi, koji je bio nadaleko poznat po izmišljanju hadisa.” (Tenzihu-š-šeri’atil-merfu’a ‘anil ehadisi-š-eni’ati-l-mekzube, 1/291.; El-Lealiu-l-masnua’ fi-l-ehadisil-mekzube, 1/219.).

Kako se moglo desiti da prevodilac, čija namjera je vjerovatno bila plemenita, ovu predaju, koja kako smo mogli vidjeti iz govora najvećih hadiskih autoriteta, nema utemeljenja u vjerodostojnoj tradiciji, pripiše Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i uz to je referira na zbirku hadisa sa najvišim rangom vjerodostojnosti, Buharijin Sahih? Njegov postupak nas i ne čudi toliko, obzirom da je ova predaja u ništa manjim razmjerama eksploatisana i na arapskim internetskim portalima i forumima, odakle ju je naš prevodilac vjerovatno i ”pokupio”, unatoč upozorenju velikog broja eminentnih islamskih učenjaka, koji su ukazali na njenu apokrifnost, koliko nas čudi njeno masovno nekritičko prihvatanje i distribuiranje putem društvenih mreža, a posebno Facebooka.

Elementarna je činjenica, koju bi morao poznavati svako ko se želi baviti islamskom da’vom, podsticanjem drugih na činjenje dobra i na kraju distribuiranjem korisnih vjerskih sadržaja putem savremenih sredstava komuniciranja, da sadržaj distribuiranog materijala mora biti vjerodostojan i usaglašen sa osnovnim doktrinarnim, pravnim i etičkim principima islamskog učenja, jer u suprotnom, umjesto dobrog djela, oni koji šire neprovjeren i neutemljen materijal, čine grijeh prema Allahu i nanose ogromnu štetu sebi, drugim muslimanima i islamu.

Sebi čine štetu tako što se, svjesno ili nesvjesno, svrstavaju u skupinu ljudi za koje je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Ko na mene namjerno slaže, neka sebi pripremi mjesto u vatri”, muslimanima tako što im daju pogrešne informacije i smjernice u vjeri, i tako ih navode na krivi put, a islamu tako što skrnave njegovu nepatvorenost, izvornost i autentičnost. Obaveza je svakog muslimana i muslimanke da budu oprezni u prenošenju i prihvatanju informacija o vjeri, a pogotovo onih koje pripadaju domenu ”fadailul-e’amal” (posebno vrjednovanih djela), jer se upravo za tu oblast veže najveći broj apokrifnih hadisa (ko uradi to i to, nagrada mu je takva). Allah najbolje zna!

(Ne)Namjerna laž

Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi ”namjerno slaže”, nikako ne znače da je nenamjerna laž na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dozvoljena, i da onaj koji to radi nije grješan, jer je govor o i u ime vjere bez znanja, u osnovi, zabranjen i ubraja se među najteže grijehe, zajedno sa širkom, bagjom (nepravdom) i fahišom (tajnim i javnim razvratom), što potvrđuje sljedeći ajet: ”Reci: ‘Moj Gospodar samo zabranjuje razvratne stvari, vidljive i tajne, grijeh, i bespravno nasilje, i da Allahu pridružujete ono o čemu On nikakvog dokaza nije objavio, i da o Allahu govorite ono što ne znate.’ ” (prijevod značenja El-E’araf, 33.).

Zašto uopće posezati za apokrifnim, slabim i neprovjerenim predanjima, pored tolikog broja vjerodostojnih hadisa koji podstiču na učenje i pamćenje Kur’ana, prisustvovanje skupovima na kojima se uči i proučava Kur’an i druženje sa nosiocima Kur’ana, kao što su riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Učite i čitajte Kur’an, jer će se on, na Sudnjem danu, zauzimati za one koji su ga učili i čitali.” (Muslim).

”Učaču Kur’ana bit će rečeno na Sudnjem danu: uči razgovjetno, kao što si to činio na dunjaluku, i penji se stepen po stepen. Tvoj stepen u Džennetu je kod zadnjeg ajeta kojeg proučiš.” (Ahmed, Tirmizi, Ebu-Davud, a vjerodostojnim su ga ocijenili El-Albani i Šua’jb el-Arnaut).

Doista, šta je to još potrebno čovjeku, pored ova dva velika dobra i ove dvije izuzetne privilegije – zauzimanja (šefata) Kur’ana za njega i postizanja visokih deredža u Džennetu, shodno broju naučenih kur’anskih ajeta – da bi se u njegovom srcu upalila iskra ljubavi i čežnje za Kur’anom?

Ovo su tri  djela koja vode u društvo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Džennetu:

1. Često obavljanje nafila namaza

Prenosi se da je Rebia’ ibn Ka’b zatražio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bude sa njim u Džennetu pa mu je on odgovorio da što više čini sedždu, tj. da što više klanja dobrovoljni namaz. (Muslim).

2. Lijepo ponašanje

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem je rekao: “Ljudi koje najviše volim među vama i oni koji će sjediti najbliže meni su oni koji imaju najljepše ponašanje“. (Tirmizi, Albani ga je proglasio vjerodostojnim)

3. Briga o siročadima

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem je rekao: “”Ja i onaj koji se brine o siročetu ćemo biti ovako blizu u džennetu”, i on pokaza sastavljena dva prsta svoje ruke“. (Buhari)

1. Ebu Derda’, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Uistinu se znanje stječe učenjem, a blagost (dobroćudnost) se postiže nastojanjem da se bude blag. Onaj ko bude težio ka dobru, dobro će mu i biti dano, a onaj ko se bude čuvao od zla, od njega će i biti sačuvan.‘(Taberani, El-Evsat, 7/398, br. 10739. Albani ga je ocijenio dobrim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, br. 342, i Sahihul-džami’a, br. 2328.)
_____________

2. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se jedne prilike obratio svojoj supruzi Aiši, radijallahu anha, rekavši joj: ”O Aiša, uistinu je Allah blag (dobrostiv) i voli blagost. Allah daje da se blagošću postigne ono što se ne može postići grubošću niti bilo čim drugim osim s blagošću.” (Muslim, Sahih, br. 2953, od Aiše, radijallahu anha)
_______________

3. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”U čemu god se nađe blagost (ljubaznost), ona to i ukrasi, a odakle se god blagost ukloni, to bude unakaženo (izobličeno).” (Muslim, Sahih, br. 2094, isto od Aiše, radijallahu anha)

Ummu Hani je kazivala: “Jednom, pored mene je prošao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam mu se obratila: ‘Poslaniče, ostarjela sam i nadasve iznemogla, pa mi preporuči neko dobro djelo koje ću s lahkoćom činiti. Poslanik islama reče:…

‘Izgovori stotinu puta subhanallah, imat ćeš nagradu kao da si oslobodila stotinu robova iz Ismailova roda; izgovori stotinu puta el-hamdulillah, imat ćeš nagradu kao da si poslala stotinu prelijepih opremljenih konja u borbu za islam; izgovori stotinu puta Allahu ekber, imat ćeš nagradu kao da si žrtvovala stotinu ogrlicom označenih deva; izgovori stotinu puta la ilahe illallah, i te će riječi popuniti prostor između nebesa i Zemlje. K tome, ničije djelo koje tog dana bude uzdignuto Gospodaru, neće biti vrednije od ovog tvog djela.”” (Ahmed i el-Bejheki. Šejh el-Albani uvrstio je ovaj hadis u pouzdana predanja.)

• Od Muaza b. Enesa el-Džuhenija, r.a., prenosi se da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: ”Ko prouči Kul-huvallahu ehad deset puta, Allah će mu u Džennetu sagraditi dvorac.”

• Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Ko god ode u džamiju (radi namaza) i vrati se iz nje, Allah mu za svaki njegov odlazak i dolazak pripremi doček u Džennetu.” (Rijadussalihin, br/str.123)

• Od Ebu Umame, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ”Ko ostavi raspravu, makar bio u pravu, ja mu garantiram dvorac na perivoju Dženneta. Ko ostavi laž, čak i kada se šali, ja mu garantiram dvorac u središtu Dženneta. A ko popravi svoje ponašanje, ja mu garantiram dvorac u najvišem dijelu Dženneta”

• Od Abdullaha b. Omera prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko uđe na pijacu pa kaže: “La ilahe illallahu vahdehu la šerikeleh, lehul-mulku, ve lehul-hamdu, juhji ve jumitu ve huve hajjun la jemutu, bi jedihil-hajru, ve hu ve ala kulli šej-in kadir”, Allah će mu upisati hiljadu hiljada dobrih djela i obrisati mu isto toliko grijeha, i podići ga za isto toliko stepeni, i sagraditi mu kuću u Džennetu.” (Tirmizi, br. 3429, Ahmed, 1/47)

• Od Ummu Habibe, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko u noći i danu klanja dvanaest rekata (sunneta), bit će mu sagrađena kuća u Džennetu: četiri rekata prije podne-namaza i dva poslije, dva rekata poslije akšama, dva poslije jacije i dva prije sabaha.” (Muslim, br. 728, i sabirači Sunena)

• Prenosi Aiša, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko popuni prazninu (u saffu), Allah mu sagradi kuću u Džennetu i podigne ga za jedan stepen.” (Vidjeti: Es-Sahiha, br. 1892.)

• Od Ebu Muse el-Eš’arija, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kada robu umre dijete, Allah upita meleke: ‘Jeste li usmrtili dijete Moga roba?’ Oni odgovaraju: ‘Jesmo.’ Allah ih opet upita: ‘Jeste li uzeli plod njegovog srca?’ Meleki odgovaraju: ‘Jesmo.’ On ih opet pita: ‘Šta je rekao Moj rob?’ Oni rekoše: ‘Zahvalio Ti je i rekao: Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un ““ Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.’ Na to im Allah govori: ‘Napravite Mome robu kuću u Džennetu i nazovite je kuća zahvalnosti.”’ (Tirmizi)

• Od Osmana, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ” Ko sagradi džamiju, želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, Allah će mu zbog toga u Džennetu sagraditi kuću poput nje.” (Buhari, 450; Muslim, 533; i mnogi drugi.)

• Ko Allaha zamoli za Džennet tri puta (Allahumme inni eseluke el-Džennete), Džennet će reći: „O Allahu! Uvedi ga u Džennet!“ A ko zatraži zaštitu (od Allaha) od Vatre tri puta (Allahumme nedždžini minel en-Nar), Vatra će reći: „O Allahu! Izbavi ga iz Vatre!“( Hadis bilježi imam Tirmizi i hadis je vjerodostojan)

• “Ko god iskreno Allaha zamoli za šehadet (Allahumme inni eseluke ešehadete) Allah će učiniti da dostigne stepen šehida, čak da umre i na svojoj postelji.” (Hadis bilježi imam Buhari)

Podijeli sa drugima i zaradi sevap

U hadisima se spominje pet stvari:

1. Rijaluk – pretvaranje u ibadetu

Iman i znanje – spas od fitneta

“Doći će jedan mladić u vrijeme Dedžala, pa će ga Dedžal prepiliti na dvije polovine. U jednoj se predaji kaže, da će jedna polovina od druge biti udaljena onoliko koliko stijela može dobaciti. Dedžal će mu kazati: “Ustani!”, pa će ustati. “Da li sada vjeruješ da sam tvoj Gospodar?”, a prethodno je taj mladić to porekao. Mladić mu odgovara: “Sada mi se još više povećalo ubijeđenje da si ti Dedžal o kome nas je obavijestio Poslanik, sallallahu alejhi ve selem.”

Znači, ovaj mladić, iako je živio pod kraj vremena dunjaluka, on je čuo za sunet, čuo je za ove hadise, znao za ove hadise, učio ih, pa došao ispred Dedžala i nije poklekao, jer je poznavao sunnet.

Pa će uzeti ponovo da ga zakolje, pa neće moći, jer će mu oko vrata biti stavljena omča od bakra. Uhvati će ga za ruke i noge pa će ga baciti u vatru. Ljudi će misliti da je on u vatri a on u Dženetu.

Pogledajte, ovaj mladić, čime je se spasio? Imanom i znanjem. I to su dvije komponenete sa kojima čovjek može proći kroz more fitneta. Znanje i vjerovanje. Čvrsta veza sa tvojim Gospodarem i da poznaješ kojim putem da hodiš, nego, kako naiđe vjetar i igra se sa tobom kao sa suhim listom.”

Aiša, r.a., upitala je Allahovog Poslanika: “Allahov Poslaniče, kada bih znala da je Noć kadra, šta bih dovila Allahu u toj noći?” Na to je Allahov Poslanik rekao: “Gospodaru moj, Ti si onaj koji prašta i voliš opraštanje, zato Te molim da meni oprostiš.”
(Tirmizi)

Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, rekao je: ”Pričao nam je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a on je onaj koji istinu govori i kome istina dolazi:‘Zaista se stvaranje svakog od vas skuplja u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim isto toliko bude aleka (ugrušak – zakvačka), zatim isto toliko bude mudga (komad mesa), zatim Allah pošalje meleka kome se naredi da zapiše četiri odredbe: njegovo djelo, opskrbu, konac života i da li će biti sretan ili nesretan. Zatim se u njega udahne duša. Uistinu, neko od vas čini djela tako da između njega i Dženneta ostane samo koliko podlaktica, a onda ga preduhitri određenje i nastavi činiti djela stanovnika Vatre, i čini djela tako da između njega i Vatre ostane samo koliko jedna podlaktica, a onda ga preduhitri odredba i nastavi činiti djela stanovnika Dženneta.”‘ (Ovo predanje bilježi Buharija, knjiga: Početak stvaranja, poglavlje: Spomen meleka, br. 3208)

STVARANJE ČOVJEKA

Ibn Mes’ud, radijallahu anhu, naglašava i potvrđuje istinitost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, riječima ”a on je onaj koji istinu govori i kome istina dolazi”, jer govori o stvarima koje su u vrijeme kada je hadis izrečen bile nedokučive čovjeku, s obzirom na to da medicina u tom vremenu nije imala saznanja o procesu stvaranja čovjeka u maternici. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govori o fazama stvaranja čovjeka u maternici i kaže da se stvaranje čovjeka”skuplja” u utrobi majke, jer se začetak formira od muškog i ženskog sjemena, kao što je Uzvišeni Allah rekao: ”Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo”(prijevod značenja Ed-Dehr, 2). To sjeme prolazi kroz određene stadije prije nego što se formira tijelo čovjeka kako bi bilo spremno da se u njega udahne duša. Rekao je Uzvišeni Allah: ”A On vas postepeno stvara?!” (Prijevod značenja Nuh, 14) U drugoj suri Uzvišeni Allah detaljnije govori o stadijima stvaranja čovjeka i kaže: ”O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje – pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, da vam pokažemo moć Našu! A u maternice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju…“ (Prijevod značenja El-Hadždž, 5)

Svemogući Allah stvorio je prvog čovjeka Adema, alejhis-selam, od zemlje, njegovu drúgu Havu stvorio je od Ademovog rebra, a njihov porod stvara od kapi sjemena (nutfa), koje se postepeno pretvara u ugrušak ili zakačak, koji poprima oblik grude mesa od kojeg se dalje razvijaju ljudski udovi. Na osnovu spomenute predaje od Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, neki učenjaci su razumjeli da se ljudski udovi prepoznaju na embriju nakon 80 dana, međutim, druga predaja, također od Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, upućuje da je to moguće puno ranije. Ta predaja, kao što bilježi imam Muslim, glasi: ”Stvaranje nekog od vas skuplja se u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim u tome bude isto tako ugrušak, zatim u tome bude isto tako gruda mesa, zatim Allah pošalje meleka…“ (Muslim, knjiga: Kader, poglavlje: Način stvaranja čovjeka…, br. 6893.)

U ovoj predaji navodi se dodatak ”u tome”, tj. u tom periodu, što znači da se sve tri stadija: kap sjemena, ugrušak i gruda mesa, odvijaju u periodu od četrdeset dana. Do tog zaključka je, na osnovu ove predaje, došao Ez-Zemlekani u sedmom stoljeću po Hidžri, a o tome kazuje u svojoj knjizi Dokaz nadnaravnosti Kur’ana, str. 275 (preneseno iz časopisa El-I’adžazul-‘ilmi, br. 29., str. 36). U sličnom značenju je i predaja koju bilježi Muslim od Huzejfe ibn Usejda, radijallahu anhu, u kojoj navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada kap sjemena prođe kroz četrdeset i dvije noći Allah joj pošalje meleka, te je oblikuje i stvori joj sluh, vid, kožu, meso i kosti, a zatim upita: ‘Gospodaru, da li je muško ili žensko?’ Tada tvoj Gospodar odredi šta hoće, a melek to zapiše…“ (Muslim, br. 6896.) U drugoj predaji ovog hadisa stoji: ”Kada prođe četrdeset i nekoliko noći” (Muslim, br. 6899).Iz ove predaje razumije se da se na embriju prije četrdeset i dva dana ne raspoznaje ljudski oblik i da prije tog vremena dijelovi tijela nisu potpuno stvoreni te da se oblikovanje embrija i stvaranje sluha, vida, kože, mesa, kostiju i spolnih organa odvija nakon tog vremena.

Ibn Redžeb, rahimehullah, koji je živio u osmom stoljeću po Hidžri, nakon što je naveo ovu predaju, rekao je: ”Ovaj hadis svojom vanjštinom upućuje na to da oblikovanje začetka i stvaranje njegovog sluha, vida, kože, mesa i kostiju biva na početku druge četresnice, što upućuje na činjenicu da se embrij u drugoj četeresnici sastoji od mesa i kosti.” (Džamiul-‘ulumi vel-hikem, Ibn Redžeb el-Hanbeli, str. 96.) Otkrića moderne medicine potvrdila su da se kosti počinju formirati u šestoj sedmici, kao što se navodi u knjizi ”Razvoj čovjeka” (Developing Human): ”U šestoj sedmici, kao nastavak pretvaranja u hrskavicu, dešava se prvi proces formiranja kosti i nastaje ključna kost, a na kraju sedme sedmice počinje okoštavanje i formiraju se i druge kosti. Dok traje proces formiranja kostiju počinje odabir mišićnih ćelija iz tkiva koje okružuje kosti gdje se počinju formirati mišići, i počinje mišićno tkivo sa dijeljenjem oko kosti na prednju skupinu i zadnju skupinu.“ (Keith L. Moore, The Developing Human-Clinically Oriented Embryology, W.B Saunders Company, 1983. Canada, str. 374. Preuzeto iz: M’udžizetu halkil-insan, Harun Jahja, str. 103.)

Uzvišeni Allah to naziva zaodijevanjem kostiju mesom: ”Zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!“ (Prijevod značenja El-Mu’minun, 13-14.) Ljudsko se tijelo smatra najkompliciranijim ”uređajem” na licu Zemlje. Mi, čitav svoj život, pomoću tog tijela gledamo, slušamo, dišemo, hodamo, trčimo, jedemo, govorimo, pamtimo i sl. To tijelo posjeduje – svojim kostima, mišićima, arterijama, živcima, unutrašnjim organima i sl. – savršeno i precizno isplaniran sistem. Što više upoznajemo detalje tog sistema, sve više nas zadivljuje njegova preciznost. Ovi dijelovi tijela izgledaju različiti, međutim, svi oni su izgrađeni od iste ”cigle” koja se zove ćelija. Jedna skupina ćelija formira kosti, druga nerve, jetru, unutrašnje organe, želudac, kožu, slojeve oka itd. Sve te ćelije posjeduju neophodne osobine u pogledu oblika, veličine i broja za svaki od organa koji se formiraju u svakom dijelu tijela.

Tijelo čovjeka posjeduje oko stotinu triliona ćelija koje su nastale u savršenom slijedu, međusobnoj povezanosti i skladu od samo jedne ćelije koja je rezultat spoja majčinog jajašca i očevog sjemena. Nema nimalo sumnje da je nastanak tolikog broja ćelija od samo jedne ćelije, koje formiraju savršeno skladne i međusobno povezane organe i sisteme – nešto neobično i zadivljujuće. Nemoguće je da takav razvoj, pretvaranje i rast biva rezultat pukih slučajnosti. Radi se o savršeno uređenom, osmišljenom i ”isplaniranom” stvaranju. ”Neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!”(Prijevod značenja El-Mu’minun, 14.)

ODREĐIVANJE ČETIRI STVARI

”Zatim Allah pošalje meleka kome se naredi da zapiše četiri odredbe: njegovo djelo, opskrbu, konac života i da li će biti sretan ili nesretan”. Ovo zapisivanje tipično je za dotični embrij, a postoji opći zapis za sva stvorenja čuvan u Levhil-mahfuzu (Pomno čuvanoj knjizi). U drugoj predaji navodi se da će melek upitati: da li je muško ili žensko, da li je sretan ili nesretan, šta mu je opskrba, kada je trenutak njegove smrti i u kojoj će zemlji umrijeti, pa će mu se reći:”Idi do Glavne knjige, u njoj ćeš sve to naći. Melek će otići te će to naći u Glavnoj knjizi i prepisati.” (Pogledati: Tefsir Ibn Džerira et-Taberija, 17/19.)

Uzvišeni Allah odredio je svakom robu sreću ili nesreću, a Svojim robovima dao je izbor i slobodnu volju. Ako bude činio dobra djela, Allah će mu olakšati činjenje djela koja vode u Džennet, a ako bude činio loša djela, Allah će mu olakšati činjenje djela koja vode u Džehennem. Rekao je Uzvišeni Allah: ”Onome koji udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinitim – njemu ćemo (ulazak u) Džennet olakšati.”(Prijevod značenja El-Lejl, 5-7.) Njegovo udjeljivanje i negriješenje uzrokovalo je da mu je (ulazak u) Džennet olakšan, jer odredba dolazi od Allaha, a uzrok od čovjeka. S druge strane: ”…a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim – njemu ćemo Džehennem olakšati”(prijevod značenja El-Lejl, 8-10). Tako je čovjek uzrok svoje sreće ili nesreće shodno svojim djelima i namjerama.Dužina boravka na ovom svijetu je različita. Ima onih koji umru neposredno nakon rođenja, a ima i onih koji dožive duboku starost. U ranijim ummetima ljudi su živjeli puno duže. Rekao je Uzvišeni Allah o Nuhu, alejhis-selam: ”Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je među njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina…“ (Prijevod značenja El-‘Ankebut, 14.)

Ponekad čovjek umire iako je tjelesno potpuno zdrav, naprimjer u nesrećama, jer Allah je taj koji je odredio dužinu života. Opskrba je, također, vrlo raznolika. Svakom čovjeku će pripasti tačno onoliko koliko mu je zapisano i neće umrijeti sve dok ne potroši sav svoj rizk. Rekao je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: ”Neka vam se ne čini da vam opskrba sporo dolazi jer doista nijedan rob neće umrijeti sve dok mu ne dođe posljednji dio opskrbe koji je njemu određen, zato se Allaha bojte i uljepšajte traženje opskrbe…” (Bilježi Ibn Hiban u svom Sahihu, br. 1084, Bejheki u Sunenu, 5/264, i Hakim u Mustedreku, 2/4, šejh Albani, rahimehullahu, ocijenio je hadis vjerodostojnim, pogledati: Es-Silsiletus-sahiha, br. 2607.) U tome je podsticaj na zadovoljstvo opskrbom i nafakom koja nam je propisana, jer ma koliko se trudili, doći će nam samo onoliko koliko nam je propisano, a istovremeno ćemo davati potrebne uzroke stjecanja opskrbe jer to zahtijeva Božanska mudrost po kojoj se sve odvija na ovom svijetu.

Ove četiri odredbe su zapisane i unaprijed određene, ali to nije opravdanje čovjeku za nerad, jer ne znamo šta nam je određeno, a znamo šta nam je naređeno i šta se od nas traži. U hadisu se nalazi potvrda kadera – Allahove odredbe, kao što je vjerovanje ehli-sunneta da se sve dešava Allahovom odredbom, dobro i zlo, korisno i štetno, ali je zabranjeno puko oslanjanje na kader bez truda, rada i izvršavanja šerijatskih obaveza.

Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, prenosi i kaže: ”Dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana sjedio, držeći u ruci štap kojim je kopkao, podigao je glavu i rekao: ”Nema nikog od vas a da mu nije određeno mjesto u Džennetu ili Vatri!” Rekli su: ”Zar se nećemo na to osloniti!?” Rekao je: ”Ne, radite, jer svakom od vas je olakšano ono za šta je stvoren!” Zatim je proučio ajete: ”Onome koji udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinitim – njemu ćemo Džennet olakšati; a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim – njemu ćemo Džehennem olakšati.”(Prijevod značenja El-Lejl, 5-10.) (Bilježi Buharija, knjiga: Tevhid, poglavlje: Allahove riječi: Mi smo Kur’an za pamćenje olakšali, br. 7552, i Muslim, knjiga: Odredba, poglavlje: Način stvaranja čovjeka u utrobi majke, br. 6901.) Džennetlije će činiti djela koja vode u Džennet, a džehennemlije djela koja vode u Džehennem. Ne znamo šta nam je propisano, ali znamo šta je pravi put i koja djela vode u Džennet, pa ako ih se budemo držali, dovest će nas do Dženneta, Allahovom milošću.

ČOVJEKOVA DUŠA

”Zatim se u njega udahne duša”. Ljudi nisu u stanju dokučiti stvarnost duše i njenu suštinu. To poznaje samo Uzvišeni Allah. ”Pitaju te o duši. Reci: ‘Šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.'” (Prijevod značenja El-Isra’, 85.) Niko ne zna njenu stvarnost, nego je melek taj koji je donese te se udahne u embrij i tako on oživi Allahovom dozvolom, a kada dođe trenutak smrti, duša izlazi i tijelo postaje hladna lešina. Na pitanje kada se duša udiše u embrij, moderna nauka ne može odgovoriti jer je duša za ljudsku vrstu velika nepoznanica. Imam Nevevi spominje da su učenjaci složni na tome da se duša ne udiše prije četiri mjeseca.(Nevevijev komentar Muslima, 8/489.) Postoje predaje od Alije i Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojima se određuje vrijeme udisanja duše te da je ono nakon četiri mjeseca, međutim, predaje nisu vjerodostojne. (Pogledati: Džamiul-ulumi vel-hikem, Ibn Redžeb, str. 99.)

Ne postoje jasne i vjerodostojne predaje koje striktno određuju vrijeme udisanja duše, međutim, ono što se zasigurno zna jeste da se duša udiše u embrij nakon što se upotpuni ljudski lik. Rekao je Uzvišeni Allah: ”Zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne…” (Prijevod značenja Es-Sedžda, 9.) Iz ajeta se razumije da se duša udiše neposredno nakon uobličenja udova. U tom značenju je i ajet: ”Zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!”(Prijevod značenja El-Mu’minun, 13-14.)Rekao je Ibn Kesir tumačeći Allahove riječi ”…i poslije ga kao drugo stvorenje oživimo”, tj. udahnemo u njega dušu. (Umdetut-tefsir, Ahmed Šakir, 2/614.)

Ibn Redžeb, rahimehullah, nakon što je naveo mišljenja učenjaka po pitanju vremena kada se udiše duša, rekao je: ”Što se pak tiče učenjaka iz oblasti medicine, oni su kazali: Ako se embrij oblikuje u trideset i pet dana, pokrenut će se u sedamdeset dana, a bit će rođen nakon dvije stotine i deset dana, a to je sedam mjeseci. Može da se desi da prethodi ili da kasni nekoliko dana u oblikovanju i rađanju. Ako se oblikuje u četrdeset i pet dana, pokrenut će se u devedeset dana, a bit će rođen u dvije stotine i sedamdeset dana, a to je devet mjeseci. A Allah najbolje zna.” (Džamiul-ulumi vel-hikem, Ibnu Redžeb, str. 100.)

ZAVRŠNICA LJUDSKOG ŽIVOTA

”Uistinu, neko od vas čini djela tako da između njega i Dženneta ostane samo koliko podlaktica”, tj. približi se trenutak njegove smrti, ”a onda ga preduhitri određenje i nastavi činiti djela stanovnika Vatre” te u nju uđe, što znači da se životno djelo vrednuje prema završetku i da je najbitnije djelo na kraju života u vremenu kada čovjek napusti ovaj svijet. Svakoga ko iskreno Allaha obožava i trudi se želeći Allahovu nagradu, Allah neće iznevjeriti i poniziti. Ovdje se misli, a Allah najbolje zna, na onoga ko nije iskren u svom ibadetu, nego čini djela koja u očima ljudi izgledaju dobra, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Doista čovjek čini djela džennetlija prema onome kako se čini ljudima, a on je od stanovnika Vatre, i doista čovjek čini djela džehennemlija, prema onome kako se čini ljudima, a on je od stanovnika Dženneta.“ (Bilježi Buharija, knjiga: Džihad i vojni pohodi, poglavlje: Ne kaže se taj i taj je šehid, br. 2898, i Muslim, knjiga: Iman, poglavlje: Žestina zabrane samoubistva…, br. 320.)

Ipak, Ibn Hadžer je kazao da se ova predaja odnosi na munafika i onoga ko čini djela iz pritvornosti, za razliku od ovog hadisa koji je vezan za loš završetak. (Fethul-Bari, 11/487.) Zbog toga su dobri prethodnici bili u stalnom strahu od lošeg završetka, nisu se oslanjali na svoja djela i tražili su od Allaha da im podari lijep završetak i smrt u vjeri islamu. Niko se ne smije zanijeti svojim djelima, jer ne zna kakav će mu biti završetak. Hadisom se želi reći da se ponekad desi da onaj za koga nam se čini da radi dobra djela i da je džennetlija, u stvarnosti ne bude takav, a ne da se to često dešava. Naprotiv, često se dešava da čovjek dosta ili najveći dio života provede daleko od vjere, da bi se pred kraj života, Allahovom milošću, pokajao i počeo činiti dobra djela.

”…i čini djela tako da između njega i Vatre ostane samo koliko jedna podlaktica, a onda ga preduhitri odredba i nastavi činiti djela stanovnika Dženneta.” Kada bi čovjek čitav život proveo u nevjerstvu, a zatim mu Allah ukaže blagodat i on se pokaje prije nego što dopadne smrtnih muka, ušao bi u Džennet. Usejrim iz plemena Benu Abdul-Ešhel, radijallahu anhu, bio je od onih koji su odbacivali islamski poziv i ispoljavali neprijateljstvo prema njemu, međutim, kada su ashabi krenuli u Bitku na Uhudu, Allah je dao da u njegovom srcu zasija iman, te je povjerovao i izašao u borbu na Allahovom putu. Kada su nakon bitke pregledali mrtve i ranjene, našli su ga na samrti. Tražio je od prisutnih da prenesu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, selam od njega. Kada mu je prenesen selam, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”On je od stanovnika Dženneta.“ (Bilježi Ahmed u Musnedu, br. 24354, rekao je Hejsemi: ”Bilježi Ahmed, a prenosioci su pouzdani.“ Medžmeuz-zevaid, br. 15959.)Završetak mu je bio šehadet na Allahovom putu, iako je prije toga odbacivao vjeru.

POUKE HADISA

● U hadisu se nalazi dokaz o propisanost zaklinjanja kada je potrebno potvrditi istinitost određene vijesti.

● Hadis je dokaz Allahove pažnje prema čovjeku, jer je zadužio meleke da se o njemu brinu dok je u utrobi majke, te kada dođe na ovaj svijet, te nakon smrti. Sve to upućuje na Allahovu pažnju prama ljudima.

● Duša se udiše u ljudsko tijelo, a suštinu tog udisanja nismo u stanju spoznati, jer je to od stvari gajba.

● Meleki pišu, a to znamo jer smo o tome obaviješteni, međutim, ne znamo kakvim slovima pišu niti kojim jezikom, a pitanje o tome je novotarija.

● Niko od nas ne zna šta mu je propisano, ali znamo šta nam je naređeno, pa smo stoga dužni činiti ono što nam je naređeno i što nam koristi, a kloniti se zabranjenog.

● Tevba – pokajanje briše prijašnje grijehe, a grješnici, koji nisu izašli iz islama, su pod Allahovom voljom – ako hoće, kaznit će ih, a ako hoće, oprostit će im.

Tako ga je lahko uzeti, a tako mnogo dobra donosi insanu…

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem“Ko zanoći pod abdestom, tj. ko legne spavati, a ima abdest, u njegovoj unutarnjoj odjeći zanoći melek, i kad god se taj čovjek probudi ili okrene u krevetu, melek zamoli: ‘Gospodaru, oprosti ovom robu jer je legao pod abdestom!’” (Ibn Hibban)

Od Muaza ibn Džebela, neka je Allah zadovoljan njime, se prenosi da je Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, rekao: “Svakom muslimanu koji zanoći s spomenom Allaha i pod abdestom, pa se u noći probudi i zamoli Allaha za dobro dunjaluka i ahireta, Allah će mu to dati. ” (bilježe Ebu Davud i imam Ahmed, Sahih el-Džami’, 5754.)

Od Osmana b. Affana, radijallahu ‘anhu se prenosi da je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, kazao: „ Kada neko upotpuni svoj abdest, njegovi grijesi izlaze iz tijela, čak i oni koji se nalaze pod noktima .“ (Buharija)

Od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., prenosi se da je pripovjedao: Rekao je jedne prilike Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: „Šta mislite o tome da vas podučim onome što pokriva grijehe a povećava hasenate (dobra djela)“ Ashabi odgovoriše: – Svakako, ja Resulallah! – On nastavi: „Uzimanje abdesta; vasi koraci na putu do džamije, zatim poslije jednog namaza sačekati drugi namaz. Nema ni jednog od vas koji iz kuće izadje pod abdestom pa dode u džamiju i klanja sa muslimanima, za imamom, pa onda sačeka slijedeći namaz, a da meleci za njega / nju neće moliti: Allahu, oprosti mu! Allahu, smiluj mu se! (Ibn Hibban, 127/2)

Omer ibn Hattab, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., rekao: „Ko se lijepo (sa adabima) abdesti pa kaže: Ešhedu en la ilahe illallah vahdehu la šerike lehu, ve enne Muhammeden abduhu ve resuluhu. Allahumme idžalni minet-tevvabine vedžalni minel-mutetahhirine (Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Moj Allahu učini me od onih koji se kaju i učini me od onih koji se čiste), otvori mu se osam džennetskih kapija da uđe na koju god hoće.“ (Muslim, Tirmizi)

Koliko god pojedini smatrali ovu temu nebitnom i prevaziđenom, ipak nas naša stvarnost koju živimo obavezuje da o njoj uvjek govorimo.

Poštivanje i uvažavanje starijih čini život i sredinu posebno ugodnom i oplemenjuje porodični i društveni ambijent rahatlukom i međusobnim uvažavanjem. Kontakt između ljudi različitih dobi vrlo često rezultira nesporazumima i svađama. Zlatno je pravilo postavio Allahov Poslanik, s.a.v.s., upućujući nas na najbolje rješenje a to je poštivanje starijih i samilost i razumijevanje mlađih, pa kaže:

„Ko ne bude milostiv prema mlađima i ne bude poštovao starije ne pripada nama.“ (hadis sahih, Buhari u Edebu i Ebu Davud) Ovo je naš vjerski princip sa kojim se ponosimo i on važi za sva vremena i sve situacije, ne zastarjeva niti se mijenja. I još jedna posebna specifičnost nas muslimana je u tome da naše prakticiranje ovih pravila života, kada se rade u ime Allaha, dž.š., imaju tretman ibadeta, čime postižemo ovosvjetsku nagradu, a to je rahatluk i oduševljenje ugođajem života, i velikom nagradom na drugom svijetu.

Svako udaljavanje od pravila koja su nam data u Kur’anu časnom i hadisu rezultira stanjem kojim nismo zadovoljni pa je tako i situacija koju osjećamo u našim porodicama, odgojno-obrazovnim institucijama i na drugim mjestima u našem društvu.

Interesantno je da je ovo stanje Poslanik, s.a.v.s., najavio kao mali predznak Sudnjeg dana. Pored onoga što je spomenuto u poznatom Džibrilovom, a.s., hadisu: “da će majka sebi roditi zapovjednika” navešćemo još jedan hadis koji govori i stanju kakvo će zavladati pred Kijamet.

Aiša, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Neće nastupiti Kijametski dan sve dok: djeca ne postanu srdita (ljuta), kiša ne bude vruća i topla, poveća se broj nevaljalih i nepoštenih, smanji se broj plemenitih ljudi, mlađi se (bespravno i neuljudno) usprotive starijim, a nevaljali plemenitim ljudima.” (Taberani)

Naša plemenita vjera nas uči da poštujemo i uvažavamo starije, učenije, one koji su na položaju i sve one koji na neki način zaslužuju poštivanje. Ova vjerska uputstva nisu samo običajne, ili redovne naredbe, nego su to plemenite smjernice koji rezultiraju obostranim zadovoljstvo svih članova, porodice i društva. Prakticirajući ove savjete sprečavamo nered, neželjene istupe i bilo kakve druge situacije koje, na bilo koji način, ugrožavaju prava drugih ljudi.

Red i harmonija u društvu se ne postiže silom, niti ohološću i nametanjem drugima, nego primjenom kriterija i pravila koja rezultiraju pravima i obavezama svakog pojedinca, tako da svaki čovjek u nekim situacijama biva nadređen u a drugim podređen, pa su neke stvari ponekada njegovo pravo ali isto tako nekada bivaju i njegovom obavezom. Upravo zbog toga moramo poraditi na oživljavanju i vraćanju ovih vrijednosti, koje su skoro pa nestale iz našeg svakodnevnog života.

Poštivanje starijih je praksa Allahovih poslanika, a.s., i to je stvarna odlika muslimanske sredine. Pogledajmo kako nas naš predvodnik i uzor Muhammed, s.a.v.s., praktično podučava ovim vrijednostima. Kada su muslimani oslobodili Meku, među onima koji su došli da prihvate islam bio je i otac od Ebu Bekra, r.a., oronuli starac zvani Ebu Kuhafe koji je lično došao do Poslanika, s.a.v.s. Tada Poslanik, s.a.v.s., reče Ebu Bekru: “Zašto ga nisi pustio da sjedi u svojoj kući pa da mi odemo njemu,” želeći time ukazati na poštivanje starijih.

Uvažavanje i poštivanje starijih, zbog njihovih godina, iskustva, položaja i znanja (iluma) je odlika vjernika i oni koji to ne bi prihvatali nisu kompletni vjernici i ne rade po sunnetu Poslanika, s.a.v.s.

Ubade ibn Samit, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne pripada nama onajkoji ne poštuje starije, nije milostiv prema mlađima i ne priznaje pravo našim učenima.” (hadis sahih, Ahmed i Hakim)

Ebu Musa El-Eš’ari, r.a., pripovijeda od Allahovog poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Zaista je od veličanja Allaha, dž.š.: poštivanje starijeg sijedog muslimana, uvažavanje hafiza Kur’ana, koji je u svome hifzu umjeren i odmjeren i poštovanje pravednog vladara.” (hadis hasen, Ebu Davud i Rijadus-salihin).

U ovom hadisu vidimo da, pored ostalih koji su spomenuti, poštivanje osobe koja je ostarjela i osijedila u privrženosti vjeri, se ustvari ubraja u veličanje Allaha, dž.š., zbog posebne deredže i mjesta koje takva osoba ima i zaslužuje kod svog Stvoritelja.

Ljude treba cijeniti i davati im onaj položaj koji oni i zaslužuju. Jednom prilikom je neki čovjek od Alije, r.a., na vrlo lijep i uljudan način tražio pomoć, pa mu je on poklonio svoj ogrtač i stotinu dinara. Neki su mu prigovorili zbog toga, a on im reče: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Svakom čovjeku dajte ono mjesto koje on zaslužuje!” Ovo je mjesto koje ovaj čovjek kod mene zaslužuje.

Jednom prilikom je neki čovjek povukao Sufjana ibn Ujejnu za ogratač i tražio od njega da mu ispriča neki hadis. Sufjan mu se tada okrenu i reče: “O dječače, ko ne priznaje mjesto ljudima (i ne ophodi se s njima na adekvatan način) taj ni sebe ne poznaje.”

Kada je Džerir ibn Abdullah El-Bedželi došao kod Poslanika, s.a.v.s., a kuća je bila puna ljudi i nije imao gdje sjesti, tada mu je Poslanik, s.a.v.s., dao svoj ogrtač da na njega sjedne. Tada je Džerir, r.a., uzeo taj ogrtač, prigrlio ga i poljubi, a zatim ga vrati Poslaniku, s.a.v.s., i reče mu: „Allahov Poslaniče, neka te Allah sačuva i ugosti kao što si ti mene ugostio. Poslanik mu tada reče: “Kada vam dođe čovjek koji je ugledan u svome narodu, onda i vi njega posebno ugostite!” (Taberani u Evsatu)

Također je dobro poznat slučaj, kada je Sead ibn Muaz, r.a., pozvan da presudi između Poslanika, s.a.v.s., i židovskog plemena Benu Kurejza, pa kada je Sead stigao, onda je Poslanik, s.a.v.s., naredio da svi prisutni ustanu iz poštivanja prema njemu, jer je on došao u svojstvu sudije. Tada je Poslanik rekao: “Ustanite pred vašim gospodinom/poglavarom!” To je bilo iz poštovanja prema njegovoj funciji koju je tada obnašao, mada je Sead tada bio vrlo mlad.

Poznato je i uvažavnje koje je Poslanik, s.a.v.s., iskazao Ebu Sufjanu, velikanu Meke, dojučerašnjem mušriku, prilikom oslobođenja Meke, kada je rekao: “Ko uđe u kuću Ebu Sufjan, taj je siguran.”

Poslanik Muhammed a.s. kaže: “Džibril mi je u srce stavio poruku da niko neće umrijeti dok ne ispuni rok svoga življenja i ne iscrpi svoju nafaku. Bojite se Allaha i nafaku na dozvoljen način trošite.”

“Nemojte da vas zastoj nafake navede da je tražite grijehom (haramom) budući da se ono što je od Allaha ne može dobiti, osim pokornošću Njemu.”(Od Ibn Umame)

Bilježi Tirmizi od Abdullaha Ibn Mesuda i ocjenjuje kao hasen: ”Najpreči od ljudi meni na Sudnjem danu je onaj ko je najviše salavata na mene donosio.”…Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: ”Kad god ljudi sjednu u društvu u kome se ne spominje Allah i ne donosi salavat na Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem – kajat će se zbog toga. Ukoliko Allah htjedne, kaznit će ih. A ukoliko htjedne, oprostit će im.”…

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Spominjati Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, salavatima predstavlja jedan od najboljih ibadeta i dobrih djela. Uzvišeni Allah ih je naredio Svojim robovima vjernicima u 56. ajetu sure al-Ahzāb: ”Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika, o vjernici, blagosiljajte ga i vi, i pozdrav mu pošaljite.”

Ibnul-Qajjim primjećuje: ”Uzvišeni Allah naređuje salavate na njega nakon što nas je obavjestio da On i Njegovi meleki ga spominju salavatima tj. pošto Allah i Njegovi meleki spominju salavatima Njegovog Poslanika pa spominjite ga i vi! Vi ste preči da ga spominjete salavatima i selamima zbog onoga što se stekli bereketom njegovog poslanstva.” Iz Ibnul-Qajjimovog djela: Dželāu-l-efhām fī fadlissalāti vesselām ‘alā hajri-l-enām.

AbdurRahman Es-Sa’di u Tefsiru kaže: ”tj. slijedeći Allaha i Njegove meleke u tom postupku, i kao znak zahvale prema nekim njegovim pravima kod vas, i da bi upotpunili svoj iman, i iz ljubavi i poštovanja prema njemu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i da bi vam se povećala dobra djela i oprostili loši postupci.”
Sehl et-Tusteri je rekao: ”Donošenje salavata na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je od najboljih ibadetā zato što to djelo prvenstveno Uzvišeni Allah čini, zatim Njegovi meleki pa je onda naredio i vjernicima da to rade. S drugim vidovima ibadetā nije takav slučaj.”

Abdullah Ibn Abbas je rekao: ”Kada je objavljen ovaj ajet, muhadžiri i ensarije su rekli: ‘Allahov Poslaniče, ovo je specijalno za tebe, a nama od toga ništa ne pripada?’ Tada je Uzvišeni Allah objavio ovaj ajet: “On vas blagosilja (donosi salavate na vas), a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – On je prema vjernicima Samilostan.” (al-Ahzāb, 43). Ovo je zaista jedna od najvećih Allahovih blagodati prema ovom ummetu i dokaz njegove odlike nad drugim narodima.

Neki hadisi o vrijednostima salavata i selama

”Na onoga donese jedan salavat na mene, Allah će donijeti deset salavata!” (Muslim)

”Uistinu Allah ima meleke koji putuju po Zemlji i prenose mi selame od moga ummeta.” Bilježi Nesai (1215) i šejh Albani ocjenjuje vjerodostojnim u Essilsiletus-sahiha (2853).

”Kada me god neko poselami, Allah mi vrati dušu da mu odgovorim na selam.” Sahih Sunen Ebi Davud (1795).

Ebu Talha prenosi da Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, došao jednog dana a radost se primjetila na njegovom licu pa reče: ”Došao mi je Džibril, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekao: ‘Zar nisi zadovoljan Muhammede da svakog onog iz tvog ummeta koji te jednim salavatom spomene, ja spomenem salavatom deset puta i koji ti jedan selam pošalje, ja pošaljem njemu deset puta.” Sahih Sunen Nesai (1228).

Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podstakao je na učenje salavata govoreći o višestrukim nagradama i da bivaju razlogom oprosta grijeha i izvršenjem čovjekovih potreba i briga: ”Onoga ko mene jednim salavatom spomene, Allah će deset puta spomenuti, biće mu oprošteno deset grijeha i biće podignut za deset stepeni.” Bilježi Nesai od Enesa Ibn Malika (1297) i imam Ahmed, a vjerodostojnim smatraju: Ibn Hibban, Hakim, Dijauddin el-Maqdisi i šejh Albani u Sahihu Sunen Nesai.

Ubejj Ibn Ka’b prenosi: Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi, kada bi prošle dvije trećine noći, ustao i povikao: ‘O ljudi, spominjite Alaha, spominjite Allaha (činite zikr)! Približava se dan kada će se prvi put puhnuti u rog, a zatim i drugi put! Približava se smrt s onim što sa sobom nosi!”’ Ubejj reče: ”Allahov Poslaniče, želim povećati učenje salavata na tebe, pa koliko ću vremena od noćnog ibadeta, provesti u učenju salavata?” ”Koliko hoćeš.” – odgovori on. ”Hoću li četvrtinu?” ”Koliko hoćeš.” – reče on – ”Ako povećaš, bolje za tebe!” ”Da provedem polovinu?” ”Koliko hoćeš.” – odgovori on – ”Ako povećaš, bolje za tebe!” ”Rekoh: ‘Da provedem dvije trećine?’ Reče: ‘Koliko hoćeš.’ Sve što provedeš više, biće bolje za tebe!’ Rekoh: ‘Da cjelokupno vrijeme noćnog ibadeta provedem u učenju salavata na tebe (spominjući te salavatima)?’ On će na to: ‘Ako tako budeš radio, postići ćeš ono što želiš i biće ti oprošteni grijesi.”’ Bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga dobrim kao i šejh Albani. Bilježe ga još: imam Ahmed u Musnedu i Hakim u Mustedreku. Hakim ga smatra vjerodostojnim.

Ibnul-Qajjim u Dželāu-l-efhām kaže: ”Naš je šejh Ebul-Abbas (Ibn Tejmijje) upitan o tumačenju ovog hadisa pa je rekao: ”Ubejj je imao dove koje je učio za sebe pa je upitao da li da četvrtinu od toga odvoji za salavate? Odgovorio mu je: …, jer onoga ko Vjerovjesnika spomene jednim salavatom, Allah spomene sa deset salavata. A koga Allah spominje salavatima, dovoljno mu je za ono što želi i grijesi mu budu oprošteni.”

Šejhul-islam je također kazao u Er-Rreddu ‘alel-kubrā (1/133): ”Ovo predstavlja vrhunac stjecanja dobara i otklanjanja zala od sebe kojima čovjek biva okupiran; ovom dovom čovjek stječe željeno i odagnava ono od čega strahuje.”

Što više salavata budeš učio, povećat će se i tvoja ljubav prema Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem i postat ćeš mu bliži, jer onaj ko nešto puno spominje to i zavoli.

Bilježi Tirmizi od Abdullaha Ibn Mesuda i ocjenjuje kao hasen: ”Najpreči od ljudi meni na Sudnjem danu je onaj ko je najviše salavata na mene donosio.” Šejh Albani hadis smatra dobrim u Sahihu Tergib ve terhib, Ibn Hibban ga ocjenjuje vjerodostojnim.

Musliman je dužan izbjegavati sijela u kojima se vode besposleni razgovori, odnosno na kojima se ne spominje i ne veliča Allah i ne donosi salavat na Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Prisustvo ma takvim sijelima može biti uzrokom da Allah ne oprosti grijehe:

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: ”Kad god ljudi sjednu u društvu u kome se ne spominje Allah i ne donosi salavat na Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem – kajat će se zbog toga. Ukoliko Allah htjedne, kaznit će ih. A ukoliko htjedne, oprostit će im.” Bilježi Tirmizi i kaže da je hadis hasen-dobar. Takvim ga smatra i Nevevi, Ibn Hadžer al-Askalani, Sujuti, šejh Albani i drugi. Prenijet je sa više seneda od Ebu Hurejre od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

Načini donošenja salavata

Najvjerodostojnije načine donošenja salavata prenose četiri ashaba, bilježe ih Buhari i Muslim u svojim vjerodostojnim hadiskim zbirkama, ili jedan od njih dvojice:

Od Ka’ba Ibn ‘Udžre i Ebu Humejda es-Sa’idija bilježe i Buhari i Muslim, od Ebu Seida el-Hudrija samo Buhari, a od Ebu Mes’uda el-Ensarija samo Muslim. Osim Buharije i Muslima, od ove četverice ashaba i drugi bilježe načine donošenja salavata: od Ka’ba Ibn ‘Udžre bilježe: Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madždže, imam Ahmed i Darimi; od Ebu Seida el-Hudrija: Nesai i Ibn Madždže; od Ebu Humejda: Ebu Davud, Nesai i Ibn Madždže, a od Ebu Mes’uda el-Ensarija: Ebu Davud, Nesai i Darimi. Uče se na tešehhudu poslije ettehijjatu, nekad jedan, nekad drugi bez kombinovanja; najbolje ih je učiti i van namaza s tim što se tada koriste i kraće forme puput: Allāhumme salli ‘alā Muhammed, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, alejhissālatu vesselām i sl.

Osim ove četverice, i drugi ashabi prenose načine donošenja salavata: Talha Ibn Ubejdullah, Ebu Hurejre, Burejde Ibn Husajb i Abdullah Ibn Mes’ud, radijallahu anhum edžmeīn.

AbdurRahman Ibn Ebi Lejla je rekao: – Sreo me Ka’b Ibn ‘Udžre, radijallahu anhu, i upitao: Hoćeš li da ti poklonim dar kojeg sam čuo od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem?
Naravno, pokloni mi ga – rekoh ja, a on zatim reče: Pitali smo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: Allahov Poslaniče, kako se donosi salavat na tebe i tvoju porodicu? A Allah nas je naučio kako ćemo te pozdravljati.’ On je rekao:

Recite:
اللَّهُمَّ صَلِّ عَلَى مُحَمَّدٍ وَعَلَى آلِ مُحَمَّدٍ كَمَا صَلَّيْتَ عَلَى إِبْرَاهِيمَ وَعَلَى آلِ إِبْرَاهِيمَ إِنَّكَ حَمِيدٌ مَجِيدٌ
اللَّهُمَّ بَارِكْ عَلَى مُحَمَّدٍ وَعَلَى آلِ مُحَمَّدٍ كَمَا بَارَكْتَ عَلَى إِبْرَاهِيمَ وَعَلَى آلِ إِبْرَاهِيمَ إِنَّكَ حَمِيدٌ مَجِيدٌ

Allāhumme salli ‘alā Muhammedin ve ‘alā āli Muhammed kemā sallajte ‘āla Ibrāhīme ve ‘āla āli Ibrāhīme, inneke Hamidūn Medžīd. Allāhumme bārik ‘alā Muhammedin ve ‘alā āli Muhammed kemā bārekte ‘alā Ibrāhīme ve ‘alā āli Ibrāhīme, inneke Hamīdun Medžīd.

Allahu, podari svoj salavat Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si podario Ibrahimu i porodicu Ibrahimovoj, Ti si, uistinu, Hvaljeni i Slavljeni. Allahu, podari bereket Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si podario Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj, Ti si, uistinu, Hvaljeni i Slavljeni.

Od Ebu Humejda es-Saidija, radijallahu anhu, se prenosi da su (ashabi) upitali: – Allahov Poslaniče, kako ćemo te spominjati salavatima? – reče Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:

Recite:
اللَّهُمَّ صَلِّ علَى محمَّدٍ وَ (عَلَى)أزْواجِهِ وذُرِّيَّتِهِ، كَمَا صَلَّيْتَ عَلَى آلِ إِبْرَاهِيمَ،
وَبارِكْ علَى محمَّدٍ وَ (عَلَى) أزْواجِهِ وذُرِّيَّتِهِ، كَمَا بَارَكْتَ علَى آلِ إبراهيمَ، إِنَّكَ حَمِيدٌ مَجِيدٌ

Allāhumme salli ‘alā Muhammedin ve (‘alā) ezvādžihī ve zurrijjetihī kemā sallejte ‘alā āli Ibrāhīme, ve bārik ‘alā Muhammedin ve (‘alā) ezvādžihī ve zurrijjetihī kemā bārekte ‘alā āli Ibrāhīme, inneke Hamīdun Medžīd.

Allahu, podari svoj salavat Muhammedu, njegovim suprugama i njegovom potomstvu, kao što si podario porodici Ibrahimovoj; i podari bereket Muhammedu, njegovim suprugama i njegovom potomstvu, kao što si podario porodici Ibrahimovoj, Ti si, uistinu, Hvaljeni i Slavljeni.

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: Rekli smo: Allahov Poslaniče, znamo kako da te pozdravljamo (selamimo), ali kako da donosimo salavat?

Rekao je: Recite:
اللَّهُمَّ صَلِّ عَلَى مُحَمَّدٍ عَبْدِكَ وَرَسُولِكَ كَمَا صَلَّيْتَ عَلَى إِبْرَاهِيمَ وَبارِكْ علَى محمَّدٍ وَآلِ مُحَمَّد كَمَا بَارَكْتَ عَلَى إِبْرَاهِيمَ وَآلِ إِبْرَاهِيمَ

Allāhumme salli ‘alā Muhammedin ‘abdike ve resūlike kema sallejte ‘alā Ibrāhīme, ve bārik ‘alā Muhammedin ve āli Muhammed kemā bārekte ‘alā Ibrāhīme ve āli Ibrāhim.

Allahu, podari svoj salavat Muhammedu, Svome robu i Svome Poslaniku, kao što si podario Ibrahimi i podari bereket Muhammedu i porodici Muhammedovoj kao što si podario Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj.

Ebu Mes’ud el-Ensari, radijallahu anhu, rekao je: Došao nam je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dok smo sjedili sa Sa’dom Ibn ‘Ubadetom. Bešir Ibn Sa’d mu je rekao: Naredio nam Allah, ‘azze ve dželle, da donosimo salavat na tebe, Allahov Poslaniče, pa kako ćemo ga učiti?
Nakon toga je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zašutio toliko da smo poželjeli da ga to nije ni upitao, a zatim je rekao:

Recite:
اللَّهُمَّ صَلِّ عَلَى مُحَمَّدٍ وَعَلَى آلِ مُحَمَّدٍ ، كَمَا صَلَّيْتَ عَلَى إِبْرَاهِيمَ ، وَبَارِكْ عَلَى مُحَمَّدٍ وَعَلَى آلِ مُحَمَّدٍ ، كَمَا بَارَكْتَ عَلَى آلِ إِبْرَاهِيمَ فِي الْعَالَمِينَ ، إِنَّكَ حَمِيدٌ مَجِيدٌ

Allāhumme salli ‘alā Muhammedin ve ‘alā āli Muhammed kemā sallajte ‘āla Ibrāhīme, ve bārik ‘alā Muhammedin ve ‘alā āli Muhammed kemā bārekte ‘alā āli Ibrāhīme fi-l-‘ālemīne, inneke Hamīdun Medžīd.

Allahu, podari svoj salavat Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si podario Ibrahimu i podari bereket Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si podario porodici Ibrahimovoj među svim svjetovima. Ti si, uistinu, Hvaljeni i Slavljeni.

Neke prilike kada se donose salavati na Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem:

– Kada spomenemo Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, čujemo da ga je neko spomenuo i kada se napišemo njegovo ime. Neki učenjaci to smatraju obaveznim. ”Škrtica je onaj u čijem prisustvu bude spomenuto moje ime, a on me salavatom ne spomene!” Bilježi Tirmizi i ocjenjuje kao hasen-sahih. Hakim, Sujuti i šejh Albani ga također ocjenjuju vjerodostojnim.

– Nakon ezana, zbog toga što je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Kada čujete mujezina, ponavljajte za njim a potom donesite salavat na mene.” Bilježi Muslim

– U danu i noći petka. ”Mnogo slavata donosite na mene u danu petka i u noći petka.” Bilježi Bejheki i šejh Albani ocjenjuje dobrim u Essilsiletus-sahiha (1407). Ebu Nu’ajm u svom djelu Hiljetul-evlija spominje od Vehb Ibn Munebbiha da je rekao: Rekao mi je Abdullah Ibn Mes’ud: ”Vehbe, petkom prouči hiljadu salavata na Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem; reci: Allahumme salli ‘alennebijji-l-ummijji”

– Na početku i na kraju dove. Imam Nevevi u djelu el-Ezkar kaže: ”Ulema je saglasna kako je pohvalno dovu početi zahvalama Uzvišenom Allahu, a potom salavatom na Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i isto tako završiti dovu sa ove dvije stvari. Predaje o ovome su brojne i poznate.”

– Ujutro i navačer po deset salavata. ”Ko donese na mene deset salavata ujutro i deset salavata navečer, sustiće ga moj šefa’at na Sudnjem Danu.” Bilježi Taberani od Ebu Derdāa; neki hadiski stručnjaci hadis ocjenjuju dobrim, tj. hasen li gajrihi kada se pojača drugim rivajetima.

– Nakon drugog tekbira dženaze namaza sunnet je proučiti salavat-ibrahimijje.

– Na posljednjem tešehhudu u namazu sunnet je proučiti salavat na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Jedan dio učenjaka to smatra obaveznim.

– Na skupu (medžlisu) muslimana prije nego se ustane sa sijela.
Hadis o tome je prethodno naveden.

– Prilikom ulaska u džamiju: بسم الله و الصلاة و السلام على رسول الله ”bismillāhi vessalātu vesselāmu ‘alā resulillāh اللهمَّ افتَحْ لي أبْوابَ رَحمَتِكَ Allahumme ftahlī ebvābe rahmetike.”

– Prilikom izlaska iz džamije:
” بسم الله و الصلاة و السلام على رسول الله bismillāhi vessalātu vesselāmu ‘alā resulillāh, اللَّهمَّ إنِّي أسألُكَ مِن فضلِكَ Allahumme innī es’eluke min fadlike, اللَّهمَّ اعْصِمْني من الشَّيطانِ الرَّجيم Allahumme‘simnī mineššejtānir-radžīm.”

Na kraju, vratimo se na riječi Ka’ba Ibn ‘Udžre, radijallahu anhu, i razmislimo o toj predaji. Vidimo kako su Vjerovjesnikovi, sallallahu ‘alejhi ve sellem, hadisi i spoznaja o njegovom sunnetu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, našem selefu predstavljali nešto najdragocjenije i najmilije njihovim dušama. Zato je Ka’b kazao to što kazao ukazujući na bitnost onoga šte će prenijeti AbdrurRahmanu Ibn Ebi Lejli.

Ogromnu pažnju su pridavali sunnetu svoga Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i nije čudno što su to smatrali najljepšim poklonima kao što nije nimalo čudno što su upravo ti ljudi bili svjetiljka-vodilja ostalim narodima pa ih je Allah pomagao protiv neprijatelja. Bolna je stvarnost kod muslimana koju danas primjećujemo kroz opću apatiju, tromost i nezainteresiranost za šerijatske nauke, osim onih kojima se Allah smiluje a malo je takvih.

Kada razuman čovjek razmisli o hadisu Ka’ba tj. vrijednosti vjerovjesničkog sunneta pohranjenog u dušama prvih generacija muslimana-selefu saliha i zatim ako pogleda u stanje mnogih koji se pripisuju islamu danas…ako pogleda u stanje onih i ovih muslimana, spoznat će tajnu zbog koje su jedni bili potpomognuti protiv neprijatelja uprkos malobrojnosti – a ovi drugi bivaju poraženi iako ih je mnogo i nema ponosa muslimanima dok se ne vrate Plemenitoj Knjizi i čistom Sunnetu…

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Alllahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka lijepo ugosti svoga komšiju, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka lijepo ugosti svoga gosta.“

Bilježe Buharija i Muslim

1. Biografija ashaba koji prenosi hadis

To je Abdurrahman ibn Sahr, Ebu Hurejre, radijallahu anhu, o kojem smo opširnije govorili u komentaru 9. hadisa.

2. Komentar hadisa

„Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan“ ovo je uslov, a odgovor je: „neka govori dobro ili neka šuti“ a cilj ovakvog načina izražavanja je podsticanje na koristan govor ili na šutnju, pa kao da se kaže: „Ako vjeruješ u Allaha u Sudnji dan govori dobro ili šuti!“

Znači: ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan pravim i istinskim imanom.

Voditi računa o jeziku je dio imana jer je spomenuto u hadisu: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan…“

Naši ispravni prethodnici brinuli su se o jeziku, šta će pričati, kako i kada će šutjeti.

Spominje se događaj Isa’a, alejhis–selam, da je jedne prilike htio dozvati magarca ili psa na putu pa nije htio da ga dozove: „O magarac“ ili „O pseto“ kaže: „Ne želim da mi se jezik navikne na takve riječi kako ih ne bi izgovorio ljudima.“

Takođe primjer čovjeka koji je jahao na svom magarcu pa ga je počeo uznemiravati, te mu reče: „Uh proklet bio (jadan bio)“. Zatim je došao melek koji je na lijevoj čovjekovoj strani i reče: „Ovo nije loše djelo da bih ga zapisao.“ A onda melek s desne strane reče: „Ovo nije dobro djelo da bih ga zapisao.“ Pa se raziđoše u tome.

Nakon toga, Allah Uzvišeni objavi meleku s lijeve strane da sačeka hoće li melek s desne strane zapisati, pa sve što on ne zapiše onda da melek s lijeve strane upiše u svoju bilježnicu.

S druge strane, onaj ko se ne bude brinuo o svojim riječima, o tome šta izgovara, može se desiti da cijeli dan bude u ibadetu: zikru, učenju Kur’ana, traženju znanja, dobročinstvu prema drugima a da pred spavanje sve to bude „uništeno“ zbog jezika koji sva ta dobra djela poništi. Najbolji primjer za to je hadis koji govori o velikom gubitniku i bankrotu (muflisu) na Sudnjem danu da će doći sa brdima dobrih dijela, ali je psovao, grdio, ogovarao, potvarao ljude te će biti oduzimano od njegovih dobrih djela, a kada nestane njih onda će mu biti dato tuđih loših djela, te će tako propasti i bačen u Vatru, da nas Allah Uzvišeni sačuva.

„Neka govori dobro“

Postoje dvije vrste dobra (hajra):

1. Dobro u svojoj biti (srži) kao npr. spominjanje Allaha Uzvišenog, pohvala Allaha, Njegovo veličanje, učenje Kur’ana, podučavanje ljudi znanju, naređivanje dobra, odvraćanje od zla i sl.
2. Dobro radi nekoga kao npr. da čovjek kaže nešto što u osnovi nije dobro nego radi unošenja radosti kod sagovornika, te na taj način to prouzrokuje dobrotu tj. unošenje radosti kod čovjeka, otklanjanje tuge i brige i sl.

Takođe kada bi osoba bila u društvu i ne bi progovorila ni jednu riječ smatralo bi se to šutnjom tj. dobrim djelom u svojoj biti, ali ako bi ta šutnja prouzrokovala tugu i žalost kod osobe pored koje se nalazimo u tom slučaju treba govoriti pa čak i govor koji nije u svojoj biti dobar nego pričati i razgovoriti osobu i unijeti joj radost u dušu i to spada u dobro radi nekoga.

„ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka lijepo ugosti svoga komšiju“ tj. komšiju koji stanuje blizu naše kuće, mada podrazumijeva i komšiju koji npr. ima poslovni objekat pored našeg i sl. tj. sve što je više komšija bliži tebi ima i veće pravo kod tebe.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je spomenuo općenito dobročinstvo prema komšiji a nije ograničio sa pomaganjem, davanjem, sadakom, materijalnim pomaganjem i sl., a poznato pravilo u islamu je da sve što se u šerijatskim tekstovima spomene u općoj formi da se vraća na običajno pravo.

Važno je spomenuti da se ne može činiti dobročinstvo na identičan način prema svim komšijama jer dobročinstvo prema siromašnom ponekad je dovoljan komad hljeba dok dobročinstvo prema bogatašu to ne bi bilo dovoljno. Takav je primjer i sa komšijom koji nema neki istaknut položaj u društvu, njemu bi bio dovoljan i neki minimum poštivanja i dobročintva dok s druge strane komšiji koji je ugledan i poštovan zahtijeva više pažnje.

„ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka lijepo ugosti svoga gosta“ tj. onoga koji ti dođe u kuću kao gost, kao npr. čovjek kada bi došao s putovanja takvog lijepo treba ugostiti.

Neki islamski učenjaci su rekli da je obavezno da se ugosti gost ukoliko bi došao u neko manje mjesto, selo ili sl. a ukoliko bi odsjeo u velikom mjestu ili gradu da nije onda obaveza jer postoje hoteli, restorani i ostali uslužni objekti. Međutim, spoljšnost hadisa upućuje da je dobročinstvo općeg karaktera „neka lijepo ugosti svoga gosta“.

3. Koristi iz hadisa

1. Obaveznost da čovjek šuti osim kada je u pitanju dobro radi hadisa: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti“ i to je spoljašnost hadisa, međutim, vanjsko stanje ljudi ukazuje da to nije obavezno jer govor može da bude: dobar, loš i zabava.

Dobro je svakako preporučeno a loše zabranjeno tj. da čovjek izgovara riječi koje su zabranjene dok zabavan govor je govor u kojem nema ni dobra niti lošeg nego je bolje da se prešuti.

Zato se spominje u jednoj izreci:

(إذا كان الكلام من فضة فالسكوت من ذهب.)

„Ako je govor od srebra onda je šutnja od zlata.“

Ukoliko bi čovjek imao priliku da bira da li da govori ili da šuti, trebao bi izabrati da šuti jer je to bolje.

2. Podsticaj na čuvanje jezika zbog riječi: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti“

3. Obaveznost lijepog ugošćavanja komšije zbog riječi: „ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka lijepo ugosti svoga komšiju“ i to ugošćavanje je općeg karaktera i vraća se na običaj naroda.

Ponekad je ugošćavanje komšije da mu ideš do kuće, poselamiš ga i sjedneš kod njega, ponekad da ga pozoveš u svoju kuću i ugostiš ga, a nekada da mu dadneš poklon.

4. Vjera islam je vjera saosjećanja, približavanja i upoznavanja što baš i nije običaj kod drugih gdje se u mnogim situacijama ne zna ni ko stanuje pored njih a kamo li da se pomažu.
5. Obaveznost ugošćavanja gosta shodno običaju šta se smatra lijepim ugošćavanjem u dotičnom mjestu.

Spoljašnost hadisa upućuje da nema razlike da li je u pitanju jedan gost ili više jer je riječ dajf (ضيف)  spomenuta u takvom kontekstu koji je općeg značenja.

Međutim, ako neko nema dovoljno veliku kuću, te bi pričinilo poteškoću ukućanima ukoliko bi ugostili gosta, posebno da prenoći ili duže boravi neće smetati da se gostu da novčani iznos za hotel i to će se smatrati dobročinstvom jer je nužda, mada nema sumnje da je mnogo bolje ugostiti gosta u svojoj kući i vidjeti radost na njegovom licu, usrećiti ga na taj način.

4. Ocjena hadisa

Hadis bilježe Buharija br. 6475 i Muslim br. 47 i 74, što znači da je hadis vjerodostojan (sahih).